Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1139/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Gordane Bošković Majerović kao predsjednice vijeća, Vlaste Mrzljak kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Milene Frankić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice KŠJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Aleksandar Haid, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Haid & Švaljek Krešić u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini, poslovni broj P-1157/2023-20 od 18. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 25. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini, poslovni broj P-1157/2023-20 od 18. prosinca 2024.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Pobijanom presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

"I Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj 041-50-3849961, koji je solemniziran po javnom bilježniku Renati Kutija Kušpilić 22.12.2006. pod posl.br. OU-1620/2006, koji su tužiteljica KŠJ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], i tuženik Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535 sklopili 20.12.2006., u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane uz valutu CHF. II Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, da uslijed utvrđenja ništetnima ugovornih odredbi o ugovaranju otplate kredita uz korištenje valutne klauzule vezane uz valutu CHF, tužiteljici KŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati iznos od 1.863,64 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 22.10.2024. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, kao i iznos od 2.132,89 EUR na ime dospjelih zakonskih zateznih kamata obračunatih do 21.10.2024., sve u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, da tužiteljici KŠJ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.650,00 €, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18. prosinca 2024. pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

IV Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu parničnog troška kao neosnovanim."

2.Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio tuženik i to iz žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu preinači sukladno žalbenim razlozima uz naknadu troškova parničnog i žalbenog postupka, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3.Odgovor na žalbu nije podnesen.

4.Žalba tuženika je neosnovana.

5.Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22- dalje: ZPP), ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti te da nije pogrešno primijenio materijalno pravo.

6.Nadalje, pobijana presuda je sastavljena sukladno odredbi čl. 338. ZPP, izreka je jasna i razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, navedeni su razlozi o svim odlučnim činjenicama koji nisu nejasni niti proturječe izvedenim dokazima tako da je istu, suprotno žalbenim navodima tuženika, moguće ispitati i nije počinjena posebno istaknuta bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11.

ZPP, na koju posebno ukazuje tuženik.

7.Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje ništetnom odredbe Ugovora o kreditu broj 041-50-3849961, koji je solemniziran po javnom bilježniku Renati Kutija Kušpilić 22.12.2006. pod posl.br. OU-1620/2006, koji su tužiteljica KŠJ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], i tuženik Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535 sklopili 20.12.2006., u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane uz valutu CHF, zahtjev na isplatu preplaćenog iznosa kredita zbog ništetnosti odredaba ugovora koje se odnose na ugovaranje valutne klauzule te zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka.

8.U postupku pred sudom prvog stupnja su utvrđene slijedeće odlučne činjenice:

-da su tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopile Ugovor o [broj kredita] od 20.12.2006. u iznosu od 16.380,12 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja, s namjenom kupnje automobila i rokom otplate u 84jednaka mjesečna anuiteta u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF,

-da iz nalaza i mišljenja proizlazi, a pod pretpostavkom da se tijekom otplate kredita vezanog uz valutu CHF u razdoblju otplate nije mogao mijenjati tečaj na štetu tužitelja: Visina potraživanja koja proizlazi iz pozitivne razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan dospijeća anuiteta) i tečaja za valutu CHF na dan isplate kredita u utuženom razdoblju, iznosi ukupno 1.863,64 EUR. Zatezne kamate na preplaćene mjesečne iznose, po osnovu promjene tečaja za otplatu iznad tečaja koji je vrijedio na dan isplate kredita, obračunate do dana izrade financijskog vještačenja ukupno iznose 2.132,89 EUR. Temeljem prethodno navedenog ukupno potraživanje tužitelja po osnovu više plaćenih mjesečnih iznosa zbog promjene tečaja uvećano za zatezne kamate do dana izrade financijskog vještačenja iznosi 3.996,53 EUR.

9.U ocjeni osnovanosti tužbenog zahtjeva za utvrđenje ništetnim odredbi Ugovora o kreditu u dijelu kojima je ugovorena valutna klauzula, prvostupanjski sud se pravilno pozvao na učinke presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/12 od 4.7.2013., potvrđene presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-6632/17 od 14.6.2018., te presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2221/2018 od 3.9.2019., kojom su odbijene revizije tužitelja i tuženika, te je Vrhovni sud u cijelosti potvrdio ranija utvrđenja iz spora kolektivne pravne zaštite o tome kako su banke, među kojima i tuženik, povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o potrošačkim kreditima i koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirale o svim potrebnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

10.Tuženik nije ponudio dokaze kojima bi se tijekom prvostupanjskog postupka utvrdilo suprotno, tj. da bi tužiteljica bila informirana o rizicima ugovaranja valutne klauzule.

11.Okolnost da je Ugovor o kreditu solemniziran kod javnog bilježnika ne dokazuje činjenicu da bi tužitelj bio upoznat sa svim pravnim posljedicama konkretnog pravnog posla u odnosu na ugovaranje valutne klauzule.

