REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

Sesvete, Industrijska cesta 15

Poslovni broj: P-1458/2019-37

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama, po sucu toga suda Lovri Tomičiću, u pravnoj stvari tužiteljice NG, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Ivka Dropučić, odvjetnica u Svetom Ivanu Zelini, Domjanićeva ulica 7, protiv tuženika HG, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Martina Pečenko, odvjetnica u Svetom Ivanu Zelini, Dragutina Domjanića 1a, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 11. veljače 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužiteljice odvjetnice NGC, tužiteljice osobno, punomoćnice tuženika i tuženika osobno, s danom objave 25. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku HG OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] da u roku od 15 (petnaest) dana plati tužiteljici NG, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] iznos od 12.203,58 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog iznosa do dana 31. srpnja 2015. po čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, tj. po zakonskoj zateznoj kamati koja se obračunava uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 (pet) postotnih poena, od dana 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. po zakonskoj zateznoj kamati koja se obračunava po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 31. prosinca 2023. do konačne isplate po zakonskoj zateznoj kamati koja se obračunava po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, i to:

-na iznos od 79,63 EUR od dana 7. studenog 2014. do isplate,

-na iznos od 212,36 EUR od dana 23. travnja 2015. do isplate,

-na iznos od 212,36 EUR od dana 25. prosinca 2015. do isplate,

-na iznos od 358,35 EUR od dana 22. lipnja 2017. do isplate,

-na iznos od 177,52 EUR od dana 16. studenog 2014. do isplate,

-na iznos od 177,52 EUR od dana 15. prosinca 2014. do isplate,

-na iznos od 177,52 EUR od dana 16. siječnja 2015. do isplate,

-na iznos od 177,52 EUR od dana 14. veljače 2015. do isplate,

-na iznos od 177,52 EUR od dana 12. ožujka 2015. do isplate,

-na iznos od 177,52 EUR od dana 14. travnja 2015. do isplate,

-na iznos od 177,52 EUR od dana 16. svibnja 2015. do isplate,

-na iznos od 177,52 EUR od dana 11. lipnja 2015. do isplate,

-na iznos od 177,52 EUR od dana 14. srpnja 2015. do isplate,

-na iznos od 177,52 EUR od dana 18. kolovoza 2015. do isplate,

-na iznos od 177,52 EUR od dana 14. rujna 2015. do isplate,

-na iznos od 177,52 EUR od dana 10. listopada 2015. do isplate,

-na iznos od 177,52 EUR od dana 15. studenog 2015. do isplate,

-na iznos od 177,52 EUR od dana 14. prosinca 2015. do isplate,

-na iznos od 177,52 EUR od dana 15. siječnja 2016. do isplate,

-na iznos od 177,52 EUR od dana 20. veljače 2016. do isplate,

-na iznos od 177,52 EUR od dana 16. ožujka 2016. do isplate,

-na iznos od 177,52 EUR od dana 18. travnja 2016. do isplate,

-na iznos od 177,52 EUR od dana 19. svibnja 2016. do isplate,

-na iznos od 177,52 EUR od dana 16. lipnja 2016. do isplate,

-na iznos od 177,52 EUR od dana 16. srpnja 2016. do isplate,

-na iznos od 177,52 EUR od dana 17. kolovoza 2016. do isplate,

-na iznos od 177,52 EUR od dana 14. rujna 2016. do isplate,

-na iznos od 177,52 EUR od dana 19. listopada 2016. do isplate,

-na iznos od 177,52 EUR od dana 15. studenog 2016 do isplate,

-na iznos od 177,52 EUR od dana 12. siječnja 2017. do isplate,

-na iznos od 177,52 EUR od dana 13. siječnja 2017. do isplate,

-na iznos od 177,52 EUR od dana 14. veljače 2017. do isplate,

-na iznos od 177,52 EUR od dana 15. ožujka 2017. do isplate,

-na iznos od 177,52 EUR od dana 16. travnja 2017. do isplate,

-na iznos od 177,52 EUR od dana 20. svibnja 2017. do isplate,

-na iznos od 177,52 EUR od dana 16. lipnja 2017. do isplate,

-na iznos od 177,52 EUR od dana 15. srpnja 2017. do isplate,

-na iznos od 177,52 EUR od dana 15. kolovoza 2017. do isplate,

-na iznos od 177,52 EUR od dana 14. rujna 2017. do isplate,

-na iznos od 177,52 EUR od dana 12. listopada 2017. do isplate, te

-na iznos 4.950,16 EUR od dana 31. siječnja 2018. do isplate.

II. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 (petnaest) dana naknadi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 3.086,98 EUR.

