Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-2865/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gabriele Topić Kordej kao predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice Sandre Artuković Kunšt univ.spec.iur. i Suzane Radaković kao članica vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice GZJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], protiv tuženika Addiko Bank d.d. OIB:14036333877 iz Zagreba, Slavonska avenija 6, zastupanog po punomoćniku Zlatku Knezoviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Knezović i partneri j.t.d. u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1804/2022-57 od 14. travnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 25. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1804/2022-57 od 14. travnja 2023. u pobijanom dijelu iz stavka I, II i III izreke.

II Preinačava se presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P- 1804/2022-57 od 14. travnja 2023. u pobijanom dijelu iz stavka IV izreke i sudi:

1. Odbija se zahtjev tužiteljice koji glasi:

"IV. Dužan je tuženik Addiko bank d.d. Zagreb, OIB:14036333877 i kao pravni sljednik Hypo-Alpe-Adria-Bank d.d. Zagreb, isplatiti tužiteljici GZJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime preplaćenih iznosa s osnova ništetne valutne klauzule u švicarskim francima (CHF) i ništetne promjenjive redovne kamatne stope iz ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini, broj:236- 338/2004 koji je tužiteljica kao korisnik kredita bila zaključila s Hypo Alpe Adria Bank d.d. Zagreb dana 23. prosinca 2004. godine, solemniziranog po javnom bilježniku Dariji Grigilo Ramljak iz Zadra pod brojem: OU-977/04-1 od 23. prosinca 2004. godine, sukladno tablici 1 nalaza i mišljenja vještaka za financije i računovodstvo

GZ broj:89/22-690 od 4.12.2022. godine:

A) na ime razlike anuiteta iz primijenjenog otplatnog plana B u odnosu na anuitet iz ugovorenog otplatnog plana A uslijed promjene kamatne stope, do konverzije 30.9.2015. godine, iznos od 6.965,64 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznose:

- 15,53 eura od 1. listopada 2007.

- 15,50 eura od 1.studenoga 2007.

- 15,70 eura od 1.prosinca 2007.

- 15,62 eura od 1. siječnja 2008.

- 15,90 eura od 1. veljače 2008.

- 16,06 eura od 1. ožujka 2008.

- 61,79 eura od 1. travnja 2008.

- 60,27 eura od 1. svibnja 2008.

- 59,67 eura od 1. lipnja 2008.

- 60,41 eura od 1. srpnja 2008.

- 59,32 eura od 1. kolovoza 2008.

- 59,38 eura od 1. rujna 2008.

- 60,02 eura od 1. listopada 2008.

-102,25 eura od 1. studenoga 2008.

- 97,09 eura od 1. prosinca 2008.

- 103,65 eura od 1. siječnja 2009.

- 104,65 eura od 1. veljače 2009.

- 105,11 eura od 1. ožujka 2009.

- 103,85 eura od 1. travnja 2009.

- 104,09 eura od 1. svibnja 2009.

- 102,18 eura od 1. lipnja 2009.

- 100,76 eura od 1. srpnja 2009.

- 101,14 eura od 1. kolovoza 2009.

- 101,88 eura od 1. rujna 2009.

- 101,82 eura od 1. listopada 2009.

- 101,07 eura od 1. studenog 2009.

- 102,48 eura od 1. prosinca 2009.

- 103,61 eura od 1. siječnja 2010.

- 105,22 eura od 1. veljače 2010.

- 104,85 eura od 1. ožujka 2010.

- 107,04 eura od 1. travnja 2010.

- 106,62 eura od 1. svibnja 2010.

- 107,43 eura od 1. lipnja 2010.

- 114,43 eura od 1. srpnja 2010.

- 112,99 eura od 1. kolovoza 2010.

- 117,39 eura od 1. rujna 2010.

- 115,87 eura od 1. listopada 2010.

- 113,42 eura od 1. studenoga 2010.

- 118,58 eura od 1. prosinca 2010.

- 106,51 eura od 1. siječnja 2011.

- 102,55 eura od 1. veljače 2011.

- 104,08 eura od 1. ožujka 2011.

- 102,31 eura od 1. travnja 2011.

- 102,63 eura od 1. svibnja 2011.

- 110,11 eura od 1. lipnja 2011.

- 110,84 eura od 1. srpnja 2011.

- 117,08 eura od 1. kolovoza 2011.

- 113,87 eura od 1. rujna 2011.

- 110,36 eura od 1. listopada 2011.