12.Prema pravnim utvrđenjima sudova u postupku kolektivne zaštite odredba o valutnoj klauzuli nije bila jasna i transparentna za potrošače u smislu da im nije bio jasan ekonomski učinak vezanja glavnice kredita uz valutu CHF a ne općenito i načelno valutne klauzule kao takve. Tako iz pravnih utvrđenja proizlazi da su banke, među njima i tužena, imale saznanja o izglednoj budućoj promjeni tečaja CHF prema kuni na štetu potrošača a unatoč tomu su ih poticale na sklapanje ugovora o kreditu upravo s valutnom klauzulom u CHF. Potrošači su bili neobaviješteni o pravom značenju CHF kao "sigurne valute" za ulaganja banaka a ne za korisnika kredita te oni nisu mogli razumjeti i predvidjeti ekonomske posljedice koje za njih proizlaze iz predloženih ugovornih odredbi kojima se glavnica veže upravo uz valutu CHF (a ne primjerice za EUR) i informirano se odlučiti o sklapanju ili nesklapanju takvog ugovora, tužene banke nisu na transparentan način informirale potrošače o riziku i kod ove odredbe vrijedi presumpcija da se o njoj nije pojedinačno pregovaralo, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju valutne klauzule u CHF, sve na štetu potrošača, pa da je time postupljeno suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03 - dalje: ZZP/03) u razdoblju od 10.09.2003. do 06.08.2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09 dalje: ZZP/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 78/15 i 29/15 - dalje: ZOO).

13.Odredbom čl. 502.c ZPP propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. toga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom slučaju će sud biti vezan za utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

14.Navedena odredba ZPP propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu, mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP.

15.Na temelju činjeničnih utvrđenja s obzirom na nesporno utvrđeno povećanje tečaja CHF nakon sklapanja predmetnog ugovora o kreditu utvrdio da su odredbe kojima je bila ugovorena valutna klauzula u CHF ništetne, te je obvezao tuženika kao nesavjesnog stjecatelja da isplatiti tužiteljici stečeno bez osnove na temelju takvih ništetnih odredbi.

16.Nepoštena odredba u cijelosti ne obvezuje potrošača i to od trenutka sklapanja ugovora na temelju samoga Zakona. Potrošač se dovodi u položaj koji je imao pri sklapanju ugovora, kao da nije bilo nepoštene odredbe, jer je cilj zaštite koja se pruža, uspostaviti pravičnu ravnotežu između prava i obveza stranaka, te održati ugovor na snazi. Potrošaču nadalje pripada i pravo na naknadu svih iznosa koje je platio trgovcu na temelju nepoštene odredbe.

17.Kako je utvrđeni iznos od 1.863,64 eura kojeg je tužiteljica platila više na ime valutne klauzule u CHF tuženik stekao bez pravne osnove, pravilno je naloženo tuženiku da taj iznos vrati tužiteljici, odnosno na joj naknadi vrijednost postignute koristi ostvarene uplatama više plaćenih anuiteta sa zateznim, sukladno odredbi čl. 1111. ZOO.

18.S obzirom da je sud vezan za pravne učinke ranije navedene pravomoćne presude donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, u kojem postupku je utvrđeno da su odredbe o ugovaranju valutne klauzule u CHF nepoštene, a time i ništetne, jer je tuženik ponudio tužiteljici sklapanje ugovora s nepoštenim odredbama i postupao nepošteno, čime je posto nepošteni stjecatelj (čl. 1115. ZOO) za iznose koje je nepripadno primio na temelju ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli koje su ništetne, to je temeljem ništavih odredbi ugovora o kreditu u obvezi isplatiti tužiteljici zatezne kamate na dosuđeni iznos glavnice od dana stjecanja svake pojedine uplate iznosa koji je bio veći od ugovorenog do isplate, kako je to pravilno i dosuđeno pobijanom presudom.

19.Vještak je pravilno izvršio izračun preplaćenog iznosa, obzirom da je Trgovački sud u Zagrebu pravomoćnom presudom za zaštitu kolektivnih interesa poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. utvrdio da su odredbe u potrošačkim ugovorima o kreditima kojima je ugovorena valutna klauzula ništetne, slijedom čega je sukladno odredbi čl. 324. st. 2. ZOO valjan početno ugovoreni tečaj CHF.

20.Nije osnovan žalbeni razlog kako sud ne može utvrditi ništetnom odredbu ugovora koji je u cijelosti izvršen. Naime, temeljem odredbe čl. 327. st. 1. ZOO na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba. Ispunjenjem ugovora ne nestaje uzrok ništetnosti (Vrhovni sud Republike Hrvatske, Revt-150/07 od 30. siječnja 2008.).

21.Odluka o troškovima parničnog postupka je pravilna kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP) tako i u visini odmjerenog parničnog troška (čl. 155. st. 1. ZPP).

22.Slijedom navedenog je valjalo na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odlučiti kao u t. I izreke ove presude.

23.Odluka o trošku žalbenog postupka u t. II izreke ove presude se temelji na odredbi čl. 166. st. 1. ZPP.

Tuženik nije postavio određeni zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka, slijedom čega je isti odbijen kao neosnovan.

Međutim, i pored navedenog njegov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka bi bio neosnovan jer nije uspio u žalbenom postupku (čl. 154. st. 1. ZPP).

U Zagrebu 25. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća:

Gordana Bošković Majerović