Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3649/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vlaste Feuš kao predsjednika vijeća, Vlatke Fresl Tomašević kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Tomislava Aralice kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice OU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tužene AU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Miri Matuško Blažević, odvjetnici u Zagrebu, Ul. Kneza Višeslava 11, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P-504/2023-25 od 5. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 25. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P-504/2023-25 od 5. lipnja 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je zahtjev tužiteljice na utvrđenje da je stekla pravo vlasništva u cijelosti na z.k. č. br. [katastarska čestica] Oranica i vrt u vrtu, površine 340 čhv i z.k. č. br. [katastarska čestica] kuća broj 194 (sada 130) upisanim u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], da je tužena dospjelošću dužna trpjeti upis prava vlasništva u korist tužiteljice u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu kao i zahtjev na izdavanje tabularne isprave za upis njenog prava vlasništva na navedenoj nekretnini, a koju će u protivnom zamijeniti presuda (točka I izreke) te je naloženo tužiteljici da tuženoj naknadi parnični trošak u iznosu od 3.750,00 eura sa pripadajućim zateznim kamatama (točka II izreke).

2. Presudu pobija tužiteljica sadržajno zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 u daljnjem tekstu: ZPP-a) te predlaže da sud drugog stupnja usvoji žalbu pobijanu presudu ukine i vrati predmet sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

3. Žalba nije osnovana.

4. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari, a kako to proizlazi iz činjeničnih tvrdnji tužiteljice, prema kojima je predmetnu nekretninu tužiteljica stekla usmenim ugovorom o darovanju odnosno dosjelošću, zahtjev na utvrđenje da je ista stekla pravnim poslom odnosno dosjelošću vlasništvo na predmetnoj nekretnini i zahtjev za izdavanje tabularne isprave odnosno za upis tužiteljičinog prava vlasništva u zemljišnim knjigama.

5. U ovoj žalbenoj fazi nije sporno da je predmetna nekretnina upisana kao vlasništvo ĆU, oca tuženice i njene sada pokojne sestre PU kao i činjenica da su tuženica i PU jedine zakonske nasljednice svog oca i kao takve bile vlasnice predmetne nekretnine i vrijeme stupanja tužiteljice u posjed iste. Isto tako nije sporno niti da je tužena jedina nasljednica sada pok. PU a što proizlazi i iz rješenja o nasljeđivanju posl. broj O-323/2023-4 od 3. ožujka 2023. Nije sporno niti da je tuženica sada vlasnica predmetne nekretnine.

6. Pošavši od utvrđenja da tužiteljica nije dokazala da bi joj predmetna nekretnina bila darovana od strane sada pok. PU ili tužene jer iz iskaza saslušanih svjedoka proizlazi da je sada pok. PU izjavila "da će kuću ostaviti tužiteljici" dakle u budućem vremenu s time da je prava volja stranaka bila darovanje predmetne nekretnine da bi iste sigurno u periodu od 15 godina od kada je tužiteljica u posjedu iste takav ugovor i sastavile u propisanoj formi sud prvog stupnja utvrdio je da između parničnih stranaka nije zaključen ugovor o darovanju odnosno da ne postoji usmeni ugovor o darovanju predmetne nekretnine te da tužiteljica u tom pogledu nije stekla pravni osnov za stjecanje prava vlasništva.

7. Nadalje pošavši od utvrđenja da je da je PU, sestra tuženice, koja je u vrijeme stupanja tužiteljice u posjed predmetne nekretnine, a i u vrijeme podnošenja tužbe, bila u nasljedničkoj zajednici u odnosu na predmetnu nekretninu sa svojom sestrom ovdje sada tuženoj, dopustila tužiteljici koristiti predmetnu nekretninu do opoziva, da temeljem takvog dopuštenja tužiteljica boravi u predmetnoj kući barem 15 godina, da je ista izvršila radove radi pripreme za useljenje jer je kuća bila zapuštena ali funkcionalna (imala i struju i vodu i krov te zidovi nisu bili porušeni), da ista nije vršila nikakva ulaganja u predmetnu nekretninu (osim radova koji su bili potrebni za useljenje) koji bi predstavljali ulaganja koja bi dovela do bitne promjene identiteta ili/i vrijednosti nekretnine, da posjed tužiteljice, a imajući u vidu prethodno utvrđenje da predmetna nekretnina nije darovana, nije zakonit, da isti nije niti pošten jer je tužiteljica znala da joj ne pripada pravo na posjed odnosno znala da posjeduje tuđu stvar jer je sama iskazala da su joj PU i tužena dozvolile da sa suprugom i četvero malodobne djece živi u kući i da obrađuju okućnicu da bi kasnije navela da joj je PU darovala predmetnu nekretninu sud prvog stupnja utvrdio je da tužiteljica nije dokazala da bi bila isključivi kvalificirani posjednik predmetne nekretnine pa da nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 159. st. 1., 2. i 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06 i 146/08 - dalje: ZVDSP) te zbog svega navedenog odbio zahtjev tužiteljice na utvrđenje vlasništva i zahtjev za upis vlasništva u zemljišne knjige.

8. S ovakvim utvrđenjima slaže se i ovaj sud drugog stupanja.

9. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz člana 354. stav. 2 ZPP-a te na pravilnu primjenu materijalnog prava ovaj sud nije našao da bi donošenjem pobijane presude ili postupkom koji joj je prethodio bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka ili da bi materijalno pravo bilo pogrešno primijenjeno.

10. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice, sud prvog stupnja sastavio je presudu u skladu s odredbama Zakona o parničnom postupku. Za svoju odluku dao je jasne i razumljive razloge koji imaju podlogu u izvedenim dokazima. Pobijana presuda ima jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, koji nisu u proturječnosti s izrekom presude. Ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati pa se nije ostvario žalbeni razlog iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju povredu odredaba parničnog postupka sadržajno ukazuje tužiteljica u svojoj žalbi. Suprotno žalbenim navodima sud prvog stupnja u pobijanoj odluci nije naveo da bi punomoćnik tužene bio na raspravi održanoj 5. lipnja 2024. već da je isti bio prisutan na raspravi održanoj 25. travnja 2024. te da je sud 5. lipnja 2024. presudio u ovoj pravnoj stvari.

11. Sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju raspoloživih i izvedenih dokaza i njihove ocjene (članak 8. ZPP) valjano utvrdio činjenično stanje, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, time da u svojoj žalbi tužiteljica navodi neodlučne činjenice prema kojima bi činjenično stanje bilo pogrešno ili nepotpuno utvrđeno, a svode se zapravo na vlastito viđenje predmetne pravne situacije u kojoj je sud trebao prihvatiti kao istinite navode tužiteljice da se ona nalazi u samostalnom kvalificiranom posjedu predmetne nekretnine odnosno da su joj tuženica i njena sada pokojna sestra predmetnu nekretninu darovale usmenim ugovorom o darovanju. Pravilno je sud prvog stupanja ocjenom raspoloživih dokaza, sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a utvrdio činjenično stanje odnosno utvrdio da tužiteljica tijekom postupka nije dokazala postojanje pretpostavki za stjecanje prava vlasništva na predmetnim nekretninama niti temeljem pravnog posla niti dosjelošću.

12. Na žalbene navode tužiteljice valja reći da je dužnost stranaka da u parnici iznesu tvrdnje o činjenicama na kojima zasnivaju svoje zahtjeve i da predlože dokaze kojima će potkrijepiti te činjenične tvrdnje (čl. 219. ZPP-a). Pri tome je tužiteljica dužna dokazati istinitost navoda o postojanju svojeg potraživanja, a ako u tome ne uspije njezin zahtjev za pružanje pravne zaštite treba odbiti. Kako istinitost određene tvrdnje treba dokazati ona stranka koja tvrdi da određena činjenica postoji, a ne sud ili onaj koji poriče njeno postojanje, u konkretnom slučaju teret dokaza činjenice o postojanju uvjeta za stjecanje zatraženog vlasništva je na tužiteljici. Vlastita ocjena dokaza nije način na koji stranka može dovesti u pitanje pravilnost i zakonitost sudske odluke (čl. 8 ZPP-a) a osobito ne kada zanemaruje odlučnu činjenicu da iz provedenih dokaza u ovoj pravnoj stvari sud nije mogao utvrditi da su tužena i njena sada pokojna sestra sa tužiteljicom sklopile usmeni ugovor o darovanju predmetne nekretnine a životno i logično je, kako to pravilno utvrđuje i sud prvog stupnja, da je doista postojala volja stranaka za sklapanje ugovora o darovanju da bi stranke takav ugovor u periodu od 15 godina koliko je tužiteljica u posjedu iste zasigurno i sklopile i to u propisanoj formi te da, suprotno mišljenju tužiteljice, sama izjava pok. PU "da će ostaviti kuću tužiteljici" ne predstavlja ugovor o darovanju. Isto tako iz provedenih dokaza, a imajući u vidu i naprijed navedeno sud prvog stupnja, suprotno mišljenju žaliteljice, nije mogao utvrditi da bi se tužiteljica nalazila u kvalificiranom posjedu predmetne nekretnine odnosno niti da bi njen posjed bio barem pošten.

13. Dosjelost je stjecanje prava neprekidnim izvršavanjem njihovog sadržaja kroz zakonom određeno vrijeme. Dosjelost pretvara fizičku vlast u pravnu, posjed u subjektivno pravo. Posjednik izravno – originarno stječe ono što je do tada posjedovao kroz zakonom propisano vrijeme. Pretpostavke stjecanja vlasništva dosjelošću su samostalan posjed određene kakvoće, neprekidno trajanje posjeda kroz zakonom predviđeno vrijeme, sposobnost stvari da bude objekt stjecanja, sposobnost stjecatelja da bude vlasnikom te stvari.

14. Pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo iz čl. 159. st. 1., 2. i 3. ZV kada je, utvrdivši da u konkretnom slučaju tužiteljica nije dokazala da su se ostvarili zakonom propisani uvjeti za stjecanje vlasništva predmetne nekretnine dosjelošću, odbio tužbeni zahtjev tužiteljice i s te osnove.

15. Slijedom iznesenog, a kako nisu nađene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a, žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

16. I odluka o troškovima postupka pravilna je kako po osnovi (čl. 154. st.1. ZPP-a) tako i po visini (čl. 155. st. 1. ZPP-a) troškova koji su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 112/12, 103/14, 118/14, 107/15, i 138/23).

U Zagrebu 25. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća:

Vlasta Feuš