- 95,47 eura od 1. studenoga 2011.

- 95,24 eura od 1. prosinca 2011.

- 96,69 eura od 1. siječnja 2012.

- 97,96 eura od 1. veljače 2012.

- 98,13 eura od 1. ožujka 2012.

- 97,25 eura od 1. travnja 2012.

- 97,84 eura od 1. svibnja 2012.

- 98,25 eura od 1. lipnja 2012.

- 97,57 eura od 1. srpnja 2012.

- 97,75 eura od 1. kolovoza 2012.

- 97,23 eura od 1. rujna 2012.

- 96,15 eura od 1. listopada 2012.

- 97,32 eura od 1. studenoga 2012.

- 97,89 eura od 1. prosinca 2012.

- 97,48 eura od 1. siječnja 2013.

- 95,26 eura od 1. veljače 2013.

- 97,14 eura od 1. ožujka 2013.

- 97,31 eura od 1. travnja 2013.

- 96,57 eura od 1. svibnja 2013.

- 94,27 eura od 1. lipnja 2013.

- 94,21 eura od 1. srpnja 2013.

- 94,77 eura od 1. kolovoza 2013.

- 95,68 eura od 1. rujna 2013.

- 96,93 eura od 1. listopada 2013.

- 96,29 eura od 1. studenoga 2013.

- 96,75 eura od 1. prosinca 2013.

- 97,26 eura od 1. siječnja 2014.,

po stopi od 15% do 31. prosinca 2007., po stopi od 14% godišnje za razdoblje od 01. siječnja 2008. godine pa do 30. lipnja 2011. godine, po stopi od 12% godišnje za razdoblje od 01. srpnja 2011. godine pa do 31. srpnja 2015. godine, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2022. prema kamatnoj stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 5 postotnih poena, sve u roku od 15 dana, te

B) na ime razlike između anuiteta po ugovorenom otplatnom planu uz promjenjiv tečaj za Chf i anuiteta uz fiksni tečaj za Chf od početka otplate kredita do konverzije u Euro 30.9.2015. godine te na temelju Tablice 1b istog nalaza i mišljenja vještaka za financije i računovodstvo do 4.12.2022. godine, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznose:

- 5,22 eura od 1. siječnja 2009.

- 14,33 eura od 1. veljače 2009.

- 18,45 eura od 1. ožujka 2009.

- 7,10 eura od 1. travnja 2009.

- 4,90 eura od 1. siječnja 2010.

- 19,47 eura od 1. veljače 2010.

- 16,12 eura od 1. ožujka 2010.

- 35,90 eura od 1. travnja 2010.

- 32,14 eura od 1. svibnja 2010.

- 39,45 eura od 1. lipnja 2010.

- 102,72 eura od 1. srpnja 2010.

- 89,70 eura od 1. kolovoza 2010.

- 129,49 eura od 1. rujna 2010.

- 115,74 eura od 1. listopada 2010.

- 93,63 eura od 1. studenoga 2010.

- 140,29 eura od 1. prosinca 2010.

- 199,64 eura od 1. siječnja 2011.

- 157,61 eura od 1. veljače 2011.

- 173,78 eura od 1. ožujka 2011.

- 155,01 eura od 1. travnja 2011.

- 158,43 eura od 1. svibnja 2011.

- 237,86 eura od 1. lipnja 2011.

- 245,60 eura od 1. srpnja 2011.

- 311,97 eura od 1. kolovoza 2011.

- 277,88 eura od 1. rujna 2011.

- 240,56 eura od 1. listopada 2011.

- 236,56 eura od 1. studenog 2011.

- 233,68 eura od 1. prosinca 2011.

- 251,48 eura od 1. siječnja 2012.

- 267,00 eura od 1. veljače 2012.

- 269,08 eura od 1. ožujka 2012.

- 258,34 eura od 1. travnja 2012.

- 265,59 eura od 1. svibnja 2012.

- 270,55 eura od 1. lipnja 2012.

- 262,21 eura od 1. srpnja 2012.

- 258,15 eura od 1. rujna 2012.

- 244,82 eura od 1. listopada 2012.

- 259,23 eura od 1. studenog 2012.

- 266,15 eura od 1. prosinca 2012.

- 261,11 eura od 1. siječnja 2013.

- 233,93 eura od 1. veljače 2013.

- 257,02 eura od 1. ožujka 2013.

- 259,04 eura od 1. travnja 2013.

- 249,98 eura od 1. svibnja 2013.

