Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž R-154/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ivice Veselića, predsjednika vijeća, Tihane Marije Miladin, člana vijeća i suca izvjestitelja i Vlatke Paškvalin Bošković, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Miličević i Šupuković d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika GRAWE Hrvatska d.d. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 5, OIB: 28406115764, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj P-1259/2023-37 od 8. siječnja 2025. godine, u sjednici vijeća održanoj 25. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj P-1259/2023-37 od 8. siječnja 2025 u pobijanom dijelu pod točkama I. i III. izreke.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 3.226,76 eur sa zateznom kamatom na iznos od 2.787,18 eur od 31. svibnja 2018. do isplate te na iznos od 439,58 eur od 8. siječnja 2025. do isplate. (točka I. izreke). Odbijen je dio tužbenog zahtjeva za isplatu zatezne kamate na iznos od 439,58 eur za razdoblje od 31. svibnja 2018. do 7. siječnja 2025. (točka II. izreke). Naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak u iznosu od 3.146,00 eur sa zateznom kamatom od 8. siječnja 2025. do isplate (točka III. izreke).
2. Tuženik žalbom pobija točke I. i III. izreke navedene presude zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu preinači, podredno ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
3. Žalba tuženika je neosnovana.
4. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u pobijanom dijelu, kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.
5. Suprotno žalbenim navodima, u prvostupanjskom postupku nije počinjena povreda iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP, budući se presuda suda prvog stupnja može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za presuđenje u ovom predmetu jasni su i neproturječni.
6. Tijekom postupka sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti koje su važne za zakonito presuđenje ovog spora i na temelju postignutih rezultata valjano utvrdio potrebno činjenično stanje, izloživši ga u obrazloženju pobijane presude. Zbog navedenog ovaj viši sud prihvaća u cijelosti tako utvrđeno činjenično stanje, pa prema tome nije osnovan žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja kao ni opravdanje dano za njega.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete koju je pretrpio zbog ozljeđivanja 20. svibnja 2016. za vrijeme boravka na GRAWE EMOTION susretu u Umagu, organiziranom od strane tuženika.
8. Među strankama nije sporno da je tužitelj u vrijeme štetnog događaja bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu prodavača osiguranja.
9. U prvostupanjskom postupku utvrđene su sljedeće odlučne činjenice:
- da je Uprava tuženika donijela Odluku broj 25/2016 od 31.03.2016 koja u točki 3. obvezuje sve radnike, osim onih koji iz opravdanih razloga ne prisustvuju susretu (bolovanje, rodiljni i roditeljski dopust, godišnji odmor, dežurstvo i dr.) prisustvovati GRAWE EMOTION susretu. U točki 4. Odluke tuženik je zadržao pravo potraživati naknadu štete od radnika koji iz neopravdanog razloga ne prisustvuju susretu za sve troškove koje će imati po osnovi sudjelovanja radnika na susretu, a točkom 6. se obvezao isplatiti radnicima naknadu plaće,
- da je svrha susreta imala za cilj jačanje međusobne komunikacije između radnika, osjećaja međusobnog povjerenja i pripadnosti poduzeću u kojemu su zaposleni,
- da se tužitelj Ugovorom o radu (čl.3.), obvezao obavljati i druge poslove po nalogu nadređene osobe, a to je u konkretnom slučaju nalog poslodavca za prisustvovanjem navedenom susretu,
- da je tuženik radnicima 12. svibnja 2016. uputio e-mail u kojem se, osim same organizacije putovanja na susret, navodi da će radnici na licu mjesta dobiti raspored događanja, a mailom će do polaska dobiti potrebne obavijesti o aktivnostima za koje su se prijavili (sportovi, Timska igra i Igre bez granica).
- da je tužitelj ozlijeđen tijekom održavanja malonogometne utakmice,
- da je vratar na toj utakmici trebao biti JF, ali kako se on na istoj nije pojavio, direktor Regije Split, LF je odredio da tužitelj bude vratar na utakmici,
- da je tužitelj nakon nekog vremena, tijekom utakmice, nakon 5-6 obrana, osjetio bol u ruci, te se obratio osobama koje su na sebi imale prsluk sa oznakom crvenog križa, koje su mu pogledale ruku i rekle da je natečena, i ruku su mu poprskali sprejem,
- da mu je nakon toga LF nabavio golmanske rukavice koje tužitelj do tada nije nosio, igra se nastavila, te je tužitelj kao vratar branio još 3-4 utakmice, a nakon što je skinuo rukavice vidio je da mu je ruka natekla,
- da je tužitelju priznata ozljeda na radu u upravnom postupku rješenjem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, od 27. studenog 2017. te su mu u pogledu dijagnoze šifre prema MKB:S62.3 priznata i prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu.
10. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da se odgovornost tuženika temelji na odredbi čl. 111. st. 1. Zakona o radu (Narodne novine, br. 93/14.) i čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine, broj: 71/14, dalje u tekstu: ZZR).
11. Odredbom članka 111. st. 1. ZR propisano je ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava.
12. Prema odredbi članka 25. st. 1. ZZR tuženik kao poslodavac odgovara tužitelju kao svom radniku za štetu prouzročenu ozljedom na radu po načelu objektivne odgovornosti (uzročnosti). U smislu stavka 2. istog članka poslodavac se, iznimno, može osloboditi odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako se radi o događajima nastalim zbog izvanrednih i nepredvidivih okolnosti, odnosno više sile, a na koje poslodavac unatoč njegovoj dužnoj pažnji nije mogao utjecati ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.