IV. Odbija se kao neosnovan tužiteljičin zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 3.000,00 EUR.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 13. rujna 2019. ovome sudu podnijela tužbu u kojoj u bitnome navodi kako sud Societe Generale – Splitska banka d.d. u svojstvu kreditora, tuženik u svojstvu korisnika kredita te ĆG i tužiteljica, oboje kao sudužnici, sklopili 12. kolovoza 2009. Ugovor o kreditu broj 52321/09 (dalje: Ugovor). Tim Ugovorom kreditor je isplatio korisniku kredita, ovdje tuženiku iznos od 20.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti, a korisnik kredita obvezao se naznačeni iznos s pripadajućim zateznim kamatama otplatiti kreditoru u roku otplate koji je ugovoren u trajanju od 120 mjeseci. U međuvremenu kreditor je pripojen OTP banci d.d., sa sjedištem u [adresa]. Ističe, kako tuženik kao korisnik kredita nije uredno otplaćivao predmetni kredit te su sudužnici ĆG i tužiteljica umjesto korisnika kredita, ovdje tuženika za njegov račun isplatili kreditoru tražbinu koju je kreditor imao prema tuženiku. Navodi kako je tužiteljici izvršena zapljena novčanih sredstava te 4. srpnja 2013. i isplata kreditoru u iznosu od 8.087,64 kn putem FINA-e. Nadalje, navodi kako je tužiteljica na ime otplate naznačenog kredita izvršila uplate kreditoru i to 14. studenog 2012. u iznosu od 3.707,00 kn, 13. svibnja 2014. u iznosu od 820,00 kn, 6. studenog 2014. u iznosu od 600,00 kn, 22. travnja 2015. u iznosu od 1.600,00 kn, 24. prosinca 2015. u iznosu od 1.600,00 kn i 21. lipnja 2017. u iznosu od 2.700,00 kn. Ističe, kako su sudužniku ĆG radi naplate predmetnog kredita vršene mjesečne uskrate na plaći u iznosu od 1.337,55 kn, i to počevši od 4. listopada 2013. do 9. listopada 2017., izvršeno je ukupno 49 uskrata po 1.337,55 kn, a što sveukupno iznosi 65.539,95 kn. Nadalje, navodi kako je sudužniku ĆG radi naplate predmetnog kredita 6. kolovoza 2013. Izvršena uskrata na plaći u iznosu od 2.013,29 kn, a 10. rujna 2013, iznosa od 2.012,92 kn. Ističe, kako je tužiteljica sudužniku ĆG nadoknadila sve naznačene uplate koje je ĆG učinio prema kreditoru. U nastavku nabraja učinjene uplate ĆG. Nadalje, navodi kako je tužiteljica 30. siječnja 2018. uplatila iznos od 37.297,00 kn u svrhu konačne otplate predmetnog kredita. Ističe, kako je predmetnim Ugorom i to u točki 8.3. ugovoreno kako sudužnici odgovaraju za ispunjenje obveza iz kredita neograničeno solidarno i istovjetno kao i korisnik kredita. Sredstva po kreditu isplaćena su isključivo tuženiku kao korisniku kredita. Ukazuje na odredbu čl. 53. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05. i 41/08., dalje: ZOO) kojom je propisano da ako je solidarna obveza osnovana isključivo u interesu jednog solidarnog dužnika, on je dužan nadoknaditi cijeli iznos duga sudužniku koji je namirivao vjerovnika. Nadalje, ukazuje na odredbu čl. 120. st. 1. ZOO-a kojom je propisano kako jamac koji je isplatio vjerovniku njegovu tražbinu može zahtijevati od dužnika da mu naknadi sve što je isplatio za njegov račun, a i kamate od dana isplate. Slijedom navedenoga, a kako je obveza po predmetnom kreditu osnovana isključivi u interesu tuženika kao korisnika kredita, to je tuženik dužan nadoknaditi tužiteljici sve isplate koje je tužiteljica izvršila na ime otplate predmetnog kredita i to u ukupnom iznosu od 125.977,80 kn.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 2. siječnja 2020. u bitnome ističe kako su tuženik i tužiteljica u vrijem sklapanja predmetnog ugovora o kreditu 12. kolovoza 2009. bili bračni drugovi te su živjeli u bračnoj zajednici. Sredstva iz predmetnog Ugovora potrošena su za potrebe bračne i obiteljske zajednice stranaka i to u pretežitom dijelu su potrošena za podmirenje postojećih dugova obiteljske zajednice. Bračna zajednica stranaka prestala je u ožujku 2010., a njihov brak pravomoćno je razveden 9. svibnja 2013. Predmetni kredit odnosno plaćeni obroci kredita nakon prestanka bračne zajednice predstavljaju dug tj. teret bračne stečevine i to svakog bračnog druga u ½ dijela. Ističe, kako je tuženik kao nositelj kredita kroz cijelo razdoblje od odobrenja kredita do zatvaranja istog, otplaćivao dio mjesečnih obroka i to u početku cijele mjesečne rate a kasnije dio mjesečnih rata, a kako je to vidljivo iz priložene dokumentacije te tužiteljica od njega može eventualno potraživati samo razliku mjesečnih nezastarjelih rata do polovice iznosa mjesečne rate, ali samo za one obroke koje je ona osobno podmirila,a ne i one koje je podmirio drugi sudužnik. Navodi, kako je tužiteljica u predmetnom slučaju imala pravni interes otplaćivati rate kredita koji terete bračnu stečevinu, iako je korisnik istog bio tuženik te ima pravo tražiti povrat polovice samostalno plaćenog kreditnog iznosa, odnosno u predmetnom slučaju razliku do polovice tek ispunjenjem obveze prema vjerovniku-banci i to obvezno pravnim zahtjevom. U odnosu na sve iznose navedene u tužbi plaćene prije 13. rujna 2014. ističe prigovor zastare. Nadalje, u odnosu na nezastarjele iznose koje je tužiteljica navodno podmirila banci i to 6. studenog 2014. iznos od 600,00 kn, 22. travnja 2015. iznos od 1.600,00 kn, 24. prosinca 2015. iznos od 1.600,00 kn i 21. lipnja 2017. iznos od 2.700,00 kn, dakle ukupno 6.500,00 kn, tužiteljica može potraživati samo polovinu toga iznosa, tj. 3.250,00 kn, kao i u odnosu na iznos od 37.297,00 kn plaćen 30. siječnja 2018., tj. iznos od 18.648,50 kn, umanjen za iznose plaćene po tuženiku 27. studenog 2017. u iznosu od 530,56 kn, 21. prosinca 2017. u iznosu od 530,56 kn i 30. siječnja 2018. u iznosu od 530,56 kn, tj. umanjeno za ukupno 1.591,58 kn, što iznosi 17.056,82 kn. Nadalje, u odnosu na iznose podmirene po sudužniku ĆG, ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužiteljice, obzirom da nije priložen dokaz o uplatama ĆG prema banci. Slijedom navedenoga, predlaže odbiti tužbeni zahtjev preko iznosa glavnice od 20.306,82 kn.