- 221,83 eura od 1. lipnja 2013.

- 221,12 eura od 1. srpnja 2013.

- 228,03 eura od 1. kolovoza 2013.

- 239,12 eura od 1. rujna 2013.

- 254,47 eura od 1. listopada 2013.

- 246,55 eura od 1. studenoga 2013.

- 252,16 eura od 1. prosinca 2013.

- 258,52 eura od 1. siječnja 2014.,

- 262,47 eura od 1. veljače 2014.

- 270,83 eura od 1. ožujka 2014.

- 268,09 eura od 1. travnja 2014.

- 258,84 eura od 1. svibnje 2014.

- 255,88 eura od 1. lipnja 2014.

- 257,22 eura od 1. srpnja 2014.

- 267,71 eura od 1. kolovoza 2014.

- 276,55 eura od 1. rujna 2014.

- 274,72 eura od 1. listopada 2014.

- 282,36 eura od 1. studenoga 2014.

- 287,55 eura od 1. prosinca 2014.

- 284,49 eura od 1. siječnja 2015.,

- 285,34 eura od 1. veljače 2015.

- 285,33 eura od 1. ožujka 2015.

- 285,34 eura od 1. travnja 2015.

- 285,34 eura od 1. svibnje 2015.

- 285,34 eura od 1. lipnja 2015.

- 285,34 eura od 1. srpnja 2015.

- 285,34 eura od 1. kolovoza 2015.

- 285,34 eura od 1. rujna 2015.

- 285,34 eura od 1. listopada 2015.,

po stopi od 14% godišnje za razdoblje od 01. siječnja 2008. godine pa do 30. lipnja 2011. godine, po stopi od 12% godišnje za razdoblje od 01. srpnja 2011. godine pa do 31. srpnja 2015. godine, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2022. prema kamatnoj stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 5 postotnih poena, sve u roku od 15 dana." kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

I Uvažava se žalba tuženika kao djelomično osnovana, preinačava se rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1804/2022-57 od 14. travnja 2023. u pobijanom dijelu iz stavka II izreke kojim je prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška i rješava:

Svaka stranka snosi svoj trošak.

II Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku trošak sastava žalbe u iznosu od 525,10 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.1. Presudom suda prvog stupnja posl. br. P-1804/2022-57 utvrđene su ništetnim odredbe Ugovora o kreditu br. 236-338/2004 od 23. prosinca 2004. u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 213.000,00 Chf zaključenog između tužiteljice kao korisnice kredita i prednika tuženika kao kreditora solemniziranog od Javnog bilježnika Dariji Gligilo Ramljak u [adresa] pod br. OU-977/04-1 istoga dana, i to:

- odredba čl. 2. u dijelu u dijelu koji glasi: “u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 213.000,00 Chf (slovima: dvijestotrinaestisuća švicarskih franaka) prema srednjem tečaju za devize Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. važećem na dan korištenja kredita,...“.

- čl. 3. u dijelu koji glasi:“I Na kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 213.000,00 Chf (slovima: dvijestotrinaestisuća švicarskih franaka) zaračunavaju se kamate od 5,25 dekurzivno godišnje“, te pod „II u kunama obračunatima prema srednjem tečaju Hypo Alpe-Adria- Bank d.d. za devize (Chf) na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja, kako je to određeno važećom Odlukom o kamatnim stopama banke,…“.

- čl. 6. koji glasi: „Promjenjivost kamatne stope,

Banka je ovlaštena u slučaju promjene situacije na tržištu izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odlukom o kamatnim stopama Hypo Alpe-Adria-Bank d.d.. Korisnik kredita svojim potpisom na ovom Ugovoru izjavljuje da je suglasan i da prihvaća primjenu Odluke o kamatnim stopama, kao i sve njene kasnije izmjene i dopune.“, kao u stavku I, II i III izreke prvostupanjske presude.

1.2. U stavku IV.A) izreke presude suda prvog stupnja naloženo je tuženiku da tužiteljici na ime preplaćenih anuiteta u odnosu na početnu kamatnu stopu isplati iznos od 6.965,64 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine mjesečne iznose s početkom tijeka svakog prvog dana u mjesecima od listopada 2007. do siječnja 2014. pa do isplate.

1.3. Tuženiku je naloženo da tužiteljici isplati i pojedine iznose na ime preplaćenih anuiteta u odnosu na početni tečaj Chf sa zakonskim zateznim kamatama s početkom tijeka svakog prvog dana u mjesecima od siječnja 2009. do listopada 2015. pa do isplate, kao u stavku IV.B) izreke prvostupanjske presude.

