REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD
Tome Skalice 2
35000 SLAVONSKI BROD
Poslovni broj: Gž-110/2024-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca mr.sc. Zlatka Pirca, predsjednika vijeća, Dubravke Šimić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Draženke Ilak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Žarku Adameku, odvjetniku iz Samobora, protiv tuženika ... iz [adresa], [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Zlatku Knezoviću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Knezović & Partneri j.t.d. iz Zagreba, radi ništetnosti i isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-1360/21-31 od 28. rujna 2023., u sjednici vijeća održanoj 25. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Žalba tuženika ... djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično prihvaća, te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 28. rujna 2023., poslovni broj: P-1360/21-31:
1. potvrđuje u odnosu na glavni zahtjev (točka I. i II. izreke);
2. preinačuje rješenje o troškovima postupka (točka III. izreke), tako da se nalaže tuženiku ... da tužitelju UE naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.033,23 eura umjesto iznosa od 2.530,73 eura.
II. Tuženik se odbija sa zahtjevom za naknadu troškova podnesene žalbe.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:
"I. Utvrđuje se ništetnost odredbi Ugovora o [broj kredita] sklopljenog između tužitelja UE iz [adresa] (OIB [osobni identifikacijski broj]) i tuženika ... iz [adresa] ([osobni identifikacijski broj]) od dana 15. svibnja 2008. godine, ovjerenog po javnom bilježniku Željke Horvat Pernar iz Zagreba pod poslovnim brojem Ov–6029/2008, i to u članku 2. Ugovora o kreditu u dijelu koji glasi: „...u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 20.771,00 CHF prema srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe–Adria–Bank d.d. važećem na dan korištenja kredita,...“, te u članku 4. st. 3 Ugovora o kreditu u dijelu koji glasi: „... obračunatih po srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe–2 Adria–Bank d.o.o. na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja ukoliko se plaćanje vrši prije roka dospijeća.“.
II Nalaže se tuženiku ... isplatiti tužitelju UE iznos od 4.688,14 EUR / 35.322,78 kn sa zateznom kamatom, računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31.7.2008. po stopi od 15%, od 1.8.2008. do 31.7.2015. u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, od 1.8.2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana a koja zatezna kamata teče na iznos od:
25,26 kn/3,35 € od dana 1.7.2008 pa do isplate,
0,16 kn/0,02 € od dana 1.8.2008 pa do isplate,
1,40 kn/0,19 € od dana 1.9.2008 pa do isplate,
16,29 kn/2,16 € od dana 1.10.2008 pa do isplate,
128,99 kn/17,12 € od dana 1.11.2008 pa do isplate,
53,47 kn/7,10 € od dana 1.12.2008 pa do isplate,
150,81 kn/20,02 € od dana 1.1.2009 pa do isplate,
165,70 kn/21,99 € od dana 1.2.2009 pa do isplate,
172,42 kn/22,88 € od dana 1.3.2009 pa do isplate,
153,88 kn/20,42 € od dana 1.4.2009 pa do isplate,
159,71 kn/21,20 € od dana 1.5.2009 pa do isplate,
130,96 kn/17,38 € od dana 1.6.2009 pa do isplate,
109,78 kn/14,57 € od dana 1.7.2009 pa do isplate,
115,41 kn/15,32 € od dana 1.8.2009 pa do isplate,
126,57 kn/16,80 € od dana 1.9.2009 pa do isplate,
125,60 kn/16,67 € od dana 1.10.2009 pa do isplate,
114,32 kn/15,17 € od dana 1.11.2009 pa do isplate,
135,49 kn/17,98 € od dana 1.12.2009 pa do isplate,
152,47 kn/20,24 € od dana 1.1.2010 pa do isplate,
176,62 kn/23,44 € od dana 1.2.2010 pa do isplate,
171,08 kn/22,71 € od dana 1.3.2010 pa do isplate,
203,86 kn/27,06 € od dana 1.4.2010 pa do isplate,
197,63 kn/26,23 € od dana 1.5.2010 pa do isplate,
209,74 kn/27,84 € od dana 1.6.2010 pa do isplate,
314,63 kn/41,76 € od dana 1.7.2010 pa do isplate,
293,04 kn/38,89 € od dana 1.8.2010 pa do isplate,
359,01 kn/47,65 € od dana 1.9.2010 pa do isplate,
336,22 kn/44,62 € od dana 1.10.2010 pa do isplate,
342,32 kn/45,43 € od dana 17.11.2010 pa do isplate,
424,74 kn/56,37 € od dana 21.12.2010 pa do isplate,
429,47 kn/57,00 € od dana 15.1.2011 pa do isplate,
