Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U VARAŽDINU

B. Radić 2

Poslovni broj: P-40/2024-7

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Varaždinu, po sutkinji Jasni Lekić, a temeljem prijedloga više sudske savjetnice - specijalistice Ivane Starčević, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKE CESTE d.o.o., [adresa], OIB: 55545787885, protiv tuženika ŠLJUNČARA-TRANSPORTI SMONTARA d.o.o., [adresa], OIB: 13463308122, zastupanog po punomoćnici Sanji Smontari, odvjetnici iz Varaždina, radi isplate, izvan rasprave, u pisanom postupku u predmetu male vrijednosti spora, 25. ožujka 2025.

p r e s u d i o j e

Nalaže se tuženiku ŠLJUNČARA-TRANSPORTI SMONTARA d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 13463308122 da tužitelju Hrvatske ceste d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 55545787885, isplati iznos od 534,60 eura, sa zakonskim zateznim kamatama od 25. travnja 2024. kao dana podnošenja tužbe, po stopi od 7,50% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2024. do 30. lipnja 2024., po stopi od 7,50% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2024. do 30. prosinca 2024., po stopi od 6,15% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2025. pa do isplate, a u slučaju promjene stope po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve to u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 25. travnja 2024. protiv tuženika podnio tužbu radi isplate naknade za izvanredni prijevoz i troškova kontrole osovinskog opterećenja, ukupne mase i dimenzija vozila.

2. Tužitelj u tužbi navodi:

- činjenična osnova tužbe je obavljena kontrola ukupne mase i osovinskog opterećenja vozila u vlasništvu tuženika u tri navrata

- navedena kontrola se provodi na temelju članka 154. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ br. 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22 i 133/23)

- u slučaju utvrđenja prekoračenja mase ili osovinskog opterećenja, djelatnici policije pokreću prekršajni postupak prema Zakonu o sigurnosti prometa na cestama, a Hrvatske ceste d.o.o. izdaju račun za izvršeno mjerenje i za prekoračenje, prema Zakonu o cestama

- nadležnost Hrvatskih cesta d.o.o. za naplatu troškova mjerenja i naknade za izvanredni prijevoz temelji se na člancima 46.-48. Zakona o cestama (Narodne novine br. 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19, 144/21, 114/22, 04/23 i 133/23) kao i odredbama Pravilnika o izvanrednom prijevozu

- način vršenja kontrole objašnjava na svakom zapisniku o izvršenoj kontroli

- iz Zapisnika o izvršenoj kontroli osovinskog opterećenja, ukupne mase i dimenzija vozila u prometu na cestama broj 2771 EB u točki 3. je vidljivo da je vozač GU upravljao vozilom u vlasništvu tuženika kad je zaustavljen od strane djelatnika policije radi kontrole mase vozila i osovinskog opterećenja

- u uvodom dijelu Zapisnika je navedeno da je vozač zaustavljen na nadzornom mjestu

„REKA“ na državnoj cesti DC-41

- u točki 5. Zapisnika su navedeni rezultati mjerenja, serijski brojevi korištenih vaga kao i shematski prikaz vozila (četveroosovinsko vozilo)

- prema članku 13., stavku 1., točki 1.3.4. Pravilnika o tehničkim uvjetima vozila u prometu na cestama (Narodne novine br. 85/16, 24/17, 70/19 i 60/20) najveća dopuštena masa četveroosovinskog motornog vozila ne smije prijeći 31 tonu

- mjerenjem mase vozila utvrđena je ukupna masa od 40 tona, što predstavlja prekoračenje od 9 tona; riječ je o prekoračenju koje moguće predstavlja prekršaj u prometu, ali samo po sebi ne predstavlja izvanredni prijevoz jer je ukupna masa manja od 44 tone

- što se tiče osovinskog opterećenja po dvostrukoj osovini, člankom 13., stavkom 1., točkom 2.5. Pravilnika o tehničkim uvjetima vozila u prometu na cestama propisano je da je najveće dopušteno osovinsko opterećenje na dvostrukoj osovini 18 tona

- mjerenjem osovinskog opterećenja vozila tuženika, utvrđeno je vrijednost od (12,7 tona + 12,9 tona) 25,60 tona na trećoj i četvrtoj dvostrukoj osovini odnosno 7,60 tona više od dopuštenog