2.1. Rješenjem suda prvog stupnja posl. br. P-1804/2022-57 dopuštena je preinaka tužbe iz podneska od 29. siječnja 2023, kao u stavku I izreke tog rješenja.

2.2. U stavku II izreke navedenog rješenja suda prvog stupnja tuženiku je naloženo naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.048,09 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 14. travnja 2023. do isplate.

3.1. Protiv navedene presude i rješenja u dijelu iz stavka II izreke tog rješenja žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga i predlaže prvostupanjsku presudu i pobijano rješenje preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti uz naknadu parničnog troška a podredno ju ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, uz naknadu troška sastava žalbe.

3.2. U odgovoru na tuženikovu žalbu tužiteljica smatra da je žalba neosnovana i predlaže ju kao takvu odbiti.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5.1. U prvostupanjskoj presudi i u postupku koji joj je prethodio ne uočavaju se bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 13 i 14 Zakona o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991 i "Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP) na koje ovaj sud kao sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP.

5.2. Žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP u vezi čl. 19.a-19.e. Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" br. 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15., 102/15, 52/16, 128/22, 156/23 dalje: ZPK) i čl. 1111. ZOO ostvaren je i u odlukama iz stavka IV izreke presude suda prvog stupnja.

6.1. U predmetnom postupku je utvrđeno i u žalbenoj fazi postupka nije sporno da su tužiteljica kao korisnica kredita i prednik tuženika kao kreditor dana 23. prosinca 2004. zaključili Ugovor o kreditu br. 236-338/2004 u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 213.800,00 Chf s obvezom otplate u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 1.435,29 Chf po srednjem tečaju tuženika za Chf na dan dospijeća odnosno plaćanja te uz ugovorenu kamatu od 5,25 % godišnje, koja je promjenjiva u skladu s odlukom tuženika.

6.2. Nadalje je utvrđeno da su tužiteljica i prednik tuženika dana 30. ožujka 2016. sklopili Aneks ugovoru o kreditu temeljem odredbi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" br. 102/15, dalje: ZID ZPK) kojim su suglasno izvršile konverziju kredita u valutu euro i u skladu s tim utvrdile iznos preostale neotplaćene glavnice kredita na dan 30. rujna 2015. kao i uvjete otplate preostalog kredita u eurima.

7.1. Kada je pozivanjem na direktni učinak presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa utvrdio ništetnost odredbi Ugovora o kreditu br. 236-338/2004 iz čl. 2., čl. 3. i čl. 6. s valutnom klauzulom vezanom uz valutu Chf i u kojem je ugovoren način promjene kamatne stope sukladno odluci kreditora uz suglasnost za primjenu odluka kreditora o kamatnim stopama, prvostupanjski je sud pravilno primijenio čl. 502.c ZPP.

7.2. Žalbeno osporavanje zakonitosti i pravilnosti odluka iz stavka I-III izreke prvostupanjske presude polazi od tvrdnje o nedostatku tužiteljičinog pravnog interesa za postavljanje deklaratornog zahtjeva i predstavlja neosnovano isticanje žalbenog razloga relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 187. st. 2. ZPP u odnosu na utvrđenje ništetnosti spornih dijelova odredbi predmetnog ugovora o kreditu. Navedena povreda nije ostvarena jer slijedom pravnog shvaćanja iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-18/2018-2 od 26. svibnja 2020. ( a tako i u prethodnim odukama br. Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019. i br. Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020.) tužiteljica prihvatom ponude konverzije i zaključenjem Dodatka ugovoru o kreditu od 2. prosinca 2015. nije izgubila pravni interes za utvrđenje ništetnosti.

7.3. Za razliku od žalbenih navoda tuženika, prvostupanjski je sud odgovarajućom primjenom čl. 502.c ZPP u vezi čl. 81. st. 2. i 4. ZZP/03 prihvatio utvrđenje odlučne činjenice uzrokovanja značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača jer je, na tragu utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/2012, prednik tuženika u unaprijed sastavljenom ugovoru unio odredbe o valutnoj klauzuli u Chf i kamatnoj stopi promjenjivoj njegovim jednostranim odlukama o kojima se nije posebno pregovaralo pri čemu je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, prešutio odnosno umanjio rizike time što je propustio potpuno informirati potrošača o svim bitnim činjenicama koje utječu na procjenu rizika ugovaranja spornih odredbi (duty of disclosure) a njemu su s obzirom na profesionalnu djelatnost ti rizici bili poznati, prebacivši ih u potpunosti na potrošača. Navedenim je načinom ugovaranja prednik tuženika maksimalno zaštitio svoje trgovačke interese a svaki njemu poznat i prešućen rizik povećanja mjesečnih anuiteta prebacio je na neobaviještenu tužiteljicu kao potrošača, narušivši time ugovornu ravnotežu.

