REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-332/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, mr.sc. Senije Ledić članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa odvjetnik Andrej Garić iz Odvjetničkog društva Rački i kolege j.t.d. Zagreb, Vlaška 50 A/4, Pisarnica u Slavonskom Brodu, Stjepana pl. Horvata 36, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, za Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, OIB: 66486182714, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv dijela presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R- 760/2021-2 od 9. rujna 2021., kojim je potvrđena točka II. izreke presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-221/2017-33 od 17. ožujka 2021., u sjednici održanoj 25. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e :
Odbija se revizija tuženice.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke naloženo je tuženici isplati tužitelju na ime razlike u plaći za razdoblje od ožujka 2012. do zaključno s prosincem 2013. bruto iznos od 20.565,14 kuna s pripadajućom zateznom kamatom tekućom na mjesečne iznose razlike od njihovog dospijeća do isplate, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima plaće, u točki II. izreke naloženo je tuženici da tužitelju isplati na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor za razdoblje od lipnja 2012. do zaključno s kolovozom 2016. bruto iznos od 13.300,01 kuna s pripadajućom zateznom kamatom tekućom na mjesečne iznose razlike od njihovog dospijeća do isplate, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima, u točki III. izreke naloženo je tuženici da tužitelju isplati na ime terenskog dodatka iznos od 150,00 kuna s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 16. srpnja 2013. do isplate, u točki IV. izreke naloženo je tuženici da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 12.125,00 kuna s pripadajućim zakonskom zateznom kamatom od 17. ožujka 2021. do isplate, dok je u točki V. izreke odbijen dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 1.297,54 kuna i za isplatom zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima plaće i naknade plaće pod točkama I. i II. izreke.
2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženice i potvrđena je presuda suda prvog stupnja u pobijanim dijelovima pod točkama I. i II. izreke, kojima su prihvaćeni tužbeni zahtjevi tužitelja, te u pobijanom dijelu pod točkom IV. izreke koji sadrži odluku o troškovima postupka.
3. Ovaj sud rješenjem poslovni broj Revd 853/2022-2 od 26. listopada 2022. dopustio je tuženici podnošenje revizije protiv dijela presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-760/2021-2 od 9. rujna 2021. kojim je potvrđena točka II. izreke presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-221/2017-33 od 17. ožujka 2021. u dijelu u kojem je naloženo tuženici isplatiti tužitelju 13.300,01 kn s pripadajućim kamatama zbog pitanja:
„Pripada li djelatnoj vojnoj osobi u razdoblju nakon 8. svibnja 2014. do kraja 2016., pravo na isplatu naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora kao da je radila u redovnom radnom vremenu, pri tome uračunavajući na osnovnu plaću sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad?“
4. Postupajući po navedenom dopuštenju tuženica je protiv navedenog dijela presude podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena temeljeći reviziju na tvrdnji o pogrešnoj primjeni materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud preinači drugostupanjsku presudu, podredno da ju ukine i predmet vrati na ponovno suđenje uz naknadu troškova revizije.
5. U odgovoru na reviziju tužitelj predlaže odbiti reviziju kao neosnovanu.
6. Revizija nije osnovana.
7. Prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP-a ovaj sud ispitao je pobijanu presudu u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
8. Predmet spora, u ovom stadiju postupka, je zahtjev tužitelja da se tuženici naloži isplata razlike naknade plaće za godišnji odmor nakon 8. svibnja 2014.
9. U pobijanoj presudi izraženo je shvaćanje da je dodatak za vojnu službu sastavni dio redovne plaće koja se isplaćuje za redovno radno vrijeme te da je prilikom obračuna naknade za godišnji odmor valjalo uračunati i iznose tog dodatka.
10. Osporavajući izneseno shvaćanje drugostupanjskog suda tuženica navodi da se djelatnim vojnim osobama naknada za godišnji odmor nakon 7. svibnja 2014. obračunava kao redovan rad bez dodatka za vojnu službu.
11. O postavljenom pitanju Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo je shvaćanje u presudi poslovni broj Rev-959/2023-2 od 24. travnja 2024.:
- „da dodatak za vojnu službu ostvaruju sve djelatne vojne osobe na temelju samog rasporeda na određenu dužnost u propisanim iznosima i taj dodatak je sastavni dio redovne plaće ostvarene u redovnom radnom vremenu svake djelatne vojne osobe. Dodatak za vojnu službu se isplaćuje uz osnovnu plaću neovisno o drugim dodacima na plaću i drugim materijalnim pravima koja pripadaju djelatnim vojnim osobama na temelju Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 73/13 - dalje: ZSOSRH) i propisima donesenim na temelju toga Zakona. Stoga, ako svaka djelatna vojna osoba kao redovnu plaću prima mjesečni iznos koji se sastoji od osnovne plaće i dodatka za vojnu službu, onda je dodatak za vojnu službu neodvojiv od redovne plaće koja se isplaćuje za redovno radno vrijeme djelatne vojne osobe te, kao sastavni dio redovne plaće ostvarene u redovnom radnom vremenu, prilikom obračuna naknade za godišnji odmor treba uračunati i iznose tog dodatka, sukladno čl. 142. ZSOSRH-a i čl. 4. st. 2. Pravilnika o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba ("Narodne novine", broj 33/14, 41/14, 53/14, 114/14 - dalje: Pravilnik o dodacima na plaću).“
12. O postavljenom pitanju u navedenoj odluci je dan odgovor, a on glasi:
„Djelatnoj vojnoj osobi u razdoblju nakon 8. svibnja 2014. do kraja 2016. pripada pravo na isplatu naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora kao da je radila u redovnom radnom vremenu uračunavajući osnovnu plaću i dodatak na plaću za vojnu službu.“
13. Slijedom navedenog, a kako je pravno shvaćanje na kojem se temelji pobijana presuda u skladu s pravnim shvaćanjem ovoga suda valjalo na temelju odredbe čl. 391. st. 6. ZPP-a reviziju odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci.
Zagreb, 25. ožujka 2025.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
