Republika Hrvatska

Poslovni broj: 8 P-2094/2024-71

Općinski sud u Šibeniku

Stjepana Radića 81, Šibenik

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku (OIB: 29399232217) po sutkinji Jasminki Mrčeli u pravnoj stvari tužiteljice AP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] koju zastupa punomoćnik Igor Vlašić, odvjetnik u [adresa], protiv tuženika 1. ZP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 2. HP, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa]. GP, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koje zastupa punomoćnik Šime Mrdeža, odvjetnik u [adresa], radi utvrđenja prava stvarne služnosti, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave dana 6. veljače 2025. godine u nazočnosti punomoćnika tužiteljice i zamjenika punomoćnika tuženika KP, odvjetnika u [adresa], a na ročištu objave odluke dana 25. ožujka 2025. godine

p r e s u d i o  j e

1. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

" I. Utvrđuje se da preko nekretnine u vlasništvu tuženog ZP (OIB [osobni identifikacijski broj]) [adresa] i tužene HP (OIB [osobni identifikacijski broj]) [adresa], i to zk.č.br. 852 ZGR u naravi kuća i dvor površine 120 m[2] upisane u zk. ul. br [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao poslužne nekretnine a u korist nekretnine označene kao zk.č.br. 853 ZGR u naravi kuća i dvor površine 120 m[2] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao povlasne nekretnine, koja je u vlasništvu tužiteljice AP (OIB [osobni identifikacijski broj]) [adresa], postoji pravo stvarne služnosti puta i to pravo staze i pravo kolnika u širini 1,5 m od međe s zk.č.br. 855 ZGR u naravi kuća i dvor površine 118 m[2] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] cijelom njezinom dužinom, što su tuženici dužni trpjeti, kao i trpjeti provedbu ove presude te upisa opisanog prava služnosti u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Šibeniku, sve u roku 15 dana.

II. Utvrđuje se da preko nekretnine u vlasništvu tužene GP, [adresa], i to zk.č.br. 855 ZGR u naravi kuća i dvor površine 118 m[2] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to etažno vlasništvo s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-1) i etažno vlasništvo s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-2): prizemlje kao poslužne nekretnine, a u korist nekretnine zk.č.br. 853 ZGR u naravi kuća i dvor površine 120 m2 upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao povlasne nekretnine, koja je u vlasništvu tužiteljice AP (OIB [osobni identifikacijski broj]) [adresa], postoji pravo stvarne služnosti puta i to pravo staze i pravo kolnika u širini 1,5 m od međe s zk.č.br. 852 ZGR u naravi kuća i dvor površine 120 m2 upisane u zk. ul. br [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] cijelom njezinom dužinom, što je tuženica dužna trpjeti, kao i trpjeti provedbu ove presude te upisa opisanog prava služnosti u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Šibeniku, sve u roku petnaest dana.

III. Nalaže se tuženicima ZP (OIB [osobni identifikacijski broj]) [adresa] i HP (OIB [osobni identifikacijski broj]) [adresa] solidarno predati tužiteljici AP (OIB [osobni identifikacijski broj]) [adresa], ključ podizne rampe izgrađene na zk.č.br.852 ZGR u naravi kuća i dvor površine 120 m2 upisane u zk. ul. br [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kojom ometaju tužiteljicu u izvršavanju prava služnosti, u roku petnaest dana, pod prijetnjom ovrhe.

IV. Nalaže se tuženicima ZP (OIB [osobni identifikacijski broj]) [adresa], HP (OIB [osobni identifikacijski broj]) [adresa] i GP, [adresa] solidarno naknaditi tužiteljici AP (OIB [osobni identifikacijski broj]) [adresa] trošak ovog parničnog postupka, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope propisane člankom 29. Zakona o obveznim odnosima, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve u roku petnaest dana."

2. Nalaže se tužiteljici AP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] nadoknaditi tuženiku ad.1 ZP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], tuženoj ad.2 HP, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i tuženoj ad.3 GP, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] nadoknaditi parnični trošak u ukupnom iznosu od 3.900.00 eura u roku od petnaest (15) dana po pravomoćnosti ove presude.

Obrazloženje

1. U ovoj pravnoj stvari dana 14. lipnja 2024. godine bila je donesena presuda pod poslovnim brojem P-1141/2016-52 kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenjem postojanja prava služnosti i to prava staze i prava kolnika sadržaja pobliže naznačenog u točki I. izreke, te da joj se omogući izvršavanje sadržaja prava služnosti.

2. Protiv citirane presude žalbu je izjavila tužiteljica, te je rješenjem Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-3044/2024-3 od dana 14. studenoga 2024. godine ukinuta prvostupanjska presuda, a predmet je vraćen na ponovno odlučivanje.

3. U ponovljenom postupku stranke su ostale kod svih navoda iznesenih u tužbi, odgovoru na tužbu, ročištima glavne rasprave, podnescima, žalbi i odgovoru na žalbu i to tužiteljica AP da je prije smrti oca IP bila zajedno s pok. ocem upisana kao suvlasnica čest. br. 853 zgr Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] u naravi kuća i dvorište površine 120 m2 za ½ dijela svaki.

4. Tuženik ad.1 ZP i tuženica ad.2 HP su suvlasnici čest. br. 852 zgr Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] u naravi kuća i dvor površine 120 m2 za ½ dijela svaki.

5. Tuženica ad.3 GP je vlasnica čest. br. 855 zgr Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] u naravi kuća i dvor površine 118 m2 i to: 1. etaža upisana u [broj poduloška] i 2. etaža: prizemlje upisana u [broj poduloška].

6. Navedene nekretnine po svojem broju, izgrađenosti, površini o katastarskoj općini odgovaraju katastarskim podacima Područnog ureda za katastar Šibenik.

7. Pravni prednik tužiteljice pok. DP (Gjuro) Sulimanec, djed tužiteljice je postao vlasnikom nekretnine upisane u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] dana 18. veljače 1970. godine kada je rješenjem Općinskog suda u Šibeniku broj Z-256/70 donesenim na temelju Kupoprodajnog ugovora od dana 18. veljače 1970. godine uknjižen kao vlasnik iste. Isti je stupio u posjed navedene nekretnine i prije sklapanja predmetnog ugovora, točnije u travnju 1967. godine, što je vidljivo iz priloženog ugovora, a njegov posjed je upisan i u nadležnom uredu za katastar tadašnje Općine Šibenik.

8. Obzirom da nekretnine tužiteljice s jedne strane te nekretnine tuženika ad.1 ZP i tuženice ad.2 HP međusobno graniče, njihovi pravni prednici pok. ČP i pok. NP kao pravni prednik tuženika ad.1 i tuženice ad.2 posebnim su kupoprodajnim privremenim ugovorom dogovorili zajedničku gradnju dvojnog stambenog objekta (spojenog stambenog objekta) na njihovim nekretninama, što im je odobreno priloženim Odobrenjem za gradnju Odjela za privredu i komunalne poslove Skupštine općine Šibenik od dana 30. siječnja 1968. godine. Navedeni stambeni objekti postoje i danas u neizmijenjenom obliku.

9. Navedenim kupoprodajnim privremenim ugovorom pravni prednici stranaka su ugovorili da se za kolni i pješački put čitavom dužinom tužiteljičine nekretnine i čitavom dužinom nekretnine u vlasništvu tuženika ad.1 ZP i tužene ad.2 HP ostavi dio širine 1.5 metar a dužine 25 metara.

