Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: Gž R-31/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji Tanji Novak-Premec, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ĐSR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Igor Ćurković, odvjetnik u Splitu, protiv tuženice Opće bolnice Šibensko-kninske županije, Šibenik, Stjepana Radića 83, OIB: 03861060066, koju zastupa ravnateljica ĐS, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Splitu od 16. siječnja 2025. poslovni broj Pr-739/2024-5, 25. ožujka 2025.,
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-739/2024-5 od 16. siječnja 2025.
II. Odbija se tužiteljica sa zahtjevom za naknadu troškova žalbe.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem pod točkom I. izreke prvostupanjski sud oglasio se mjesno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari, a točkom II. izreke određeno je da će se nakon pravomoćnosti tog rješenja spis dostaviti Općinskom sudu u Šibeniku kao mjesno nadležnom.
2. Navedeno rješenje pravodobnom žalbom pobija tužiteljica iz svih žalbenih razloga iz članka 353. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati Općinskom sudu u Splitu na daljnje postupanje sve uz naknadu žalbenog troška tužiteljici.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba tužiteljice nije osnovana.
5. Obrazlažući pobijanu presudu prvostupanjski sud navodi da je na sudu 12. studenog 2024. zaprimljena tužba tužiteljice protiv tuženika radi isplate – kolektivni ugovor, te da je tuženica u odgovoru na tužbu istaknula prigovor mjesne nenadležnosti. Nastavno prvostupanjski sud citira odredbu članka 65. ZPP kojim je propisano ako je u sporu iz radnog odnosa tužitelj radnik, za suđenje je nadležan, pored suda koji je općemjesno nadležan za tuženika, i sud na čijem se području rad obavlja ili se obavljao odnosno sud na čijem bi si području rad morao obavljati te sud na čijem je području zasnovan radni odnos. Citira i članak 46. ZPP prema kojem je za suđenje nadležan sud koji je mjesno nadležan za tuženika. Utvrdivši da je tuženica ustanova koja se nalazi u Šibeniku zbog čega je mjesno nadležan Općinski sud u Šibeniku, na temelju članka 20. ZPP odlučio je kao u izreci.
6. U žalbi tužiteljica prije svega ističe da je u tužbi istakla da je rad obavljala od kuće te da je stoga pozivom na odredbu članka 65. ZPP, pored općemjesno nadležnog suda, mjesno nadležan i Općinski sud u Splitu. Ukazuje da tuženica u odgovoru na tužbu nije osporila njezine navode da je rad obavljala od kuće već je svoj prigovor mjesne nadležnosti temeljio na sporazumu o mjesnoj nadležnosti koji je sastavni dio Ugovora o radu koji su stranke sklopile 21. kolovoza 2023. Takav prigovor tuženice ocjenjuje neosnovanim jer je predmet spora naknada štete zbog onemogućavanja korištenja godišnjeg odmora u 2021. i 2022., dakle prije nego što su stranke postigle sporazum o mjesnoj nadležnosti budući da ugovori o radu od 27. srpnja 2021. i 23. kolovoza 2022. koji su bili na snazi u vrijeme kada je tužiteljici onemogućeno korištenje godišnjeg odmora, ne sadrže odredbe o mjesnoj nadležnosti za slučaj spora.
7. Točno je da je tužiteljica u tužbi navela da je rad obavljala od kuće zbog čega bi u ovom predmetu bio mjesno nadležan Općinskom sudu u Splitu na temelju članka 65. ZPP i da je tuženica u odgovoru na žalbu prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Splitu temeljila na člankom 10. Ugovora o radu broj: 02-30-174-23 od 1. kolovoza 2023. sklopljenog između tužiteljice kao radnice i tuženice kao poslodavca, ugovorene stvarne nadležnosti suda prema mjestu sjedišta poslodavca na čijem je području zasnovan radni odnos kao i da tužiteljica naknadu štete zahtijeva zbog neiskorištenog godišnjeg odmora u 2021. i 2022. i to za 2021. u iznosu od 215,40 EUR te za 2022. u iznosu od 1.744,43 EUR nastale joj za vrijeme trajanja rada kod tuženice na temelju Ugovora o radu na određeno vrijeme od jedne godine sklopljenog između parničnih stranaka 27. srpnja 2021. i Ugovora o radu na određeno vrijeme od jedne godine sklopljenog između parničnih stranaka 23. kolovoza 2022.
