Republika Hrvatska

Trgovački sud u Splitu

Sukoišanska 6, Split

Poslovni broj: Povrv-104/2024-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, po sucu ovog suda Ivani Madunić, na prijedlog sudskog savjetnika Marije Kadić Brstilo, u pravnoj stvari tužitelja ADRIA PLUS d.o.o., OIB: 82811653106, Ulica Ivana Gorana Kovačića bb, Makarska, kojeg zastupa punomoćnik Predrag Trutin, odvjetnik u Makarskoj, protiv tuženika MILO MOJE d.o.o., OIB:03273755102, Donja Vala 1E, Drvenik, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Delipetar, odvjetnik u Imotskom, radi isplate, nakon održane usmene i javne glavne rasprave zaključene 10. veljače 2025. u prisutnosti prokurista tužitelja GČ i u izočnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 25. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave donesen od strane javnog bilježnika Mate Juroša, sa sjedištem javnobilježničkog ureda u Imotskom, poslovni broj UPP/OS-Ovrv-1321/2022 od 20. veljače 2023. kojim se nalaže ovršeniku, sada tuženiku, da u roku od 8 dana namiri novčanu tražbinu ovrhovoditelja, sada tužitelja, u iznosu od 1.171,44 EUR uvećanu za zakonske zatezne kamate koje na taj iznos teku od 16. srpnja 2021. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, zajedno sa nastalim troškovima postupka u iznosu od 174,19 EUR uvećanim za zakonske zatezne kamate koje teku od 20. veljače 2023. pa do isplate, te se tužbeni zahtjev odbija.

Obrazloženje

1. Tužitelj (ranije ovrhovoditelj) je 26. prosinca 2022. podino prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv tuženika (ranije ovršenika), radi naplate iznosa od 1.171,44 EUR-a zajedno sa zakonskim zateznim kamatama. Rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Mate Juroša, sa sjedištem javnobilježničkog ureda u Imotskom, poslovni broj UPP/OS-Ovrv-1321/2022 od 20. veljače 2023., određena je ovrha radi prisilne naplate tražbine ovrhovoditelja zajedno sa troškovima postupka.

2. Nakon što je tuženik (ranije ovršenik) pravovremeno uložio prigovor, rješenjem Općinskog suda u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom poslovni broj Povrv-145/2023- 3 od 12. siječnja 2023. rješenje o ovrsi donijeto od strane javnog bilježnika Mate Juroša, sa sjedištem javnobilježničkog ureda u Imotskom, poslovni broj UPP/OS-Ovrv- 1321/2022 od 20. veljače 2023., stavljeno je izvan snage i postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. U prigovoru protiv rješenja o ovrsi tuženik (ranije ovršenik) je naveo da pobija rješenje u cijelosti, te da negira bilo kakav dug prema tužitelju (ranije ovrhovoditelju) jer da je uvijek bilo obrnuto i da je tužitelj uvijek, pa tako i danas, dužan tuženiku. Tužitelj da se poziva na račun 2/03/01 od 15. lipnja 2021., a u računu navodi da je isporuka bila po računu-dostavnici 8/2018, bez da navodi kako je roba naručena, je li dogovoreno plaćanje, da li je tražbina prestala. Nadalje navodi kako su stranke dana 12. prosinca 2017. zaključile Ugovor o pozajmici temeljem kojeg tuženik daje u zajam tužitelju iznos od 200.000,00 kn, a koji iznos tužitelj na poziv tuženika kao zajmodavca vraća dijelom na drugi način i to isporukom robe iz računa broj 5/03/01 od 15. lipnja 2021. Umjesto da tužitelj pozove tuženika da sukladno odredbama Zakona o obveznim odnosima zatvore međusobna potraživanja, da se isti odlučio na ovaj ovršni postupak potpuno nepotrebno i neekonomično, radi čega da će tuženik podnijeti protutužbu za naplatu razlike, jer da tužitelj još uvijek tuženiku duguje iznos od 277.358,03 kn, u koji iznos su uključene kamate na pozajmljeni iznos. Radi svega navedenog predlaže da se spis ustupi nadležnom sudu radi donošenja odgovarajuće odluke.