8. Istovjetan dogovor o asfaltiranju prilaznog puta do nekretnine tužiteljice postojao je i s pravnim prednikom tužene ad.3, pok. ĐP.

10. U tu svrhu pravni prednici parničnih stranaka su svatko na svojem dijelu nekretnine asfaltirali prilazni put dužine 25 metara, ukupne širine 3 metra koji se poteže od javnog puta (ulice Miroslava Krleže) preko čestica tuženika do nekretnine tužiteljice. Navedeni put koristila je tužiteljica odnosno njezini prednici, te njihovi susjedi kako bi došli do svoje nekretnine iz [adresa] MP [adresa], obzirom da nemaju nikakvog drugog kolnog puta do svojih nekretnina.

11. Sukladno navedenom pravni prednik tužiteljice je od stupanja u posjed, dakle od 1967. godine pa do smrti,a zatim i tužiteljica prolazila vozilom preko čest. br. 852 zgr i čest. br. 855 K. O. [katastarska općina] u vlasništvu tuženika.

12. Zbog izloženog tužiteljica je predložila da sud nakon provedenog postupka donese odluku kojom će u cijelosti prihvatiti tužbeni zahtjev uređen podneskom od dana 5. veljače 2024. godine (list 145 spisa), uz obvezu tuženika na nadoknadu parničnog troška.

13. Tuženici su se protivili tužbi i tužbenom zahtjevu tužiteljice, te predložili da se isti odbije kao neosnovan, uz obvezu tužiteljice na nadoknadu parničnog troška.

14. U odgovoru na tužbu su istakli da se tužiteljica poziva na kupoprodajni privremeni ugovor iz 1968. godine kao osnov stjecanja služnosti, ali potrebno je naglasiti kako sam taj ugovor tj. odredba točke III. Istog nikada nije realizirana, kako to pogrešno predstavlja tužiteljica, a niti je tužiteljica u posjedu prava služnosti prolaza kako to navodi. Naime, dogovor između prednika stranaka je bio da svaki za svoju kuću izgradi garažu, a kojim garažama bi se pristupalo preko predmeta spora. Međutim, do realizacije takvog dogovora nikada nije došlo to se predmet spora nikada nije koristio kao kolni put ili kao put za prednike tužiteljice.

15. Kao dokaz tome je činjenica da predmet spora nikada nije asfaltiran, što je razvidno iz fotografija lica mjesta koje su priložili tužitelji. Vidljivo je kako je predmet spora djelomično betoniran, a djelomično popločan ispred kuće tuženika ad.1 ZP i tuženice ad.2 HP, a što dokazuje da se taj prolaz ne koristi kao kolni jer u suprotnom dekorativne ploče ispred kuće tuženika ad.1 i tuženice ad.2 nesumnjivo bi popucale usred pritiska.

16. Neposredno uz kuću tužiteljice nalazi se smokva koja visinom ne prelazi 1 metar, što je dokaz da se predmetom spora ne prolazi kolima, a niti je i moguće. Isto tako sa sjeverne strane kuće tužiteljice također se nalazi smokva koja priječi tom prostoru da ostvaruje kontakt sa predmetom spora.

17. Tuženici su kao pošteni stjecatelji s povjerenjem u potpunost zemljišne knjige stekli vlasništvo čest. br. 852 zgr K. O. [katastarska općina] bez ikakvog tereta.

18. U dokaznom postupku izvedeni su dokazi očevidom na mjestu spora uz sudjelovanje vještaka mjernika CP, pregledom skice mjesta očevida istog vještaka mjernika od 14.3.2023., dopune skice mjesta očevida istog vještaka mjernika od 28.5.2023., rješenja Zemljišnoknjižnog odjela ovog suda broj Z-256/70 od 18.2.1970., kupoprodajnog ugovora sklopljenog između APS i ČP od 14.4.1967., rješenja tadašnjeg Ureda za katastar Šibenik broj 1322/70 od 11.6.1970., kupoprodajnog privremenog ugovora sklopljenog između NP i ČP od 6.1.1968., odobrenja za gradnju Odjela za privredu i komunalne poslove tadašnje Općine Šibenik broj 05-UP/I-550/1-1967 od 30.1.1968., elaborata za građevnu dozvolu investitora PP i ČP izrađene od tvrtke Arhitektbiro Varaždin od 8.1.1968., fotografija u boji predmeta spora (list 30 do 32 spisa), fotografija u crnobijeloj tehnici (list 42 do 44 spisa), fotografija u crno bijeloj tehnici na kojoj se vidi smokva i srušena smokva (list 122 do 125 spisa), izvatka iz matice umrlih Gradskog ureda za opću upravu Grada Zagreba Matičnog ureda centar za Ivana Sulimaneca, pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju javne bilježnice Lucije Popov u Zagrebu kao sudske povjerenice Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj O-414/20 UPP/OS-6/20-4 od 10.3.2020., ugovora o osnivanju prava stvarne služnosti sklopljenog između AP te FP, ŽP i TP iz 2016., prerisa katastarskog plana Područnog ureda za katastar Šibenik od 9.11.2015., neslužbene kopije izvadaka iz zemljišne knjige ovog suda –povijesni prikaz (Z.U. K. O. [katastarska općina]), preslike zemljišnih knjiga, saslušanjem svjedoka ŽP, FP pok. OP, TP sina A, SP i ĆP SP sina Z zamolbenim putem pred Općinskim sudom u Koprivnici Stalnoj službi u Đurđevcu (list 161 do 164 spisa), te tužiteljice AP pok. OP, tuženika ad.1 ZP pok. H, tuženice ad.2 HP i tuženice ad.3 GP, dok su odbijeni dokazni prijedlozi tužiteljice za saslušanjem svjedoka MP, ĆP, UP, LP i BP.

19. Stranke nisu imale daljnjih prijedloga za dopunu dokaznog postupka.

20. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

21. Predmet spora predstavlja zahtjev tužiteljice na utvrđenje da preko nekretnine u vlasništvu tuženika ad.1 ZP i tuženice ad.2 HP označene kao čest. br. 852 zgr te tuženice ad.3 GP označene kao čest. br. 855 zgr K. O. [katastarska općina] kao poslužnih nekretnina, a u korist nekretnine tužiteljice označene kao čest. br. 853 zgr K. O. [katastarska općina] kao povlasne nekretnine postoji pravo stvarne služnosti puta i to pravo staze i kolnika u širini od 1,5 m, te upis tog prava u zemljišnu knjigu.

22. S tim u svezi u postupku je utvrđeno:

- da je predmet spora betonirani plato koji se nalazi između kuća tužiteljice i tuženika ad. 1, 2 i 3. a identificira se kao dio čest. zgr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] (na skici mjesta očevida vještaka mjernika CP od 14.3.2023. i dopuni skice mjesta očevida od 28.5.2023.označen slovima A-B- C-D-A površine 72 m2)

- da se na spornom dijelu nalazi jedna stara smokva te podizna rampa i vodovodno mjerilo.

Prema podacima iz katastra čest. zgr. [katastarska čestica] je kuća i dvorište i ima 120 m2, a kao posjednici se vode svatko za po 1/1 ZP, [adresa] i HP, [adresa].

