REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Poslovni broj: Us I-1503/2023-10

[adresa] N 5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Vesni Perić, uz sudjelovanje zapisničarke Marlene Štimac, u upravnom sporu tužitelja NG (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Željko Vuksanović, odvjetnik u Rijeci, Krešimirova 2, protiv tuženika Povjerenstva za žalbe pri Ministarstvu kulture i medija Republike Hrvatske (OIB: 02433307419), Zagreb, Runjaninova 2, radi otklanjanja nedostataka i nepravilnosti na kulturnom dobru, 25. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži poništenje rješenja tuženika Povjerenstva za žalbe pri Ministarstvu kulture i medija Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-612-08/23-02/0066, URBROJ: 532-02-03-02/1-23-2 od 2. lipnja 2023. i rješenja prvostupanjskog tijela Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske, Uprave za zaštitu kulturne baštine, Sektora za konzervatorske odjele i inspekciju, Službe za inspekcijske poslove zaštite kulturne baštine, KLASA: UP/I-612-16/22-01/0021, URBROJ: 532-05-02-20/10-23-6 od 13. ožujka 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška ovog spora.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske, Uprave za zaštitu kulturne baštine, Sektora za konzervatorske odjele i inspekciju, Službe za inspekcijske poslove zaštite kulturne baštine, KLASA: UP/I-612-16/22- 01/0021, URBROJ: 532-05-02-20/10-23-6 od 13. ožujka 2023. tužitelju je naloženo: 1. otklanjanje nedostataka i nepravilnosti u vidu neodobrene zamjene dijela vanjske drvene stolarije s neodobrenom bijelom PVC ili alu stolarijom, sve izvedeno na građevini u [adresa], na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Nova; 2. tužitelj je dužan od Konzervatorskog odjela u Rijeci zatražiti posebne uvjete zaštite kulturnog dobra za korekciju radova neodobreno ugrađene nove vanjske stolarije na navedenoj građevini;

3. tužitelj je dužan u roku od 30 dana od dana zaprimanja posebnih uvjeta zaštite kulturnog dobra za korekciju neodobreno izvedenih zahvata, iz točke 2. rješenja, zatražiti prethodno odobrenje te priložiti dokumentaciju sukladno Pravilniku o dokumentaciji za izdavanje prethodnog odobrenja za radove na kulturnom dobru ("Narodne novine", broj 134/15), usklađenu s izdanim posebnim uvjetima zaštite kulturnog dobra za korekciju neodobrenog zahvata;

4. tužitelj je potom dužan u roku od 60 dana od zaprimanja prethodnog odobrenja, izvesti radove;

5. tužitelj je dužan izvijestiti inspektora o ispunjenju rješenjem naloženog postupanja u roku od 8 dana od dana isteka roka za ispunjenje obveze;

6. tužitelj je upozoren da ukoliko ne postupi u smislu točke 2. i 3. rješenja, odnosno, ukoliko u zadanom roku ne zatraži korektivne mjere i prethodno odobrenje, bit će novčano kažnjen sukladno čl. 142. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj 47/09 i 110/21, dalje: ZUP);

7. ukoliko suvlasnik iz točke 1. rješenja ne postupi u smislu točke 4. rješenja, odnosno ne izvrši u zadanom roku korektivne zahvate, rješenje će se izvršiti putem treće osobe, a na trošak izvršenika, sukladno čl. 143. ZUP.

2. Protiv navedenog rješenja tužitelj je izjavio žalbu koja je osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-612-08/23-02/0066, URBROJ: 532-02-03-02/1-23-2 od 2. lipnja 2023. odbijena kao neosnovana.

