Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-80/2022-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Vlatke Fresl Tomašević, predsjednika vijeća, Tomislava Aralice, člana vijeća i suca izvjestitelja te Vlaste Feuš, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice MCB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa Marina Lacković, odvjetnica u Daruvaru, protiv tuženika Republike Hrvatske za Ministarstvo Obrane, OIB: 52634238587, kojeg zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu, Građansko upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pr-236/2018-44 od 26. listopada 2021., na sjednici vijeća održanoj dana 25. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pr-236/2018-44 od 26. listopada 2021. u pobijanom dosuđujućem dijelu pod t. I. i II., te u dijelu pod t. III. i V. izreke u dijelu u kojem je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka prihvaćen za iznos od 12.725,00 kn.

II. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pr-236/18- 44 od 26. listopada 2021. u dijelu pod t. V. izreke u dijelu u kojem je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova prihvaćen za iznos od 312,50 kn sa pripadajućim zateznim kamatama i odlučuje:

Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka za iznos od 312,50 kn sa pripadajućim zateznim kamatama.

III. Odbija se zahtjev tuženika naknadu troškova parničnog postupka.

IV. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj za Ministarstvo obrane da isplati tužiteljici MCB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 9.287,35 kn bruto sa zateznom kamatom do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od dana 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim iznosima bruto plaće odnosno naknade plaće, tekućim:

- na iznos od 318,25 kn počam od 15. travnja 2013. godine do isplate,

- na iznos od 37,88 kn počam od 15. svibnja 2013. godine do isplate,

- na iznos od 43,63 kn počam od 15. lipnja 2013. godine do isplate,

- na iznos od 408,95 kn počam od 15. kolovoza 2013. godine do isplate,

- na iznos od 196,78 kn počam od 15.rujna 2013. godine do isplate,

- na iznos od 253,52 kn počam od 15. svibnja 2014. godine do isplate,

- na iznos od 680,00 kn počam od 15.lipnja 2014. godine do isplate,

- na iznos od 831,37 kn počam od 15.kolovoza 2014. godine do isplate,

- na iznos od 260,15 kn počam od 15.rujna 2014. godine do isplate,

- na iznos od 118,76 kn počam od 15. siječnja 2015. godine do isplate,

- na iznos od 538,71 kn počam od 15. lipnja 2015. godine do isplate,

- na iznos od 1.045,22 kn počam od 15.kolovoza 2015. godine do isplate,

- na iznos od 134,68 kn počam od 15.prosinca 2015.godine do isplate,

- na iznos od 606,06 kn počam od 15. veljače 2016.godine do isplate,

- na iznos od 67,33 kn počam od 15. ožujka 2016. godine do isplate,

- na iznos od 1.184,18 kn počam od 15.kolovoza 2016. godine do isplate,

- na iznos od 132,99 kn počam od 15. siječnja 2017. godine do isplate,

- na iznos od 67,82 kn počam od 15. veljače 2017. godine do isplate,

- na iznos od 447,62 kn počam od 15.svibnja 2017. godine do isplate,

- na iznos od 1.248,39 kn počam od 15.kolovoza 2017. godine do isplate,

- na iznos od 68,39 kn počam od 15. rujna 2018. godine do isplate,

- na iznos od 182,17 kn počam od 15.siječnja 2018. godine do isplate,

- na iznos od 110,89 kn počam od 15. veljače 2018. godine do isplate,

- na iznos od 303,61 kn počam od 15. svibnja 2018. godine do isplate , sve to u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj za Ministarstvo obrane da isplati tužiteljici MCB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 4.460,27 kn bruto sa zateznom kamatom do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od dana 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim iznosima bruto naknade plaće, tekućim:

- na iznos od 802,80 kn počam od 15. srpnja 2013. godine do isplate,

- na iznos od 846,56 kn počam od 15. srpnja 2014. godine do isplate,

- na iznos od 427,05 kn počam od 15. srpnja 2015. godine do isplate,

- na iznos od 450,42 kn počam od 15. srpnja 2016. godine do isplate,

- na iznos od 1.006,37 kn počam od 15.srpnja 2017. godine do isplate,

- na iznos od 927,07 počam od 15.srpnja 2018. godine do isplate, sve to u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj za Ministarstvo obrane da isplati tužiteljici MCB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], neto iznos od 75,00 kn zajedno sa zateznom kamatom od 15. svibnja 2014. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od dana 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se ostali dio tužbenog zahtjeva za isplatom zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim iznosima razlike bruto plaće i bruto naknade plaće iz točke I., II. i III. izreke presude.

