REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1180/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĆŠ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Emanuel Garanković, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Garanković i partneri u Zagrebu, protiv tuženika Domicil d.o.o. (OIB: 58977295854) iz Ičića, Liburnijska 7a, kojeg zastupa punomoćnik Frane Dobrović, odvjetnik u Rijeci, radi utvrđenja nezakonitosti otkaza i sudskog raskida, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž R-80/2024-2 od 16. listopada 2024., kojom je djelomično potvrđena te djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-29/2023-15 od 2. srpnja 2024. ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj Pr-29/23-26 od 3. veljače 2025., u sjednici održanoj 25. ožujka 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u odnosu na naznačena pravna pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž R-80/2024-2 od 16. listopada 2024., kojom je djelomično potvrđena te djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-29/23-15 od 2. srpnja 2024., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj Pr-29/23-26 od 3. veljače 2025. navodeći šest pravnih pitanja koje smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu te zbog povrede temeljnih ljudskih prava zajamčenih odredbom čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbom čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
2. Na prijedlog nije odgovoreno.
3. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23
- dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da sva naznačena pitanja u prijedlogu nisu važna pravna pitanje u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
3.1. Prvo naznačeno pravno pitanje kojim se kroz dva potpitanja u osnovi problematizira valjanosti opoziva osporene Odluke o otkazu, odnosno zaključak suda da tuženik nije dokazao da je osporenu Odluku o otkazu stavio van snage, nije važno jer je pravilan zaključak suda da je tuženik trebao donijeti odluku o stavljanju van snage osporene Odluke o otkazu u pisanom obliku, pa odgovor na postavljeno pitanje nije od utjecaja za drugačiju odluku u ovom sporu. Ujedno odgovor na drugo postavljeno pitanje kojim se preispituje je li tuženik morao donijeti pisanu odluku o stavljanu van snage osporene Odluke je potvrdan, pa taj odgovor nije od utjecaja za drugačiju odluku u ovom sporu. Trećim i četvrtim postavljenim pitanjem tuženik preispituje pravni interes tužiteljice, ali polazeći od pretpostavka koje nisu utvrđene u ovom postupku (da je tuženik osporenu Odluku o otkazu stavio van snage), pa odgovor na tako postavljena pitanja nije od utjecaja za drugačiju odluku u ovom sporu. Odgovor na peto postavljeno pitanje kojim se propituje ima li utvrđenje nedopuštenom odluke o otkazu ugovora o radu uz sudski raskid ugovora o radu nužno za posljedicu i povredu prava osobnosti, ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja. Šesto postavljeno pitanje kojim tuženik problematizira je li sud bio dužan preispitati sve elemente koji u ukupnosti čine pravnu osnovu postojanja odgovornosti za štetu, također nije važno jer je sud preispitao one elemente koji su nužni za utvrđivanje naknade štete sukladno odredbi čl. 125. st. 1. Zakon o radu ("Narodne novine", broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23), a po kojoj odredbi je tužiteljica i tražila štetu.
4. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije te je na temelju odredbe čl. 389.b ZPP, riješeno kao u toč. I. izreke.
5. Tuženik se u prijedlogu pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz čl. 29. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Međutim, navodima iznesenim u prijedlogu kao i prilozima koje je dostavio uz prijedlog nije učinio vjerojatnim da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje, zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
5.1. Ovaj sud smatra da je u postupku pred nižim sudovima tuženiku bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tužitelja, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama niži sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tuženika. Njihove presude su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tuženik nije imao pravično suđenje.
6. Slijedom navedenog prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji je koncipiran u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a valjalo je odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a te je odlučeno kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 25. ožujka 2025.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