7.4. Nema dvojbe da su sporne odredbe čl. 2., čl. 3. i čl. 6. predmetnog ugovora u dijelovima koji se odnose na valutnu klauzulu u Chf i kamatnu stopu promjenjivu jednostranim odlukama tuženika nedovoljno određene i za prosječnog potrošača neodredive dakle nisu jasne ni lako razumljive, tako da je neosnovano tuženikovo pozivanje na čl. 84. ZZP/03.

7.5. Bez utjecaja je žalbeno upiranje na nepovođenje testova transparentnosti i poštenosti, u okolnostima u kojima tuženik, suprotno odredbi čl. 81. st. 4. ZZP/03, nije dokazao činjenice navodne pune obaviještenosti tužiteljice kao potrošača u predugovornoj fazi sklapanja ugovora i njezinog pristanka na takav ugovor a da je bila potpuno obaviještena o naravi, rizicima i posljedicama spornih ugovornih odredbi, tako da nema mjesta zaključku o prekoračenju okvira utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u Chf i kamatnoj stopi promjenjivoj jednostranim odlukama kreditora u postupku po kolektivnoj tužbi za zaštitu potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu posl. br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. kojom je obuhvaćen i tuženik kao slijednik Hypo Alpe Adria Bank d.d. i za koju je u ovom postupku sud vezan temeljem čl. 502.c ZPP.

7.6. Slijedom navedenog i primjenom čl. 368. st. 1. ZPP u vezi čl. 81. st. .1., 2. i 4. i čl. 87. st. .1 ZZP/03 odlučeno je kao u stavku I izreke presude.

8.1. U odnosu na kondemnatornu odluku iz stavka IV izreke presude suda prvog stupnja valja reći kako je ista u suprotnosti sa zakonskim odredbama o nastanku obveze suglasnošću volja ugovornih strana iz čl. 20. i čl. 247. ZOO te o učincima obveze s dužnošću njezina ispunjenja iz čl. 9. i 65. st. 1. ZOO. Naime, nakon što je tužiteljičinim prihvatom izračuna konverzije učinjenog u skladu s odredbama čl. 19.a- 19.e. ZPK zaključen Aneks tom ugovoru od 30. ožujka 2016. sa suglasno utvrđenom preostalom obvezom otplate kredita, tužiteljica ne može s uspjehom zahtijevati vraćanje uračunatog.

8.2. U stavku IV izreke prvostupanjske presude prvostupanjski je sud tuženiku naložio isplatu dosuđenih iznosa koji predstavljaju preplatu isplaćenih anuiteta kredita u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu i u odnosu na početno ugovoren tečaj Chf ali zbog između stranaka sklopljenog Aneksa ugovoru od 30. ožujka 2016. obveza isplate razlike po osnovi te ništetne odredbe ne potpada pod direktni učinak navedene presude P-1401/12 za zaštitu kolektivnih interesa potrošača.

9.1. Razmatranjem sadržaja tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa koji predstavljaju razliku između otplaćenih anuiteta u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu i tečaj Chf u vrijeme zaključenja Ugovora o kreditu od 23. prosinca 2004. uočava se kako tužiteljica te zahtjeve obrazlaže tvrdnjama o pravu na restituciju i o pravu na obeštećenje. Važeće odredbe ZOO umjesto pojma restitucije (lat. restitutio; popravljanje, vraćanje na staro, uspostava prijašnjeg stanja) sadrže odredbe o obvezi vraćanja stečenog bez osnove (čl. 1111. -čl. 1120. ZOO). Isto se tako umjesto obeštećenja (nadoknade, namirenja štete), u odredbama ZOO koristi izraz naknade štete, koja šteta može nastati zbog povrede ugovora (npr. zbog neispunjenja iz čl. 360. ZOO ili u slučajevima iz čl. 30. st. 2., čl. 76. -79, čl. 280. st. 3., čl. 284. st. 3, čl. 332., čl. 342. st. 2. ZOO i dr.) ili kao izvanugovorna šteta (čl. 1045. -čl.1110. ZOO) a moguća je i šteta kao posljedica ništetnosti (čl. 323. st. 2. ZOO). U predmetnom slučaju nisu ostvarene ni pretpostavke za povrat stečenog bez osnove niti za naknadu štete.