13. Tuženik u žalbi prvenstveno iznosi vlastitu ocjenu izvedenih dokaza ponavljajući tijekom postupka istaknute tvrdnje da je da je tužitelj dobrovoljno sudjelovao u malonogometnoj utakmici, da tuženik nije obvezao radnike na sudjelovanje u sportskim aktivnostima, te da je da je jedina obveza radnika bila prisustvo na svečanoj večeri. Kako tuženik u žalbi samo preocjenjuje izvedene dokaze, te ocjeni prvostupanjskog suda suprotstavlja samo vlastitu ocjenu, a koja je bez realne podloge u rezultatima postupka, ne mogu se prihvatiti žalbeni prigovori nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.
14. Prvostupanjski sud je na temelju provedenog dokaznog postupka pravilno utvrdio da je prisustvovanje susretu bilo obavezno i da ga je organizirao poslodavac, pa onda pravilno zaključuje da je sudjelovanje u sportskim aktivnostima na susretu povezano sa radnim odnosom, pa je i poslodavac odgovoran na isti način na koji bi bio odgovoran da je šteta radniku nastala kao direktna posljedica obavljanja rada.
15. U odnosu na žalbene navode tuženika valja odgovoriti i da prvostupanjski sud pravilno zaključuje da u situaciji kada je poslodavac organizirao sportske igre na zajedničkom susretu, za očekivati da je obveza radnika sudjelovanje na igrama, jer u suprotnom slučaju ne bi imalo smisla organizirati sportske aktivnosti u kojima neće sudjelovati niti jedan radnik, nego će samo prisustvovati svečanoj večeri i predstavljanju poslovnih rezultata.
16. Slijedom navedenih utvrđenja ovaj drugostupanjski sud prihvaća pravno shvaćanje suda prvog stupnja da se u konkretnom slučaju radi o ozljedi nastaloj u vezi s radom za koju tuženik kao poslodavac odgovara prema kriteriju uzročnosti (objektivna ili kauzalna odgovornost), a tuženik tijekom postupka nije niti tvrdio da bi do štete došlo zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe.
17. Žalitelj neosnovano navodi da prema pravima malog nogometa golmanske rukavice nisu obvezna oprema igrača, pa tuženik nije odgovoran za nastalu štetu iz razloga što nije odmah tužitelju osigurao golmanske rukavice. Odgovornost tuženika kao poslodavca je objektivna, neovisno od toga jesu li rukavice obvezna oprema za utakmice malog nogometa. Međutim kao je utvrđeno da tuženik nije tužitelju osigurao golmanske rukavice na početku utakmice, te da je do ozljeđivanja tužitelja došlo u trenutku dok nije nosio rukavice, prvostupanjski sud pravilno smatra da se u konkretnom slučaju radi i o propustu tužneka kao organizatora priredbe.
18. Prihvativši tužbeni zahtjev, sud prvog stupnja polazi od utvrđenja temeljenog na nalazu i mišljenju liječnika vještaka da je tužitelj u štetnom događaju zadobio prijelom 4. kosti zapešća lijeve šake. Tužitelj je zbog zadobivenih ozljeda trpio bolove jakog intenziteta oko 2 dana, srednje jakog intenziteta oko 8 dana, a manjeg intenziteta još oko 50 dana. Zaostali manji bolovi su trajnog karaktera i kao takvi se ubrajaju u pojačane napore. Tužitelj je pretrpio tzv. primarni strah koji se javio u samoj situaciji neposredne životne ugroženosti, a koji je bio jakog intenziteta i kratkotrajan. Takozvani sekundarni strah tj. strah koji se javlja radi tjelesnih ozljeda i brige za ishod liječenja je u jakom intenzitetu trajao 2 dana, u srednjem 3 dana a u manjem 10 dana. Kod tužitleja su zaostale trajne posljedice koje umanjuju opću životnu i radnu sposobnost tužitelja za 3% u kojem omjeru su potrebni pojačani napori u svakodnevnom životu i radu. Tuđa pomoć druge osobe bila je tužitelju potrebna za vrijeme provedenog liječenja (mirovanje) kod kuće od 22.05.2016. do 16.06.2016., po 3 sata dnevno, nakon toga 60 dana po 1 sat dnevno.
19. Na temelju ovakvog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je pravilno utvrdio, a primjenom čl. 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05,41/08, 78/15 i 29/18 u daljem tekstu ZOO/05) da je tužitelju u štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti i to na tjelesno i duševno zdravlje a koje opravdava dosuđenje pravične novčane naknade u iznosu od 2.787,18 eur, dok s osnova imovinske štete za tuđu pomoć i njegu pravilno dosuđuje tužitelju iznos od 439,58 eur, primjenom odredbe čl. 223 ZPP.
20. Stoga, kako ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, niti oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je, temeljem čl. 368. st. 1. ZPP, žalbu tuženika protiv pobijanih dijelova presude pod točkama I. i III. izreke izreke odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u tom dijelu.
U Zagrebu, 25. ožujka 2025.
Predsjednik vijeća:
Ivica Veselić