- člankom 4., stavkom 1., točkom 2. Pravilnika o izvanrednom prijevozu je propisano da je izvanredni prijevoz II. kategorije prijevoz vozilom, koje samo ili skupa s teretom ima sljedeće vrijednosti ukupne mase, dimenzija ili osovinskih opterećenja: iznad 44 odnosno 48 tona do najviše 60 tona ukupne mase i/ili iznad 3 metra do najviše 3,5 metra širine i/ili iznad 4,2 do najviše 4,5 metra visine i/ili dužine veće od 23 metra do najviše 30 metara i/ili koji premašuje osovinska opterećenja za najviše 20% od najvećih propisima dozvoljenih ili određenih prometnim znakovima

- člankom 4., stavkom 1., točkom 3. Pravilnika o izvanrednom prijevozu je propisano da prijevoz vozilom, koje samo ili skupa s teretom premašuje gornje granice ukupne mase i/ili dimenzija i/ili osovinskog opterećenja za izvanredni prijevoz II. kategorije predstavlja izvanredni prijevoz III. kategorije

- u konkretnom slučaju je izmjereno osovinsko opterećenje na trećoj i četvrtoj osovini za više od 20 posto veće od dopuštenog pa je riječ o izvanrednom prijevozu III. kategorije

- u točki 7. Zapisnika zabilježeno je da se prijevoz obavljao na putu od 27 kilometara

- pri tome, udaljenost od mjesta utovara tereta do nadzornog mjesta se utvrđuje uvidom u tahografski listić (20 kilometara), a udaljenost od nadzornog mjesta do mjesta usklađenja tereta izjavom od vozača (7 kilometara)

- iz Zapisnika o izvršenoj kontroli osovinskog opterećenja, ukupne mase i dimenzija vozila u prometu na cestama broj 3523 DB u točki 3. je vidljivo da je vozač ŽU upravljao vozilom u vlasništvu tuženika kad je zaustavljen od strane djelatnika policije radi kontrole ukupne mase i osovinskog opterećenja

- u uvodom dijelu Zapisnika je navedeno da je vozač zaustavljen na nadzornom mjestu

„Novi Marof“ na državnoj cesti DC-3

- u točki 5. Zapisnika su navedeni rezultati mjerenja, serijski brojevi korištenih vaga kao i shematski prikaz vozila (četveroosovinsko vozilo)

- mjerenjem mase vozila utvrđena je ukupna masa od 39,80 tona, što predstavlja prekoračenje od 9 tona; riječ je o prekoračenju koje moguće predstavlja prekršaj u prometu, ali samo po sebi ne predstavlja izvanredni prijevoz jer je ukupna masa manja od 44 tone

- mjerenjem osovinskog opterećenja vozila tuženika, utvrđeno je vrijednost od (12,50 tona + 12,350 tona) 24,85 tona na trećoj i četvrtoj dvostrukoj osovini odnosno 6,85 tona više od dopuštenog

- u konkretnom slučaju je izmjereno osovinsko opterećenje na trećoj i četvrtoj osovini za više od 20 posto veće od dopuštenog pa je riječ o izvanrednom prijevozu III. kategorije

- u točki 7. Zapisnika zabilježeno je da se prijevoz obavljao na putu od 30 kilometara.

-pri tome, udaljenost od mjesta utovara tereta do nadzornog mjesta se utvrđuje uvidom u tahografski listić (30 kilometara), a udaljenost od nadzornog mjesta do mjesta usklađenja tereta izjavom od vozača (0 kilometara)

- iz Zapisnika o izvršenoj kontroli osovinskog opterećenja, ukupne mase i dimenzija vozila u prometu na cestama broj 3515 DB u točki 3. je vidljivo da je vozač NU upravljao vozilom u vlasništvu tuženika kad je zaustavljen od strane djelatnika policije radi kontrole ukupne mase i osovinskog opterećenja

- u uvodom dijelu Zapisnika je navedeno da je vozač zaustavljen na nadzornom mjestu

„Kloštar Vojakovački“ na županijskoj cesti ŽC-2238

- u točki 5. Zapisnika su navedeni rezultati mjerenja, serijski brojevi korištenih vaga kao i shematski prikaz vozila (troosovinsko vozilo)

- prema članku 13., stavku 1., točki 1.3.3. Pravilnika o tehničkim uvjetima vozila u prometu na cestama (Narodne novine br. 85/16, 24/17, 70/19 i 60/20) najveća dopuštena masa trooosovinskog motornog vozila ne smije prijeći 26 tona