3. Podneskom od 26. studenog 2024. tužiteljica se očitovala na tijek postupka. Učinila je nespornim zastaru za dio utuženih iznosa koji su plaćeni prije 13. rujna 2014. i sukladno tome je uredila predmetni tužbeni zahtjev te je postavila i podredni, eventualno kumulirani tužbeni zahtjev, u kojem potražuje polovinu iznosa, s obzirom na istaknuti prigovor da predmetni kredit tereti bračnu stečevinu.

4. Tijekom postupka sud je pregledao Ugovor o kreditu br. 52321/09 od 14. kolovoza 2009. (str. 6 i 7 spisa), Promet po kreditu (str. 8 – 14 spisa), Potvrdu o prometu po računu (str. 15 – 27 spisa), Promet po računu u Zagrebačkoj banki d.d. (str. 28 – 35 spisa), Potvrdu o konačnoj otplati kredita od 1. veljače 2018. (str. 36 spisa), Izvadak iz matice rođenih za tuženika (str. 41 spisa), Obračune isplaćene plaće/naknade plaće (str 42 – 89 spisa), Dopis OTP banke d.d. od 9. travnja 2021. (str. 95 spisa), Ugovor o kreditu br. 52321/09 od 14. kolovoza 2009. (str. 96 – 99 spisa), Promet po kreditu (str. 100 – 120 spisa), Dopis OTP banke d.d. od 9. prosinca 2021. (str. 129 spisa), Potvrdu Splitske banke d.d. (str. 130 spisa), Promet po kreditu (str. 131 – 152 spisa), Promet po kreditu (str. 190 – 211 spisa), Dopis OTP banke d.d. (str. 212 spisa), izveden je dokaz saslušanjem svjedoka ĆG (str. 215 i 216 spisa), izveden je dokaz saslušanjem tužiteljice NG (str. 216 i 217 spisa) i izveden je dokaz saslušanjem tuženica HG (str. 217 – 219 spisa).

5. U ovoj pravnoj stvari nije izveden dokaz financijsko knjigovodstvenim vještačenjem, iako je sud na ročištu 14. lipnja 2022. odredio da će se taj dokaz izvesti. Naime, sud je rješenjem sa ročišta 14. lipnja 2022. odredio izvođenje dokaza financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručeviću i pozvao je tužiteljicu da u roku od 60 dana uplati predujam za to vještačenje. Međutim, tužiteljica nije uplatila predujam za financijsko vještačenje pa je ovaj sud na ročištu 5. prosinca 2024. odredio da se neće izvesti dokaz financijskim vještačenjem, budući da je tužiteljica u rješenju kojim je određeno izvođenje tog dokaza bila upozorena da se taj dokaz neće izvesti u slučaju da ne uplati predujam za vještačenje u za to određenom roku.

6. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP), ovaj sud je ocijenio kako je osnovni tužbeni zahtjev osnovan.

7. Predmet spora čini tužbeni zahtjev kojim tužiteljica traži isplatu iznosa od 12.203,58 EUR (91.947,87 kn) na ime povrata iznosa kojeg je isplatila po Ugovoru o kreditu u svojstvu sudužnika i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev kojim traži isplatu polovine prethodno navedenog iznosa, odnosno 6.101,80 EUR (45973,94 kn).

8. Između stranaka nije sporno da je tuženik u svojstvu korisnika kredita sa Societe Generale – Splitska banka d.d. dana 12. kolovoza 2009. sklopio Ugovor o kreditu br. 52321/09 (str. 6 i 7 spisa), a da su po tom Ugovoru sudužnici bili tužiteljica i ĆG.

9. Nadalje, nije sporno da su tužiteljica i tuženik u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu bili u braku te nije sporno da je kasnije prestala njihova bračna zajednica i da je brak formalno razveden 9. svibnja 2013.

10. Nije sporno niti pravo tužiteljice na povrat dijela utuženog potraživanja i to u iznosu od 2.695,18 EUR (20.306,82 kn), budući da je u tom dijelu tuženik učinio nespornim utuženo potraživanje i to već u odgovoru na tužbu.

11. Nadalje, nije sporno da je u zastari dio prvotno utuženog potraživanja te je posljedično tužiteljica i uredila svoj konačno postavljeni tužbeni zahtjev, prihvativši kao osnovan prigovor zastare u odnosu na dio utuženog potraživanja.

12. Nije sporno nit da je tužiteljica platila dio obveza po predmetnom Ugovoru o kreditu.

13. Sporno je pitanje da li je dio obveza platio drugi sudužnik ĆG i sporno je pitanje da li je tužiteljica platila ĆG ono što je on platio po predmetnom Ugovoru o kreditu, odnosno sporno je pitanje aktivne legitimacije tužiteljice.

