REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br. Pn-1011/2021-48

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Lauri Crnić Klapšić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ĆG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Domagoj Vukušić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Croatia osiguranja d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, nakon zaključene glavne i javne rasprave 10. ožujka 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Domagoja Vukušića, odvjetnika i punomoćnika tuženika CG, diplomiranog pravnika na temelju generalne punomoći Su-357/15 , 25. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranju d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862 isplatiti tužitelju ĆG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 7.320,00 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 23.2.2022. do isplate po stopi koja tužitelju pripada kao sudioniku u ostalim odnosima u smislu odredbe čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan daljnji zahtjev tužitelja preko dosuđenog u točci I. izreke, odnosno za iznos od 59.041,40 EUR s pripadajućim kamatama.

III. Svaka stranka snosi svoje parnične troškove.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je 15.01.2018. u Zagrebu, prilikom ulaska u pothodnik s južne strane željezničke stanice „Podsused“, stradao na način da je, prilikom silaska niz stepenice u pothodnik, stao na oštećenu (odlomljenu) pločicu, uslijed čega se okliznuo i pao, rotirajući se do dna stepeništa te se teško ozlijedio. Za održavanje navedene površine nadležan je Grad Zagreb, koji je u vrijeme štetnog događaja, imao ugovorenu policu osiguranja od odgovornosti kod tuženika. Tužitelj je u nezgodi zadobio ozljede opisane u priležećoj medicinskoj dokumentaciji, zbog čega mu je pružena medicinska pomoć u KB „Sveti Duh“ u Zagrebu. Sukladno čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18), tužitelj potražuje naknadu štete i to, prema konačno postavljenom zahtjevu u podnesku od 9.4.2024. (list 157,158 spisa) i na ročištu 16.1.2025. (list 184 spisa) s osnova povrede prava osobnosti, kako slijedi:

- za pretrpljene fizičke bolove iznos od 1.500,00 EUR,

- za pretrpljeni strah iznos od 1.500,00 EUR,

- s osnova duševnih bolova zbog smanjenja životnih aktivnosti iznos od 6.000,00 EUR,

- i za tuđu pomoć i njegu za 80 sati (po cijeni od 3,00 € po satu) iznos od 320,00 EUR, odnosno ukupno iznos od 8.740,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 23.2.2022., pa do isplate uz naknadu troškova parničnog postupka, a kako je to navedeno u podnesku. Na ročištu 16. siječnja 2025. tužitelj je zahtjev povisio na način da ukupno potražuje iznos od 13.500,00 € od čega se 320,00 € odnosi na naknadu imovinske štete za tuđu pomoć i njegu.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava štetni događaj i odgovornost navodeći da je tužitelj uz tužbu dostavio fotografije mjesta na kojem navodi da je došlo do štetnog događaja, što tuženik osporava, budući je iste fotografije tužitelj dostavio tuženiku u vansudskom postupku te je iz prikaza vidljivo da su iste fotografirane 15.03.2021., odnosno 3 godine nakon predmetnog štetnog događaja. Slijedom navedenog, ne može se utvrditi da je na mjestu, koje tužitelj navodi kao mjesto pada u vrijeme štetnog događaja bilo ikakvih oštećenja kao niti činjenica da je tužitelj opisane ozljede u medicinskoj dokumentaciji zadobio na mjestu na kojem navodi. Tuženik je priznao da je Grad Zagreb 15.01.2018. kod tuženika imao zaključenu policu osiguranja od izvanugovorne (javne) odgovornosti br. 078700025249. Po istoj polici ugovorena svota osiguranja kao gornja granica do koje odgovara tuženik (uključujući i kamate i parnični trošak) iznosi 200.000,00 kn po štetnom događaju. Međutim, tuženik osporava da je Grad Zagreb nadležan za održavanje mjesta na kojem tužitelj navodi da je pao. Tuženik ističe prigovor zastare potraživanja budući se štetni događaj dogodio 15.01.2018. a tužba je podnesena 14.04.2021. Ukoliko se u tijeku postupka dokaže da je tužitelj pao na mjestu na kojem navodi u tužbi, i da su na istom u trenutku štetnog događaja postojala oštećenja, tužitelj ističe prigovor isključive odgovornosti tužitelja. Tuženik se protivi visini tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti te predlaže da tužitelj dostavi presliku cjelokupnog zdravstvenog kartona, imajući u vidu da je tužitelju ovo drugi štetni događaj u kojem je ozljede zadobio zbog oštećenja ceste, odnosno stepenica. Naime, tužitelj je 12.10.2017. zadobio ozljede prilikom prelaska preko obilježenog pješačkog prijelaza. Kasnije u postupku poriče i svoju pasivnu legitimaciju, pa predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu parničnih troškova tuženiku.

3. Ovdje treba navesti da se tuženik protivio djelomičnom povlačenju tužbe podneskom od 9.4.2024., a još na ročištu 11.11.2021. tužitelj je zahtjev snizio sa iznosa od 500.000,00 kn na iznos od 300.000,00 kn (list 76 spisa), čemu se tuženik protivio na istom ročištu. Ovdje, međutim, treba navesti da se smanjenju zahtjeva tuženik ne može protiviti kao preinaci, prema čl. 191.st.3. ZPP-a, međutim, može se protiviti povlačenju tužbe u smislu čl. 193.st.2. ZPP-a, pa je stoga sud odlučivao o zahtjevu, kako je postavljen u tužbi u iznosu od 66.361,40 € (ranije: 500.000,00 kn). Još treba navesti da je tužitelj na ročištu 16. siječnja 2025. zahtjev povisio tražeći ukupan iznos 13.500,00 €, a u odnosu na koje disponiranje zahtjevom se tuženik nije očitovao, međutim, kao što je navedeno, tuženik se pravovremeno protivio već prvom djelomičnom povlačenju tužbenog zahtjeva, slijedom čega je sud odlučivao o zahtjevu, kako je bio postavljen u tužbi.