Čest. zgr. [katastarska čestica] je kuća i dvorište i ima 120 m2, a kao posjednik se vodi ČP sin KP, Frančine 154, [adresa].

Čest. zgr. [katastarska čestica] je kuća i dvorište i ima 113 m2, a kao posjednici su upisani za po ½ svatko EP sin G, [adresa] i EP K rođena I, [adresa].

Čest. zgr. [katastarska čestica] je kuća i dvorište, ima 118 m2, a kao posjednica je upisana GP, Ulica 1. svibnja 8, [adresa] – (utvrđeno očevidom na mjestu spora uz sudjelovanje vještaka mjernika CP i pregledom skice mjesta očevida istog vještaka od 14.3.2023. i dopune skice mjesta očevida od 28.5.2023. – list 102, 105 i 120 spisa)

- da su APS (kao prodavatelj) i ČP (kao kupac) dana 14. travnja 1967. godine sklopili ugovor o kupoprodaji (na kojem je potpis prodavatelja ovjeren kod ovog suda 18.2.1970.). Ugovorne strane su suglasno ugovorile da je predmet kupoprodaje čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] površine 120 m2 na predjelu zv. Bamborova na kojoj nekretnini je kupac izgradio kuću oznake čest. br. 853 za kupoprodajnu cijenu u iznosu od 2.160 tadašnjih ND koja cijena je u cijelosti isplaćena, te da kupac stupa u posjed te nekretnine danom potpisa ugovora – (utvrđeno pregledom citiranog ugovora – list 16 spisa)

- da su NP (kao prodavatelj) i ČP (kao kupac) sklopili dana 6.1.1968. godine privremeni kupoprodajni ugovor. Ugovorne strane su suglasno ugovorile da je predmet ugovora ½ dijela čest. br. 7003/10 K. O. [katastarska općina] površine 125 m2, da je južna strana gradilišta od NP, a sjeverna strana ČP, te da pristaju da se za kolni i pješački put ostavi od zgrade sredinom 1,5 m širine u dužini 25 m – (utvrđeno pregledom citiranog privremenog ugovora o kupoprodaji – list 19 spisa)

- da je čest. br. 853 zgr K. O. [katastarska općina] upisana u A listu Z. U. [broj ZK uloška] u naravi kuća i dvor 120 m2, a kao vlasnica je upisana AP (tužiteljica) za cijelo – (utvrđeno pregledom neslužbene kopije izvatka z zemljišne knjige ovog suda- povijesni prikaz)

- da je ranije na temelju prijedloga za upis vlasništva od dana 18. veljače 1970. broj Z-256/70 i ugovora o kupoprodaji sklopljenog između ŠP i ČP, kao vlasnik bio upisan ČP, sada pok. djed tužiteljice, da je na temelju odredbi Zakona o građevinskom zemljištu i Odluke o prijenosu u društveno vlasništvo građevinskog zemljišta na području naselja gradskog karaktera [adresa] Skupštine općine Šibenik broj 08-7435-1-86 od 2.5.1986. nekretnina bila upisana kao društveno vlasništvo (koji upis je izvršen 28.7.1986. pod brojem Z-2277/86) do 13. ožujka 1991. godine, da je potom na temelju prijedloga za upis prava vlasništva od 17. rujna 1996. godine broj Z- 2791/2016 i ugovora o darovanju od 22.8.1996 sklopljenog sa DP upisan kao vlasnik IP (pok. otac tužiteljice), te na temelju prijedloga za upis prava vlasništva od 30. siječnja 2008. godine broj Z- 600/2008 i ugovora o darovanju od 24.6.2008. sklopljenog sa OP upisana kao suvlasnica tužiteljica za ½ dijela – (utvrđeno pregledom preslike zemljišne knjige Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina])

- da je čest. br. 852 zgr K. O. [katastarska općina] upisana u A listu Z. U. [broj ZK uloška] u naravi kuća i dvor 120 m2, a kao suvlasnici su upisani ZP (tuženik ad.1) i HP (tuženica ad.2) za ½ dijela svaki i to temeljem prijedloga za upis vlasništva broj Z-7875/14 od 19.11.2014. i ugovora o kupoprodaji od 21.10.2014. godine sklopljenog sa RP, dok je u C listu zabilježba spora broj P-1141/16 koja zabilježba je izvršena dana 8.7.2016. pod brojem Z-6497/2016 - (utvrđeno pregledom neslužbene kopije izvatka z zemljišne knjige ovog suda-povijesni prikaz)

- da su ranije na temelju prijedloga za upis vlasništva od dana 22. srpnja 1970. broj Z-1150/70 i ugovora o kupoprodaji od 177.1970., kao suvlasnici čest. br.852 zgr bili upisani NP i VP za ½ dijela svaki, da je na temelju odredbi Zakona o građevinskom zemljištu i Odluke o prijenosu u društveno vlasništvo građevinskog zemljišta na području naselja gradskog karaktera [adresa] Skupštine općine Šibenik broj 08-7435-1-86 od 2.5.1986. nekretnina bila upisana kao društveno vlasništvo (koji upis je izvršen 28.7.1986. pod brojem Z-2277/86) do 13. ožujka 1991. godine, da je potom na temelju prijedloga za upis prava vlasništva od 6. listopada 2000. godine broj Z- 4291/2000 temeljem rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Đurđevcu broj O-248/1999-5 od 21.9.1999. iza smrti VP upisan kao suvlasnik RP za ½ dijela, a na temelju prijedloga za upis prava vlasništva od 27. lipnja 2008. godine broj Z-4143/2008 i ugovora o darovanju od 8.5.2008. sklopljenog sa JP upisan kao suvlasnik RP za ½ dijela – (utvrđeno pregledom preslike zemljišne knjige Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina])

- da je čest. br. 855 zgr K. O. [katastarska općina] upisana u A listu Z. U. [broj ZK uloška] u naravi kuća i dvor 118 m2, a kao vlasnica je upisana GP (tuženica ad.3) i to temeljem prijedloga za upis vlasništva broj Z-3855/1998 od 21.7.1998. i ugovora o darovanju od 2. srpnja 1998. godine sklopljenog sa Bobovčan Martinom glede prizemlja zgrade i temeljem rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Koprivnici broj O-165/2003 od 13.5.2003. po sucu Želimiru Hrvatiću i rješenja o ispravci od 4.12.2014. glede suvlasničkog dijela s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-1) vlasništva nekretnine koji nije posebno opisan (koji upis je izvršen pod brojem Z-8725/14), dok je u C listu zabilježba spora broj P-1141/16 koja zabilježba je izvršena dana 8.7.2016. pod brojem Z-6497/2016 - (utvrđeno pregledom neslužbene kopije izvatka z zemljišne knjige ovog suda-povijesni prikaz)

- da je ranije na temelju prijedloga za upis vlasništva od dana 18. veljače 1970. broj Z-254/70 i ugovora o kupoprodaji od 18.2.1970., kao vlasnik čest. br.855 zgr bio upisan ZPS za cijelo, da je na temelju odredbi Zakona o građevinskom zemljištu i Odluke o prijenosu u društveno vlasništvo građevinskog zemljišta na području naselja gradskog karaktera [adresa] Skupštine općine Šibenik broj 08-7435-1-86 od 2.5.1986. nekretnina bila upisana kao društveno vlasništvo (koji upis je izvršen 28.7.1986. pod brojem Z-2277/86) do 13. ožujka 1991. godine, da je potom na temelju prijedloga za upis prava vlasništva od 21. kolovoza 1998. godine broj Z-3822/2018 temeljem ugovora o darovanju od 2.7.1998. upisana kao vlasnica GP (tuženica ad.3.) za cijelo – (utvrđeno pregledom preslike zemljišne knjige Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina])