14. Nadalje, je sporno pitanje ima li tužiteljica pravo na naknadu iznosa kojeg je platila po predmetnom Ugovoru o kreditu ili eventualno na naknadu polovine toga iznosa, budući da su ona i tuženik u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu bili u braku.

15. Sporno je i pitanje treba li tuženiku priznati njegove navodne uplate po predmetnom kreditu u iznosu od 1.591,68 kn (211,25 EUR).

16. Ovdje najprije treba istaknuti kako iz samog odgovora na tužbu proizlazi da je tužiteljica po predmetnom Ugovoru o kreditu platila 43.797,00 kn (5.812,86 EUR) i to uplatama glede kojih nije nastupila zastara.

17. Odlučno pitanje je ima li tužiteljica pravo na povrat cijelog tog iznosa ili ima pravo na povrat polovine toga iznosa, budući da je sa tuženikom u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu bila u braku i sporno je pitanje mora li se taj iznos umanjiti za navodne uplate tuženika u iznosu od 1.591,68 kn (211,25 EUR).

18. U odnosu na prethodno navedene navodne uplate tuženika, ovaj sud ocjenjuje kako se iste ne mogu uzeti u obzir, budući da tuženik tijekom postupka nije istaknuo prigovor radi prijeboja niti je podnio protutužbu, a što je pravilno istaknula i tužiteljica u svom podnesku od 26. studenog 2024.

19. Dakle, tužiteljica je platila po predmetnom kreditu iznos od 43.797,00 kn (5.812,86 EUR).

20. Odlučno je utvrditi ima li tužiteljica pravo na povrat tog iznosa u cijelosti ili polovine toga iznosa, budući da je bila u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu u braku sa tuženikom.

21. Tužiteljica je tijekom cijelog postupka isticala kako je kredit utrošen za uređenje kuće u kojoj je nakon razvoda stranaka ostao živjeti tuženik pa da je kredit iskorišten isključivo u za korist tuženika.

22. Pored toga odlučno je i pitanje koliki iznos je po predmetnom Ugovoru o kreditu vratio drugi sudužnik ĆG i da li je njemu tužiteljica naknadila taj iznos te da li tužiteljica ima pravo na povrat toga iznosa ili polovine toga iznosa od tuženika.

23. Potrebno je istaknuti kako je ovaj sud na prijedlog tužiteljice u više navrata od OTP banke d.d., pravne slijednice Societe Generale - Splitske banke d.d. zatražio podatke o izvršenim uplatama po predmetnom Ugovoru o kreditu.

24. Iz dostavljenog prometa po predmetnom Ugovoru o kreditu (str. 190 - 211 spisa) razvidan je veći broj uplata po predmetnom kreditu u iznosima od po 1.337,55 kn, koliko su iznosile mjesečne rate i to u najmanju ruku 49 takvih uplata, a koliko navodi tužiteljica u tužbi da ih je učinio sudužnik ĆG.

25. Iz prethodno navedenih uplata nije razvidno tko ih je učinio, a tuženik od početka postupka osporava da bi ih učinio ĆG.

26. Radi razjašnjena te odlučne okolnosti na ročištu za glavnu raspravu 11. veljače 2025. izveden je dokaz saslušanjem svjedoka ĆG, brata tužiteljice.

27. Svjedok ĆG u bitnome je iskazao da je on bio sudužnik tuženiku po predmetnom Ugovoru o kreditu dok su tužiteljica i tuženik još bili u braku. Tuženik je u početku uredno otplaćivao taj kredit a onda nakon što su se stranke razvele je njemu sjela ovrha za otplatu rate po tom kreditu a to je počelo negdje 2012. ili 2013. onda mu je svaki mjesec skidan iznos od 1.337,00 kuna a to je trajalo oko 4-5 godina tako da se radi o ukupnom iznosu od oko 60.000,00 kuna ali ne raspolaže podacima o točnom iznosu. Sudužnik po predmetnom ugovoru je i tužiteljica ali su samo njemu skidali iznose sa plaće a onda mu je tužiteljica svaki mjesec radila uplatu na ime povrata toga što je njemu skinuto i u cijelosti mu je vratila iznos koji mu je skinut, tako da on nema potraživanja budući da mu je tužiteljica otplatila taj iznos. Ti iznosi su mu redovito ustezani sa plaće.

Na poseban upit da li mu je tuženik ikada vratio nešto od tog novca, svjedok je odgovara da nije a probao je sa tuženikom ostvariti kontakt, znao je gdje radi pa mu je čak i došao na radno mjesto pa su popričali o tome. On je rekao da ga nije briga za to jer ga je tužiteljica nagovorila na podizanje kredita a njemu je tada bila i smanjena plaća na minimalac.

Na poseban upit da li mu je poznato na što su utrošena sredstva po tom kreditu svjedok je odgovorio da s obzirom na to da su stranke živjele u zajedničkoj kući uređivale su tu kuću, okućnicu i garažu. Zna da su bili neki majstori. Na poseban upit tko ga je kod podizanja kredita pitao da bude sudužnik, svjedok je odgovorio da se ne sjeća točno a tada su bili u dobrim odnosima pa su ga možda i zajedno pitali.