-mjerenjem mase vozila utvrđena je ukupna masa od 30,30 tona, što predstavlja prekoračenje od 4,30 tona; riječ je o prekoračenju koje moguće predstavlja prekršaj u prometu, ali samo po sebi ne predstavlja izvanredni prijevoz jer je ukupna masa manja od 44 tone

- mjerenjem osovinskog opterećenja vozila tuženika, utvrđeno je vrijednost od (11,40 tona + 11,20 tona) 22,60 tona na drugoj i trećoj dvostrukoj osovini odnosno 3,60 tona više od dopuštenog

-u konkretnom slučaju je izmjereno osovinsko opterećenje na drugoj i trećoj osovini za manje od 20 posto veće od dopuštenog pa je riječ o izvanrednom prijevozu II. kategorije

- u točki 7. Zapisnika zabilježeno je da se prijevoz obavljao na putu od 40 kilometara.

-pri tome, udaljenost od mjesta utovara tereta do nadzornog mjesta se utvrđuje uvidom u tahografski listić (35 kilometara), a udaljenost od nadzornog mjesta do mjesta usklađenja tereta izjavom od vozača (5 kilometara)

- člankom 48., stavkom 1. Zakona o cestama je za slučaj da se prilikom kontrole utvrdi da se izvanredni prijevoz obavlja bez dozvole propisano da se isti može nastaviti nakon usklađenja mase i osovinskog opterećenja

- stavkom 3. istog članka je propisano da je prijevoznik dužan uz troškove kontrole platiti i naknadu za izvanredni prijevoz za prijeđeni put do mjesta kontrole odnosno mjesta usklađenja tereta

- člankom 29., stavkom 6. Pravilnika o izvanrednom prijevozu je propisano da se za izvanredni prijevoz III. kategorije plaća naknada od 199,08 eura (1.500,00 kuna) za prijeđenih do 150 kilometara

- člankom 29., stavkom 6. Pravilnika o izvanrednom prijevozu je propisano da se za izvanredni prijevoz II. kategorije plaća naknada od 39,82 eura (300,00 kuna) za prijeđenih do 150 kilometara

- visina troškova je utvrđena Odlukom Hrvatskih cesta d.o.o. o visini i načinu naplate troškova kontrole osovinskog opterećenja, ukupne mase i dimenzija vozila i iznosi za troosovinsko vozilo 24,16 eura (182,00 kuna), a za četveroosovinsko vozilo 36,23 eura (273,00 kuna)

- u konkretnom slučaju to znači da se tužbom potražuje ukupan iznos od 534,60 eura:

- iznos od 235,31 eura za Zapisnik broj 2771 EB (199,08 eura naknada i 36,23 eura trošak mjerenja)

- iznos od 235,31 eura za Zapisnik broj 3523 DB (199,08 eura naknada i 36,23 eura trošak mjerenja)

- iznos od 63,98 eura za Zapisnik broj 3515 DB (39,82 eura naknada i 24,16 eura trošak mjerenja)

- zapisnike o izvršenoj kontroli osovinskog opterećenja, ukupne mase i dimenzija vozila u prometu na cestama su potpisali vozač, nadzornik Hrvatskih cesta d.o.o. i djelatnik policije

- navedeni zapisnici predstavljaju javnu ispravu u smislu članka 230. Zakona o parničnom postupku, a čak i da tome nije tako iste su potpisali vozači vozila tako da ako tuženik smatra da podaci u zapisnicima nisu točni dužan je to i dokazati.

3. Tuženik u svom odgovoru na tužbu od 11. lipnja 2024. navodi:

- tuženik ističe prigovor presuđene stvari jer je, a što je vidljivo iz tužbe, tužitelj vodio upravni postupak radi naplate za izvanredni prijevoz i radi naplate troškova, pa tužitelj ne može potraživati naknadu za izvanredni prijevoz i naknadu troškova kontrole u parničnom postupku

- važno je istaknuti da tuženik nije, u svojstvu stranke, podnio ni usmeni ni pismeni zahtjev tužitelju da se obavi kontrola osovinskih opterećenja, ukupne mase i dimenzija vozila, niti je tuženik podnio zahtjev tužitelju da mu se izda rješenje o naplati troškova kontrole i naknade za izvanredni prijevoz