23. Svjedokinja ŽP je iskazala da od 1996. godine otkad su kupili kuću koja se nalazi paralelno 3 metra sa objektom tužiteljice tužiteljica, da je oduvijek prolazila kako pješke, biciklom i automobilom spornim putem, a koji je prikazan na strani 31-32 spisa. Otkad je dolje nikad nitko to pravo navedenim osobama nije osporavao. Smokva je unazad 7 godina bila mala sa samo jednom grančicom, a kako od 2016. godine ima zabranu od tuženika ad.1 ZP, da više ne prolazi tim dijelom, dok se smokva u međuvremenu razgranala. Također tužiteljica ni njezin pok. otac od kolovoza 2016. ne prolaze spornim dijelom jer su tuženik ad.1 ZP, tuženica ad.2 HP i tuženica ad.3 GP kako njoj tako i njima zabranili prolaz. Sjeća se kad su sjedili na terasi kuće da je došao AB, sin od ZP i rekao im: "Novi vlasnik, nova pravila!" Kad je došao novi vlasnik nikakve rampe nije bilo, jedino ležeći policajac. Da je ležećeg policajca postavio prethodni vlasnik NP, sin mu je RP. Isti je svoju kuću prodao gospodinu ZP. GP je u svojoj kući na njenoj strani. Do smokve se može doći automobilom, a iza smokve se može doći pješice ili dječjim kolicima. Prethodni vlasnik je njoj prodao kuću s policajcem u ležećem položaju i oni su nakon toga normalno prolazili i nikad im nitko to nije osporavao. Prolaz koji joj je pokazan od strane suda na fotografijama je u vrijeme kupnje kuće od strane ZB bio betoniran. Kad su D kupili nekretninu, da nije postojala ograda između nekretnine u vlasništvu AP, ZP i GP. Ona, njezin suprug i TP nisu branili tužiteljici, njezinom pok. ocu ili djedu da se parkiraju na dijelu njezine nekretnine. Između GP i pok. oca tužiteljice i djeda je bilo zajedničko prijateljstvo. Jedva su dočekali jedni druge tako da nikakvih sukoba nije bilo. Tuženici ili GP imaju betonirana parkirališta ispred kuća za parkirati auto. Nije pokrenula postupak protiv ZB ili ZP. Prije 1996. godine tužiteljica i njezini prednici su oduvijek prolazili pješice i bili su parkirani auti, što zna jer njihov bivši vlasnik EP i IP su se družili, a ona je godinu prije nego su kupili kuću išla tamo i to vidjela. Misli da je 1995. godine prvi put bila tamo. Sa tužiteljicom i pok. ocem OP nije sklopila nikakav ugovor jer nije bilo potrebe sve do zabrane Ivana Cupana 2016. godine. Tada 2016. sklapaju ugovor između gospodina TP koji je iznad nje. Sadržaj ugovora je o međusobnom parkiranju tako da imaju između sebe. Radi se o spornom mjestu, ugovor nije ovjeren, ali će ga ovjeriti i predati na gruntovnicu. Kad tužiteljica parkira svoje vozilo do smokve koja je njezina stanu dva vozila. Tužiteljica nema drugi pješački pristup do kuće, jedino sa bočne strane širine 90 cm, ali opet mora proći preko Cupanovih, a je li joj ZP brani prolaz s te strane to ne zna – (list 114 i 115 spisa).

24. Svjedok FP pok. OP je iskazao da je 1996. godine kupio objekt od K i EP koji se u odnosu na objekt tužiteljice nalazi desne strane u prizemlju. Tu se nalazi GP i TP, a lijevo su D i objekt od tužiteljice. Kad su to kupili, njihova ljetovanja i druženja su bila takva da su koristili sporni prolaz kako pješke tako i za parkiranje auta i tu je znalo biti po pet (5) automobila. Za izlazak vani su se dogovarali prethodni dan i preparkirali. Sve je to normalno funkcioniralo do dana kad je NP prodao svoj objekt Cupanima 2016. godine. Od tog dana do danas on tamo više nije bio, nije dolazio, niti je imao kontakt sa ZB, ali su se njegova unučad i žena žalili da ih HP sprječava u ulazu i da ih je čak naguravala. To su mu oni prenijeli, a osobno nije vidio. Metalni ležeći policajac je postavio bivši vlasnik NP dvije godine prije prodaje ZB, uz napomenu da nikad nije bio u okomitom položaju, već ležećem i normalno su prolazili. 2016. godine HB im je na terasu dovela mladog HP, sina od OP i HP koji im je rekao "Novi vlasnik, nova pravila!". Stablo smokve je danas veće, a unazad sedam (7) godina je bilo jako tanko i grana je išla u zrak, a smokva je u vlasništvu tužiteljice. Nakon što su D zabranili to, njegovi su prolazili pješice. Tužiteljica ima drugi prolaz do svoje kuće, ali opet mora prijeći preko Cupanovih. Da li ga ista koristi ne znam. Između tužiteljice, njezinog pok. oca, njega, njegove supruge i TP je sklopljen ugovor, ali što je bio sadržaj ne zna jer je to sve prepustio supruzi jer je on radio po terenima. Kad su Č kupili nekretninu od HB, predmet spora je bio betoniran, dok između njihove kuće i nekretnine tužiteljice nije nikada postojala ograda. Koliko zna bivši vlasnici N, GP i ĐP nisu pokretali nikakav postupak protiv tužiteljice, njezinog oca ili djeda u vezi spornog prolaza. Kuća koju je kupio od EP ima građ. dozvolu i legalno je sagrađena – (list 116 i 117 spisa).

25. Svjedok TP sin A je iskazao da je sudionik događanja te sporne lokacije od 1979. godine kad su njegovi roditelji to kupili, a on je tad imao 20 i koju godinu. Njihov objekt se nalazi na slici koju mu je pokazana s desne strane na katu gledajući od glavne ulice, iznad obitelji FP. Spornim dijelom su svi prolazili, pješke, a parkirali bi auto sukladno dogovoru. Nikad se nije postavljalo pitanje prolaza ili parkiranja na spornom dijelu. Boljeg društva nije bilo. Slikovito, postoji vrijeme do Cupana i nakon HP. OP i HP su to kupili misli 2016. godine i kad je došao na godišnji odmor nailazi na metalnog policajca u okomitom položaju i više nije mogao ući vozilom. To željezo je postavio pripremajući se za prodaju bivši vlasnik HB, ali je uvijek bilo u ležećem položaju, nikad okomitom. Sa ZB nije imao kontakt, s tim se pomirio i čuo je da ga je tužiteljica tužila i da dok traje sud da nema daljnjih pitanja. Vezano za smokvu iskazuje kako se kaže njemu "dar s neba", ali kad su kupili objekt to je bila samo jedna mala grana i išla je u visinu i auto je moglo proći skroz do zida. Na tom prolazu je znalo stajati i po šest (6) auta. Otkad se sjeća, sporni dio je bio betoniran. Nakon što je postavljen okomiti policajac on prolazi do svoje kuće istim dijelom pješke kao i tužiteljica. Tužiteljica ima drugi prolaz s bočne strane, ali opet mora proći preko Cupanovih. Ogradu koja je ispred objekta tužiteljice gledajući prema spornom prolazu je postavljena unazad dvije godine zbog psa. Prolaz je uvijek bio slobodan bez ikakvih prepreka i ograda. Od javnog puta može se proći pored smokve, ali više osobe se moraju sagnuti. Iz priča i iz Ugovora o osnivanju prava stvarne služnosti iz 2016. vjerovao je da je to istina, ali taj ugovor nije dalje išao, a svrha ugovora je da se osiguraju, ovisno kako će završiti ovaj proces, ako završi pozitivno ugovor se miče – (list 117 i 118 spisa).