9.2. Za tuženika kao kreditora je sadržaj odredbi Aneksa ugovoru od 30. ožujka 2016. određen ZID ZPK i za njega predstavlja ius cogens kojeg je unaprijed odredio zakonodavac dok je tužiteljici kao potrošaču prepuštena odluka o tome hoće li ili ne prihvatiti ponudu s izračunom konverzije. Obzirom da je tuženik izvršio izračun konverzije na temelju kogentnih odredbi čl. 19.c ZPK kojeg je tužiteljica prihvatila te je postignut sporazum o korištenju utvrđenih preplata, ne može se osporavati restitucijski učinak Aneksa ugovoru od 30. ožujka 2016. za tužiteljicu. Oni iznosi koje je tužiteljica u anuitetima otplatila a koji prema obračunu konverzije iz čl. 19.c. ZPK predstavljaju pretplatu, vraćeni su u imovinu tužiteljice tako da se njima podmiruju tužiteljičine obveze po novom, suglasno prihvaćenom otplatnom planu. Kao što je odgovoreno na postavljeno materijalnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-637/2019-2 od 15. studenog 2022.:

Tužitelj koji je kao korisnik kredita (potrošač) prihvatio konverziju na temelju ZID ZPK zaključenjem Dodatka Ugovoru o kreditu s tuženim kao kreditorom (trgovcem), nema pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope ugovorne (redovne) kamate iz kredita denominiranog u kunama u Chf odnosno kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u Chf zato što izračun konverzije kredita iz članka 19.c ZID ZPK/15 stavka 1. uključuje i te uplate.

9.3. Slijedom navedenog Aneksa ugovoru od 30. ožujka 2016. zaključenog tužiteljičinim pristankom na ponudu konverzije i u skladu s pravnim shvaćanjem iznesenim u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-637/2019-2 od 15. studenog 2022., tužiteljica i tuženik su konverzijom kredita za razdoblje od zaključenja ugovora 23. prosinca 2004. na dalje ugovorili novu osnovu stjecanja u vidu nove valutne klauzule i kamatne stope. Pravo na restituciju odnosno na vraćanje stečenog bez osnove ovisi o tome ima li osnove za stjecanje ili nema. Budući da su iznosi koje je tužiteljica platila na temelju ništetnih ugovornih odredbi iskorišteni u novom otplatnom planu za namirenje postojećih i budućih obroka koji su utvrđeni Aneksom ugovora od 30. ožujka 2016., radi se o tome da su ti više plaćeni iznosi sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO vraćeni tužiteljici da bi ih ona potom očitovanjem svoje volje iskoristila za podmirenje obveza iz novog otplatnog plana kao u navedenom aneksu. Posljedično se ne radi o tome da bi banka bez osnove stekla nešto više od ugovorenog pa tako ni razliku između onog što je primila po ništetnim odredbama o valutnoj klauzuli u Chf i kamatnoj stopi promjenjivoj odlukama banke iz ugovora od 2. siječnja 2006. jer te razlike nema s obzirom da je razdoblje primjene ništetnih odredbi zamijenjeno sporazumno ugovorenim odredbama Aneksa ugovoru od 30. ožujka 2016. Stoga pretpostavke za prihvaćanje tužbenog zahtjeva iz čl. 1111. ZOO nisu ostvarene.

9.4. Obzirom da učinak Dodatka ugovora o kreditu s konverzijom i izračunom preplate na dan 30. rujna 2015. obuhvaća razdoblje od zaključenja ugovora o kreditu23. prosinca 2004. na dalje, tužiteljica je uz izvršeno uračunavanje pretplate u obvezi plaćati anuitete kredita prema otplatnom planu s valutnom klauzulom u eurima i ugovorenom kamatnom stopom kao u čl. 4. i 9. Dodatka ugovoru o kreditu od 30. ožujka 2016. Stoga u okolnostima pravilno izvršenog obračuna konverzije sukladno čl. 19.b i 19.c ZPK i po zaključenju sporazuma stranaka s obvezom tužiteljice iz čl. 4. i 9. Dodatka ugovoru o kreditu od 30. ožujka 2016. referentna točka izračuna više ne može biti početna kamatna stopa i početni tečaj CHf jer su ništetne odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u Chf zamijenjene odredbama navedenog Dodatka.