V. Nalaže se tuženici da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 13.037,50 kuna, sa zateznom kamatom tekućom od 26. 10. 2021. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućom polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

2. Presudu suda prvog stupnja u dosuđujućem dijelu pod t. I. i II. te u dijelu pod t. III. i V. izreke, pobija žalbom tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. t. 1. - 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP). Predlaže drugostupanjskom sudu preinačiti osporavanu presudu, a podredno ukinuti.

3. U odgovoru na žalbu tužiteljica osporava žalbene navode tuženika u cijelosti te predlaže odbiti žalbu u cijelosti kao neosnovanu, uz nadoknadu troškova odgovora na žalbu.

4. Žalba je djelomično osnovana u dijelu odluke o troškovima postupka.

5. Neosnovano tuženik u žalbi navodi da je donošenjem pobijane presude počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, jer navedena presuda sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, a kako ne postoji niti proturječje između razloga te presude i stanja spisa, to ista presuda nema nedostatka zbog kojih se ne može ispitati.

6. Nisu počinjene niti preostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP-a na počinjenje kojih ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.

7. Nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud raspravio sve tvrdnje na kojima tužiteljica temelji svoj zahtjev i kojima ih tuženik pobija te na osnovi izvedenih dokaza i njihovom ocjenom (čl. 8. ZPP-a) pravilno i potpuno utvrdio činjenice odlučne za donošenje zakonite odluke u ovom sporu.

8. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari bio je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike u plaći s osnova prekovremenog rada od veljače 2012. do 1. lipnja 2014. i ostalih dodataka na plaću za vrijeme obavljanja poslova djelatne vojne osobe od 1. ožujka 2013. do 31. svibnja 2014., razlike naknade za godišnji odmor uključivo i neiskorištene dane godišnjeg odmora od veljače 2012. do 10. svibnja 2018. i terenskog dodatka od veljače 2012. do svibnja 2018.

9. Neosnovano tuženik smatra da je sud prvog stupnja prekoračio tužbeni zahtjev obzirom da je tužiteljica zahtjev za mirno rješenje spora podnijela 1. ožujka 2017. pa da bi za razdoblje utuženo nakon tog datuma tužbu trebalo odbaciti. Tužiteljica je u zahtjevu za mirno rješenje spora navela sve osnove koje sadrži i tužba, ali tuženik nije u mirnom postupku tužiteljici isplatio ništa. Kod takvog osporavanja svih utuženih dodataka sporedno je to što ih je tužiteljica utužila i za razdoblje nakon podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora, ali bez proširivanja osnova za koju naknadu potražuje.

10. U odnosu na žalbene navode da se tuženik nije mogao očitovati na utuženo potraživanje za 2018. valja navesti da je isto obuhvaćeno vještačkim nalazom koji je tuženiku uredno dostavljen.

11. Žalbeni navodi da je dio tužbenog zahtjeva trebalo odbiti su paušalni i bez preciziranja razloga i iznosa.

12. Iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je sud tijekom postupka temeljem priložene dokumentacije i nalaza vještaka utvrdio da je tužiteljica radila u vremenu dužem od redovnog radnog vremena, a što među strankama nije niti sporno.

