Republika Hrvatska
Županijski sud u Vukovaru
Gž-284/2024-3
Vukovar, Županijska 33
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda: Željka Marin kao predsjednika vijeća, te Krešimira Biljan kao suca izvjestitelja i Ivice Raguž kao člana vijeća, u pravnoj stvari, tužitelja NC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Marku Benčiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Porobija&Špoljarić d.o.o. Varaždin, protiv tužene HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d., Jurišićeva ulica 4, Zagreb, OIB: 87939104217, zastupana po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Žurić i Partneri iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tužene, protiv presude Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj: P-50/2023-21 od 5. travnja 2024. na sjednici vijeća održanoj dana 25. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužene kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj: P-50/2023-21 od 5. travnja 2024. godine.
r i j e š i o je
I. Odbija se žalba tužene te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj: P-50/2023-21 od 5. travnja 2024. godine. u pobijanom dijelu u točki IV. izreke.
II. Odbija se zahtjev tužene za naknadom troškova sastava žalbe protiv presude i zahtjev tužitelja za naknadom troškova sastava odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom tuženoj je naloženo da tužitelju s osnova preplate kredita zbog ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF isplati iznos od 6.498,33 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na svakomjesečni iznos preplate u razdoblju od 1. listopada 2008. do 1. rujna 2015. godine (točka I. izreke) kao i da mu isplati iznos od 210,63 eura zbog ništetne odredbe o ulaznoj naknadi za obradu kredita sa zakonskim zateznim kamatama od 25. kolovoza 2008. godine pa do isplate (točka II. izreke). Pobijanim rješenjem tuženoj naloženo da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.696,98 eura sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate (točka IV. izreke).
2. Pravodobno podnesenom žalbom tužena pobija prvostupanjsku presudu i rješenje o troškovima postupka iz svih razloga sadržanih u članku 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 88/01, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje u tekstu ZPP) te predlaže drugostupanjskom sudu uvažavanje žalbe i preinaku pobijane presude i rješenja na način da sud u cijelosti odbije tužbeni zahtjev uz naknadu troškova parničnog postupka uvećanih za troškove sastava žalbe a podredno ukidanje i vraćanje predmeta na ponovni postupak.
2.1. Navodi da je za utvrđenje nepoštenosti pojedine odredbe sukladno članku 81. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 75/09, 133/09, 78/12, 56/13, 41/14, dalje u tekstu ZZP/07) tužitelj dužan dokazati kako osnovu tako i visinu svog tužbenog zahtjeva odnosno potrebno je kumulativno ispunjenje uvjeta da se o odredbi nije pojedinačno pregovaralo, da je ista nejasna, teško razumljiva ili uočljiva te da je suprotna načelu savjesnosti i poštenja.
2.2. Smatra da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje o tome da se u vezi odredbe članka 6. 1. ugovora nije pregovaralo odnosno da bi navedena odredba o naknadi za obradu kredita bila nerazumljiva i teško uočljiva pri čemu napominje da je na tužitelju teret dokaza.
2.3. Dakle odredbe o naknadi za obradu kredita su jasne , uočljive i lako razumljive te njihovu nepoštenost nije niti dopušteno utvrđivati.
2.4. Tužena ističe kako nema nikakvog zakonskog uporišta o tome da nije dopuštena ugovorna odredba prema kojoj kreditor ne bi imao pravo na naknadu za obradu kredita.
2.5. Obzirom na nezakonitost odluke o glavnom zahtjevu tužena osporava i odluku o troškovima parničnog postupka.
3. U odgovoru na žalbu tužitelj u cijelosti osporava žalbene navode i predlaže odbijanje iste kao neosnovane uz naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ovaj sud je ispitao pobijanu presudu sukladno odredbi članka 365. ZPP-a te utvrđuje da je prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo te nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud kao drugostupanjski pazi po službenoj dužnosti.
6. Predmet spora je zahtjev za isplatu preplaćenog iznosa kredita zbog ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, valutnoj klauzuli vezanoj za CHF te naknadi za obradu kredita.
7. Tijekom postupka je utvrđeno da su parnične stranke sklopile ugovor o kreditu 22. kolovoza 2008 broj: 219389 (pod ranijom tvrtkom Volksbank d.d.) prema kojem je tužitelju odobren kredit u iznosu od 23.912,95 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan isplate na rok otplate od 84 mjesečna anuiteta i uz početno ugovornu kamatnu stopu od 6,40% godišnje koja je promjenjiva sukladno odluci tužene.