9.5. Polazeći od nastanka obveze suglasnošću volja ugovornih strana iz čl. 20. i čl. 247. ZOO te od učinka obveze s dužnošću njezina ispunjenja iz čl. 9. i 65. st. 1. ZOO, primjena sporazumno ugovorenih odredbi iz Dodatka ugovora o kreditu od 30. ožujka 2016. obuhvaća cijelo razdoblje kredita konverzijom u valutu euro s primjenom valutne klauzule u valuti euro i pripadajuće kamatne stope. Odgovarajućom primjenom čl. 19.b i čl. 19.c st. 1. toč. 1 i 2 ZPK početni tečaj Chf i početna kamatna stopa iz osnovnog Ugovora o kreditu od 23. prosinca 2004. zamijenjeni su odredbama Dodataka tom ugovoru od 30. ožujka 2016. s valutnom klauzulom u euru i pripadajućom kamatnom stopom, dakle nema razdoblja u kojem valutna klauzula i kamatna stopa nije ugovorena što ne ostavlja mjesta za navedenu razliku u odnosu na početni tečaj kao u stavku IV izreke prvostupanjske presude. Stoga pretpostavke za prihvaćanje tužbenog zahtjeva za isplatu iz čl. 1111. ZOO nisu ostvarene.

10.1. Vrhovni je sud Republike Hrvatske u odluci br. Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020. zaključio da sporazum o konverziji sklopljen sukladno odredbama ZPK predstavlja novu pravnu osnovu koja svoje izvorište ima u prisilnom propisu ocijenjenom suglasnim s Ustavom Republike Hrvatske. U predmetnom se slučaju ne može primijeniti pravilo općeg obveznog prava o tome da je obnova (novacija) bez učinka ako je prijašnja obveza ništetna ili ugašena jer se opća pravila o ništetnosti sadržana u ZOO, slijedom načela lex specialis derogat legi generali, ne protežu na sporazum o konverziji odnosno na Dodatak ugovoru o kreditu od 27. siječnja 2016. zaključen temeljem odredbi posebnog ZPK.

10.2. Ujedno je vezano za naknadno pravomoćno utvrđenje ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli u Chf u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača nakon što je zaključen Aneks ugovoru od 30. ožujka 2016. otklonjena primjena općih pravila o nevaljanosti ugovora zbog nedopuštenosti pobude, jer je pobuda kod naplatnih ugovora nedopuštena ako je zabranjena ili nemoralna jednoj ugovornoj strani i drugi ugovaratelj to zna ili mora znati, što kod konverzije kredita nije slučaj jer je ZPK naložio kreditorima odnosno bankama ponuditi izračun konverzije dok su korisnici kredita kao potrošači imali dispoziciju u ostavljenom roku prihvatiti konverziju u kredite vezane uz euro ili zadržati važeće stare kredite vezane uz Chf.

10.3. U tom smislu na ovaj slučaj nije primjenjivo pravno shvaćanje iz odluke Suda Europske Unije br. C-118/17 u predmetu OZ protiv Erste Bank Hungary od 14. ožujka 2019. o tome da ništetnost određenih ugovornih odredbi i njihova zamjena novim odredbama kako bi se održao predmetni ugovor ne može proizvesti učinak smanjenja zajamčene zaštite potrošača. Za razliku od tog slučaja, u ovom se predmetu ne radi o tome da je zakonodavac zakonom koji se retrogradno primjenjuje izmijenio ugovor privatnog prava. Navedeno se shvaćanje iz odluke br. C- 118/17 tiče održanja ugovora izravnom zakonskom intervencijom u ugovorni odnos stranaka putem zakona za razliku od predmetnog slučaja utemeljenog na načelu slobode uređivanja obveznih odnosa iz čl. 2. ZOO.

10.4. Za razliku od utvrđenja iz postupka pred Trgovačkim sudom u Zagrebu posl. br. P-1401/12 o uzrokovanju znatne neravnoteže time što su tuženici u prešućivali ili umanjivali rizike time što su propustili potpuno informirati potrošača o svim bitnim činjenicama koje utječu na procjenu rizika ugovaranja sporne odredbe o valutnoj klauzuli u Chf, u predmetnom se Aneksu ugovoru o kreditu od 30. ožujka 2016. ne nalaze razlozi povrede načela savjesnosti i poštenja na štetu potrošača u smislu čl. 49. st. 1. Zakon o zaštiti potrošača, "Narodne novine" br. 41/14, 110/15, 14/19 i 19/22). Ponudu s izračunom konverzije je tuženik predložio sukladno odredbama ZID ZPK, u odnosu na koji zakon Ustavni sud Republike Hrvatske rješenjem br. U-I- 3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedlog više predlagatelja za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom, ocijenivši taj Zakon usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske.