8. Naprijed citiranim ugovorima nije ugovorena mjesna nadležnost stvarno nadležnog suda u slučaju spora kako je to ugovoreno Ugovorom o radu na određeno vrijeme kojeg su stranke sklopile 21. kolovoza 2023. Međutim u Ugovoru o radu od 10. srpnja 2021. i Ugovorom o radu od 23. kolovoza 2022. stranke su ugovorile mjesto rada u Općoj bolnici Šibensko-kninske županije (članak II. oba Ugovora o radu) zbog čega je po ocjeni ovog suda prvostupanjski sud proglasivši se nenadležnim za suđenje u ovoj pravnoj stvari pravilno primijenio članak 65. ZPP prema kojem u sporu iz radnog odnosa u kojem je tužitelj radnik, za suđenje nadležan, pored suda koji je općemjesno nadležan za tuženika, i sud na čijem se području rad obavljao odnosno sud na čijem bi si području rad morao obavljati te sud na čijem je području zasnovan radni odnos. Prema članku 10. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23 – dalje u tekstu: ZR) koji je bio na snazi i u vrijeme kada su stranke sklopile Ugovor o radu na određeno vrijeme 27. srpnja 2021. i 23. kolovoza 2022., radni odnos zasniva se ugovorom o radu, pa kako je iz naprijed navedenih Ugovora o radu razvidno je da su sklopljeni u Šibeniku, to je i prema toj odredbi članka 65. ZPP nadležan za predmetni spor Općinski sud u Šibeniku.
8.1. Osim navedenog, člankom 17. stavkom 1. ZR je propisan obvezni sadržaj pisanog ugovora o radu na izdvojenom mjestu rada pa tako i da je ugovor o radu sklopljen u pisanom obliku za obavljanje poslova kod kuće radnika ili u drugom prostoru koji nije prostor poslodavca, osim podataka iz članka 15. stavka 1. točaka 1. do 9. ovoga Zakona, morao sadržavati i dodatne podatke o: 1) radnom vremenu; 2) strojevima, alatima i opremi za obavljanje poslova koje je poslodavac dužan nabaviti, instalirati i održavati; 3) uporabi vlastitih strojeva, alata i druge opreme radnika i naknadi troškova u vezi s time; 4) naknadi drugih troškova radniku vezanih uz obavljanje poslova; 5) načinu osposobljavanja i stručnog usavršavanja radnika. Imajući u vidu sadržaj predmetnih Ugovora o radu razvidno je da ne sadrže odredbe koje ugovor o radu za obavljanje poslova od kuće mora sadržavati što također upućuje na zaključak da stranke nisu pisanim ugovorom o radu ugovorile rad od kuće tužiteljice.
9. Imajući na umu naprijed iznesena činjenična utvrđenja, ocjena je ovog suda da je povodom prigovora tuženice prvostupanjski sud pravilnom primjenom članka 65. ZPP i članka 20. stavka 1. ZPP utvrdio da nije mjesno nadležan za suđenje u ovom sporu i odredio da će nakon pravomoćnosti spis dostaviti Općinskom sudu u Šibeniku.
10. Iz navedenih razloga, a uz daljnje utvrđenje da u prvostupanjskom postupku nije počinjena ni jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje na temelju članka 365. stavka 2. u vezi članka 381. ZPP ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 380. točka 2. ZPP odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđeno prvostupanjsko rješenje.
11. Budući tužiteljica nije uspjela sa žalbom to je odgovarajućom primjenom članka 154. stavka 1. ZPP odbijen njezin zahtjev za naknadu troškova sastava žalbe u iznosu od 100,00 EUR.
U Varaždinu 25. ožujka 2025.
Sutkinja
Tanja Novak-Premec