4. Sud je tijekom dokaznog postupka pročitao kompletnu spisu priloženu dokumentaciju, koja se odnosi na: medicinsku dokumentaciju za tužitelja (list 5-33 spisa), priložene fotografije mjesta događaja (list 34-41, 49-53 spisa), odštetni zahtjev (list 42 spisa), preslika police osiguranja br. [broj police osiguranja] (list 55-58 spisa), Opći uvjeti za osiguranje imovine (list 59-63 spisa), Uvjeti za osiguranje od izvanugovorne (javne) odgovornosti (list 64-67 spisa), e-mail korespondencija (list 72-75 i 98-101 spisa), očitovanja Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet od 21.7.2021., 5.7.2021., 13.7.2021., 15.7.2021. (list 78-82 spisa), preslika Uporabne dozvole od 28.11.2017. (list 83-85 spisa), preslike zapisnika Grada Zagreba od 23.11.2017. i 28.7.2017. (list 86-94 spisa), preslika zapisnika Grada Zagreba o pregledu građevine i preuzimanju na održavanje od 1.12.2017. (list 95-97 spisa), proveden je očevid na licu mjesta 11.11.2022. (list 116-119 spisa), fotografije sa očevida 11.11.2022. (list 123-125 spisa), saslušani su svjedoci VG (list 132-133 spisa), HG (list 133 spisa), BG (list 134 spisa), IG (list 134-135 spisa), KG (list 135 spisa) i ZG (list 135 spisa), saslušan je tužitelj (list 136 spisa) te je provedeno medicinsko vještačenje po stalnim sudskim vještacima dr. Miljenku Franiću i Ivici Mažuraniću (list 148-150 spisa). Ovdje treba navesti da je tuženik na pripremnom ročištu 11.11.2021. predlagao provesti sudsko medicinsko vještačenje na okolnost mogućnosti zadobivanja ozljeda kao i mogućnosti transportiranja, međutim od tog dokaznog prijedloga je tuženik odustao podneskom od 20. siječnja 2025. Tuženik je u odgovoru na tužbu predlagao priklop spisa Pn-3441/18 jer je naveo da je tužitelj 12.10.2017. stradao kod prijelaza preko obilježenog pješačkog prijelaza, međutim, vještacima je dan zadatak da pregledaju osobni zdravstveni karton tužitelja, pa su svakako imali u vidu i navedeno ozljeđivanje, slijedom čega se ukazuje nepotrebnim razgledati spis po drugom štetnom događaju. Također, tuženik je još predlagao obnoviti provedeno medicinsko vještačenje po vještaku ortopedu, međutim, taj dokazni prijedlog je odbijen jer je izvedenim vještačenjem utvrđeno relevantno činjenično stanje i sud nije našao nikakvih manjkavosti ni proturječnosti u nalazu vještaka radi kojih bi bilo potrebno obnoviti vještačenje, pa bi taj prijedlog doprinio jedino poskupljenju i odugovlačenju postupka, a što je sud dužan spriječiti u smislu čl. 10. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP).

5. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svakog za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, sukladno čl. 8. ZPP-a ovaj sud nalazi tužbeni zahtjev djelomično osnovanim, a kako je to navedeno u izreci presude.

6. Među strankama su sporni pasivna legitimacija i odgovornost tuženika, nastanak štetnog događaja te posljedično tome osnov i visina tužbenog zahtjeva.

7. Tužitelj ističe kako je do štetnog događaja došlo zbog propusta u održavanju javne površine (pothodnika), čije je održavanje u nadležnosti osiguranika tuženika, Grada Zagreba.

8. U odnosu na spornu okolnost nastanka predmetnog štetnog događaja sud je razgledao fotografije priložene spisu, saslušao tužitelja i svjedoke te je izveden očevid.

9. Očevid je izveden 11. studenog 2022. na licu mjesta u Zagrebu, južna strana željezničke stanice "Podsused" (stepenište pothodnika u Podsusedu) te je na istom tužitelj pokazao da se kretao niz stepenice kao i odlomljenu stepenicu na kojoj je pao te je napomenuo da je na odlomljenom dijelu bio komadić, koji nedostaje. Punomoćnik tužitelja je fotografirao mjesto pada te je utvrđeno da na stepenici nedostaje dio gazišta. Svjedok IG je pokazao da se kretao istim stepenicama prema gore kada je uočio tužitelja, koji je padao prema dolje prema njemu, a uočio je i dio stepenice (gazišta) koje nedostaje. Da na stepeništu doista i dalje u vrijeme održavanja očevida nedostaje dio stepenice, odnosno njenog gazišta jasno je vidljivo iz fotografija priloženih uz tužbu na listovima 34-41 kao i iz fotografija koje je punomoćnik tužitelja sačinio na očevidu, a spisu su priložene na listovima 123-125. Prema tome, nema nikakve sumnje o tome da se radi o stepenicama, koje su opasne za kretanje, poglavito kad se ima na umu da istima prolazi veliki broj ljudi, budući vode na stanicu željeznice. Prigovor tuženika da tužitelj nije dokazao da je u vrijeme štetnog događaja stanje predmetnih stepenica bilo takvo da su postojala oštećenja nije prihvaćen kao osnovan jer je očevidom utvrđeno da i dalje na stepenicama nedostaje dio gazišta, prema tome, stanje je i u vrijeme očevida, dakle 4 godine nakon ozljeđivanja tužitelja, bilo takvo da stepenice nisu, po ocjeni ovog suda, prikladne za nesmetano i sigurno hodanje istima. Dalje će iz obrazloženja biti vidljivo da to potvrđuju i iskazi saslušanih svjedoka i samog tužitelja.