- osporavamo i da bi vozila bila opterećena iznad najveće dopuštene mase ili dopuštenog osovinskog opterećenja

- odredba čl. 154. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (dalje: ZSPC) govori da se vozilo u prometu na cesti ne smije opteretiti iznad najveće dopuštene mase ili dopuštenog osovinskog opterećenja upisanog u prometnu dozvolu, a u konkretnom slučaju ni jedno od tri vozila nije bilo opterećeno ispod najvećeg dopuštenog osovinskog opterećenja upisanog u prometnu dozvolu

- u sva tri zapisnika tužitelja, koje je tužitelj dostavio uz tužbu, je na prvoj stranici navedeno a tako je navedeno i u tužbi, da je najveća dopuštena masa vozila [registarska oznaka] 42,000 tone, a tako je i prema podacima iz prometne dozvole za vozilo [registarska oznaka] najveća dopuštena masa 26,000 tona

- u prilogu dostavljamo i preslik prometne dozvole za teretno vozilo reg. oznake [registarska oznaka] iz koje je vidljivo (F2) da najveća dopuštena masa tog vozila iznosi 42,000 t, pa nije jasna tvrdnja tužitelja da najveća dopuštena masa iznosi 31,000 t

- dakle, najveća dopuštena masa za navedeno vozilo je iznosila 42,000 t, a s obzirom je na vozilu izmjereno opterećenje od 40,000 t i od 39,800 to vozilo nije bilo opterećeno iznad dopuštene granice osovinskog opterećenja, pa čak da se i primjene odredbe po kojima tužitelj utvrđuje obvezu plaćanja naknade za izvanredni prijevoz, što tuženik osporava, tuženik nije dužan izvršiti plaćanje jer nije vozio teret iznad dopuštene mase i osovinskog opterećenja i nije počinio nikakav prekršaj

- isto tako i najveće dopušteno osovinsko opterećenje, s obzirom je riječ o četveroosovinskom vozilu, iznosi 42,000 t

- tužitelj navodi da su dvije osovine bile opterećene iznad najvećeg dopuštenog osovinskog opterećenja što je uopće apsurdno jer vozila imaju četiri osovine i nemoguće je životno da se teret ne pomakne pa su neke od osovina više opterećene, a neke manje, no u zbiru je dopušteno osovinsko opterećenje bilo u dopuštenim granicama

- nije moguće mjeriti opterećenje dvije i dvije osovine već ukupan zbir osovinskog opterećenja i stoga se uopće prigovara načinu utvrđenja činjenice da su vozila opterećena iznad dopuštenog osovinskog opterećenja na dvije osovine jer kipa predstavlja cjelinu i teret se tovari na cijelu kipu

- nadalje, u prometnoj dozvoli ovaj podatak nije unesen kao najveća masa, nego kao najveća dopuštena masa vozila i upisano je jasno u prometnoj dozvoli najveće dopušteno osovinsko opterećenje

- tuženik osporava i da bi obavljao izvanredni prijevoz već redovni prijevoz šljunka i pijeska.

- izvanredni prijevozi su prijevozi primjerice tereta velikih građevinskih spojnih elemenata za ceste, opasnog tereta i sl. i koji kao takovi iziskuju posebno plaćanje naknade odnosno troškova izvanrednog prijevoza i mjera koje se moraju provesti radi sigurnosti izvanrednog prijevoza (podupiranje i ojačanje mostova i drugih objekata, pratnja i dr. – kako je to izričito navedeno u čl. 30. st. 1. cit. zakona)

- tuženik predmetne prilike nije obavljao izvanredni prijevoz već je jednostavno vozio šljunak, a takovim redovnim prijevozom šljunka se bavi svakodnevno više od 30-tak godina, pa se na tuženika nikako ne mogu primijeniti odredbe o izvanrednom prijevozu niti je tuženiku trebala pratnja, niti ju je tuženik tražio odnosno zahtijevao ikakav izvanredni prijevoz, niti je prema zakonu moguć izvanredni prijevoz šljunka i pijeska odnosno bilo kakvog rasutog materijala

- spomenute vozače je policija zaustavila i rekla da se moraju vagati i nije nastao nikakvi trošak za tužitelja, a tužitelja je angažirala policija koja mu je dužna i naknaditi trošak vaganja