Na poseban upit da li su mu stranke baš rekle da je namjena kredita uređenje kuće svjedok je odgovorio da se ne sjeća točno što su rekli ali je kasnije vidio da se uređuje kuća. Dakle on je zaključio da je kredit utrošen za uređenje, budući da je podignut a onda su obavljani radovi na kući. Stranke su se vjenčale 2003. Na poseban upit gdje su živjele nakon sklapanja braka svjedok je odgovario kako misli da su odmah uselile u predmetnu kuću. On protiv tuženika nije pokretao nikakav postupak radi naplate rata po kreditu.

Na poseban upit zašto mu je tužiteljica plaćala za ono što je njemu naplaćeno po kreditu svjedok odgovara zato da oon ne bi bio oštećen.

28. Ovaj sud ocjenjuje kao vjerodostojan i životno logičan iskaz svjedoka ĆG, brata tužiteljice te je isti sukladan sa dokumentacijom dostavljenom od OTP banke d.d. Naime, svjedok je razložno pojasnio da su njemu sa plaće skidane rate po predmetnom kreditu i to u iznosu od po 1.337,00 kn te da je to počelo negdje 2012. ili 2013. kada je tuženik prestao vraćati kredit. Isto je vidljivo iz prometa po kreditu (str. 190 – 211 spisa). Naime, razvidno je postojanje uplata po predmetnom kreditu od 2013. nadalje i to upravo u iznosima od po 1.337,55 kn, koliko je iznosila rata po kreditu, a za koje uplate nije razvidno tko ih je činio. Ovaj sud ocjenjuje kako je iskazom svjedoka ĆG utvrđeno da se kod tih uplata radi o ustegama po njegovoj plaći, budući da je isto logično jer je upravo on i bio sudužnik po predmetnom Ugovoru o kreditu, a imao je redovita mjesečna primanja, jer je bio zaposlen u državnoj službi.

29. Iz dokumentacije je razvidno da se radi čak o većem broju uplata od 49 uplata koliko u tužbi navodi tužiteljica. Međutim, s obzirom na to da je sud vezan činjeničnim supstratom tužbe, ovaj sud ocjenjuje kako je provedenim postupkom dokazano da je po predmetnom Ugovoru o kreditu sa primanja sudužnika ĆG izvršeno 49 ustega, svaka u iznosu od po 1.337,55 kn (177,52 EUR), odnosno da je ĆG po predmetnom Ugovoru o kreditu vratio sveukupno 65.539,95 kn (8.698,65 EUR).

30. Nadalje, iz iskaza svjedoka ĆG proizlazi da mu je iznos koji je njemu prisilno naplaćen po predmetnom Ugovoru o kreditu u cijelosti vratila tužiteljica i to uplatama koje je izvršila nakon svake pojedine ustege sa njegove plaće.

31. Ovaj sud ocjenjuje kao vjerodostojno da je tužiteljica vratila svjedoku ĆG, svome bratu ukupan iznos od 65.539,95 kn (8.698,65 EUR). Naime, svjedok je iskazao kako nije pokrenuo nikakav postupak protiv tuženika, a potpuno je životno nelogično da ne bi pokrenuo postupak protiv tuženika kao glavnog dužnika da mu tužiteljica, njegova sestra nije vratila prethodno navedeni iznos. Pored toga životno logično je iskazao da mu je tužiteljica kao njegova sestra vratila taj iznos iz razloga da ne bude oštećen. Naime, očigledno je da je tužiteljici i tuženiku dok su još bili u braku bio potreban predmetni kredit u iznosu od 20.000,00 EUR te im je za podizanje tog kredita bio potreban još jedan sudužnik pa su zamolili ĆG, brata tužiteljice da on bude sudužnik. Posljedično, životno je logično da je tužiteljica osjećala obavezu prema svome bratu da mu vrati iznos koji mu je ustegnut po osnovi povrata predmetnog kredita, budući da je on preuzeo tu obvezu bez da sam ima ikakve koristi od tog kredita, već isključivo da pomogne tužiteljici kao svojoj sestri.

32. Dakle, ovaj sud ocjenjuje kako je tužiteljica aktivno legitimirana tražiti povrat i iznosa kojeg je vratila ĆG na ime povrata predmetnog kredita, ali je odlučno pitanje može li tražiti povrat cijelog tog iznosa ili polovine toga iznosa.

33. Slijedom navedenoga, nije sporno da je tužiteljica po predmetnom Ugovoru o kreditu vratila ukupno 109.336,95 kn (14.511,51 EUR). Od toga iznosa tuženik je sam priznao da je u obvezi vratiti tužiteljici iznos od 20.306,82 kn (2.695,18 EUR).

34. Odlučno je pitanje ima li tužiteljica pravo na povrat cijelog prethodno navedenog iznosa ili polovine toga iznosa, s obzirom da je nesporno u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu bila u braku sa tuženikom.

35. Radi razjašnjenja te odlučne okolnosti na ročištu za glavnu raspravu 11. veljače 2025. izveden je i dokaz saslušanjem stranaka.