10. Svjedok VG je na ročištu 16.3.2023. (list 132-133 spisa) naveo da je prije 4 ili 5 godina radio na pothodniku Podsused i to kao glavni nadzorni inženjer i sjećao se da je bilo odlomljenih stepenica, a zna da su za dio stepenica mijenjali gazišta, međutim, nije se mogao izjasniti jesu li sva gazišta izmijenjena. Nije mogao sa sigurnošću tvrditi kada su mijenjali gazišta, ali misli da je to bilo 2018. te da su gazišta mijenjali u sjevernom dijelu pothodnika i centralnom i sjećao se da su u južnom dijelu imali ogradu, ali nije se sjećao zašto. Nakon što mu je predočen zapisnik, koji prileži spisu na listovima 95-97, naveo je da dopušta mogućnost da su radovi obavljani 2016. i 2017. a ne 2018. kako je ranije iskazao. Kada su mu predočene fotografije s očevida na listu 123-125 spisa odgovorio je da navedene stepenice nisu radili te je pojasnio da na stepeništu, koje mu je predočeno na fotografijama na listu 123-125, nema podizne platforme, pa to stepenište nisu radili, a na pitanje da pojasni zašto na zapisniku na listu 96 pod toč. 6. stoji da su radili na tri stubišta, odgovorio je da su radili samo na dijelovima stepeništa gdje postoje podizne platforme. Naveo je i da je svrha predmetnih radova bila ugradnja podiznih platformi za invalide te rasvjeta. Iskazao je i da postoji mogućnost da su ugradili dijelove gazišta na stepeništa na južnom dijelu gdje nema utora na stepenicama i nije se sjećao da su dirali stepenice gdje nisu bile podizne rampe.

11. Ocjena je ovog suda da je svjedok VG istinito iskazivao jer je jasno naveo postojanje odlomljenih gazišta stepenica kao i da iste nisu popravljane kad je on bio angažiran. Svjedok je iskreno iskazao čega se sjećao i iskreno je izjavio čega se nije mogao sjetiti, držao se samouvjereno i sigurno kod iskazivanja i sud u njegovu držanju nije zamijetio postojanje ikakvih elemenata, koji bi ukazivali da nešto prešućuje ili laže, pa je i to razlog ocjene vjerodostojnosti njegova iskaza.

12. Svjedokinja HG se u svom iskazu (list 133 spisa) sjećala rekonstrukcije pothodnika Podsused, koja je bila negdje 2015.-2017. i zna da se radila prilagodba za invalide te da se presložilo popločenje i podloga stepenica, pa i na južnom dijelu pothodnika. Navela je i da su vjerojatno stepenice bile oštećene radi čega su izvršena opločenja, a koliko se sjećala na sjeveru i jugu sa novim kamenim pločama. Kada su joj predočene fotografije s očevida na listu 123-125 spisa odgovorila je da su stare ploče ove koje imaju protuklizne utore te je pojasnila da je po primopredaji radova pothodnik predan na održavanje Odjelu za održavanje. Iskazala je i da su popravljana ona stepeništa gdje su postavljene dizala za invalide dok su ostale stepenice samo mjestimice popravljene, a nije se mogla izjasniti zašto Odjel za održavanje po dojavi nije izvršio popravak oštećenja, a što je dužan učiniti.

13. Iskaz svjedokinje Ć samo je djelomično ocijenjen vjerodostojnim i to u dijelu gdje je navela da su popravljana stepeništa gdje su postavljena dizala za invalide. Dio iskaza gdje tvrdi da je i južni dio pothodnika opločen suprotan je iskazu svjedoka VG, kojem sud vjeruje (toč.11. obrazloženja). Sama je svjedokinja navela da su stare ploče one koje imaju protuklizne utore, čime je opovrgnula dio svog iskaza o tome da su ploče na južnom dijelu doista novo opločene. U dijelu iskaza da joj nije poznato zašto Odjel za održavanje nije izvršio popravak oštećenja, sud vjeruje ovoj svjedokinji.

14. Svjedok BG je u svom iskazu (list 134 spisa) naveo da je bio na strani izvođača radova na pothodniku Podsused i da tamo postoje četiri kraka stepenica, pa tako postoji južni dio, koji izlazi na Samoborsku te južni dio stepeništa, koji izlazi na peron. Nije se sjećao da li su na stepenicama na južnom dijelu, koji izlaze na peron, mijenjana gazišta istih. Kada su mu predočene fotografije s očevida na listu 123-125 spisa izjavio je da se po fotografijama ne može izjasniti jesu li na istima izvršili radove. Kada mu je predočen zapisnik, koji prileži spisu na listovima 90-94 izjavio je da na 3. str. pod toč. 9. stoji početak gradnje, a to je 14.10.2016.

