REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-5199/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CT, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnicama Ines Lončar i Tihani Gregov, odvjetnicama u Zadru, protiv tuženika HEP-Operator distribucijskog sustava d.o.o., OIB:46830600751, sa sjedištem u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 37, zastupanog po punomoćniku Marijanu Ruždjaku, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Ruždjak i partneri u Zagrebu, radi utvrđenja povrede prava diskriminacije i naknade štete, odlučujući o reviziji i o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja te o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-63/2024-3 od 8. veljače 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj Pr-96/17 od 5. listopada 2018., ispravljena rješenjem istoga suda poslovni broj Pr-96/17 od 28. veljače 2019., u sjednici održanoj 25. ožujka 2025.,

r i j e š i o  j e:

I Dopušta se revizija tuženiku protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-63/2024-3 od 8. veljače 2024., u odnosu na povredu prava na pravično suđenje zajamčeno odredbom čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske.

II Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

III Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u odnosu na prvo postavljeno pitanje se odbija.

IV Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u odnosu na drugo postavljeno pitanje te u odnosu na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda se odbacuje.

V Zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju i na prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio i reviziju i prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-63/2024-3 od 8. veljače 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj Pr-96/17 od 5. listopada 2018., ispravljena rješenjem istoga suda poslovni broj Pr-96/17 od 28. veljače 2019., dok je tuženik podnio prijedlog za dopuštenje revizije.

2. Tužitelj je podnio odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije tuženika te predlaže prijedlog odbiti u dijelu postavljenog pitanja te odbaciti u dijelu koji se odnosi na povredu ustavnog prava na pravično suđenje. Pritom ne potražuje trošak sastava odgovora.

3. Tuženik u odgovoru na reviziju tužitelja i na prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja predlaže odbaciti i reviziju i prijedlog za dopuštenje revizije. Ujedno traži i trošak sastava navedenog odgovora.

4. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za utvrđenje da je sadržaj odredbe članka 122. Kolektivnog ugovora za Hrvatsku elektroprivredu i čl. 117.a Pravilnika o radu tuženika diskriminirajući u odnosu na tužitelja kao pripadnika dobne skupine zaposlenika tuženika starijih od 63 godine i šest mjeseci pa slijedom čega, da propuštanje tuženika da u odnosu na tužitelja pristupi otkazivanju ugovora o radu s ponudom novog izmijenjenog ugovora o radu, uz utvrđivanje odgovarajuće otpremnine, predstavlja povredu tužiteljeva prava na jednako postupanje, kao i zahtjev za naknadu imovinske štete uzrokovanu povredom toga prava isplatom novčanog iznosa u visini otpremnine u iznosu od 379.177,44 kn.

U odnosu na prijedlog tuženika za dopuštenje revizije

5. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje u tekstu: ZPP) revizijski sud je ocijenio da su ispunjene pretpostavke za dopuštenje revizije tuženiku, u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, obzirom je učinio vjerojatnim da mu je u drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno odredbom čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98 - službeni pročišćeni tekst, 113/00, 124/00 - službeni pročišćeni tekst, 28/01, 41/01 - službeni pročišćeni tekst, 76/10, 55/01 - službeni pročišćeni tekst, 5/14, 85/10 - službeni pročišćeni tekst - dalje u tekstu: Ustav RH) i to pravo na pravično suđenje. Naime, izostala je ocjena drugostupanjskog suda o žalbenim navodima koji su od odlučnog značenja, i to u čemu se sastoji šteta nastala tužitelju, slijedom čega se pobijana odluka u tom dijelu ne može se ispitati.

6. Slijedom navedenog valjalo je, na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i čl. 389.b. st. 3. ZPP, odlučiti kao u izreci pod točkom I.

7. Za pravno pitanje iz prijedloga tuženika za dopuštenje revizije uzima se da je prijedlog u odnosu na njega povučen (čl. 389.b. st. 3. ZPP).

U odnosu na reviziju tužitelja

8. U ovoj pravnoj stvari primjenjuje se Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 80/22 - dalje u tekstu: ZID ZPP) koji je stupio na snagu 19. srpnja 2022., i to na temelju odredbe čl. 107. st. 5. ZID ZPP, obzirom da je pobijana drugostupanjska odluka donijeta 8. veljače 2024.

8.1. Odredbom čl. 59. ZID ZPP brisana je dotadašnja odredba čl. 382.a prema kojoj se iznimno mogla podnijeti revizija, bez dopuštenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, u povodu tužbi za zaštitu od diskriminacije, pa kako se primjenjuje ZID ZPP, to je reviziju tužitelja valjalo odbaciti kao nedopuštenu, obzirom da Vrhovni sud Republike Hrvatske nije tužitelju prethodno dopustio podnošenje revizije (čl. 382. st. 1. ZPP). Stoga je, na temelju odredbe čl. 391. st. 1. ZPP, odlučeno kao u izreci pod točkom II.

U odnosu na prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije

9. Postupajući na temelju odredbe čl. 385.a i 387. st. 1. ZPP, prema ocjeni revizijskog suda, prvo postavljeno pitanje nije važno za odluku u sporu i za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni. Naime, drugostupanjski sud je obrazložio svoju odluku o početku tijeka zateznih kamata (točka 11. obrazloženja), a tužitelj uz prijedlog nije priložio druge dijelove spisa kojima bi pobijao ocjenu drugostupanjskog suda u tom dijelu, a što je trebao u smislu čl. 387. st. 3. ZPP. Stoga navedeno pitanje nije važno za odluku u sporu.

10. U odnosu na pitanja o dosuđenim troškovima postupka valja reći, da tužitelj nije jasno naznačio razloge važnosti tih pitanja, zbog kojih smatra, da mu Vrhovni sud Republike Hrvatske treba dopustiti reviziju, u smislu čl. 385.a ZPP, a što je bio dužan na temelju odredbe čl. 387. st. 2. toč. 3. ZPP.

11. Nadalje, revizijski sud je ocijenio da tužitelj nije učinio vjerojatnim, da mu je povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno odredbom čl. 29. st. 1. Ustava RH i čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/97.) u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP (pravo na pravično suđenje). Naime, tužitelj nije obrazložio u čemu se sastoji povreda prava na pravično suđenje. Pritom je i za navesti da odluka na koju se poziva kao razlog važnosti (Rev-300/13 od 14. ožujka 2016.) nije usporediva s konkretnom činjeničnom i pravnom situacijom, kao niti s odlukom Feryn Europskog suda za ljudska prava, u kojoj je sud zaključio da je kompanija Feryn počinila izravnu diskriminaciju, jer je glavni direktor javno iznio da njegova kompanija nije sklona zapošljavanju imigranata.

12. Obzirom da u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda, po prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja, sukladno odredbi čl. 385.a ZPP, to je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP, odlučeno kao u izreci pod točkom III. te na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. i 4. ZPP, kao u izreci pod točkom IV.

13. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 155. st. 1. ZPP te tuženiku nije priznat trošak odgovora na reviziju i na prijedlog za dopuštenje revizije, jer se radi o troškovima koji nisu bili potrebni za vođenje ove parnice. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci pod točkom V.

Zagreb, 25. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća:

Slavko Pavković