REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-631/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Eduard Geber, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebačkog holdinga d.o.o., Zagreb, Savska cesta 1, Podružnica Tržnice Zagreb, Šubićeva 40/V, OIB 85584865987, kojeg zastupa punomoćnik Damir Galetović, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Galetović & Galetović u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž- 1977/2024-5 od 3. rujna 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3030/2008-23 od 8. srpnja 2011., na sjednici održanoj 25. ožujka 2025.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na naznačena pitanja o prijedlogu se odbija, a u odnosu na povrede temeljnih ljudskih prava se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude citirane u uvodu ove odluke.
2. Na prijedlog za dopuštenje revizije tužitelj nije odgovorio.
3.1. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114-22. i 155/23.- dalje: ZPP) ovaj revizijski sud je utvrdio da je tuženik kao predlagatelj u prijedlogu za dopuštenje revizije naznačio pitanja koja cijeni važnim u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP i to: „1.Da li je drugostupanjski sud bio dužan primjeniti odredbu čl. 24. stavak 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu, koji definira da se pod uslugama javnih tržnica na malo podrazumijeva “upravljanje i održavanje prostora i zgrada izgrađenih na zemljištu u vlasništvu jedinice lokalne samouprave u kojima se u skladu s tržnim redom pružaju usluge obavljanja prometa živežnih namirnica i drugim proizvodima, te odbiti tužbeni zahtjev budući Zakon o komunalnom gospodarstvu ( i prethodni u čl.3. i sadašnji u čl.25.) propisuje da se pod „tržnice na malo podrazumijeva upravljanje i održavanje prostora i zgrada na zemljištu u vlasništvu jedinica lokalne samouprave u kojima se u skladu s tržnim redom pružaju usluge obavljanja prometa živežnim namirnicama i drugim proizvodima.
2. Da li je drugostupanjski sud učinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 375. st. 1. ZPP-a, ako je pogrešno utvrdio činjenično stanje, te slijedom toga zauzeo pogrešno pravno stajalište.“.
3.2. Tuženik smatra da su naznačena pravna pitanja važna za presuđenje u ovoj pravnoj stvari, jer da je pobijana drugostupanjska presuda posljedica pogrešnog pravnog stajališta u odnosu na naznačena materijalno pravna pitanja.
4. Ujedno u prijedlogu ističe da su mu u nižestupanjskim postupcima zbog odstupanja od sudske prakse i povrede jedinstvene primjene zakona povrijeđena temeljna ljudska prava, jer da je doveden u neravnopravan položaj.
5.1. Naznačenim pitanjima i razlozima koji su navedeni uz ta pitanja, a kojima u biti predlagatelj izražava nezadovoljstvo pobijanom odlukom, nisu ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP. To jer je osnovni smisao revizijskog postupka izjednačavanje sudske prakse, a predlagatelj ne navodi različitu praksu nižestupanjskih sudova koju bi trebalo ujednačiti ili da pobijana odluka odstupa od prakse ovog suda i/ili da bi trebalo preispitati sudsku praksu. U odnosu na naznačeno prvo materijalnopravno pitanje valja posebno naglasiti da predlagatelj polazi od pogrešne pretpostavke da je relevantna usluga koju pruža tužitelj, već je s obzirom na sadržaj materijalnopravne norme relevantna djelatnost tuženika.
5.2. Ocjenjujući postojanje pretpostavki iz odredbe čl. 385. st. 2. ZPP, na koju povrede se predlagatelj poziva, valja istaći da svojim navodima iz prijedloga on nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku koji je prethodio ovom prijedlogu zbog osobito teških povreda postupovnog prava ili zbog pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo.
6. Stoga kako u odnosu na naznačena pitanja nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1 ZPP to je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP prijedlog odbijen, a kako nisu ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 385. st. 2. ZPP, na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP, prijedlog je odbačen.
Zagreb, 25. ožujka 2025.
Predsjednik vijeća
dr. sc. Jadranko Jug