15. Svjedok BG iskreno je naveo da se ne sjeća da li su na stepenicama na južnom dijelu, koji izlaze na peron, mijenjana gazišta istih i to mu sud vjeruje jer je logično i životno uvjerljivo, pa njegov iskaz nije od značaja za utvrđenje relevantnog činjeničnog stanja u ovoj pravnoj stvari.

16. Svjedok IG se u svom iskazu (list 134-135 spisa) sjećao predmetnog štetnog događaja jer je išao kroz pothodnik i namjeravao se popeti po stepenicama, koje izlaze na peron za vlak u smjeru zapada, po njegovoj procjeni te kada je krenuo da će zakoračiti na stepenicu uočio je tužitelja, koji je padao i koturao se od vrha stepenica prema dolje. Naveo je da tada nije vidio uzrok tužiteljevog pada, već da je to vidio kasnije na očevidu, a nije se sjećao je li čuo da se kotura kakav odlomljeni dio betona. Sjećao se da se štetni događaj desio u zimi 2018. u popodnevnim satima, a i da je bilo hladno i vlažno, možda čak i kiša te se nije sjećao da je tužitelj nešto imao u rukama prije ili za vrijeme pada. Naveo je i da ne poznaje tužitelja od ranije. Iskazao je da je s tužiteljem razmijenio kontakte na hitnoj i rekao mu da mu se javi ako što treba, pa mu se javio da sastavi izjavu, što je i učinio. Iskazao je i da je tužitelj bio u bolovima i nije se mogao dići, pa je došao jedan gospodin, koji se ponudio prevesti tužitelja do hitne te je njegov prijedlog bio da pozovu hitnu, međutim, gospodin je rekao da će biti brži ako ih on preveze te su zajedno odnijeli tužitelja do njegovog auta i on ih je odvezao u hitnu. Naveo je da navedenog gospodina ne poznaje, a auto mu je bio parkiran kod kafića Samoborček, a to je odmah po izlasku iz pothodnika ravno, prije Podsusedskog mosta na Samoborskoj. Naveo je da su tužitelja nosili držeći ga za ruke i noge, a nije se sjećao kakvu je tužitelj nosio obuću. Iskazao je da toga dana nije zamijetio oštećenja na stepenicama niti je to gledao.

17. Iskaz svjedoka IG sud ocjenjuje vjerodostojnim jer je iskren, o onome čega se sjećao i što je osobno vidio, a tužitelja ne poznaje niti su kakav rod, pa da bi bio zainteresiran za ishod ovog postupka. Sud nije našao u držanju svjedoka tijekom iskazivanja postojanje bilo kakvih nesigurnosti ili elemenata, koji bi upućivali na to da laže ili nešto prešućuje, pa mu sud i zato vjeruje.

18. Svjedok KG je u svom iskazu (list 135 spisa) naveo da se sjeća radova na pothodniku Podsused, koji su se odvijali između prije 5 ili 8 godina i da je bio šef nadzorne službe te se sjećao da tamo ima više stubišta i da su na nekim mijenjali gazišta stepenica, ali ne na svima. Kada su mu predočene fotografije sa očevida na listu 123-125 spisa odgovorio je da se po fotografijama ne može izjasniti da li su tamo izvođeni radovi te da se sjeća da su neka stepeništa kompletno izmijenjena, a na nekima samo mjestimično gdje je bilo potrebno izvršiti popravak. Iskazao je i da najčešće do oštećenja u vidu pucanja stepenica dolazi uslijed mehaničkih oštećenja kada nešto teško padne, odnosno uslijed vlage i pada temperature, uslijed čega dolazi do pucanja stepenica.

19. Sud u bitnom ocjenjuje vjerodostojnim iskaz svjedoka KG jer je iskreno naveo čega se sjećao kao i da gazišta nisu izmijenjena na svim stepeništima. Uzrok oštećenja, odnosno pucanja stepenica, nije predmet ovog postupka, pa taj dio iskaza sud nije posebno ocjenjivao.

20. Svjedok ZG je u svom iskazu (list 135 spisa) naveo da se sjeća da su se radovi na pothodniku u Podsusedu izvodili negdje 2016. -2017. i da je njegova firma bila podizvođač te se nije mogao sjetiti zbog proteka vremena jesu li radili popravak, odnosno zamjenu gazišta stepenica na pothodniku. Kada su mu predočene fotografije sa očevida na listu 123-125 spisa odgovorio je da su to manja stepeništa, ne glavna i nije se mogao sjetiti jesu li na istom mijenjana gazišta stepeništa.

21. Iskaz svjedoka ZG nije upotrebljiv jer je iskreno nave da se ne sjeća jesu li radili popravak, odnosno zamjenu gazišta stepenica, pa stoga njegov iskaz nije ni podvrgnut ocjeni vjerodostojnosti.