3. Tužitelj je u cilju osporavanja zakonitosti navedenog rješenja tuženika pravodobno podnio tužbu ovom Sudu. U tužbi i u tijeku spora navodi, u bitnome, kako nije jasno temeljem čega je prvostupanjsko tijelo upravo njemu naložilo ispunjenje obveza iz prvostupanjskog rješenja. Navodi da nije obrazloženo koji su to razlozi i činjenice koje upućuju na zaključak da je upravo on izveo navedene radove na kulturnom dobru. Nadalje navodi da mu nije omogućeno da se očituje u postupku prije donošenja prvostupanjskog rješenja. Nadalje navodi da izvršenje prvostupanjskog rješenja nije moguće jer da u izreci nije definirano koje točno radove treba izvesti radi usklađenja. Stoga smatra da postoje uvjeti da se prvostupanjsko rješenje oglasi ništavim jer njegovo izvršenje nije pravno i stvarno moguće. Predlaže da se u sporu priklopi radi uvida parnični spis poslovni broj Ps-1/23 koji se vodi kod Općinskog suda u Rijeci između njega i vlasnice predmetnog stana radi iseljenja iz tog stana, na temelju tvrdnje da on taj stan koristi bez valjane pravne osnove i bez prava na posjed, a on protutužbom traži da se utvrdi njegovo svojstvo najmoprimca tog stana, te stoga postavlja pitanje da li netko tko nema prava na posjed može biti obvezan na određeno zakonom propisano postupanje ili je to propisano samo za osobe određene zakonske kvalifikacije npr. vlasnik, nositelj prava na kulturnom dobru, koliko god ono bilo penalizirajuće u naravi. Predlaže i da se u sporu provede dokaz očevidom na licu mjesta, građevinskim vještačenjem i saslušanjem stranaka. Slijedom navedenog, u tužbenom zahtjevu traži da Sud poništi osporavano rješenje tuženika te je ujedno zatražio naknadu troška ovog spora.

4. Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao u cijelosti kod svih navoda iznijetih u obrazloženju osporavanoga rješenja te je dodatno obrazložio da su tužbeni navodi tužitelja neosnovani. Navodi da je u provedenom postupku nedvojbeno utvrđeno da su neodobreni radovi izvedeni na području kulturnog dobra „Uglovnice Bakarčić”, upisane u Registar kulturnih dobara pod brojem Z-3955, te da je na navedenom području obvezna primjena odredbi Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara ("Narodne novine", broj 69/99, 151/03, 157/03-ispravak, 100/04, 87/09, 88/10, 61/11, 25/12, 136/12, 157/13, 152/14, 98/15, 44/17, 90/18, 32/20, 62/20, 117/21 i 114/22, dalje: ZZOKD). Navodi da je u tijeku drugostupanjskog upravnog postupka razmotreno očitovanje Uprave za zaštitu kulturne baštine, Sektora za konzervatorske odjele i inspekciju, Službe za inspekcijske poslove zaštite kulturne baštine na navode iz žalbe, te da se u istome navodi da tužitelj živi u stanu u kojem su izvršeni neodobreni radovi, a prijaviteljica radova je vlasnica stana u kojem tužitelj živi te je istoga navela u svojoj prijavi kao investitora predmetnih radova, a osim toga da i sam tužitelj u svom podnesku od 5. travnja 2023. upućenom nadležnoj inspekciji pri Konzervatorskom odjelu u Rijeci, priznaje izvođenje radova, odnosno navodi da su izvedeni radovi bili neophodni iz razloga dotrajalosti vanjske drvene stolarije, odnosno da su radovi izvedeni isključivo radi zaštite sigurnosti i zdravlja ljudi. Vezano uz navod tužitelja da nije razvidno na koje bi se radove trebala stranka obvezati, tuženik navodi da je tužitelj podnio zahtjev nadležnom Odjelu za izdavanje posebnih uvjeta za korekciju neodobreno izvedenih radova, te da će po zaprimanju posebnih uvjeta i, naknadno, prethodnog odobrenja, izvesti u njima (posebnim uvjetima) naložene radove kojima će se izvršiti korekcija predmetnih nezakonitih radova. Tuženik je predložio da Sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

5. U tijeku spora održana je rasprava dana 11. ožujka 2025. kako bi se sukladno odredbi čl. 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, dalje: ZUS) omogućilo strankama u sporu da usmeno obrazlože svoje navode iz tužbe i odgovora na tužbu. Na navedenu raspravu pristupio je opunomoćenik tužitelja i opunomoćenica tuženika.