389,37 kn/51,68 € od dana 16.2.2011 pa do isplate,
402,63 kn/53,44 € od dana 16.3.2011 pa do isplate,
400,50 kn/53,16 € od dana 19.4.2011 pa do isplate,
406,98 kn/54,02 € od dana 1.5.2011 pa do isplate,
529,89 kn/70,33 € od dana 16.6.2011 pa do isplate,
627,90 kn/83,34 € od dana 16.7.2011 pa do isplate,
672,33 kn/89,23 € od dana 19.8.2011 pa do isplate,
565,96 kn/75,12 € od dana 16.9.2011 pa do isplate,
508,42 kn/67,48 € od dana 14.10.2011 pa do isplate,
512,94 kn/68,08 € od dana 16.11.2011 pa do isplate,
517,66 kn/68,71 € od dana 6.12.2011 pa do isplate,
561,23 kn/74,49 € od dana 1.1.2012 pa do isplate,
586,96 kn/77,90 € od dana 1.2.2012 pa do isplate,
590,41 kn/78,36 € od dana 1.3.2012 pa do isplate,
572,61 kn/76,00 € od dana 1.4.2012 pa do isplate,
584,62 kn/77,59 € od dana 1.5.2012 pa do isplate,
592,85 kn/78,68 € od dana 1.6.2012 pa do isplate,
579,02 kn/76,85 € od dana 1.7.2012 pa do isplate,
582,65 kn/77,33 € od dana 1.8.2012 pa do isplate,
572,28 kn/75,95 € od dana 1.9.2012 pa do isplate,
550,19 kn/73,02 € od dana 1.10.2012 pa do isplate,
574,08 kn/76,19 € od dana 1.11.2012 pa do isplate,
585,54 kn/77,71 € od dana 1.12.2012 pa do isplate,
577,19 kn/76,61 € od dana 1.1.2013 pa do isplate,
532,13 kn/70,63 € od dana 1.2.2013 pa do isplate,
570,41 kn/75,71 € od dana 1.3.2013 pa do isplate,
573,76 kn/76,15 € od dana 1.4.2013 pa do isplate,
558,75 kn/74,16 € od dana 1.5.2013 pa do isplate,
512,09 kn/67,97 € od dana 1.6.2013 pa do isplate,
510,90 kn/67,81 € od dana 1.7.2013 pa do isplate,
522,36 kn/69,33 € od dana 1.8.2013 pa do isplate,
540,74 kn/71,77 € od dana 1.9.2013 pa do isplate,
566,19 kn/75,15 € od dana 1.10.2013 pa do isplate,
553,06 kn/73,40 € od dana 1.11.2013 pa do isplate,
562,36 kn/74,64 € od dana 1.12.2013 pa do isplate,
572,90 kn/76,04 € od dana 1.1.2014 pa do isplate,
579,45 kn/76,91 € od dana 1.2.2014 pa do isplate,
593,30 kn/78,74 € od dana 1.3.2014 pa do isplate,
588,77 kn/78,14 € od dana 1.4.2014 pa do isplate,
573,44 kn/76,11 € od dana 1.5.2014 pa do isplate,
568,52 kn/75,46 € od dana 1.6.2014 pa do isplate,
570,74 kn/75,75 € od dana 1.7.2014 pa do isplate,
588,14 kn/78,06 € od dana 1.8.2014 pa do isplate,
602,79 kn/80,00 € od dana 1.9.2014 pa do isplate,
599,75 kn/79,60 € od dana 1.10.2014 pa do isplate,
615,06 kn/81,63 € od dana 15.11.2014 pa do isplate,
618,56 kn/82,10 € od dana 16.12.2014 pa do isplate,
620,66 kn/82,38 € od dana 16.1.2015 pa do isplate,
617,37 kn/81,94 € od dana 1.2.2015 pa do isplate,
617,37 kn/81,94 € od dana 14.3.2015 pa do isplate,
617,37 kn/81,94 € od dana 16.4.2015 pa do isplate,
617,37 kn/81,94 € od dana 16.5.2015 pa do isplate,
617,37 kn/81,94 € od dana 3.6.2015 pa do isplate, u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. naknaditi tužitelju UE troškove postupka u iznosu od 2.530,73 Eur / 19.067,79 kn sa zateznim kamatama tekućim od 28. rujna 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.“
2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je pravodobno podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, te je predložio drugostupanjskom sudu da preinači presudu tako da odbaci tužbu i obveže tužitelja na naknadu troškova parničnog postupka ili da odbije tužbeni zahtjev i obveže tužitelja na naknadu troškova parničnog postupka, a podredno da ukine istu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
2.1. Tuženik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08- Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP), te iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 201. ZPP-a jer da presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, zatim da se neosnovano pozvao na utvrđenja iz kolektivnog spora jer da se ta utvrđenja prema članku 502.c ZPP-a, koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja tužbe, odnose samo na postupke radi naknade štete, a ne i radi stjecanja bez osnove, kao i da je spornu odredbu utvrdio ništetnom, a da nije proveo tzv. transparentnosti i tzv. test poštenosti iz Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03, dalje u tekstu: ZZP), i to unatoč tome što su odredbe o valutnoj klauzuli jasne, lako razumljive i lako uočljive pa da je to protivno i praksi Suda Europske unije.