26. Tužiteljica AP je u stranačkoj izjavi izjavila da je pok. djed ČP 1970. godine započeo gradnju kuće u [adresa]. Istodobno je započeta i izgradnja objekata ispred i to NP, pored je tad bio gospodin Đ koji sad nije vlasnik, a drugi dio objekta je bio vlasnik ĐP. Dakle, četvero vlasnika tih objekta su imali usmeni dogovor, podrazumijevalo se da prostor između ta da objekta koriste kolnim i pješačkim prolaze i taj prostor se koristio od 1970. godine. Ne zna koliko je bitno, ali je napomenula da je čak u donjem dijelu njezine kuće bila napravljena garaža jer do tog objekta ne postoji nikakav drugi kolni prilaz osim spornog. Koliko je god došlo do promjena vlasnika, kuću su koristili pok. djed i pok. otac i tokom cijelog vremena kolni prolaz je bio njima na korištenje i cijelo vrijeme su ga koristili. Znači, parkirali su se auti, dovozili su kamionima materijale, kombiji, miješalice…Sve što u to vrijeme nije bilo jednostavno donijeti kako danas. Nikad nitko od strane navedenih vlasnika objekata nije osporavao to pok. djedu, ocu, a ni njoj kad je to preuzela, negdje 90-ih godina. Dakle, ona je od tada počela koristiti sporni prolaz, dolazila je tamo i parkirala bi auto, čak nije bilo u dogovoru nužno da se parkira samo na svojoj parceli, već i na dijelu parcele koji nije bio u njezinom vlasništvu, takav je bio dogovor jer dogovor je bio tko u jutro prvi izlazi s autom, da se parkira zadnji i nikad nije bilo problema. Smokva je tad bila puno manja, onda nije bila nagnuta na sporni prolaz. Kasnije kad se nagnula do nje se još uvijek moglo parkirati. Smokva je uklonjena jer je počela dizati pločice na terasi, i granama je oštetila fasadu od susjeda. Nakon što ju je susjed FP pitao može li je posjeći, ona je dozvolila. Podiznu rampu na spornom dijelu nekretnine je postavio RP, mislim 2013. godine s tim da nakon što je RP postavio rampu, ona se i dalje mogla parkirati. On bi spustio rampu i ona bi parkirala. Prvi problem je nastao kad su tuženi D kupili objekt od RP. Naime u svibnju 2014. godine došla je na more očistiti kuću, rampa je bila spuštena i parkirala je na svom dijelu zemlje. Drugi dan sam ustala da ide s autom, gospodin ZP je bio parkiran iza nje. Pokucala mu je na vrata i zamolila da makne auto da može izaći. Nije bilo nekih konfliktnih situacija, ali joj je neugodnim tonom rekao da od sad tu više ne može parkirati. Od tad više nikad nije tu parkirala upravo iz razloga što nije htjela dolaziti u konflikte situacije. usmeni dogovor o korištenju spornog prolaza je dogovoren između ČP, Đ, ĐP i NP, dakle dogovor koji se kasnije poštivao. Bio je samo usmeni, a u međuvremenu su svi umrli i u to vrijeme su oni to poštivali i kao se vjerovalo na riječ, nije bilo potrebe da se radi pismeni ugovor, to je bilo sve tako dok nije došao novi vlasnik gospodin ZP. Također tim dijelom od tad više nije prošla ni pješke jer s druge strane ima vrlo uski prolaz. a spornom prostoru nije postojala ograda između njezine kuće i nekretnina tuženika, niti je takva ograda postojala kad su oni kupili nekretninu, u listopada 2014. godine. Po njezinim saznanju tuženici su u vrijeme kupoprodaje objekta mogli imati saznanja da se sporna nekretnina koristi za prolaz. Kada su tuženici kupili objekt prolaz je bio betoniran. Nakon što je smokva posjećena fizički se može prolaziti ili parkirati auto, a mogla sam i prije nego je stablo posjećeno. Na spornom prolazu postoji ograda prema njezinoj kući koja ima kapiju, a vrata nisu zaključana. Sa susjedima FP je potpisala ugovor o osnivanju stvarne služnosti iz razloga da može dolaziti do objekta i da ne dolazi do neugodnih situacija. Drugi pješački prolaz se nalazi s druge strane moje kuće i nitko je ne priječi – (list 136 do 138 spisa).

27. Tuženik ad.1 ZP pok. H je u stranačkoj izjavi izjavio da je nekretninu kupio 2014. godine od RP i da je prilikom kupoprodaje pitao RP ima li tu kakvih prolaza ili tereta na što mu je isti odgovorio negativno. Prije ulaska u sporni prostor je bila rampa i pitao je RP zbog čega je tu rampa, isti mu je rekao da je to zbog toga da se turisti tu ne parkiraju. Isto tako mu nije spomenuo da bi tužiteljica ili njezin pok. otac imali pravo prolaza spornim dijelom. Od trenutka kupoprodaje tužiteljica, niti njezin otac nisu koristili za prolaz i provoz predmet spora, oni prolaze s druge strane. Od bivšeg vlasnika nema saznanja da bi tužiteljica ili njezini prednici koristili sporni dio, ponavlja, RP mu je prilikom kupoprodaje rekao da oni nemaju nikakva prava. Prilikom kupoprodaje apartmana/kuće došao je razgledati isti. Nakon što mi je pokazana skica mjesta očevida i širinu spornog dijela izjavio je da ako je auto uže može ući, a ako je šire ne. Ne zna je li u trenutku kupoprodaje na tom dijelu niže prema objektu tužiteljice bila kakva ograda. Pokraj podizne rampe može se proći pješice. Tužiteljica drugim prolazom do svoje kuće ne može proći autom. Rampa se može zaključati, a ključeve posjeduje on, jer mu je iste dao RP. Prilikom kupoprodaje kuće je provjeravao vlasnički list, nikakvih tereta nije bilo upisano, jer da je bilo objekt ne bi kupio – (list 138 i 139 spisa).

