Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-1167/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sabine Dugonjić, kao predsjednika vijeća, Josipa Grubišića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Diane Preglej kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnica Josipa Bušić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska 69, OIB: 53056966535, koje zastupa generalni punomoćnik Branimir Iveković, odvjetnik u Zagrebu, prema generalnoj punomoći Su-1495/19, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3343/2021-24 od 9. siječnja 2023, u sjednici vijeća dana 25. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3343/2021-24 od 9. siječnja 2023.

r i j e š i o  j e

I Uvažava se žalba tužitelja kao djelomično osnovana, te se preinačava odluka o trošku sadržana u toč. IV izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3343/2021-24 od 09. siječnja 2023. u dijelu u kojem tužitelju nije dosuđen parnični trošak za iznos od 248,85 eur / 1.875,00 kn i nalaže tuženiku da tužitelju u roku od petnaest dana isplati i daljnji iznos parničnog troška od 248,85 eur / 1.875,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25. ožujka 2025. do isplate po stopi dobivenoj uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena. II Odbija se žalba tužitelja kao djelomično neosnovana te se potvrđuje odluka o parničnom trošku sadržana u presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3343/2021-24 od 09. siječnja 2023. u dijelu pod toč. IV izreke preko iznosa dosuđenog pod toč. I ovog rješenja.

III Odbijaju se zahtjevi stranaka za dosuđenjem troškova postupka povodom žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod toč. I izreke utvrđuje se ništetnom odredba 1.

/prvo/ IZNOS KREDITA Ugovora o [broj kredita] od 22.02.2005., solemniziranog 22. veljače 2005. kod javnog bilježnika Lucije Popov iz Zagreba, pod brojem OU-150/05, sklopljenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je iskazana u valuti švicarski franak (CHF), a koja glasi: "Kunska protuvrijednost CHF 51,000.00 (pedesetjednatisuća švicarskih franaka) po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja." Pod toč. II izreke pak utvrđuje se da je ništetan dio odredbe 7.

/sedmo/ NAČIN OTPLATE Ugovora o [broj kredita] od 22. veljače 2005., solemniziranog kod javnog bilježnika Lucije Popov iz Zagreba, pod brojem OU-150/05, sklopljenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je iskazan način otplate u valuti švicarski franak (CHF), a koja glasi: ". u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća." Pod toč. III izreke nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 5.183,11 Eura/39052,16 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom. Konačno, pod toč. IV izreke nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska 69, OIB: 53056966535 da naknadi tužitelju JĆ troškove parničnog postupka u iznosu od 1.309,04 eura / 9.863,00 kn, zajedno sa zateznim kamatama od dana donošenja presude 9. siječnja 2023. pa do isplate.

2. Protiv navedene presude žalbu podnosi tuženik iz svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19-dalje: ZPP), sa prijedlogom da se ista odluka preinači u smislu žalbenih navoda, a podredno da se ista ukine i predmet vrati na ponovno suđenje, uz naknadu troškova postupka povodom žalbe.

3. Protiv iste odluke u dijelu pod toč. IV izreke u kojemu nije uspio sa zahtjevom za naknadu troškova postupka preko dosuđenog iznosa žali se i tužitelj iz žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava predviđenog u čl. 353. st. 1. ZPP sa prijedlogom da se ista odluka preinači u smislu žalbenih navoda, a podredno da se ista ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

4. Žalba tuženika nije osnovana, dok je žalba tužitelja djelomično osnovana.

5. Pobijana odluka sadržava razloge o odlučnim činjenicama i u istoj nema proturječnosti, pa prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu pravila postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, niti bilo koju drugu bitnu povredu pravila postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti iz čl. 365. st. 2. ZPP.

6. Pravilno u pobijanoj odluci sud prvog stupnja utvrđuje kako među strankama nije sporno da su zaključile ugovor o kreditu na određen iznos CHF u protuvrijednosti u kunama, sa promjenjivom kamatnom stopom u skladu s važećim odlukama Banke, sa ugovorenim vraćanjem kredita u mjesečnim anuitetima po srednjem tečaju Banke za CHF, tako da je sporno je da li je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli nepoštena pa slijedom toga ima li tužitelj pravo na isplatu razlike kamate, te je li nastupila zastara potraživanja tužitelja.