- sva tri vozača će potvrditi da su oni zaustavljeni i na licu mjesta ili u neposrednoj blizini izvagani i nije nastao nikakav trošak tužitelju koji se odnosi na taj izvanredni prijevoz

- u konačnici ako je vozilo obavljalo izvanredni prijevoz tada bi trebalo biti označeno znakom „izvanredni prijevoz“ i taj se prijevoz mogao obaviti samo na cesti na kojoj se sukladno Pravilniku o izvanrednom prijevozu može obavljati taj prijevoz, no niti je vozilo bilo označeno da obavlja izvanredni prijevoz, niti se prijevoz i vaganje obavljalo na cesti gdje je dopušten izvanredni prijevoz, a to su trebali poštivati i policija i tužitelj, a isto tako vozilo nije imalo nikakvu pratnju, niti je te odredbe o izvanrednom prijevozu poštivao tužitelj niti policija

- nadalje, masa i osovinsko opterećenje je upisano u otpremnici i te je podatke svaki vozač predao policiji, a to što je policija zvala tužitelja da vrši vaganje, to je odnos policije i tužitelja

- nije jasno koja bi bila svrha uopće plaćanje naknade za izvanredni prijevoz kada tužitelj nije imao ni troškove vezane uz ishođenje dozvole, ni trošak pratnje

- ističe prigovor promašene pasivne legitimacije jer nalazi da je trošak vaganja trebala tužitelju podmiriti Republika Hrvatska, MUP

-nadalje, prema čl. 28. st. 3. cit. Pravilnika naknadu plaća podnositelj zahtjeva za izdavanje dozvole

- ponavlja da tužitelj kao podnositelj nije podnio nikakav zahtjev niti mu je izdana dozvola, pa je onda naplata naknade nezakonita

- cilj je očito naknade da se ona izda za određene usluge kod izdavanja dozvola tužitelju i ona je veća što je riječ o složenijem izvanrednom prijevozu i dozvoli, a u konkretnom slučaju tužitelj nije imao nikakav posao jer dozvola nije izdana i nije se obavljao izvanredni prijevoz, pa tužitelju ni ne pripada trošak naknade za izvanredni prijevoz

4. Na odgovor na tužbu, tužitelj se dodatno očitovao u podnesku od 24. lipnja 2024., u kojem navodi:

- izvanredni prijevoz, sukladno članku 2., stavku 1., točki 16. Zakona o cestama („Narodne novine“ br. 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19, 144/21, 114/22, 04/23 i 133/23), predstavlja prijevoz vozilima koja sama ili s teretom premašuju propisane dimenzije ili ukupnu masu, odnosno propisana osovinska opterećenja

- propisane dimenzije odnosno dopuštena ukupna masa i osovinsko opterećenja vozila su definirani odredbama Pravilnika o tehničkim uvjetima vozila u prometu na cestama (Narodne novine br. 85/16, 24/17, 70/19 i 60/20) i odredbama Pravilnika o izvanrednom prijevozu („Narodne novine“, br. 92/18)

- pri tome, vrijednosti definirane odredbama Pravilnika o tehničkim uvjetima vozila u prometu na cestama su relevantne za primjenu članka 154. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (u slučaju prekoračenja tih vrijednosti policija pokreće prekršajni postupak protiv vozača i prijevoznika); dok su vrijednosti definirane odredbama Pravilnika o izvanrednom prijevozu su relevantne za utvrđivanje da li se prijevoz smatra izvanrednim prijevozom

- dakle vozilo može biti u prekršaju, a da nije riječ o izvanrednom prijevozu dok obrnuto nije moguće; u konkretnom slučaju su vozila tužitelja premašivala dopuštene vrijednosti po oba Pravilnika

- činjenica da je u prometnoj dozvoli navedena najveća dopuštena masa vozila od 42 tone samo znači da to vozilo, prema tehničkim karakteristikama samog vozila, ima najveću dopuštenu masu od 42 tone (proizvedeno je da može prevoziti teret do te vrijednosti mase), ali to ne znači da zaista smije obavljati prijevoz koji premašuje vrijednosti iz gore navedenih Pravilnika, osim pod uvjetom pribavljanja dozvole za izvanredni prijevoz

- vozilo tuženika nije bilo označeno znakom „izvanredni prijevoz“ iz razloga jer tužitelj nije zatražio izdavanje dozvole za izvanredni prijevoz odnosno obavljao je izvanredni prijevoz protupravno (bez dozvole)

- tuženiku nije naplaćen trošak izdavanja dozvole za izvanredni prijevoz niti mu je naplaćen trošak pratnje

- tuženiku je naplaćena naknada za izvanredni prijevoz, sukladno članku 48. Zakona o cestama, a vezano za pitanje od koga se naplaćuje trošak vaganja, isto je propisano člankom 48. Zakona o cestama.