2.2. Osim navedenog da su u pobijanoj presudi izostali razlozi o tome zašto prvostupanjski sud nije prihvatio tuženikov prijedlog provođenja financijskog vještačenja jer ako smatra da je odredba o valutnoj klauzuli CHF ništetna da se radi o kunskom kreditu pa da je slijedom toga trebalo primijeniti kamatnu stopu koja je vrijedila za takve (kunske) kredite u predmetnom razdoblju, kao i da nije imao u vidu da je ugovaranje valutne klauzule u ugovorima o kreditu izričito dopušteno člankom 22. stavku 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje u tekstu: ZOO), te da ovlaštenje ugovornih strana da ugovore primjenu valutne klauzule proizlazi iz članka 2. ZOO-a koji propisuje slobodu uređivanja obveznih odnosa, a da su ugovaranjem valutne klauzule u ovom konkretnom slučaju tužitelj i tuženik dobrovoljno, prema procjeni vlastitih interesa pristali na rizik promjenjivosti tečaja, s tim da tužitelju nije mu moglo ostati nepoznato na koji način bi porast vrijednosti CHF mogao utjecati na njegove ugovorne obveze.
2.3. Tuženik žalbenim navodima osporava i zaključak prvostupanjskog suda da nije nastupila zastara potraživanja obzirom da tužitelj nije bio stranka kolektivnog spora u tzv. predmetu Franak pa da u ovom slučaju nije moglo doći do prekida zastare, a kako je od sklapanja Ugovora o kreditu proteklo više od pet godina da je tužiteljevo potraživanje u zastari u smislu odredbe 225. ZOO-a, dok u odnosu na dosuđene zatezne kamate smatra da iste mogu početi teći tek od dana pravomoćnog utvrđenja ništetnosti, a ne od dana stjecanja.
2.4. Tuženik zaključno osporava i odluku o troškovima postupka navodeći da je podneskom od 31. siječnja 2023. tužitelj isključivo specificirao tužbeni zahtjev u skladu sa provedenim vještačenjem pa da se ne radi o obrazloženom podnesku, kao i da podnesci od 28. srpnja 2021. i 4. ožujka 2022. također nisu obrazloženi podnesci, niti se isti nalaze u spisu pa da je tužitelja trebalo odbiti sa zahtjevom za naknadu tih troškova, zatim da su tužitelju pogrešno dosuđeni troškovi za sve poduzete radnje prema vrijednosti boda u iznosu od 1,99 eura (15,00 kn) iako je navedena vrijednost boda stupila na snagu tek 5. studenog 2022.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je djelomično osnovana.
5. Neosnovano tuženik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, budući su u obrazloženju pobijane presude navedeni svi razlozi o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni niti proturječni provedenim dokazima, te se ista presuda može ispitati. Naime, prvostupanjski sud je obrazložio zbog čega je zaključio da tuženik nije na transparentan način tužitelju objasnio značajke valutne klauzule CHF i da je izostalo pojedinačno pregovaranje tužitelja o spornim odredbama predmetnog ugovora u kreditu, te da iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da se prvostupanjski sud nije pozvao samo na odredbu članka 502.a i c ZPP-a nego da je ovoj parnici utvrdio da su sporne odredbe ugovora o kreditu ništetne na temelju provedenog dokaznog postupka, i to nakon što je proveo sve predložene dokaze koji su važni za donošenje odluke osim što nije saslušao svjedoka DE obzirom da je taj dokazni prijedlog tuženik postavio tek nakon zaključenja prethodnog postupka, a da pri tome nije tvrdio niti dokazao da taj dokazni prijedlog nije mogao predložiti prije zaključenja prethodnog postupka.