13. Isto tako, proizlazi da je uvažavajući zahtjev tužiteljice za obračunom prekovremenih sati, vještak napravio varijantu I. nalaza prema kojoj tužiteljica u razdoblju do 1. lipnja 2014. te na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor u razdoblju od 10. veljače 2012. do svibnja 2018. ostvaruje razliku bruto plaće koja je nastala zbog obračuna prekovremenih sati i naknade za korištenje godišnjeg odmora i to u ukupnom iznosu od 11.055,21 kn, od čega je već isplaćen iznos od 423,52 kn pa joj time pripada pravo na isplatu iznosa od 10.631,69 kn ukoliko se uzima u obzir da slobodni dani za prekovremene sate nisu iskorišteni te u varijanti II. u ukupnom iznosu od 11.055,21 kn, odnosno u razlici od 10.631,69 kn za utuženo razdoblje obzirom da svi sati prekovremenog rada ostvareni na terenu u utuženom razdoblju prema podacima dostavljenim u spis nisu pokriveni sa slobodnim danima. Stoga prema mišljenju vještaka ne postoji financijska razlika u I. i II. varijanti.

14. Nakon ovakvo provedenih dokaza i izračuna vještaka sud prvog stupnja pravilno je tužiteljici dosudio pobijane iznose kod činjenice da je tužiteljica ostvarila veći broj prekovremenih sati za koje joj tuženik nije omogućio korištenje svih slobodnih sati za ostvareni prekovremeni rad, tj. nije dokazao da bi slobodni sati bili iskorišteni upravo s osnove preraspodjele radnog vremena zbog ostvarenih prekovremenih sati rada, a teret dokaza bio je na tuženiku. Kod činjenice da su obje varijante financijskog vještačenja u pogledu iznosa identične suštinski se ne radi o dvije varijante.

15. U odnosu na naknadu za godišnji odmor koji tužiteljica potražuje u ovom predmetu valja reći da je odredbom članka 60. Zakona o radu (Narodne novine, broj: 149/2009., 61/2011., 82/2012., 73/2013.) i čl. 81. Zakona o radu (Narodne novine, broj: 93/2014.) propisano je da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj Kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad).

16. Odredbom članka 14. stavak 1. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (Narodne novine, broj: 93/2008. - dalje KU) propisano je, da se za vrijeme korištenja godišnjeg odmora službeniku i namješteniku isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu, a odredbom stavka 2. istoga članka KU, da državnom službeniku i namješteniku čija je narav službe (posla) takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom ili blagdanom odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca.

17. Odredbom članka 4. stavak 2. Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (Narodne novine, broj: 140/2002.) propisano je, da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora djelatnoj vojnoj osobi, službeniku i namješteniku isplaćuje se naknada plaće u istom iznosu kao da radi, dok je odredbom stavka 3. istoga članka koji je dodan prema Pravilniku o izmjenama i dopunama Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (Narodne novine, broj: 68/2011.) propisano, da djelatnoj vojnoj osobi, službeniku i namješteniku čija je narav službe (posla) takva da mora raditi prekovremeno ili noću, nedjeljom ili blagdanom odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće koja mu je isplaćena u prethodna tri mjeseca.

18. Valja reći da je Zakonom o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (Narodne novine, broj: 73/2013. - dalje: ZSOS), a koji je stupio na snagu 26. lipnja 2013., u čl. 142. propisano da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora i plaćenog dopusta pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu. Člankom 219. ZSOS propisano je da će se plaće i druga materijalna prava djelatnih vojnih osoba do stupanja na snagu podzakonskih propisa donesenih na temelju ZSOS kojima će se urediti to područje, određivati u skladu s propisima donesenih na temelju Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske - Narodne novine, broj: 33/2002., 58/2002., 175/2003., 136/2004., 76/2007., 88/2009. i 124/2009.) kojima se uređuje to područje. Budući u razdoblju do 8. svibnja 2014. kada je stupio na snagu Pravilnik o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba (Narodne novine, broj: 54/2014.) donesen na temelju ZSOS, bio na snazi Pravilnik o uvjetima i načinu korištenja godišnjih odmora djelatne vojne osobe, službenika i namještenika - Narodne novine, broj: 140/2002. i 68/2011., donesen na temelju odredbe čl. 99. ZSOS/2002 (čl. 219. ZSOS) tužiteljici prema izmijenjenom Pravilniku iz 2011. godine od lipnja 2011. pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca (čl. 4. st. 3.). Nakon 8. svibnja 2014. u primjeni je Pravilnik o uvjetima i načinu korištenja godišnjih odmora djelatne vojne osobe - Narodne novine, broj:

54/2014., kojim je u čl. 4. propisano da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radio u redovnom radnom vremenu i da se redovnim radnim vremenom smatra radno vrijeme određeno u skladu s odlukom kojom se određuje raspored radnog vremena (čl. 4. st. 3.). Iz pisanog očitovanja vještaka na podnesak tuženika 12. travnja 2021., na koji stranke nisu imale primjedbe proizlazi da je isti prilikom izračuna satnice za godišnji odmor uračunao i dodatke na plaću odnosno konkretno dodatak za vojnu službu, a koji dodatak tuženik u svojim obračunima nije uzeo u obzir uslijed čega je i došlo do razlike između izračuna tuženika i vještaka. Vještak je također naveo da je u odnosu na potraživanje tužiteljice koji se odnosi na godišnje odmore za razdoblje nakon 8. svibnja 2014. izvršio sukladno propisima koji su bili na snazi u utuženom razdoblju uz njihovo detaljno navođenje.

19. Nadalje kako tužiteljica koja ima pravo na isplatu razlike neisplaćene naknade za godišnji odmor za utuženo razdoblje prema obračunu s uračunatom naknadom i za prekovremeni rad, koju visinu je tijekom postupka tužiteljica dokazala primjenom pravila o teretu dokazivanja koji je na strani tužiteljice, u tom dijelu tužbeni zahtjev valjalo je prihvatiti. Upravo suprotno žalbenim navodima sud prvog stupnja pravilno je i potpuno utvrdio činjenično stanje i pravilno primijenio materijalno pravo.

20. Odluka o troškovima postupka donesena je na temelju pravilne primjene odredbe čl. 154. st. 5 ZPP-a i čl. 155. st. 1. ZPP-a.

21. Neosnovano tuženik u žalbi navodi da je tužiteljici neosnovano priznato pravo na naknadu troškova parničnog postupka za sastav očitovanja na odgovor na tužbu tuženika, jer je i po mišljenju ovog drugostupanjskog suda riječ o obrazloženom podnesku koji je bio potreban za vođenje parnice prema Tbr. 8/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 - dalje: Tarifa). Također i podnesak od 1. kolovoza 2019. kojim se tužiteljica očitovala na dokumentaciju te podnesak tuženika od 8. srpnja 2019. i podnesak od 13. listopada 2020. kojim se tužiteljica očitovala na dopis MORH-a, bili su potrebni za vođenje parnice pa je tužiteljici pravilno priznato pravo na naknadu troškova postupka za sastav tih podnesaka prema Tbr. 8/3 Tarife.

22. Međutim, osnovano tuženik navodi da je tužiteljici neosnovano priznato pravo na naknadu troškova postupka za sastav podneska od 1. kolovoza 2018., jer je navedenim podneskom tužiteljica obavijestila sud o uplati predujma za provedeno vještačenje, a što je vidljivo i preko računovodstva suda.

23. Stoga je tužiteljici osnovano priznato pravo na naknadu troškova postupka u iznosu od 12.725,00 kn, dok je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka valjao odbiti kao neosnovan za iznos od 312,50 kn, sve sa pripadajućim zateznim kamatama.

24. Slijedom svega navedenog temeljem odredbe čl. 386. st. 1. ZPP-a i čl. 373. t. 3. ZPP valjalo je odlučiti kao pod t. I. i II. izreke ove drugostupanjske odluke.

25. Zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka nije prihvaćen jer je isti sa žalbom uspio samo u neznatnom dijelu i to u dijelu odluke o troškovima postupka pa je odlučeno kao pod t. III. izreke ove drugostupanjske odluke, a na temelju čl. 154. st. 5. ZPP-a.

26. Zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava odgovora na žalbu nije prihvaćen jer isti nije bio potreban za vođenje parnice (čl. 155. st. 1. ZPP-a) pa je odlučeno kao pod t. IV izreke ove drugostupanjske odluke.

U Zagrebu, 25. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća:

Vlatka Fresl Tomašević