22. Tužitelj se u svom iskazu na ročištu 16.3.2023. (list 136 spisa) priklonio iskazu svjedoka IG jer je on u svemu istinito iskazivao. Dodao je da je na dan štetnog događaja na nogama imao tenisice, a u rukama nije nosio ništa. Iskazao je da se povremeno kretao predmetnim stepenicama pothodnika i nije se sjećao da je bilo jako hladno te da je padala kiša. Pojasnio je da je stepenica, na koju je stao, bila potrgana, a dio je samo namješten da stoji te je on na isti stao i odmah se odlomio radi čega je i pao i to na lijevu bočnu stranu, a otkoturao se do dna stepenice. Naveo je da se kretao bržim hodom, a nezgoda se desila oko 17 sati i već je bio mrak te je fotografije dostavljene uz tužbu fotografirala njegova supruga nekoliko dana nakon njegovog pada dok je bio u bolnici. Naveo je i da je pola godine ili manje, prije ovog pada, također pao i imao problema s lijevom šakom, a zbog toga nije imao zdravstvenih problema ni poteškoća s kretanjem. Iskazao je da svjedoka IG od ranije ne poznaje niti zna osobu, koja ga je odvezla do bolnice niti ima njegove podatke. Naveo je i da se štetni događaj desio 15.1.2018. i imao je policu osiguranja od nezgode kod Generali osiguranje i Wiener osiguranje. Također je naveo da je točno da je povodom istog štetnog događaja podnio zahtjev za naknadu štete protiv Generali osiguranja i Wiener osiguranja te se protiv istih vode postupci pred ovim sudom, a postupci su u tijeku i nije znao brojeve predmeta.

23. Ocjena je ovog suda da je iskaz tužitelja vjerodostojan jer je iskren, o onome što se njemu neposredno dogodilo, a kako je to potvrdio i svjedok IG, čijem se iskazu tužitelj priklonio. Tužitelj nije zanijekao postojanje drugih predmeta, povodom istog štetnog događaja, a i iskreno je naveo da se kretao bržim hodom, pa sud nije stekao dojam da nešto prešućuje ili laže te mu i zato vjeruje.

24. Ocjenom izvedenih dokaza sud je utvrdio da je do štetnog događaja došlo na način kako su to tijekom saslušanja suglasno opisali tužitelj i svjedok IG, budući su njihovi iskazi u bitnom podudarni, logični i životno uvjerljivi, posebno kada se povežu s neposrednim zapažanjem stanja stepenica na kojima se dogodio pad prilikom očevida (list 123-125 spisa). Naime, sud je na očevidu jasno utvrdio da je na stepenici odlomljen dio stepenice, tj. njenog gazišta na način da nedostaje betonski dio stepenice, a što je istovjetno fotografijama na listu 34-41 spisa. Jednako tako, budući da se radilo o propadanju na odlomljenu stepenicu, tijekom pada niz iste i sama dinamika pada upućuje na mogućnost nastanka ozljede kakvu je zadobio tužitelj (lomove rebra i koljena). Okolnost da se tužitelj kretao niz stepenice bržim hodom ne upućuje ni na kakvu njegovu suodgovornost jer je uobičajeno i životno logično da se neki ljudi kreću bržim hodom, a neki sporijim, a stepenice moraju biti sigurne za sve vrste kretanja, pa i one brže, poglavito jer vode na željezničku stanicu, na koju je uobičajeno da se mnogi ljudi žure kako bi stigli na vlak.

25. Kao što je već ranije navedeno, prema priloženim fotografijama i provedenom očevidu, tijekom kojeg su u zapisnik navedena osobna zapažanja uredujućeg suca, fotografirano mjesto događaja i stanje odlomljene stepenice odgovaraju opisanom mjestu gdje je došlo do pada tužitelja. Također, vještaci, liječnici, koji su vještačili posljedice pada jasno su naveli da postoji uzročno – posljedična veza između štetnog događaja i zadobivenih ozljeda te je stoga opisane ozljede moguće dovesti u jasnu uzročno - posljedičnu vezu s opisanom dinamikom pada. U tom smislu navodi tuženika o tome da na stepenicama nije bilo nikakvog oštećenja nisu osnovani, dok tvrdnje da bi tužitelj bio isključivo odgovoran za pad nisu osnovane Daljnja tvrdnja tuženika da je tužitelj oštećenje morao primijetiti da je primijenio dužnu pažnju prilikom hodanja niz stepenice također nije osnovana jer niti iz jednog jedinog izvedenog dokaza ne proizlazi da bi tužitelj neprimjerenim ili nepažljivim kretanjem po stepenicama sam uzrokovao štetu, koju je pretrpio. Upravo suprotno iz iskaza tužitelja i svjedoka, koji nisu osporeni niti jednim relevantnim dokazom, proizlazi da je tužitelj na nogama imao tenisice i u rukama nije ništa nosio. Svoju tvrdnju o isključivoj odgovornosti tužitelja tuženik stoga temelji jedino na pretpostavci da tužitelj nije upotrijebio dužnu pažnju, koju ničim ne dokazuje, pa zato sud ne nalazi utvrđenim da bi tužitelj na bilo koji način sam bio kriv za nastanak štetnog događaja, odnosno, da bi istom u bilo kojem omjeru doprinio. Što se pak tiče tvrdnji o tome da su prethodno vršeni popravci, pa da stoga nema odgovornosti osiguranika tuženika, za naglasiti je da je iskazima svjedoka jasno i nedvojbeno utvrđeno da sporni dio nije bio obuhvaćen radovima zamjene gazišta stepenica, već samo oni dijelovi gdje je postavljana rampa za invalide, pa tuženik navedenim prigovorom nije s uspjehom otklonio svoju odgovornost.