6. Na navedenoj raspravi opunomoćenik tužitelja je naveo kako ustraje kod svih navoda iznesenih u tužbi te postavlja pitanje zašto se u konkretnom slučaju samo tužitelja tereti za učinjenu povredu, a ne i članove njegove obitelji koji nesporno žive s njime u predmetnom stanu. Nadalje je ukazao da je u tijeku i prekršajni postupak protiv tužitelja te je istaknuo prigovor „ne bis in idem“ jer smatra da se radi o vođenju dva postupka koja su u svojoj naravi vrlo slična te je predao u spis nepravomoćnu prekršajnu presudu. Također je naveo kako smatra da je došlo do povrede načela dobre uprave jer se ne postupa na jednak način prema svim stanarima predmetne zgrade obzirom da su u pojedinim stanovima također promijenjeni drveni i stavljeni plastični prozori. Opunomoćenica tuženika je na navedenoj raspravi u odnosu na prigovor „ne bis in idem“ predala u spis četiri ustavne odluke u kojima je obrazloženo vezano za navedeni prigovor. U odnosu na obvezu koja je naložena tužitelju navela je kako ZZOKD široko definira obveznika na način da je to pored vlasnika i nositelj drugih stvarnih i obveznih prava na kulturnom dobru, pa stoga da nije bitno je li tužitelj zakoniti posjednik već da je bitno da je tužitelj nesporno u posjedu predmetnog stana, jer Zakon daje mogućnost nalaganja mjera i drugima „imateljima“ kulturnih dobara po bilo kojoj osnovi, a svaki „imatelj“ kulturnog dobra je obvezan čuvati kulturno dobro i provoditi mjere predviđene zakonom. Navela je i kako tužitelj ne može znati je li u odnosu na ove ostale promijenjene prozore doneseno isto rješenje, samo eventualno još nije došlo do izvršenja.

7. Dakle, među strankama ovog spora nije sporno da su izvedeni neodobreni radovi na nepokretnom kulturnom dobru - zgradi u [adresa] " [adresa], n a način da je bez prethodnog odobrenja zamijenjena vanjska drvena stolarija na stanu s bijelom PVC ili alu stolarijom.

8. Sporno je, je li tužitelj obveznik i je li moguće izvršenje prvostupanjskog rješenja.

9. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje i u spisu ovog spora. Sud je odbio u sporu službenim putem pribaviti parnični spis Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Ps-1/23 iz razloga što među strankama nije sporno da se taj postupak vodi po tužbi vlasnice predmetnog stana protiv tužitelja radi iseljenja tužitelja iz tog stana, jer to sam tužitelj navodi u tužbi, a i razvidno je iz prekršajne presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pp-1682/24 od 27. siječnja 2025. koju je sam tužitelj predao u spis. Također Sud je odbio u sporu provesti ostale dokaze koje je predložio tužitelj (očevid, građevinsko vještačenje i saslušanje stranaka) iz razloga što je Sud odlučne činjenice za rješenje ovog spora mogao utvrditi na temelju postojeće dokumentacije u spisu.

10. Na temelju razmatranja činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

11. Čl. 4. ZZOKD propisano je da su vlasnici i nositelji prava na kulturnom dobru, te drugi imatelji kulturnoga dobra odgovorni za zaštitu i očuvanje kulturnih dobara prema odredbama tog Zakona.

12. Čl. 6. t. 9. ZZOKD propisano je da se nositeljem prava na kulturnom dobru smatra osim vlasnika i nositelj drugih stvarnih i obveznih prava na kulturnom dobru, a u t. 10. da je imatelj kulturnoga dobra svaka osoba koja na bilo koji način i po bilo kojoj osnovi drži kulturno dobro.

13. Čl. 86. st. 1. ZZOKD propisano je da ako inspektor utvrdi da je povrijeđen taj Zakon ili propis donesen na osnovi njega, pisano će utvrditi nedostatke i nepravilnosti i rješenjem odrediti mjere i rok za njihovo otklanjanje, a rješenje može donijeti bez prethodnog izjašnjavanja stranke. U obavljanju poslova inspektor ima pravo i obvezu, između ostaloga, narediti otklanjanje utvrđenih nedostataka ili nepravilnosti i otklanjanje posljedica koje su nastale protuzakonitom radnjom, odnosno propuštanjem.