7. U takvoj situaciji sud prvog stupnja pravilno utvrđuje kako temeljem predmetnog ugovora stranaka proizlazi da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan plaćanja. Ujedno, prema odluci VSRH Rev-2221/18-11 od 3. rujna 2019. te Visokog trgovačkog suda RH Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., tuženik je povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima, koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti tijekom pregovora i sklapanja ugovora, što je dovelo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka prema čl. 81., 82. i 90. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 96/03, 46/07)., odnosno kasnije čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13) odnosno konačno čl. 106. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj: 41/14 i 110/15, dalje ZZP) prema kojoj odredbi odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove.

8. Pravilno u takvoj situaciji sud prvog stupnja primjenjuje i odredbu čl. 502. c ZPP-a prema kojoj fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502. a st. 1. ZPP da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, u kojemu će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati, što potvrđuje i sam Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. jer udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Konačno, prema čl. 502. c ZPP-a se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. Stoga pravilno utvrđuje sud prvog stupnja kako nema potrebe ponovno provoditi dokazni postupak i pored činjenice iskazivanja tužitelja kao stranke u sporu, iz čega proizlazi kako je tužitelj u konkretnom postupku imao svojstvo potrošača pa ne postoje iznimke iz čl. 3. Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine, broj: 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15, 102/15 i 52/16, dalje ZPK)

9. Pravilno u takvoj situaciji sud utvrđuje ništetnim dio odredbe predmetnog ugovora kojim je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF i prema čl. 323. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje ZOO) obvezuje tuženika na vraćanje tužitelju svega što je primio po osnovama koje su utvrđene ništetnom-odnosno preplaćenih iznosa anuiteta i razlike između iznosa kojeg je platio na temelju obračuna tuženika prema promjeni valute po srednjem tečaju tuženika te iznosa obračunatom prema početnom tečaju CHF.

10. Pravilno u takvoj situaciji utvrđuje sud prvog stupnja i to kako je istom 4. travnja 2012. pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO-a te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, odnosno od 14. lipnja 2018. za valutnu klauzulu, pa kako predmetno potraživanje zastarijeva u općem zastarnom roku od pet godina sukladno odredbi čl. 225. ZOO-a, a koji rok nije protekao (prema odluci VsRH Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018.) budući je tužba podnesena 26. travnja 2021.

11. Niti odluka kojom je prihvaćen preinačeni zahtjev nije nevaljana u smislu čl. 190. ZPP kako tvrdi tuženik, jer prije provođenja dokaza financijskim vještačenjem tužitelj nije mogao imati valjane parametre niti saznanja o visini tražbine, pa je tek tada mogao postaviti konačan tužbeni zahtjev na isplatu s ovog osnova.

12. U skladu čl. 154. st. 1. ZPP-a pravilno je sud prvog stupnja dosudio tužitelj parnični trošak prema odredbama Tbr. 7., 8., 9. i 42. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22, 126/22, dalje Tarifa), te troškovniku i vrijednosti predmeta spora od 39.052,16 kn, ali je sud pogrešno priznao vrijednost voda za radnje prije prosinca 2022. od tek 10,00 kn a ne 15,00 kn. Naime, u skladu sa Tbr. 48. toč. 3. Tarife, kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Dakle, tužitelju pripada za sastav tužbe (Tbr. 7.1. Tarife) 1.500,00 kn, kao i za podnesak od 10. siječnja 2022. (Tbr. 8.1. Tarife), zastupanje po punomoćniku na ročištu 25. veljače 2022. (Tbr. 9.1. Tarife), za sastav podneska od 21. studenoga 2022. (Tbr. 8.1. Tarife) i ročište 22. studenoga 2022. iznos od 1.500,00 kn, ukupno 7.500,00 kn, što uvećano za PDV (25%) jest 9.375,00 kn, a uz trošak sudske pristojbu na tužbu u iznosu od 622,48 kn te na presudu u iznosu od 740,52 kn, te trošak predujma za izvođenje dokaza financijskim vještačenjem u iznosu 1.000,00 kuna ili svega 11.738,00 kn ili za 1.875,00 kn više (248,85 eur) pa je u smislu čl. 380. toč. 3. za taj iznos valjalo preinačiti pobijanu odluku i dosuditi temeljem čl. 166. ZPP tužitelju i taj iznos, dok za ostale tražene radnje trošak pravilno nije dosuđen, jer iste nisu bile potrebne za vođenje parnice, te je u tome dijelu temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP žalba odbijena i potvrđena odluka o troškovima postupka.

13. U preostalome dijelu stoga je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP budući da je činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno, a materijalno pravo pravilno primijenjeno, valjalo pobijanu presudu potvrditi, te odlučiti kao u izreci ove odluke.

U Zagrebu 25. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća:

Sabina Dugonjić