26. Što se pak tiče prigovora promašene pasivne legitimacije tuženika valja navesti da nije osnovan obzirom je tuženik nesporno osiguratelj Grada Zagreba, što dokazuje priložena polica osiguranja na listu 55 – 58 spisa. Grad Zagreb kao jedinica lokalne samouprave odgovoran je za stanje predmetnih stepenica kao javnoprometne površine u općoj uporabi. Naime, u konkretnoj se situaciji primjenjuje Zakon o komunalnom gospodarstvu (Narodne novine br. 36/95, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 26/03, 82/04, 110/04, 178/04, 38/09, 79/09, 153/09, 49/11, 84/11, 90/11, 144/12, 94/13, 153/13, 14714, 36/15 i 68/18, dalje: ZKG). Tako je odredbom čl. 3. st. 1. toč. 8. ZKG-a propisano da održavanje javnih površina spada u komunalne djelatnosti dok je istim člankom u st. 7. propisano, između ostalog, i održavanje pješačkih staza. Nadalje, st. 9. istog članka propisuje da se pod održavanjem javnih površina naročito razumijeva održavanje javnih zelenih površina, pješačkih staza, pješačkih zona, otvorenih odvodnih kanala, trgova, parkova, dječjih igrališta i javnih prometnih površina te dijelova javnih cesta koje prolaze kroz naselje, kad se ti dijelovi ne održavaju kao javne ceste prema posebnom zakonu. Odredbom čl. 2. st. 2. ZKG-a određeno je da su jedinice lokalne samouprave te pravne i fizičke osobe koje obavljaju komunalne djelatnosti obvezne na temelju tog Zakona i posebnih propisa osigurati trajno i kvalitetno obavljanje komunalnih djelatnosti. Sukladno navedenom, tuženik Grad Zagreb je obvezan osigurati da komunalne i druge službe od općeg interesa djeluju tako da se zaštite građani i njihova imovina i spriječi nanošenje štete. Povjeravanje tih poslova drugim komunalnim organizacijama (konkretno Zagrebačkom holdingu d.o.o., list 99, elektronska poruka) ne oslobađa Grad odgovornosti, jer je Grad u obvezi preko inspekcijskih i drugih tijela nadzirati rad pojedinih službi i poduzimati konkretne mjere kojima se osigurava njihovo djelovanje, pa odatle njegova odgovornost za štetu koja nastane zbog neispunjavanja tih obveza (tako i Vs, Rev- 1201/97 od 14.11.2000.g. Izbor 1/01-43), a posljedično tome i odgovornost njegova osiguratelja.

27. Još treba dodati i to da odredbe čl. 3. st. 1. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi (Narodne novine broj 33/01, 60/01, 129/05, 109/07, 125/08, 36/09, 150/11, 144/12, 123/17) te čl. 2. st. 1. i 2. i čl. 3. st. 1. t. 6. i 7. ZKG-a propisuju da održavanje javnih prometnih površina i nerazvrstanih cesta spada u komunalnu djelatnost, koja se obavlja kao javna služba u djelokrugu jedinica lokalne samouprave. Sukladno Odluci o nerazvrstanim cestama (Službeni glasnik Grada Zagreba 08/07- dalje: Odluka) mrežu nerazvrstanih cesta na području Grada Zagreba čine: ulice, seoski i poljski putovi te druge nerazvrstane javne prometne površine na kojima se odvija promet (čl.2.st.3). Drugim nerazvrstanim javnim prometnim površinama, u smislu ove odluke, smatraju se površine za promet u mirovanju koje se nalaze u sastavu nerazvrstane ceste - parkirališta, pješačke staze, pješački trgovi, javna stubišta, terminali i okretišta za vozila javnoga gradskog prijevoza putnika, pristupne ceste do industrijskih i drugih objekata što se koriste i za javni promet i slično (čl. 3.st.4.). Sukladno čl. 4. nerazvrstanu cestu čine, između ostaloga, cestovni objekti (mostovi, podvožnjak, nadvožnjak, propust, pothodnici, nathodnici, pješački prolazi, potporni i obložni zidovi). Nerazvrstane ceste održavaju se na temelju godišnjeg programa održavanja nerazvrstanih cesta što ga donosi Gradska skupština Grada Zagreba (čl.10.st.2.). Poslove redovnog i izvanrednog održavanja nerazvrstanih cesta obavlja Zagrebački holding d.o.o., Podružnica Zagrebačke ceste (čl.13.).

28. Obavljanje komunalne djelatnosti je u djelokrugu jedinica lokalne samouprave, što proizlazi iz odredbe čl. 4. istog Zakona, koji propisujući način obavljanja komunalne djelatnosti uređuje da komunalnu djelatnost mogu obavljati; trgovačko društvo koje osniva jedinica lokalne samouprave, javna ustanova koju osniva jedinica lokalne samouprave, služba – vlastiti pogon, koju osniva jedinica lokalne samouprave ili pravna i fizička osoba na temelju ugovora o koncesiji, te pravna i fizička osoba na temelju ugovora o povjeravanju komunalnih poslova. Naime, kao što je već naglašeno, prenošenjem obavljanja pojedinih komunalnih djelatnosti na druge osobe bilo pravne ili fizičke, osiguranik tuženika se ne oslobađa obveze vršenja nadzora i poduzimanja mjera radi osiguravanja pravilnog djelovanja tih osoba putem komunalnih redara, a ne oslobađa se niti od odgovornosti za štetu koja nastane radi propusta u njihovom radu (čl. 32., 33., 34. Odluke). Dakle, iako je Odlukom propisano da poslove redovnog i izvanrednog održavanja nerazvrstanih cesta obavlja Zagrebački holding d.o.o., to nije okolnost, koja ekskulpira tuženika od njegove odgovornosti za štetu tužitelju kao osiguratelju Grada Zagreba, koji je jedinica lokalne samouprave u čiju nadležnost spada obavljanje pojedinih komunalnih djelatnosti, pa tako i održavanje nerazvrstanih cesta na području Zagreba, a u koji spada i sporni pothodnik sa stepenicama.