14. Između stranaka nije sporno da se kod Općinskog suda u Rijeci pod poslovnim brojem Ps-1/23 vodi između tužitelja i vlasnice predmetnog stana parnica radi iseljenja tužitelja iz tog stana i predaje tog stana vlasnici u posjed. Iz toga proizlazi da je tužitelj u posjedu predmetnog stana, pa je jedino tužitelj i mogao izvesti predmetne radove. Stoga je pravilno prvostupanjskim rješenjem obvezan upravo tužitelj, a sukladno citiranom čl. 4. u svezi s čl. 6. t. 10. ZZOKD.

15. Nadalje, ako tužitelj smatra da je pored njega trebalo obvezati i ostale članove njegove obitelji, tada je o tome trebao obavijestiti prvostupanjsko tijelo nakon što mu je dostavljen zapisnik o inspekcijskom nadzoru od 15. prosinca 2022. i dostaviti dokaze o tome. Međutim, eventualno obvezivanje i ostalih članova tužiteljeve obitelji pored tužitelja, ne umanjuje tužiteljevu obvezu, jer se radi o solidarnoj obvezi pa stoga prvostupanjsko rješenje time što je obvezan samo tužitelj, a ne eventualno i ostali članovi njegove obitelji, nije nezakonito u odnosu na tužitelja.

16. U odnosu na navode tužitelja da mu nije omogućeno da se očituje u upravnom postupku, navodi se da citirani čl. 86. st. 1. ZZOKD propisuje da se rješenje može donijeti bez prethodnog izjašnjavanja stranke. Osim toga, tužitelju je dostavljen zapisnik o inspekcijskom nadzoru od 15. prosinca 2022. na znanje, a tužitelj se na isti nije očitovao, a k tome tužitelju je omogućeno da se očituje u žalbi, zatim u tužbi te na raspravi održanoj u ovom sporu, ali tužitelj svojim navodima nije osporio utvrđenja iz prvostupanjskog rješenja.

17. U odnosu na povredu načela ne bis in idem navodi se da, upravna inspekcijska mjera ne isključuje i primjenu prekršajne sankcije kad su u jednom postupanju fizičke ili pravne osobe počinjene dvije povrede - povreda upravnog propisa koja zahtjeva inspekcijsku mjeru u vidu naloga da se otklone nastale nepravilnosti i ujedno povreda kojom su ostvarena obilježja prekršajnog djela koja ima za posljedicu da se takvo ponašanje treba kazniti s ciljem generalne i specijalne prevencije. Osim navedenoga, kada se ne bi moglo izdati upravno inspekcijsko rješenje, to bi značilo da bi plaćanjem prekršajne sankcije bilo moguće legalizirati protuzakonito postupanje i zadržati nezakonito stanje u prostoru.

18. U odnosu na nemogućnost izvršenja prvostupanjskog rješenja, navodi se da je u izreci prvostupanjskog rješenja detaljno navedeno što sve tužitelj mora napraviti kako bi zaštitio i očuvao kulturno dobro. Stoga nisu osnovani prigovori tužitelja da se prvostupanjsko rješenje ne može izvršiti.

19. Ostali navodi tužitelja nisu od utjecaja na drugačije rješenje ove upravne stvari, kraj odlučnih činjenica utvrđenih u ovom sporu da je tužitelj izveo radove na zaštićenom kulturnom dobru bez prethodnog odobrenja.

20. Slijedom svega navedenog, osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje ocjenjeni su zakonitim, pa je stoga Sud na temelju čl. 116. st. 1. ZUS odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan kako je to navedeno u točki I. izreke ove presude.

21. Točka II. izreke ove presude temelji se na odredbi čl. 147. st. 1. ZUS prema kojoj odredbi stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora.

U Rijeci 25. ožujka 2025.

Sutkinja

Vesna Perić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. i čl. 127. ZUS).

Dostaviti:

- opunomoćeniku tužitelja Željku Vuksanoviću, odvjetniku u Rijeci, Krešimirova 2

- tuženiku Povjerenstvu za žalbe pri Ministarstvu kulture i medija Republike Hrvatske, Zagreb, Runjaninova 2