4. Očitujući se na prigovor tuženika, tužitelj je u podnesku od 15. ožujka 2024. naveo da se dostavlja se povijesni prikaz stanja upisa službene evidencije sudskog registra iz kojeg je razvidno da je u vrijeme nastanka novčanog potraživanja ovrhovoditelja (tužitelja) proizišlo u vrijeme kada je ovrhovoditelj (tužitelj) bio prokurist kod ovršenika (tuženika) s kojim da je imao sklopljen Ugovor o pružanju usluga menadžmenta od 07. prosinca 2017. Navodi da poriče navode ovršenika (tuženika) sadržanih u prigovoru kao neosnovane, te ističe da ovrhovoditelj (tužitelj) nema nikakvih novčanih obveza prema ovršeniku (tuženiku). U odnosu na navodni dug ovrhovoditelja (tužitelja) prema ovršeniku (tuženiku), opreza radi prigovara zastari takvog potraživanja u slučaju da isto uopće postoji.

5. U postupku su izvedeni dokazi čitanjem isprava koje se nalaze u spisu to: račun broj 2/03/01 od 15. lipnja 2021. (list spisa 14), ugovor o pozajmici ovjeren u potpisu od strane vršitelja dužnosti javnog bilježnika Anamarije Arapović Vranješ iz Makraske pod brojem OV-4300/2017 od 12.12.2017. (list spisa 46 do 48), obračun kamata od 10. veljače 2023., Ugovor o pružanju usluga menadžmenta (list spisa 81 do 82), te je izveden dokaz saslušanjem prokurista tužitelja GČ.

6. Ovaj sud nije izveo dokaz saslušanjem zakonskog zastupnika tuženika obzirom da tuženik, iako uredno pozvan, nije pristupio na ročište za glavnu raspravu 10. veljače 2025., niti je opravdao svoj izostanak, isto kao i svjedok DČ, za kojeg je dostava poziva bila uredno iskazana, pa je sud uslijed takvih okolnosti radi ekonomičnosti postupka odustao od saslušanja predloženog svjedoka.

7. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

8. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.171,44 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama temeljem izdanog računa broj 2/03/01 od 15. lipnja 2021. za isporučenu robu.

9. Odredbom članka 376. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje ZOO) propisano je da se ugovorom o kupoprodaji prodavatelj obvezuje predati kupcu stvar u vlasništvo, a kupac se obvezuje platiti mu cijenu.

10. Prema odredbi članka 219. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine"

53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje ZPP-a) svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, dok je člankom 221. a. ZPP-a propisano da će sud ako na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu o postojanju činjenice zaključiti primjenom pravila o teretu dokazivanja.

11. Dakle, na tužitelju je teret dokaza da je tuženiku isporučio robu navedenu u utuženom računu.

12. Tužitelj je uz podneseni prijedlog za ovrhu priložio račun na kojem temelji svoju tražbinu prema tuženiku i to račun broj 2/03/01 od 15. lipnja 2021. ( list 14 spisa), a u kojem su navedeni pc računalo, pult za printer i putovnice, visoki stol, sef i sitni inventar.