29. Prema tome, jasno i nedvojbeno iz svega gore navedenog proizlazi, a obzirom na citirane zakonske odredbe Zakona o komunalnom gospodarstvu, da je upravo osiguranik tuženika dužan osigurati da se komunalna djelatnost obavlja tako da se spriječi uzrokovanje i nanošenje štete građanima, a što je propustio učiniti neadekvatnim provođenjem nadzora i neadekvatnim održavanjem površine čije je održavanje u njegovoj nadležnosti.

30. Glede osnove i visine tužbenog zahtjeva izvedeni su dokazi uvidom u medicinsku dokumentaciju, koja se nalazi u spisu i medicinskim vještačenjem po stalnim sudskim vještacima dr. Miljenku Franiću i dr. RG. Stalni sudski vještaci dr. Miljenko Franić i dr. Ivica Mažuranić su u svom nalazu i mišljenju od 6.9.2023. (list 148-150 spisa) naveli da je tužitelj stradao 15.1.2018. na način opisan u tužbi te da je tada zadobio:

-lom VI, VII, VIII rebra lijevo

-udarac i distorziju RC lijevo

-lom transverzalnog nastavka LIV

-lom glavice desne fibule.

Naveli su da je, po ozljeđivanju tužitelja u štetnom događaju, provedeno adekvatno liječenje po traumatologu, fizijatru, pulmologu te je provedena fizikalna terapija. Nakon završenog liječenja zaostaju povremeni bolovi u LS kralježnici, desnom koljenu, lijevom RC zglobu te bolne i ograničene kretnje desnog koljena, lijevog RC zgloba te LS kralježnice sve u slabijem stupnju. Također zaostaje zaduha kod npr. hoda po stepenicama. Vještaci drže da postoji uzročno posljedična veza između štetnog događaja i ozljede, koju je zadobio tužitelj. Mišljenja su da se zdravstveno stanje tužitelja, obzirom na karakter zadobivenih ozljeda te priložene medicinske dokumentacije stabiliziralo 30.5.2018. Trajne posljedice navedenih ozljeda smanjuju opću i radnu sposobnost tužitelja za 20% s ortopedsko traumatološkog stajališta, i u tom će postotku morati ulagati pojačane napore u svakodnevnom životu i radu. Zaostaje kronična respiracijska insuficijencija, koja smanjuje životnu aktivnost za 10%. Objedinjeno navedene ozljede smanjuju opću i radnu sposobnost tužitelja za 28%. Strah: tzv. primarni strah koji se javio prilikom tjelesnog ozljeđivanja bio je vrlo intenzivan i kratkotrajan. Takozvani sekundarni strah koji je proistekao iz tjelesnih ozljeda i njenih posljedica jačeg intenziteta je bio prisutan 2 dana, srednjeg intenziteta 10 dana, slabijeg intenziteta 15 dana.

Bol jakog intenziteta imao je 3 dana, srednje jakog intenziteta kumulativno 15 dana, a manjeg intenziteta kumulativno 20 dana. Daljnji povremeni bolovi su trajne prirode i uključeni su u pojačane napore.

Tuđa pomoć i njega: bila je potrebna 2 sata dnevno kroz 20 dana liječenja. U narednom periodu od 40 dana bila je potrebna pomoć druge osobe u prosjeku od 1 sat dnevno (pomoć kod održavanja osobne higijene, oblačenja, odlaska kod liječnika te na fizikalnu terapiju, odlaska u trgovinu, kućanskih poslova…).

31. Vještak dr. Miljenko Franić je usmeno saslušan povodom istaknutih prigovora na nalaz i mišljenje od strane tuženika u podnesku od 29.3.2024., a vezano za primjedbe da je smanjena životna aktivnost sa ortopedsko-traumatološkog stajališta ocijenjena u previsokom postotku, dok je dr. Ivica Mažuranić obavijestio sud da je s danom 2.10.2023. brisan sa popisa stalnih sudskih vještaka, međutim, na njegov dio nalaza nije bilo primjedbi. Vještak dr. Miljenko Franić je na ročištu 10.7.2024. (list 169- 170 spisa) naveo da je svoj nalaz i mišljenje izradio sukladno karakteru zadobivenih ozljeda, tijeku liječenja, odnosno priloženoj medicinskoj dokumentaciji te nakon izvršenog kliničkog pregleda 24.7.2023. U svezi prigovora o visini cijenjenih trajnih posljedica s ortopedsko traumatološkog stajališta naveo je da je tužitelj u štetnom događaju zadobio višestruke ozljede različitih ekstremiteta te prsnog koša i kralježnice. Uzevši navedeno u obzir mišljenja je da, obzirom na višestruki lom rebara zaostaju trajne posljedice u visini od 5 do 10%, loma transverzalnog nastavka četvrtog lumbalnog kralješka 5 do 10%, nakon loma glavice desne fibule trajne posljedice u visini od 5 do 10% te nakon udarca i distorzije lijevog ručnog zgloba 5%. Sve navedeno, uzevši u obzir kao što je rekao klinički pregled i priloženu medicinsku dokumentaciju na temelju toga s ortopedsko traumatološkog stajališta cijenio je visinu trajnih posljedica od 20%. U svezi dodatnog pitanja o eventualnom preklapanju, odnosno posljedici respiratorne insuficijencije lomu rebara pojasnio je da nije nužno da nakon loma rebara zaostaje respiratorna insuficijencija. U ovom posebnom slučaju respiratorne insuficijencija je objektivizirana spirometrijom te je na temelju toga vještak Mažuranić cijenio trajne posljedice u visini od 10%.