28. Tuženica ad.2 HP je u stranačkoj izjavi izjavila da u cijelosti ostaje pri navodima iz stranačke izjave tuženika ad. 1 ZP. Tužiteljica neistinito navodi da prolazom kojim sad dolazi do kuće ne mogu proći invalidska kolica jer upravo tužiteljica tu prolazi sa stvarima i dječjim kolicima i sa svime i nitko joj ne brani – (list 139 spisa)

29. Tuženica ad.3 GP je izjavila da je došla u [adresa] kad je njezin otac kupio temelje 1969. godine uz napomenu da je kuća RP već bila izgrađena. Vezano za prolaz i provoz spornim dijelom prednika tužiteljice ne zna jer ja je samo povremeno tamo dolazila i to u ljetnim mjesecima 3 do 4 tjedna. Po njezinom djelu tužiteljica nije prolazila, a ni njezin pok. otac ni djed, osim što bi djed dolazio na terasu njezinog oca piti gemišt. Sporni dio nije nikakav prolaz već njezino dvorište i njezinih prednika. Stalno ne boravi u [adresa], ali dok je bila 3 tjedna tužiteljica bi parkirala auto uza zid, a ne na spornom dijelu, dakle preko puta ceste. Ponavlja da 70-ih i 80-ih godina nije imala auto i nije vodila brigu gdje tko parkira. Rampu je postavio RP iz razloga što su imali nekakvih problema sa priključkom za vodu jer su N i obitelj ČP imali zajedničko brojilo, a navedeno zna iz priče SP jer su prijateljice. Svatko od njih ima svoj prolaz uz kuću i tužiteljica kad je dolje ne koristi sporni dio nekretnine. Mora napomenuti da s tužiteljicom nema nikakvu zajedničku među izuzev jedne dodirne točke, a točka je na sredini predmeta spora. Na spornoj točki nikada nije postojala ograda. Koliko zna nju nitko nije pitao za prolaz, a za oca ne zna. On je umro prije 20 godina. Kad je auto na tom dijelu, prozor otvara prema unutra. Pod pretpostavkom da ima vanjske grilje iste ne bi mogla otvoriti. Nikad nije čula niti ima saznanja da bi njezin pok. otac ĐP s nekim imao usmeni ili pismeni dogovor oko spornog dijela (list 139 i 140 spisa).

30. Ocjenom izvedenih dokaza kako pojedinačno, tako i skupno (članak 8. ZPP-a) ovaj sud je cijenio da tužiteljica nije stekla dosjelošću prava stvarne služnosti puta, pravo staze i kolnika u širini od 1,5 metar.

31. Valja istaknuti da prema odredbi članka 388. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96, 68/98,137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 46/10, 143/12, 152/14 dalje: ZV) stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava od stupanja na snagu ovoga Zakona prosuđuju prema njegovih odredbama, ako prijelaznim i završnim odredbama ili posebnim zakonom nije što drugo propisano.

32. Stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ZVDSP-a se prosuđuje prema pravnim pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka (stavak 2.).

33. U vremenskom razdoblju prije 1. rujna 1980. godine (kao dana stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima, stjecanje prava vlasništva na nekretninama prosuđuje se primjenom odredbi Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ).

34. Pravna pravila OGZ-a koji se na ovim prostorima primjenjuje od 1853. godine, s time da se od 1946. godine primjenjivao na temelju odredbe članka 4. Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. i za vrijeme neprijateljske okupacije (“Službeni list” FNRJ broj 86/1946).

35. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, a posebno imajući u vidu sadržaj preslike zemljišnih knjiga (Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina]), neslužbenih kopija zemljišnoknjižnih izvadaka ovog suda – povijesni prikaz (Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina]) u postupku je nedvojbeno utvrđeno da su predmetne nekretnine dakle, čest. br. 852 zgr, čest. br. 853 zgr i čest. br. 855 zgr sve K.O . [adresa] od 28. srpnja 1986. godine do 13. ožujka 1991. godine bile u režimu društvenog vlasništva na temelju članka 13. i 16. Zakona o građevinskom zemljištu ("Narodne novine" broj 54/80) i Odluke o prijenosu u društveno vlasništvo građevinskog zemljišta na području naselja gradskog karaktera [adresa], Skupštine općine Šibenik broj 08-7435/1-86 od 2. svibnja 1986. (Službeni vjesnik općina Drniš, Knin i Šibenik broj 16/86) (koji upis je izvršen pod poslovnim brojem Z-2277/86) te da je sada pok. otac tužiteljice vlasništvo čest. br. 853 zgr K. O. [katastarska općina] stekao 27. rujna 1996. godine kada se upisao kao vlasnik u zemljišnu knjigu.

36. Prema odredbi članka 13. stavka 1. Zakona o građevinskom zemljištu ("Narodne novine" broj 54/80, 48/88, 16/90, 53/90, 44/92, 91/96 dalje: ZG) u gradovima i naseljima gradskog karaktera zemljišta na koja postoji pravo vlasništva prenose se u društveno vlasništvo odlukom skupštine općine.

37. Pravo vlasništva na zemljištu utvrđenom u odluci iz člana 13. ovoga zakona prestaje danom stupanja na snagu te odluke (članak 16. stavak 1. ZG).

38. Odluka iz stava 1. ovoga člana dostavlja se nakon njezinog stupanja na snagu zemljišno-knjižnoj službi nadležnog općinskog suda koja po službenoj dužnosti vrši uknjižbu društvenog vlasništva na zemljištu utvrđenom tom odlukom (stavak 2.).

39. Kako je pravo vlasništva na predmetnim nekretninama preneseno temeljem citirane Odluke o prijenosu u društveno vlasništvo građevinskog zemljišta na području naselja gradskog karaktera [adresa], Skupštine općine Šibenik, to je neprijeporno da se radilo o građevinskom zemljištu.

40. Cijeneći činjenicu da su ŠP (kao prodavatelj) i ČP (kao kupac, prednik, djed tužiteljice) dana 14. travnja 1967. godine sklopili ugovor o kupoprodaji (na kojem je potpis prodavatelja ovjeren kod ovog suda 18.2.1970 čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] površine 120 m2 na predjelu zv. Bamborova na kojoj nekretnini je prednik tužiteljice izgradio kuću oznake čest. br. 853 K. O. [katastarska općina] u kontekstu citiranih odredbi ZG-a, nedvojbeno je da u vrijeme sklapanja odnosnog ugovora nekretnina nije bila u režimu društvenog vlasništva, pa nema mjesta ni primjeni odredbe članka 18. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne novine" broj 92/96, 39/99, 42/99, 43/00, 131/00, 27/01, 65/01, 118/01, 80/02, 81/02, 92/19)..

41. Za vrijeme dok su predmetne nekretnine bile u režimu društvenog vlasništva na snazi je bio Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Službeni list SFRJ broj 6/80, 36/90" koji je stupio na snagu 1. rujna 1980. godine, "NN" broj 53/91, 7/92 dalje: ZOVO), prema kojem zakonu se nije moglo steći stvarna služnost na nekretnini dosjelošću (članak 55. ZOVO-a), to znači da pravni prednici tužiteljice za to vrijeme nisu mogli steći stvarnu služnost na predmetnim nekretninama dosjelošću (niti je prednik tužiteljice pok. djed ČP istu stekao do dana 28. srpnja 1986. godine jer nije ispunjeno potrebno vrijeme posjedovanja), već je posjedovanje započelo ponovno od 13. ožujka 1991. godine, kao dana kada je ukinuto društveno vlasništvo i uspostavljeno pravo vlasništva, a koje je potom nastavio pok. otac tužiteljice IP i tužiteljica, što znači primjenu ZOVO-a.

42. Prema odredbi članka 52. ZOVO-a na temelju pravnog posla stvarna se služnost stječe upisom u javnu knjigu ili na drugi odgovarajući način određen zakonom.