35. Tužiteljica NG u bitnome je iskazala kako je ona po predmetnom ugovoru o kreditu bila sudužnik kao supruga tuženika a zato je njezin brat ĆG naveden prije nje u ugovoru. Da je ona mogla financijski pokriti tu obvezu iz kredita ne bi bilo potrebno da joj je brat sudužnik a ona je u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu prije toga kraće radila odnosno svježe se vratila sa porodiljnog dopusta. U samom ugovoru o kreditu navedeno je da je isti korišten za podmirenje dva ranija kredita tuženika a ti krediti su utrošeni za uređenje kuće. Predmetni iznos kredita od 20.000,00 eura utrošen je radi podmirenja ranijih obveza tuženika a dio je uplaćen na njegov račun a u braku su bili od 20. rujna 2003. Tuženik i ona uselili su se u zajedničku kuću koja je bila u rohbau stanju odnosno neuređena. Jedan dio sredstava za uređenje kuće da li su njeni roditelji jedan dio roditelji tuženika a ostalo je financirano iz kredita. Postojao je još jedan kredit na njezino ime u Raiffeisen banci koji je u cijelosti utrošen na uređenje kuće konkretno za termo izolacijsku fasadu koja je u ono vrijeme koštala oko 20.000,00 eura. Zajednički su uređivali tu fasadu, potpuno pločenje dva kata kuće,uređenje soba, kupovina aparata primjerice perilica suđa, klima uređaji. Uređena je kompletna okućnica kuće sa drvećem i cvijećem, pločenjem prilaznog ulaza kuće, kompletna kovana ograda za 300 m kvadratnih okućnica sa betoniranjem. U braku su kupili i zajednički automobil koji je ostao tuženiku a sve prethodno nabrojano ostalo je u kući u kojoj je nakon razvoda ostao živjeti tuženik a razveli su se 2010., s time da je ona od tada sa djetetom koje danas ima 17 godina živjela u podstanarstvu a i plaćala je obveze za predmetni i još jedan kredit tuženika a prima najmanju moguću zakonom dopuštenu alimentaciju od tuženika koja trenutno iznosi 199,00 eura. Predmetni kredit tuženik je prestao otplaćivati 2013. i tada su brat i ona istovremeno blokirani od tadašnje Splitske banke a s obzirom da je njezin brat bio financijski sudužnik njemu su vršili ustegu sa plaće te je iz njegovih platnih listi razvidno da je isplaćivao iznose prema Splitskoj banci. Zbog ljudskosti ona je bratu odmah kada bi mu ustegnuli iznos vršila uplatu sa svog računa u Zagrebačkoj banci na njegov račun u istoj banci. Po njezinom izračunu njenom bratu je u razdoblju od 4,5 godina negdje do siječnja 2018. skinuto oko 75.000,00 kuna, a tada je ona ostatak jednokratno isplatila Splitskoj banci a radilo se o iznosu od 37.500,00 kuna i time je taj kredit otplaćen tako da je ona ukupno na ime predmetnog kredita platila oko 114.000,00 kuna a možda se radi i o većem iznosu s time da je sav taj iznos uložen u kuću u kojoj je ostao živjeti tuženik nakon razvoda.

Na poseban upit koliko je iznosio iznos kojeg je mjesečno vračala svom bratu, tužiteljica je navela 1.337,55 kuna a u toj otplati ĆG nije sudjelovao tuženik. Niti joj je tuženik ikada bilo što otplatio za taj kredit koji je uložen u uređenje kuće. Ona nikada ništa od onoga za što su vršena ulaganja u kuću nisam iznijela iz kuće. S obzirom na sve to što je otplatila smatra kako je znatno prenizak iznos od 20.306,82 kune.

Na poseban upit da li je sporno čija je predmetna kuća tužiteljica je odgovorila kako to nije sporno odnosno kuća je tuženikova. Ona nakon razvoda braka nije pokrenula nikakav postupak zbog učinjenih ulaganja u kuću.

Na poseban upit punomoćnice tuženika što je od svih opsežnih radova koje je nabrojala u svom iskazu napravljeno nakon sklapanja predmetnog ugovora o kreditu tuženica je odgovorila da je napravljeno samo pločenje koliko se sjeća. Misli da je nakon toga kupljen i klima uređaj koji je koštao oko 5.000,00 kuna zatim je u kuhinji napravljen dodatni element koji je koštao oko 4.000,00 kuna, napravljena su vrata koja odvajaju prvi kat i garažu, radi se o velikim vratima koja su u ono vrijeme koštala oko 6.000,00 kuna. Ne može se sjetiti koliko točno su koštale te pločice a radilo se o puno pločica a popločeni su i balkoni te garaža.

Na poseban upit da li je to sve bilo rađeno 2009. kada je podignut kredit tužiteljica odgovara da je i to na jesen odnosno odmah u kolovozu je kupljena klima. Na poseban upit da li je auto koji je ona imala u vrijeme sklapanja braka tada bio otplaćen tužiteljica je odgovorila da nije odnosno bio je pod njenim kreditom. Misli da sam tada imala samo taj kredit za auto.