13. Iz iskaza prokurista tužitelja GČ proizlazi da je u vrijeme kada je račun izdan, tj. dana 15. lipnja 2021., bio zakonski zastupnik tužitelja. U svom iskazu prokurist tužitelja izlaže o pravnom odnosu tužitelja i tuženika, te navodi da su isti zaključili Ugovor o pružanju usluga menadžmenta od 7. prosinca 2017. na temelju kojeg da je tužitelj tuženiku prepustio četiri djelatnika kampa koji su do tada bili zaposlenici tužitelja kao i sve kompletno što bilo u tvrtci Adria plus d.o.o. U odnosu na utuženi račun koji je predmet postupka, naveo je da se isti odnosi na isporučenu opremu tuženiku, a koja da je bila potrebna zbog kategorizacije kampa Milo moje. Opremu koja je navedena u računu da je usmeno naručio tuženik preko njega osobno, a račun da je izdan nakon što je oprema isporučena. Nadalje navodi kako je utuženi račun samo jedan dio dugovanja koje tuženik ima prema tužitelju temeljem Ugovora o menadžmentu i isporučene opreme društva tužitelja koja je ugrađena u kamp tuženika.

14. Iz ugovora o pružanju usluga menadžmenta između tužitelja i tuženika od dana 7. prosinca 2017. ( list 81-82 spisa) proizlazi da su tužitelj kao pružatelj usluga i tuženik kao primatelj usluga zaključili ugovor kojim se pružatelj usluga menadžmenta, obvezao primatelju usluga, u svrhu stavljanja u funkciju autokampa Milo moje, pružati savjetodavne usluge, te na raspolaganje staviti svoje sadržaje i sredstva i to: recepciju i djelatnike, potrebno osoblje za funkcionalan rad kampa, dokumentaciju kampa "Jure" i informacije, pripadajuće informacijske programe (software i hardware), te kontakte s klijentima koji postoje navedenoj dokumentaciji, a koji bi se moglo iskoristiti za punjenje kapaciteta predmetnog kampa, a koji ugovor je zaključen na rok od 3 godine, a primatelj usluga se obvezao za usluge koje dobije od pružatelja usluge isplatiti iznos od 200.000,00 kn godišnje.

15. Tužitelju je u ovom sporu male vrijednosti bio poznat sadržaj prigovora tuženika iz dosadašnjeg ovršnog postupka, te je na tužitelju bio teret predočiti ili ponuditi sudu dokaze na odlučne činjenice i to da je isporučio tuženiku opremu navedenu u utuženom računu, a što isti nije učinio. Samo na temelju iskaza prokurista tužitelja, sud nije mogao na nedvojben način utvrditi da je isporučio tuženiku opremu navedenu u utuženom računu, a tužitelj nije predočio ni predložio drugi adekvatan dokaz ( kao npr. narudžbenice, otpremnice) na temelju kojeg bi sud mogao izvesti nedvojben zaključak da je tužitelj zaista opremu i isporučio.

16. Za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari nije od značaja pozivanje tužitelja na Ugovor o pružanju usluga menadžmenta od 7. prosinca 2017., a sve imajući u vidu naprijed navedeni predmet spora , obzirom da niti iz navedenog ugovora ne bi proizlazilo da se tužitelj obvezao tuženiku isporučiti opremu koje je navedena u utuženom računu kao ni da bi tuženik istu opremu naručio.

17. Na temelju naprijed iznesenih utvrđenja proizlazi kako tužitelj u ovom postupku nije dokazao da je tuženiku isporučio opremu naznačenu u utuženom računu, a što je bila njegova obveza u smislu odredbe članka 219. ZPP-a, odnosno nije dokazao osnovanim svoje potraživanje iz nepravomoćnog rješenja o ovrsi donesenog pred javnim bilježnikom Matom Jurošem, sa sjedištem javnobilježničkog ureda u Imotskom, poslovni broj UPP/OS-Ovrv-1321/2022 od 20. veljače 2023., to je ovaj sud temeljem odredbe članka 451. stavak 3. ZPP- a odlučio kao u izreci presude i u cijelosti ukinuo platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika i odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

U Splitu 25. ožujka 2025.

Sudac

Ivana Madunić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavak 3. točka 3. tog Zakona (članak 467. stavak 1. ZPP-a).

Dna:

- tužitelju, po punomoćniku

- tuženiku, po punomoćniku

- u spis.