11.1. Stoga je sklapanjem sporazuma o konverziji, na koju ponudu tuženika je tužiteljica svojevoljno pristala, nastala nova pravna osnova temeljem koje su oni anuiteti koji su isplaćeni iskorišteni za namirenje anuiteta konvertiranih u euro, primjenom Aneksa od 30. ožujka 2016. U okolnostima predmetnog slučaja a polazeći od sadržaja ugovora o konverziji iz Aneksa od 30. ožujka 2016. kao valjane osnove stjecanja, otklonjena je primjena odredbe čl. 1111. ZOO a time otpada i tvrdnja o osnovanosti zahtjeva za navodno obeštećenje tužiteljice s obzirom na to da je tužiteljičinim pristankom na tuženikovu ponudu zaključen Aneks od 30. ožujka 2016.

11.2. Slijedom navedene nesporne činjenice zaključenja Aneksa od 30. ožujka 2016. kojim je po pristanku tužiteljice izvršena konverzija kredita sukladno odredbama čl. 19.a. do čl.19.e. ZPK izostale su pretpostavke za primjenu čl. 1111. ZOO što tužiteljičine zahtjeve za povrat isplaćenog čini neosnovanima.

12.1. Povodom zahtjeva za obeštećenje uočava se kako tijekom prvostupanjskog postupka tužiteljica nije navela činjenice ni ponudila dokaze o ostvarenju pretpostavki za osnovanost zahtjeva kojim bi ona kao dužnik u predmetom ugovoru o kreditu od 23. prosinca 2004. i Aneksa od 30. ožujka 2016. imala pravo na naknadu štete, u vidu iznošenja činjenica i dokaza o nastanku štete, štetnoj radnji, tuženiku kao štetniku i uzročnoj vezi štete i štetne radnje, što primjenom odredaba čl. 7. st. 1., čl. 219. st. 1. i čl. 299. st. 1. ZPP njezin zahtjev za obeštećenje čini neosnovanim.

12.2. Prema odredbi čl. 2. st. 1. ZPP sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku. Sadržaj sudske presude uvjetovan je sadržajem činjenične osnove i pravne norme koje na nju treba primijeniti, pri čemu pravna osnova zahtjeva predstavlja pravnu kvalifikaciju spornog pravnog odnosa i pravna pravila koja opravdavaju ili, kao u ovom slučaju, ne opravdavaju traženje da sud donese odluku određenog sadržaja. Iz tužiteljičinih navoda ne proizlazi da se tužiteljica poziva na to da joj je zbog posljedica ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu od 23. prosinca 2004. nastala određena šteta i ne navodi da bi bile ostvarene pretpostavke iz čl. 323. st. 2. ZOO kao ni druge pretpostavke osnovanosti zahtjeva za naknadu štete.

13. Stoga je u odnosu na odluku iz stavka IV izreke prvostupanjske presude odlučeno kao u stavku II, toč. 1. izreke ove presude primjenom čl. 373. toč. 3 ZPP.

14. Odluku o naknadi parničnog troška sadržanu u stavku II izreke prvostupanjskog rješenja kojim je prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.048,09 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 14. travnja 2023. do isplate je s obzirom na polovični uspjeh tužiteljice valjalo preinačiti primjenom čl. 380. toč 3 u vezi čl. 154. st. 4. ZPP i odlučiti kao u stavku I izreke ovog rješenja.

15. U stavku II izreke rješenja djelomično je prihvaćen zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe. Temeljem tbr. 10. toč. 1 i vezi tbr. 7. toč. 1. te tbr. 46., tbr. 48. toč. 1. i tbr. 52. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23) a obzirom na razmjer uspjeha sa žalbom od oko 50% je primjenom čl. 166. st. 2. u vezi čl. 2. st. 1. ZPP odmjerena naknada troška sastava žalbe od 311,07 eura, naknade za PDV od 77,76 eura i pristojbe na žalbu od 136,27 eura ili ukupno 252,10 eura.

U Zagrebu 25. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća:

Gabriela Topić Kordej