36. Na istom ročištu tuženik HG u bitnome je iskazao kako su tužiteljica i on odmah nakon svadbe 20. rujna 2003. uselili u predmetnu kuću koja je izgrađena na zemljištu njegovih roditelja i oni su ju za njega napravili a budući da je on tada tek počeo raditi. Radilo se o kući koja je bila u useljivom stanju budući da su od prvog dana počeli živjeti u toj kući. Postojala je kuhinja, kupaonica, dnevni boravak, spavaća soba. Sve potrebno za život je bilo u kući. On je tada imao auto Golf kojeg je naslijedio od oca, nije imao kredit, a imao je i nešto ušteđevine. Tužiteljica je ušla u brak sa svježim kreditom za auto budući da je isti sklopljen 2002. a rok za otplatu je bio misli 7 godina i imala je minuse po računu odnosno obveze za kartice. A on nije naučen na kartice već plaća u gotovini. 2007. je obolio dobio je rak limfnih čvorova i bio je godinu i pol dana na bolovanju, bio je na kemoterapiji i presađivanju matičnih stanica. 2009. Počeo je ponovno raditi iako mu se nudila mogućnost da ide u mirovinu ali pritisnut kreditima i minusom nastavio je dalje raditi iako su se njegovi roditelji tome protivili a on ih nije htio upoznati sa financijskom situacijom u kojoj se nalazi. Kada se vratio na posao imao sam manju plaću nego ranije i to za skoro 2.000,00 kuna. Predmetni kredit podignut je zbog podmirenja ranijih zaduženja a prije se trošilo a rodilo se i dijete pa su bile povećane potrebe. Prije bolesti imao je 7.000,00 kuna plaću a za vrijeme bolovanja pao je na oko 4.000,00 kuna a kada se vratio na posao imao je između 5.000,00 i 5.500,00 kuna plaće. Tužiteljica je našla mogućnost da se sklopi predmetni kredit a on je bio protiv toga i ona je sugerirala da bi njen brat ĆG bio sudužnik budući da je on zaposlen u državnoj službi. Nakon 6 mjeseci od sklapanja predmetnog ugovora o kreditu tužiteljica i on su se se razveli. On je do 2013. plaćao puni iznos rate po kreditu i onda mu je blokiran račun jer je imao obvezu po drugom kreditu i obvezu na ime alimentacije pa mu plaća nije bila dovoljna za podmirenje svih tih obveza. Imao je zaštićeni račun a njegov poslodavac plaćao je alimentaciju i dio predmetnog kredita. Vrata koja odvajaju garažu i prvi kat napravljena su 2004. klima je napravljena prije nego što se rodilo dijete 2008. Ograda je rađena negdje 2004. ili 2005. a radi se o željeznoj ogradi a ne o kovanoj ogradi a i popločenje je rađeno ranije. Nakon sklapanja predmetnog ugovora o kreditu ništa nije rađeno u kući a i razveli su se u ožujku 2010. odnosno tada je tužiteljica iselila. On nema saznanja o tome da li je vršena ustega sa plaće ĆG a za otplatu predmetnog kredita. Jednom prilikom došao je do njega na radno mjesto ĆG i sugerirao mu je da sudužništvo po predmetnom kreditu prebaci na svoga brata kako on ne bi bio sudužnik. On mu je rekao da je u blokadi i da to rješava sa svojom sestrom a njemu uzimaju sa plaće za kredit i za alimentaciju to je bilo nakon što je pao u blokadu. On sada živi od plaće bez ijednog kredita.

37. Iz iskaza stranaka za ovaj sud proizlazi kako je predmetni kredit utrošen radi podmirivanja ranijih obaveza po kreditima, koji su očigledno podizani radi uređenja predmetne kuće. Naime, stranke su odmah nakon svadbe u rujnu 2003. uselile u predmetnu kuću, u kojoj i danas živi tuženik, te su u toj kući vršena razna ulaganja.

38. Ovaj sud ocjenjuje životno logičnim da su ta ulaganja rađena prije sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu, budući da se u istome izričito navodi da će se sredstva iz tog Ugovora o kreditu utrošiti za podmirenje dva ranija kredita.

39. Dakle, predmetni kredit utrošen je za podmirenje ranijih obaveza nastalih u braku a tužiteljica je svojim uplatama i podmirenjem onoga što je platio njen brat ĆG nastavila vraćati predmetni kredit nakon što je u svibnju 2013. pravomoćno razveden brak stranaka.

40. U predmetnom slučaju po ocjeni ovog suda predmetni kredit ne predstavlja bračnu stečevinu stranaka. Naime, ne radi se o stambenom kreditu i očigledno je da su sredstva tog kredita utrošena za podmirenje ranijih obaveza koje su nastale na ime uređenja kuće u kojoj su stranke živjele za vrijeme trajanja braka, a u kojoj je nakon razvoda ostao živjeti tuženik i on i dalje živi u toj kući, dok je tužiteljica odselila živjeti na drugo mjesto i ne polaže bilo kakva prava na kuću u kojoj živi tuženik.

41. Pri ovakvom stanju stvari, ovaj sud ocjenjuje kako se tužiteljica pravilno tijekom postupka poziva na odredbu čl. 53. st. 2. ZOO-a prema kojoj je kada je solidarna obveza osnovana u isključivom interesu jednoga solidarnog dužnika, on dužan naknaditi cijeli iznos duga sudužniku koji je namirio vjerovniku.

42. Naime, u predmetnom slučaju ne radi se o stambenom kreditu na temelju kojeg bi stranke u braku stekle nekretninu koja bi predstavljala bračnu stečevinu, već se radi o tome da su stranke za vrijeme trajanja braka podigle kredit koji je utrošen za podmirivanje ranijih obveza nastalih na ime uređenja nekretnine u kojoj su stranke živjele za vrijeme trajanja braka, ali u kojoj je nekretnini nakon razvoda pa već i prije formalnog razvoda, kada je faktično prestala bračna zajednica između stranaka ostao živjeti isključivo tuženik.