43. Eventualni sporazum prednika tužiteljice pok. djeda ČP i pravnog prednika tuženika ad.1 ZP i tuženice ad.2 HP, NP SP o ustanovljenju prava predmetne stvarne služnosti (koji bi prema navodima tužiteljice nastao temeljem privremenog kupoprodajnog ugovora od 6.1.1968.) mogao je biti samo pravna osnova, ali ne i način stjecanja prava sporne služnosti za što je, kada je u pitanju pravni posao, uvijek je bio potreban upis u zemljišne knjige, pa tako i sukladno paragrafa 480 bivšeg OGZ-a.

44. Posebno se ističe da prednici stranaka nisu ni mogli ustanoviti služnost svaki na svom dijelu nekretnine jer se to protivi temeljnom pravilu prema kojem služnost nije moguće osnovati na vlastitoj stvari (nemini res sua servit), a ako su za prolaženje sporazumno namjeravali ustanovili put s pravom služnosti, s obzirom da neupitno nije provedena uknjižba tog pravnog posla to je sporna služnost mogla biti stečena samo na temelju dosjelosti i to dana donošenje Odluke o prijenosu u društveno vlasništvo građevinskog zemljišta na području naselja gradskog karaktera [adresa], Skupštine općine Šibenik broj 08-7435/1-86 od 2. svibnja 1986. godine odnosno dana 28. srpnja 1986. godine kada je u zemljišnoj knjizi izvršen upis društvenog vlasništva (a što u konkretnom nisu).

45. Za istaknuti je da citirani kupoprodajni privremeni ugovor nikada nije realiziran, niti su od strane navedenih ugovornih strana poduzete ikakve radnje u pravcu ucrtavanja puta u evidenciji katastra.

46. Prema odredbi članka 54. stavka 1. ZOVO-a, stvarna služnost stječe se dosjelošću kada je vlasnik povlasnog dobra faktično ostvarivao služnost za vrijeme od dvadeset (20) godina, a vlasnik povlasnog dobra se tome nije protivio. Po tom propisu nije se tražio ni savjestan (pošten) posjed ali je bila nužna istinitost posjeda, tj da nije stečen vi, clam ili precario i faktično ostvarivanje služnosti kroz neprekinuto vrijeme od 20 godina, čemu se vlasnik povlasnog dobra nije protivio.

47. Odredbom članka 229. stavka 1. ZV-a propisano je da se stvarna služnost osniva na temelju zakona dosjelošću ako ju je posjednik povlasne nekretnine pošteno posjedovao izvršavajući njezin sadržaj kroz dvadeset (20) godina, a vlasnik poslužne nekretnine nije se tome protivio, dok je stavkom 2. propisano da se dosjelošću ne može osnovati stvarna služnost ako se njezin sadržaj izvršavao zlouporabom povjerenja vlasnika ili posjednika poslužne nekretnine, silom, potajno ili na zamolbu do opoziva.

48. Novina za stjecanje prava stvarne služnosti dosjelošću u odnosu na ZOVO-a jest dakle savjesnost i zakonitost posjeda.

49. Sukladno spomenutim odredbama nepošten (nesavjestan) posjednik ne može steći vlasništvo nekretnine dosjelošću – ni redovnom ni izvanrednom, a budući se pravo vlasništva dosjelošću može steći samo (u smislu odredbe čl. 11. st. 1. ZV-a) ako postoji samostalan posjed.

50. U tom pravcu cijeneći iskaze svjedoka ŽP, FP pok. OP i TP sina A (koje iskaze svjedoka je ovaj sud prihvatio djelomično) proizlazi da su se svi susjedi zajedno družili, da je na predmetu spora znalo biti 5/6 parkiranih vozila, da su za izlazak vozila vani rješavali dogovorom, a za izlazak vani su se dogovarali prethodni dan i preparkirali vozila, te da je takvo stanje bilo do trenutka kada su tuženik ad.1 ZP i tužena ad.2 HP kupili nekretninu (čest. br. 852 zgr K.O. Vodice 2014.), proizlazi da posjedovanje prednika tužiteljice i tužiteljice nije bilo samostalno jer je predmet spora korišten i od ostalih navedenih osoba (susjeda koji imaju svoje objekte u blizini prijepora) koju činjenicu potvrđuje i tužiteljica u tužbi), a navedena okolnost tj. korištenje prijepora i od strane drugih osoba ukazuje po stavu ovog suda da su tužiteljica i njezini prednici imali dovoljno razloga posumnjati da im ne pripada pravo na isključivi i samostalni posjed.

51. Imajući u vidu iskaze svjedoka RP i SP, pravnih prednika tuženika ad.1. ZP i tužene ad.2. HP odnosno bivših vlasnika čest. br. 852 zgr K. O. [katastarska općina] (koje iskaze ja ovaj sud cijenio vjerodostojnima i u cijelosti prihvatio) koji su suglasno iskazali da su preklopni branik (tzv. čuvar parkinga) postavili još 2008. godine kada su renovirali nekretninu, zaključali ga i da su isključivo oni imali ključ od istoga, a postavili su ga kako nitko ne bi mogao parkirati u njihovom dvorištu što se ranije događalo, obzirom da su [adresa] turističko mjesto (list 163 spisa), očigledno je da su tužiteljica i navedeni susjedi gore navedene čine vršili bez znanja i odobrenja pravnog prednika tuženika ad.1 i tuženice ad.2, RP, koji inače prebiva u [adresa] kao i svjedokinja SP i koji su u [adresa] boravili samo za vrijeme ljeta u trajanju od mjesec dana i prema iskazima navedenih svjedoka u to vrijeme pok. otac tužiteljice nije bio u [adresa].

52. Ako je prednik tužiteljice zajedno sa svjedocima DP i ŽP, te TP koristio predmet prijepora, to je bilo bez znanja pravnih prednika tuženika ad.1 i tuženice ad.2, RP, a na koju okolnost je decidirano iskazivala i svjedokinja GB iskazujući "u odnosu na iskaze svjedoka FP, ŽP i TP, vlasnici od susjedne nekretnine o tome da su se u dvorištu parkirali i da se onuda automobilom prolazilo mogu reći da se to nije radilo u vrijeme kada smo mi bili tamo, a ne zna da li je tko prolazio u vrijeme kada mi nismo boravilo tamo " (list 163 spisa).

53. Ovaj sud nije prihvatio iskaze svjedoka ŽP, FP i TP u cijelosti kao vjerodostojne, jer su u suprotnosti sa izvedenim utvrđenjem, a osim toga zbog dobrih susjedskih odnosa imaju interes da tužiteljica uspije u postupku. Da je tome tako, ne može se ne primijetiti da su isti sa tužiteljicom sklopili ugovor o osnivanju prava stvarne služnosti 2016. godine i to isključivo radi jačanja pozicije tužiteljice u ovoj parnici, a ne kao stvarni odraz volje, što dovoljno govori o tome da su ti svjedoci izravno zainteresirani za uspjeh tužiteljice u sporu, jer bi tada i oni imali korist.