32. Ovaj sud u cijelosti je ocijenio vjerodostojnim nalaz i mišljenje stalnih sudskih vještaka kao i usmeno obrazloženje dr. Franića, budući su dani stručno, razumljivo i objektivno na temelju svih dostupnih i relevantnih činjenica te u svemu sukladno pravilima medicinske znanosti i struke. Nije u pravu tuženik da je vještačenje po specijalistu ortopedu valjalo obnoviti jer sud nije našao postojanje ikakvih manjkavosti ili proturječnosti u nalazu dr. Franića, a tuženik nije naveo niti jedan jedini valjani argument kojim bi potvrdio svoje navode, slijedom čega sud nije prihvatio tuženikov prijedlog za obnovom vještačenja po drugom ortopedu.

33. S obzirom na utvrđeno činjenično stanje, sud smatra da je uslijed štetnog događaja došlo do povrede prava osobnosti tužitelja i to povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje. S obzirom na sve okolnosti slučaja i težinu povrede navedenih prava osobnosti, a kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka, sud smatra da tužitelju pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu u smislu čl. 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO). Sud je odmjerio visinu pravične novčane naknade uzimajući u obzir sve elemente odlučne za njezino određivanje u smislu čl. 1100. st. 2. ZOO, pa je ocjena ovog suda da sve utvrđene okolnosti opravdavaju dosuđivanje pravične novčane naknade tužitelju u ukupnom iznosu od 7.000,00 €.

34. Tužitelj je na ime naknade imovinske štete zatražio naknadu za tuđu pomoć i njegu, a u odnosu na koju je utvrđeno da je tužitelju bila neophodna u ukupnom trajanju od 80 sati. Stoga je tužitelju sukladno čl. 1095. st. 1. ZOO dosuđena naknada po osnovi tuđe pomoć u iznosu od zatraženih 320,00 €. Visina naknade za tuđu pomoć i njegu dosuđena je tužitelju po cijeni za 1 sat tuđe pomoći i njege u iznosu od 4,00 € utvrđenoj slobodnom ocjenom suda prema čl. 223. ZPP-a.

35. Slijedom svega izloženog, sud je dosudio tužitelju ukupni iznos od 7.320,00 € po osnovi naknade neimovinske i imovinske štete, dok je tužitelj odbijen s preostalim dijelom zahtjeva iz tužbe, budući se tuženik pravovremeno protivio prvom sniženju tužbe još na ročištu od 11.11.2021. Tako je tužitelj odbijen s zahtjevom za naknadu daljnjeg iznosa od 59.041,40 € s pripadajućim zateznim kamatama.

36. U odnosu na dosuđeni iznos naknade štete tužitelju pripadaju zatezne kamate sukladno čl. 29. st. 1. ZOO. Zatezne kamate pripadaju tužitelju od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, a prema čl. 1103. ZOO-a, a o čemu je tužitelj pridonio dokaz u vidu preslike Potvrde o primitku na listu 42 spisa. Neosnovano tuženik ističe prigovor zastare jer je nalazom vještaka utvrđeno da je tužiteljevo stanje stabilizirano 30.5.2018., a tužba je podnesena 14.4.2021., dakle u okviru trogodišnjeg zastarnog roka, propisanog čl. 230.st.1. ZOO-a.

37. Visina stope zatezne kamate je određena prema čl. 29. st. 2. ZOO.

38. U odnosu na odluku o parničnim troškovima valja navesti da je odredbom čl. 154.st.2. ZPP-a propisano da ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. Shodno izloženom, tužitelj je uspio sa iznosom od 7.320,00 €, dok je odbijen s iznosom od 59.041,40 €, prema zahtjevu postavljenom u tužbi. Tuženik je kroz čitav postupak osporavao osnov i visinu utuženog zahtjeva, a tužitelj je uspio s osnovom u omjeru od 100% te s visinom u omjeru od 11%. Kada se navedeni omjeri zbroje dobije se 111%, koji kad se podijele s 2 čine omjer uspjeha tužitelja u sporu od 55,5%, pa je u skladu s navedenim, odluka ovog suda da svaka stranka ima snositi svoje parnične troškove, a kako to propisuje odredba čl. 154.st.4. ZPP-a. To stoga jer je uspjeh stranaka u sporu u kvalitativnom i kvantitativnom smislu podjednak i opravdava odluku da svaka snosi svoje troškove.

Zagreb, 25. ožujka 2025.

Sudac:

Laura Crnić Klapšić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe županijskom sudu, koja se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka, putem ovoga suda. Žalba se podnosi u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

-od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, bez obzira da li je stranka na to ročište pristupila, odnosno

-od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

DNA:

- tužitelju po pun. uz pristojbu

- tuženiku