5.1. Ovaj sud, također, nije našao niti da bi prvostupanjski sud počinio koju od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a od onih na koje se sukladno odredbi članka 365. stavka 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnim odredbi predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je otplata ugovorena uz korištenje valutne klauzule vezane za tečaj švicarskog franka, te zahtjev za isplatom iznosa od 4.688,14 eura (35.322,78 kn) sa pripadajućim zateznim kamatama zbog stečenog bez osnove.
7. Među strankama nije sporno, a što proizlazi i iz priložene dokumentacije, da je između tužitelja, kao korisnika kredita i prednika tuženika Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., kao kreditora, zaključen 15. svibnja 2008. Ugovor o [broj kredita] (dalje u tekstu: Ugovor o kreditu), kojim mu je odobren i isplaćen kredit u iznosu od 20.771,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita, i to za kupovinu novog motornog vozila, uz rok otplate od 7 godina i promjenjivu kamatnu stopu koja je na dan sklapanja ugovora bila 6,50% godišnje, a koji kredit se vraća u mjesečnim anuitetima od po 308,44 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema kreditorovom prodajnom tečaju za valutu na dan ispunjenja obveze i da je kredit u cijelosti otplaćen.
8. Prema žalbenim navodima tuženika sporno je da li su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF u predmetnom Ugovoru o kreditu nepoštene odredbe, da li tužitelju pripada pravo na isplatu preplaćenog iznosa i u kojem iznosu, te od kada tužitelj ima pravo na zatezne kamate i da li je nastupila zastara potraživanja.
9. Odlučujući o deklaratornom tužbenom zahtjevu kojim je zatraženo da se utvrde ništetnom odredbe predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da su navedene odredbe ništetne, budući je banka postupala suprotno načelu savjesnosti i poštenja vodeći računa samo o svom interesu i ne uvažavajući interes potrošača, a kako se o predmetnoj odredbi nije pregovaralo, da je nametnuta ugovorna odredba tužitelja stavila u neravnopravni položaj.
9.1. Naime, u konkretnom slučaju se radi o standardnom (tipiziranom) ugovoru o kreditu, s tim da je tuženik na ročištu od 14. rujna 2023. odustao od dokaznog prijedloga za saslušanjem svjedokinje ĆE, dok je dokazni prijedlog za saslušanjem svjedoka DE postavio nakon zaključenja prethodnog postupka, kao i da je na temelju iskaza tužitelja i svjedoka VE, zaposlenika auto kuće ..., utvrđeno da tužitelj nije imao priliku pojedinačno pregovarati vezano uz sklapanje predmetnog ugovora sa prednikom tuženika, da mu je ugovor ponuđen na unaprijed sastavljenom obrascu i da on nije sudjelovao u izradi njegovog sadržaja, te da mu nije pojašnjen rizik sklapanja ugovora vezanog uz valutu švicarski franak, tako da je prvostupanjski sud na temelju iskaza tužitelja i navedenog svjedoka, te isprava priloženih u spisu i vodeći računa o ishodu kolektivne tužbe u kojoj je tuženik sudjelovao kao stranka, a koja se vodila kod Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/2012 i kod Visokog trgovačkog suda RH pod poslovnim brojem Pž-6632/2017, te primjenjujući odredbe članka 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07) u vezi sa člankom 4. ZOO-a, pravilno utvrdio ništetnim ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, zbog čega je valjalo žalbu tuženika u tom dijelu odbiti kao neosnovanu, a pobijanu presudu u točki I. izreke potvrditi.
10. Obzirom da je u postupku utvrđeno da je odredba o valutnoj klauzuli u CHF ništetna, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da tužitelju pripada pravo da mu tuženik vrati ono što je na temelju ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli naplatio i primio od tužitelja ocjenjujući da je ništetnim odredbama tuženik tako naplaćeni novčani iznos stekao bez osnove u smislu odredbe članka 1111. ZOO-a u vezi s člankom 323. stavkom 1. ZOO-a.
11. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka Zrinka Ručevića iz Ručević vještačenja d.o.o. iz Zagreba, kojeg je prvostupanjski sud prihvatio kao jasan i razumljiv, utvrđeno je da razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (30. lipnja 2008.) do dana konačne otplate (2. lipnja 2015.), a koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan plaćanja pojedine obveze) i tečaja za valutu CHF važećeg u vrijeme ugovaranja kredita, iznosi ukupno 4.688,14 eura (35.322,78 kn).
12. Suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je u smislu članka 1115. ZOO-a tuženik nepošteni stjecatelj jer je odgovoran za ugovaranje ništetnih ugovornih odredbi kojima je povrijedio interese i prava tužitelja kao potrošača jer je sporne odredbe o valutnoj klauzuli nametnuo tužitelju bez mogućnosti pregovaranja, pa je stoga tužitelj ovlašten tražiti zatezne kamate tekuće od dana plaćanja te naknade jer je tuženik kao nesavjestan stjecatelj dužan platiti kamatu od dana stjecanja predmetnog iznosa.
13. Tuženik je tijekom prvostupanjskog postupka istakao prigovor zastare koji je prvostupanjski sud pravilno ocijenio neosnovanim iz razloga što zastara počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, a u konkretnom slučaju se primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina sukladno članku 225. ZOO-a jer se radi o vraćanju stečenog bez osnove. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH iznesenom u presudi i rješenju poslovni broj: Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018., te pravnog shvaćanja Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetog na sjednici održanoj 31. siječnja 2022., pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO-a, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, a u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavka 1. ZOO-a kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, zastarni rok restitucijskih zahtjeva počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.
13.1. Tužba za zaštitu kolektivnih interesa podnesena je 4. travnja 2012. Trgovačkom sudu u Zagrebu u predmetu P-1401/2012, čime je došlo do prekida zastare, a zastara je počela teći iznova od dana kad je spor pravomoćno okončan, i to u odnosu na ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli 15. lipnja 2018. Obzirom da je tužba u ovom predmetu podnesena 26. veljače 2021. zastara u odnosu na restitucijski zahtjev na ime ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli nije nastupila.
14. Zbog svega iznesenog prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je usvojio tužbeni zahtjev tužitelja kojim je zatražena isplata iznosa od ukupno ukupno 4.688,14 eura (35.322,78 kn) sa pripadajućim zateznim kamatama, te kada je odlučio kao u točki II. izreke pobijane presude.
15. Odlučujući o troškovima postupka prvostupanjski sud je pravilno priznao tužitelju trošak sastava podneska od 4. ožujka 2023. temeljem Tbr.8. toč.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22, dalje u tekstu: Tarifa) u iznosu od 100 bodova jer se radi o obrazloženom podnesku kojim se tužitelj očitovao na nalaz i mišljenje vještaka i u skladu s istim postavio tužbeni zahtjev, te je pravilno obračunao troškove za sve radnje prema vrijednosti boda od 1,99 eura (15,00 kn) jer je odredbom Tbr. 48. stavkom 3. Tarife propisano da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne stranke, da primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, a Izmjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 126/22), koja je stupila na snagu 5. studenog 2022., u odredbi Tbr. 50. označena je vrijednost boda u visini od 1,99 eura (15,00 kn) eura, s tim da je odluka o troškovima postupka sadržana u prvostupanjskoj presudi donesena 28. rujna 2023.
15.1. Međutim, pravilno tuženik u žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno tužitelju priznao kao osnovane troškove sastava podnesaka od 28. srpnja 2021. i od 31. siječnja 2023. temeljem Tbr.8. toč.1. Tarife u iznosima od po 100 bodova budući je tužitelj u podnesku od 28. srpnja 2021. istakao navode koje je mogao istaći u podnesku od 17. lipnja 2021., a podneskom od 31. siječnja 2023. iskazao je tužbeni zahtjev u eurima kao službenoj valuti u Republici Hrvatskoj, a što prema odredbama Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN 57/22, 88/22) nije bio u obvezi, tako da ti troškovi u smislu odredbe članka 155. ZPP-a nisu bili potrebni za vođenje parnice, pa je stoga odluku o troškovima postupka (točka III. izreke) valjalo preinačiti i obvezati tuženika da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.033,23 eura umjesto iznosa od 2.530,73 eura.
16. Ovaj sud je odbio tuženika sa zahtjevom za naknadu troškova žalbe temeljem članka 166. stavku 1. u vezi s člankom 154. stavkom 5. ZPP-a jer je s istom uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu koji se odnosi na dio troškova postupka.
17. Zbog iznesenog odlučeno je temeljem članka 368. stavka 1. i članka 380. točke
3. ZPP-a kao u izreci.
Slavonski Brod, 25. ožujka 2025.
Predsjednik vijeća
mr.sc. Zlatko Pirc