43. Po predmetnom Ugovoru o kreditu tuženik kao korisnik kredita, tužiteljica i njen brat kao sudužnici nesporno su u solidarnoj obvezi, ali ta obveza je zasnovana isključivo u interesu tuženika kao glavnog dužnika, budući da je on ostao živjeti u kući za čije uređenje je utrošen taj krediti, odnosno isti je utrošen za podmirivanje ranije nastalih obveza na ime uređenja kuće, budući da iz samog iskaza tuženika proizlazi da su stranke u braku vršile ulaganja u predmetnu kuću, u kojoj je isključivo nakon prestanka braka on ostao živjeti, a tužiteljica je učinila i nespornim da se radi o kući tuženika te da ona nema nikakva prava na toj nekretnini.

44. Pri ovakvom stanju stvari bilo bi neprihvatljivo da tužiteljica koja je svojim uplatama na ime povrata kredita i podmirenjem ĆG onoga što je on platio podmirila ukupan iznos od 109.336,95 kn (14.511,51 EUR) na ime povrata predmetnog kredita ne bi imala pravo povrata od tuženika, a u čiju korist je zasnovana predmetna solidarna obveza. Naime, potrebno je pojasniti da je predmetna solidarna obveza od svoga nastanka zasnovana isključivo u interesu tuženika, budući da nije sporno da predmetna nekretnina nije bračna stečevina stranaka već predstavlja imovinu tuženika, a tuženik je i nakon razvoda braka stranaka ostao živjeti u predmetnoj kući i tužiteljica na tu nekretninu ne polaže bilo kakvo pravo.

45. Ovdje je potrebno naglasiti kako konačno postavljenim tužbenim zahtjevom iz podneska od 26. studenog 2024., tužiteljica potražuje ukupan iznos od 12.203,58 EUR, dakle, potražuje čak i manje od prethodno navedenoga.

46. Posljedično, prihvaćen je osnovni konačno postavljeni tužbeni zahtjev iz tužiteljičinog podneska od 26. studenog 2024. (točka I. izreke presude).

47. U odnosu na odluku o troškovima parničnog postupka, ovaj sud ocjenjuje kako je tužiteljica u cijelosti uspjela u ovom sporu, budući da je u cijelosti uspjela sa svojim konačno postavljenim tužbenim zahtjevom iz podneska od 26. studenog 2024., a sukladno odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu. Tužiteljica ima pravo na naknadu troškova sastava tužbe od 13. rujna 2019. u iznosu od 200,00 eur prema Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne Novine“ broj 138/23., dalje: OT), zastupanja na pripremnom ročištu 15. listopada 2020. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 9. t. 1. OT-a), zastupanja na ročištu 17. studenog 2021. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 9. t. 1. OT-a), zastupanja na ročištu 9. veljače 2022. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 9. t. 1. OT-a), zastupanja na ročištu 5. travnja 2022. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 9. t. 1. OT-a), zastupanja na ročištu 14. lipnja 2022. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 9. t. 1. OT-a), zastupanja na ročištu 25. listopada 2022. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 9. t. 1. OT-a), zastupanja na ročištu 20. prosinca 2022. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 9. t. 1. OT-a), sastava obrazloženog podneska od 26. studenog 2024. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 8. t. 1. OT-a), zastupanja na ročištu 5. prosinca 2024. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 9. t. 1. OT-a) i zastupanja na ročištu 11. veljače 2025. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 9. t. 1. OT-a). Dakle, tužiteljica ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 2.200,00 eur pa kada se tome doda PDV po stopi od 25% tužiteljica ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka u ukupnom iznosu od 2.750,00 eur. Tužiteljica ima pravo i na naknadu troška sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 168,49 eur i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 168,49 eur. Dakle, tužiteljica ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka u sveukupnom iznosu od 3.086,98 eur (točka II. izreke presude).

48. Naprotiv, tužiteljica nema pravo na nagradu za prvih osam poduzetih radnji od po 625,00 eur sa uključenim PDV-om, već za sve poduzete radnje u postupku ima pravo na nagradu od po 250,00 eur sa uključenim PDV-om. Naime, tuženik je odmah u odgovoru na tužbu učinio nespornim iznos od 2.695,18 eur i prigovorio je zastari na dio potraživanja, pa ovdje treba uzeti da je vrijednost predmeta spora od početka bio traženi iznos iz konačno postavljenog tužbenog zahtjeva, odnosno 12.203,58 eur pa tužiteljici sukladno tome pripada pravo na nagradu od po 250,00 eur sa uključenim PDV-om po poduzetoj radnji. Dakle, tužiteljica nema pravo na naknadu troškova parničnog postupka u sveukupnom iznosu od 3.000,00 eur (točka III. izreke presude).

49. Ovaj sud nije smatrao potrebnim u izreci presude odlučivati o tuženikovom zahtjevu za naknadu troškova, budući da je tužiteljica u cijelosti uspjela sa svojim konačno postavljenim tužbenim zahtjevom, a tužiteljici je pri tome priznata nagrada za svaku pojedinu radnju prema vrijednosti predmeta spora konačno postavljenog tužbenog zahtjeva, čime je uzeto u obzir da je dio potraživanja tuženik već u odgovoru na tužbu učinio nespornim i uzeto je u obzir da je dio potraživanja bio u zastari, a u kojem dijelu je tužiteljica i uskladila svoj tuženi zahtjev.

U Sesvetama 25. ožujka 2025.

Sudac

Lovro Tomičić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Županijskom sudu u roku 15 dana od ročišta za objavu presude (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva istovjetna primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

DNA:

- tužiteljici po odvjetnici Ivki Dropučić, uz nalog za sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 168,49 EUR

- tuženiku po odvjetnici Martini Pečenko