5. Temeljem navedenog sporna je među strankama i osnova i visina tužbenog zahtjeva.

6. U dokaznom je postupku sud vezano za sporne bitne činjenice proveo slijedeće dokaze uvidom u isprave slijedećeg naziva: Rješenja iz upravnog postupka i žalbe tuženika iz upravnog postupka, Zapisnici o izvršenoj kontroli osovinskog opterećenja, ukupne mase i dimenzija vozila u prometu na cestama, Ovjernice za korištenje vage, Skice nadzornih mjesta, Uvjerenje o osposobljenosti djelatnika tužitelja koji su vršili mjerenja (CU i ČU), Odluka Hrvatskih cesta d.o.o. o visini i načinu naplate troškova kontrole osovinskog opterećenja, ukupne mase i dimenzija vozila, preslik prometne dozvole za vozilo reg. oznake [registarska oznaka] i [registarska oznaka], tablica sa prihodima od kontrole izvanrednog prijevoza (uključuje i naknadu za izvanredni prijevoz i troškove vaganja), tablica troškova održavanja vaga. Sud je kao nepotrebne jer je našao da je temeljem provedenih dokaza činjenično stanje dovoljno utvrđeno odbio slijedeće dokazne prijedloge stranaka: Saslušanje djelatnika tužitelja (na okolnost načina vršenja mjerenja) koji su vršili mjerenja (CU i ČU), na adresi tužitelja (prijedlog tužitelja) i saslušanje svjedoka ŽU na adresu tuženika, saslušanje svjedoka GU na adresu tuženika, saslušanje svjedoka ĐU na adresu tuženika, saslušanje direktora tuženika ĆU na adresu tuženika, prometno vještačenje odnosno prometno-tehničko vještačenje dostava otpremnica za sva tri prijevoza od strane tuženika koje će se predati na raspravi (prijedlog tuženika). Nakon savjesne i brižljive ocjene svih dokaza koje je proveo, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. Zakona o parničnom postupku, „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje u tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti. Sud nije odredio glavnu raspravu sukladno mogućnosti koju propisuje čl. 461.a st. 4. ZPP-a, prema kojem će sud u postupcima u sporovima male vrijednosti održati ročište ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog. Budući da sud nije našao potrebnim održati ročište niti je barem jedna od stranaka podnijela obrazloženi prijedlog u tom pogledu, sud je presudu donio bez održavanja ročišta.

7. Tuženik u cijelosti osporava navode iz tužbe tužitelja ističući prigovor o presuđenoj stvari. Međutim, taj prigovor nije osnovan jer je iz same tužbe i njenih priloga vidljivo da su se upravna tijela u konačnici oglasila stvarno nenadležnima za rješavanje ove pravne stvari te predmet uputila u sudsku nadležnost. Stoga se ne može reći da se radi o presuđenoj stvari. Nadalje tuženik navodi da nije u svojstvu stranke podnio ni usmeni ni pismeni zahtjev tužitelju da se obavi kontrola osovinskog opterećenja, ukupne mase i dimenzija vozila, niti je podnio zahtjev da mu se izda rješenje o naplati troškova kontrole i naknade za izvanredni prijevoz. Ovdje valja reći da tuženik to nije učinio iako je bilo uputno da to učini, te se upravo zbog toga i našao u ovoj situaciji kada su policijski službenici uputili vozila tuženika na kontrolu osovinskog opterećenja, ukupne mase i dimenzija vozila, te je tada utvrđeno da se radi o izvanrednom prijevozu zbog prekoračenja osovinskog opterećenja vozila, a sama činjenica izvršene kontrole i činjenica da je kontrolom utvrđeno da se radilo i izvanrednom prijevozu, podliježu plaćanju troškova kontrole i naknade za izvanredni prijevoz. Nadalje tuženik osporava da bi vozila bila opterećena iznad najveće dopuštene mase ili dopuštenog osovinskog opterećenja. S tim u vezi valja reći da materijalni dokazi u spisu dokazuju suprotno, odnosno da su vozila bila opterećena iznad najveće dopuštene mase i najvećeg dopuštenog osovinskog opterećenja, međutim za potrebe razumijevanja pojma izvanredni prijevoz i terećenja tuženika za isti, predmet je ovog postupka samo prekoračenje najvećeg dopuštenog osovinskog opterećenja. S tim u vezi sud ponavlja definicije izvanrednog prijevoza koje je već izložio tužitelj, a koje su opisane pod toč. 2. i 4. ovog obrazloženja.