54. Svjedoci ŽP i FP tijekom godine prebivaju u [adresa], a u [adresa] (1996. godine kupuju nekretninu) dolazili su za vrijeme godišnjeg odmora (ljeti) i to u vrijeme kada nisu bili pravni prednici tuženika ad.1 i tuženice ad.2 (RP i SP) kao tada (su)vlasnika poslužne nekretnine (članak 229. stavak 2. ZV-a), pa dobrosusjedski odnosi između njih i tužiteljice, bez znanja i odobrenja odnosnih pravnih prednika tuženika ad.1 i tuženice ad.2 i tuženice ad.3 GP (koja je decidirano izjavila da dok je ona dolje tužiteljica ne koristi predmet spora - list 139 spisa) sami po sebi ne znači zakonito izvršavanje sadržaja prava stvarne služnosti od strane tužiteljice i pok. oca.

55. Kraj takva utvrđenja, te činjenice da je željezna rampa bila na mjestu spora u trenutku sklapanja ugovora o kupoprodaji između tuženika ad.1 i tuženice ad.2 te RP, da im je RP dao ključeve rampe (koje činjenice proizlaze iz stranačke izjave tuženika – list 138 i 139 spisa, a koje je ovaj sud cijenio vjerodostojnima) da je predmet spora betoniran, imitacija kamenih ploča, te da predmetna služnost nije upisana u zemljišne knjige, po ocjeni ovog suda istima u trenutku kupoprodaje i u trenutku zahtijevanja upisa vlasništva nije bilo poznato postojanje služnosti kao tereta nekretnine koju kupuje.

56. Tuženika ad.1 ZP, tuženicu ad.2 HP, te tuženicu ad.3 GP, a i njihove upisane pravne prednike RP odnosno KB) štiti povjerenje u zemljišnu knjigu u smislu odredbe članka 243. ZV-a, jer stvarna služnost koja je predmet spora, ako je i postojala, nije upisana u zemljišnoj knjizi, pa su prestale upisom tuženika i ranije njegovih pravnih prednika u zemljišnu knjigu, s obzirom da tužiteljica nije dokazala da su tuženici za njihovo postojanje znali ili morali znati. Čak da su tuženici i bili nesavjesni, rok dosjelosti bi za tužiteljicu u odnosu na njega počeo iznova teći tek od dana 19.11.2014. godine u odnosu na tuženika ad.1. i tuženu ad.2. (kao dana kada su se isti temeljem ugovora o kupoprodaji od 21.10.2014. upisali u zemljišnu knjigu kao suvlasnici) odnosno od 2014. u odnosu na tuženicu ad.3 GP kada se ista upisala kao vlasnik čest. br. 855 zgr K. O. [katastarska općina]) i to neopterećenu, bez ikakvih prava trećih fizičkih i pravnih osoba., budući tužiteljica nije dokazala nesavjesnost tuženikovih prednika.

57. Valja napomenuti da je na očevidu utvrđeno da kretanje, dakle, provoz kolima nije moguće, to je tužbeni zahtjev kojim tužiteljica traži služnost kolnika već i zbog toga neosnovan.

58. Posebno valja naglasiti da je predmet spora betonirani plato koji se nalazi između kuća tužiteljice i tuženika ad. 1 ZP, tuženice ad.2 HP i tuženice ad. 3 GP, a identificira se kao dio čest. zgr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] (koji dio je na skici mjesta očevida vještaka mjernika CP od 14.3.2023. i dopuni skice mjesta očevida od 28.5.2023.označen slovima A-B-C-D- A površine 72 m2).

59. Tužiteljica tužbenim zahtjevom zahtijeva utvrđenje da preko cijele nekretnine tuženika kao poslužne nekretnine postoji pravo stvarne predmetne služnosti, a ne preko dijela nekretnina kako je to utvrđeno prilikom očevida na mjestu spora, radi čega tako postavljeni tužbeni zahtjev koji nije postavljen u skladu s utvrđenjem s očevida i skicama mjesta očevida nije osnovan.

60. Tužiteljica, a niti njeni prednici (pok. djed DP i otac IP) prema tome nisu stekli pravo stvarne služnosti dosjelošću iz naprijed navedenih razloga.

61. Za primijetiti je da je tužiteljica 2016. godine sa FP, ŽP i TP sklopila ugovor o osnivanju stvarne služnosti i to prava staze i kolnika koji j ovjeren 20.3.2016., 4.4.2016. i 20.4.2016. godine - (list 119 do 121 spisa), pa se postavlja pitanje ako je tužiteljica pravo stvarne predmetne služnosti stekla dosjelošću, radi čega je sklapan navedeni ugovor. Razlozi koje je tužiteljica navela u stranačkoj izjavi u tom pravcu su neprihvatljivi.

62. Kraj takva stanja stvari, navodi tužiteljice izneseni u tužbi i tijekom raspravljanja i u podnesku od dana 7. siječnja 2025. godine kao i stranačka izjava iste (list 136 spisa) ne mogu se prihvatiti, jer su u suprotnosti s izloženim utvrđenjem suda.

63. Obzirom da drugostupanjski sud nije vratio postupak u prethodni postupak, to po ocjeni ovog suda nije bilo moguće iznositi nove dokazne prijedloge, radi čega je ovaj sud odbio dokazni prijedlog tužiteljice za saslušanjem svjedoka MP, ĆP, UP, LP i BP.

64. Slijedom izloženog odlučeno je kao u izreci.

65. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» broj 53/91, 91/92 , 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje: ZPP), a tuženicima je priznat parnični trošak koji su imali za:

- pismeni sastav odgovora na tužbu po kvalificiranom punomoćniku (v.p.s. = 10.001,00 kuna /1327,26 eura -100 bodova sukladno Tbr. 7. t. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23 dalje: Tarife)

- sastav dva (2) obrazložena podneska po kvalificiranom punomoćniku od 26.4.2017. i 20.1.2025. – 200 bodova (2 x 100 bodova) sukladno Tbr. 8. t. 1. Tarife

- sastav odgovora na žalbu po kvalificiranom punomoćniku od 18.7.2024. – 100 bodova sukladno Tbr. 10. t. 6. Tarife

- devet (9) zastupanja na ročištima po kvalificiranom punomoćniku (11.4.2017., 4.5.2017., 20.2.2023., 25.5.2023., 7.2.2024., 18.4.2024. i 26.4.2024. , 15.1.2025. i 6.2.2025.) – 900 bodova (7 x 100 bodova) sukladno Tbr. 9. t. 1. Tarife - ukupno 1300 bodova ili 2.600,00 eura (Tbr. 54. Tarife) koji iznos je uvećan za iza 20% s osnova zastupanja više osoba (520 eura) sukladno Tbr. 40. stavak 1. Tarife sveukupno 3.120,00 eura, koji iznos uvećan za iznos PDV-a (25%) na trošak odvjetnika (780 eura predstavlja parnični trošak tuženika u ukupnom iznosu od 3.900,00 eura.

Šibenik, 25. ožujka 2024.

SUTKINJA

Jasminka Mrčela, v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od petnaest (15) dana od dana obavljene dostave.

Žalba se podnosi ovom sudu za Županijski sud sukladno odredbi članka 4. Zakona o područjima i sjedištima sudova ("Narodne novine" broj 67/2018 i 21/22) i članka 50. stavka 4. Pravilnika o radu u sustavu eSpis ("Narodne novine" broj 35/2015, 123/15, 45/16, 29/17, 112/17, 119/18, 39/20, 138/20, 147/20, 70/21, 99/21, 145/21, 23/22, 12/23, 9/24).

DN-a:

- punomoćniku tužiteljice, odvjetniku Igoru Vlašiću

- punomoćniku tuženika, odvjetniku Šimi Mrdeži