Nesporno je da se tijekom otplate kredita mijenjala kamatna stopa i tečaj CHF a prema nalazu i mišljenju sudskog vještaka knjigovodstveno-financijske struke proizlazi da je došlo do preplate kredita u iznosu od 6.498,33 eura zbog promjenjive kamatne stope i valutne klauzule kao i da su troškovi obrade kredita koje je tužitelj platio iznosio 210,63 eura.
8. Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pozivom na utvrđenja sudova u postupku kolektivne zaštite potrošača korisnika kredita u CHF, odnosno pozivom na odredbu članka 502.c. ZPP-a te članka 1111. i 1115. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – u nastavku teksta: ZOO) utvrđuje prethodnu ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli te imajući u vidu provedeno vještačenje obvezuje tuženu na isplatu preplaćenog iznosa kredita od 6.498,33 eura pri čemu kao neosnovan odbija istaknuti prigovor zastare. U pogledu ugovorne odredbe vezane za tzv. ulaznu naknadu za obradu kredita utvrđuje da je ista ništetna jer ne sadrži precizan način utvrđivanja naknade slijedom čega je nerazumljiva te je očito da se radi o jednostranoj odluci tužene. Osim navedenog radi se o odredbi iz tipskog ugovora o kojoj se nije pregovaralo što ima za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača koji doveden u poziciju da uopće ne može provjeriti zbog nedostatka egzaktnih kriterija opravdanost utvrđene naknade.
9. Činjenična i pravna utvrđenja prvostupanjskog suda u cijelosti prihvaća i ovaj sud.
10. Prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo na osnovu utvrđenog činjeničnog stanja o osnovanosti tužbenog zahtjeva za iznos preplate kredita s osnova promjenjive kamatne stope i valutne klauzule vezane uz CHF koji zaključak prvostupanjskog suda tužena u svojoj žalbi u stvari niti ne osporava ali isto tako je pravilan zaključak o ništetnosti odredbe u pogledu naknade za obradu kredita odnosno isplate troškova koje je tužitelj imao.
10.1. Neosnovani su žalbeni navodi da je teret dokaza na tužitelju o tome da se pregovaralo o navedenoj odredbi članka 6. 1. ugovora jer suprotno proizlazi iz odredbi članka 96. stavak 1., 2. i 4. ZZP/07 pri čemu se napominje da je prvostupanjski sud proveo dokaz saslušanjem tužitelja na okolnosti pregovaranja o odredbama ugovora te je utvrdio da se o ovoj odredbi nije pregovaralo kao uostalom niti odredbama o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.
10.2. Također su neosnovani žalbeni navodi da u konkretnom slučaju nije dopušteno ocjenjivati da li je ugovorna odredba o naknadi za obradu kredita nepoštena.
Naime prema odredbi 6. 1. naknada za obradu zahtjeva i administraciju kredita se plaća jednokratno u visini od 1,50% iznosa kredita a minimalno 500 kuna. Po ocjeni ovoga suda a kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud radi se o nejasnoj odredbi jer ista uopće ne sadrži egzaktne kriterije na temelju čega bi se moglo utvrditi što sve obuhvaća ova naknada te imajući u vidu da se radi o odredbi o kojoj se nije pregovaralo ista je ništetna jer ovakvim načinom ugovaranja naknade je došlo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača slijedom čega tužitelj ostvaruje pravo na isplatu plaćenog iznosa naknade i to sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dana izvršene uplate (o tome VSRH Rev 673/23, Sud EU C 620/17).
10.3. Slijedom navedenog ovaj sud je sukladno odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a odbio žalbu tužene i potvrdio prvostupanjsku presudu.
10.4. Prvostupanjski sud je donio zakonitu odluku i o troškovima parničnog postupka imajući u vidu vrijednost predmeta spora, uspjeh stranaka u postupku i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22) uz primjenu odredbi 154. stavak 1., 155. i 164. ZPP-a a žalbeni navodi ne dovode u sumnju njezinu pravilnost slijedom čega je ovaj sud sukladno odredbi članka 380. stavak 1. točka 2. navedenog zakona odbio žalbu tužene i potvrdio odluku o troškovima parničnog postupka.
10.5. O troškovima žalbenog postupka odlučeno je temeljem odredbe članka 166. stavak 1. ZPP-a te je odbijen zahtjev tužene za naknadom troškova sastava žalbe jer je ista odbijena kao neosnovana kao i zahtjev tužitelja za naknadom troškova sastava odgovora na žalbu jer se ne radi o nužnom trošku u smislu odredbe članka 155. navedenog zakona.
Vukovar, 25. ožujka 2025.
Predsjednik vijeća
Željko Marin