8. Nadalje, važno je pojasniti da je Pravilnik o tehničkim uvjetima vozila u prometu na cestama donesen temeljem Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a Pravilnik o izvanrednom prijevozu temeljem Zakona o cestama. Razlika između izvanrednog prijevoza definiranog u ta dva zakona leži u njihovom primarnom fokusu i regulaciji. Prema Zakonu o sigurnosti prometa na cestama, izvanredni prijevoz se definira i regulira s aspekta sigurnosti sudionika u prometu i tehničkih uvjeta vozila. Ovaj zakon propisuje pravila za osiguranje sigurnosti prometa, uključujući uvjete za pratnju, tehničke preglede vozila i osiguranje tereta tijekom izvanrednog prijevoza. S druge strane, Zakon o cestama regulira izvanredni prijevoz s aspekta zaštite cesta i infrastrukture. Fokus ovog zakona je na očuvanju javnih cesta, uvjetima korištenja tih cesta za izvanredni prijevoz te izdavanju dozvola koje uzimaju u obzir stanje cesta i moguće štete koje bi prijevoz mogao prouzročiti. Dakle, dok se prvi zakon bavi sigurnošću prometa, drugi se usredotočuje na očuvanje cestovne infrastrukture. Stoga nije točna tvrdnja tuženika da su osovinska opterećenja mogla biti koliko i najveće dopuštene mase vozila, odnosno da je normalno da se teret u vozilu pomiče odnosno mijenja položaj, a samim time da se onda mijenja i opterećenje po osovinama vozila pa je da je drugim riječima nevažno osovinsko opterećenje po pojedinim osovinama, budući da nisu prekoračena najveća dopuštena osovinska opterećenja vozila koja su po mišljenju tuženika jednaka najvećim dopuštenim masama vozila.

9. Vezano za ostale prigovore tuženika, sud prihvaća argumentaciju tužitelja opisanu u toč. 4. ovog obrazloženja.

10. Zaključno, budući da tuženik nije osporio brojčane rezultate utvrđene Zapisnicima o obavljenim kontrolama vozila, a prema kojima proizlazi da je tuženik obavljao izvanredni prijevoz sukladno Pravilniku o izvanrednom prijevozu i navodima tužitelja opisanim pod toč. 2. obrazloženja, te da je člankom 48. Zakona o cestama propisano da je prijevoznik dužan uz troškove kontrole platiti i naknadu za izvanredni prijevoz, koja naknada je određena Pravilnikom o izvanrednom prijevozu, dok visinu troškova kontrole utvrđuje Odlukom pravna osoba Hrvatske ceste d.o.o., sve u iznosima kako je to naveo tužitelj u tužbi, a koji iznosi su navedeni pod toč. 2. ovog obrazloženja, sud utvrđuje da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti, pa ga je usvojio, te odlučio kao u izreci.

11. Sud je s obzirom na uspjeh tužitelja odlučio o trošku temeljem članka 154. stavak 1. ZPP-a, prema kojem je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Tužitelj nije tražio naknadu troškova, a tuženik koji je izgubio u sporu nema pravo na naknadu troškova, stoga o trošku nije niti odlučivano.

U Varaždinu 25. ožujka 2025.

Sutkinja

Jasna Lekić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave, putem ovog suda na Visoki trgovački sud u Zagrebu. Žalba se podnosi u pisanom obliku, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a moguće ju je predati i putem informacijskog sustava elektroničke komunikacije sa sudovima, što je obvezno za obvezne sudionike elektroničke komunikacije, navedene u čl. 106.a st. 5. ZPP-a, a fakultativno za ostale sudionike, ako su ispunili uvjete za pristup informacijskom sustavu elektroničke komunikacije sa sudovima. Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a (osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. točke 3. ZPP-a) i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

-Tužitelju

-Tuženiku po punomoćnici Sanji Smontari

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte