Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-2553/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Iris Gović Penić kao predsjednice vijeća, Sanje Joke Umićević kao članice vijeća i suca izvjestitelja te Ines Kovačević kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Krešimiru Biočiću, odvjetniku u Imotskom, protiv tuženika GRAD IMOTSKI, OIB: 18919978758, Ante Starčevića 23, Imotski, zastupanog po punomoćnicima Marku Perkušiću i Mirku Perkušiću, odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Marko Perkušić i Mirko Perkušić, Ante Starčevića 24, Imotski, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Makarskoj, Stalne službe u Imotskom, poslovni broj Pn-70/2019-13 od 10. travnja 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 25. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Makarskoj, Stalne službe u Imotskom, poslovni broj Pn-70/2019- 13 od 10. travnja 2024. pod točkom 1. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 3.450,00 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 15. siječnja 2015. do isplate te iznos od 260,00 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 10. travnja 2024. do isplate, te pod točkom 2. izreke.

II. Preinačava se presuda Općinskog suda u Makarskoj, Stalne službe u Imotskom, poslovni broj Pn-70/2019-13 od 10. travnja 2024. pod točkom 1. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju zateznu kamatu na iznos od 260,00 EUR koja teče od 15. siječnja 2015. do 9. travnja 2024. i sudi:

Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu zatezne kamate na iznos od 260,00 EUR koja teče od 15. siječnja 2015. do 9. travnja 2024.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„1. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju na ime neimovinske štete iznos od 3.450,00 EUR-a, te na ime imovinske štete iznos od 260,00 EUR-a sa za zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana podnošenja tužbe (15.01.2015) pa do isplate, a za razdoblje do 31. srpnja 2015. po kamatnoj stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, te za razdoblje od 1. kolovoza 2015. pa do 31.12.2022.godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, a od 1.1.2023.godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koje je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, dok se za više zatraženi iznos u iznosu od 0,79 eura zatražen na ime neimovinske štete te za više zatraženi iznos imovinske štete u iznosu od 5,45 EUR-a sa zatraženom zakonskom kamatom odbija tužbeni zahtjev tužitelja.

2. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 1.831,81 EUR- a suda sa zateznom kamatom od presuđenja (10.04.2024) po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koje je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od

15 dana i pod prijetnjom ovrhe.“

2. Protiv točke 1. u dijelu u kojem je usvojen tužbeni zahtjev u iznosu od 3.710,00 EUR (3.450,00 EUR na ime neimovinske štete i 260,00 EUR na ime imovinske štete) i točke 2. prvostupanjske presude tuženik je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Tuženik ističe prigovor pomanjkanja pasivne legitimacije. Smatra da je predmetni štetni događaj ozljeda na radu, odnosno u svezi s radom. Radi navedenog, ističe da je za predmetni štetni događaj odgovoran poslodavac tužitelja, a ne tuženik. Smatra da nije obrazložen tijek zatezne kamate te da u tom pogledu pobijana odluka nije obrazložena. Prigovara tome da je za imovinsku i neimovinsku štetu tijek kamate određen istim danom. Naposljetku, ističe da je ozljeda koju je tužitelj zadobio u predmetnom štetnom događaju lakša tjelesna ozljeda koja tužitelja u daljnjem životu neće posebno ograničavati. Smatra da je tužitelju dosuđena previsoka novčana naknada za neimovinsku štetu s obzirom na narav ozljede. Tuženik predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu na način da se odbije tužbeni zahtjev u cijelosti te da tužitelj snosi troškove postupka, podredno predlaže da se prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak. Traži naknadu troška žalbenog postupka, tj. naknadu sastava žalbe, uvećano za PDV.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 3.716,24 EUR na ime naknade neimovinske štete u iznosu od 3.450,79 EUR (pretrpljene fizičke boli, pretrpljeni strah i smanjena životna aktivnost) i imovinske štete u iznosu od 265,45 (tuđa pomoć i njega), sa pripadajućom zateznom kamatom, a koja šteta je nastala padom tužitelja jer je zapeo nogom na otpilani željezni stupić na površini predviđenoj za kretanje pješaka u [adresa], uslijed čega je došlo do ozljeđivanja tužitelja.

6. U predmetnom postupku, prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće:

- da je, dana **.**.2014., tužitelj, krećući se prometnom površinom namijenjenoj za kretanje pješaka, točnije [adresa] u [adresa], zapeo nogom za otpilani željezni stupić visine cca 15-20 cm, izgubio ravnotežu i udario glavom u asfaltnu podlogu i drugi otpilani željezni stupić

- da je tužitelj toga dana, kao radnik [obrt]

Splitsko-dalmatinske županije, obavljao javno-zdravstveni nadzor ugostiteljskih objekata na području Grada Imotskog

- da su se ostatci željeznog stupića nalazili na nogostupu, tj. dijelu ceste namijenjenom za kretanje pješaka

- da je tužitelj, radi pada, zadobio prijelom nosnih kostiju, otvorenu ranu na nosu te oguljotinu na lijevom koljenu

- da navedene ozljede predstavljaju tešku tjelesnu ozljedu

- da je zbog zadobivenih ozljeda kod tužitelja došlo do smanjenja životne aktivnosti od 5%,

- da je tužitelj trpio fizičku bol jakog intenziteta u trajanju od 1 dan, srednjeg intenziteta u trajanju od 9 dana i slabog intenziteta u trajanju od 30 dana

- da je tužitelj pretrpio primarni strah jakog intenziteta u trajanju od jedne minute, sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od jednog dana, sekundarni strah srednjeg intenziteta u trajanju od sedam dana i sekundarni strah slabog intenziteta u trajanju od 30 dana

- da je kod tužitelja izražena naruženost u lakom stupnju, a očituje se u promjeni oblika piramide nosa i ožiljku nakon rane - razderotine na nosu

- da je tužitelju bila potrebna njega i pomoć druge osobe od ukupno 65 sati

7. Ispitivanjem prvostupanjske presude i postupka koji je prethodio u pobijanom dijelu nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, - dalje: ZPP), a na što ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

8. Tuženik ističe prigovor pomanjkanja pasivne legitimacije, ističući da je tužitelj ozljedu zadobio na radu te da je, radi toga, za predmetni štetni događaj odgovoran poslodavac tužitelja, a ne tuženik.

9. Sukladno čl. 3. točki. 6. Zakona o komunalnom gospodarstvu ( „Narodne novine“ broj 36/1995, 109/1995, 21/1996, 70/1997, 128/1999, 57/2000, 129/2000, 59/2001, 82/2004, 110/2004, 178/2004, 38/2009, 79/2009, 153/2009, 153/2009, 49/2011, 84/2011, 90/2011, 144/2012, 56/2013, 94/2013, 153/2013 – dalje u tekstu: ZKG), održavanje javnih površina je komunalna djelatnost.

10. Prema čl. 3. st. 6. ZKG, pod održavanjem javnih površina naročito se razumijeva održavanje javnih zelenih površina, pješačkih staza, pješačkih zona, otvorenih odvodnih kanala, trgova, parkova, dječjih igrališta i javnih prometnih površina te dijelovi javnih cesta koje prolaze kroz naselje, kad se ti dijelovi ne održavaju kao javne ceste prema posebnomu zakonu.

11. Prema čl. 2. st. 2. ZKG, jedinice lokalne samouprave obvezne su na temelju ovoga Zakona i posebnih propisa osigurati trajno i kvalitetno obavljanje komunalnih djelatnosti. Nije sporno da je Grad Imotski jedinica lokalne samouprave koja je, u smislu ZKG-a, odgovorna za kvalitetno obavljanje komunalnih djelatnosti.

12. Odredbom čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., dalje: ZOO) propisano je da je tko drugom prouzroči štetu, istu dužan naknaditi, ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

13. U tijeku postupka je utvrđeno da je tužitelj zapeo nogom za otpilani željezni stupić visine cca 15-20 cm, izgubio ravnotežu i udario glavom u asfaltnu podlogu i drugi otpilani željezni stupić. Željezni stupić se nalazio na javnoj površini namijenjenoj za kretanje pješaka u Gradu Imotskom. Prema ocjeni ovog suda drugog stupnja, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da se javne površine namijenjene slobodnom kretanju pješaka moraju održavati u takvom stanju da se građani mogu slobodno kretati površinom namijenjenom za kretanje pješaka, ne očekujući da se na javnoj površini nalaze ostatci željeznih stupića iznad površine asfaltne podloge, a radi čega je tuženik odgovoran za predmetni štetni događaj.

14. Uzevši u obzir gore navedene odredbe, obveza je tuženika bila da ukloni ostatke željeznog stupića, budući da je njegova zakonska dužnost da kvalitetno održava javne površine. Činjenica da su se na javnoj površini nalazili ostatci željeznih stupića ukazuje da tuženik nije postupio sukladno svojoj zakonskoj dužnosti. Tuženikova je dužnost da održava javne površine namijenjene kretanju pješaka u takvom funkcionalnom stanju da se po njima može nesmetano i sigurno prolaziti.

15. Tuženikov prigovor pomanjkanja pasivne legitimacije nije osnovan.

15.1. Naime, nije sporno da predmetni štetni događaj predstavlja ozljedu na radu, odnosno u svezi s radom. Prema čl. 111. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 93/2014 – dalje u tekstu: ZOR), ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava. Prema čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“, broj: 71/2014, 118/2014, 154/2014 – dalje u tekstu: ZZR), ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti.

15.2. Međutim, u određenim slučajevima, poslodavac se može osloboditi od odgovornosti za štetu. Poslodavac se oslobađa od odgovornosti za štetu ako je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti, sukladno čl. 1067. st. 2. ZOO.

15.3. Prema ocjeni ovog suda, predmetni štetni događaj je nastao isključivo radnjom tuženika je tuženik nije održavao nogostup (javnu površinu) na način da je isti siguran za nesmetano prolaženje pješaka. Takav propust tuženika nije ni na koji način povezan s organizacijom procesa rada tužiteljevog poslodavca. Tužitelj je, kao radnik Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije, došao u Grad Imotski da bi obavio nadzor ugostiteljskih objekata. Tužiteljev poslodavac nije mogao predvidjeti da tuženik kvalitetno ne održava javne površine, budući da se podrazumijeva da su pješačke površine uređene za sigurno kretanje pješaka. Nadalje, tužiteljev poslodavac nije mogao ni spriječiti ni otkloniti posljedice radnje tuženika. Dužnost održavanja javnih površina je na tuženiku, a ne na tužiteljevom poslodavcu. S obzirom na navedeno, šteta je nastala isključivo radnjom treće osobe

– tuženika, a tužiteljev poslodavac nije mogao tu radnju predvidjeti te izbjeći i otkloniti posljedice te radnje.

15.4. Međutim, čak i kada bi tužiteljev poslodavac bio odgovoran za štetni događaj, time nije isključena odgovornost tuženika, tj. tuženik je i dalje odgovoran za štetni događaj po osnovi neodržavanja javne površine. Prema čl. 1107. st. 1. ZOO, za štetu koju je više osoba prouzročilo zajedno svi sudionici odgovaraju solidarno. Dakle, ako bi se tumačilo da je za predmetni štetni događaj odgovoran i poslodavac tužitelja, tada postoji solidarna odgovornost tuženika i poslodavaca tužitelja. Prema čl. 43. st. 1. ZOO, svaki dužnik solidarne obveze odgovara vjerovniku za cijeli dug i vjerovnik može zahtijevati njegovo ispunjenje od koga hoće sve dok ne bude potpuno ispunjen. S obzirom na navedeno, tužitelj tada može zahtijevati ispunjenje naknade štete i od tuženika i od svoga poslodavca, ali je u konkretnom predmetu tražio ispunjenje od tuženika.

15.5. S obzirom na sve navedeno, neosnovani su žalbeni navodi tuženika da nije pasivno legitimiran u predmetnom postupku.

16. Tuženik prigovara visini dosuđene naknade za neimovinsku štetu, smatrajući da predmetna ozljeda predstavlja laku tjelesnu ozljedu koja tužitelja u daljnjem životu neće posebno ograničavati.

16.1. Prvostupanjski sud je dosudio tuženiku novčanu naknadu za neimovinsku štetu u iznosu od 3.450,00 EUR, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom.

16.2. Iz nalaza i mišljenja stalnih sudskih vještaka Šimuna Anđelinovića, Dinka Pivalice i Trpimira Glavine iz Centra za medicinsko vještačenje od 30. svibnja 2018. (list 24 - 25 spisa) te dopune njihovog nalaza i mišljenja od 9. listopada 2020. (list 34 spisa), proizlazi da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio prijelom nosnih kostiju, otvorenu ranu na nosu te oguljotinu na lijevom koljenu. Navedene ozljede predstavljaju tešku tjelesnu ozljedu. Zbog zadobivenih ozljeda kod tužitelja je došlo do smanjenja životne aktivnosti od 5%, a što se očituje u otežanom disanju na nos, promjeni oblika piramide nosa i stanju nakon posttraumatske devijacije septuma nosa. Tužitelj je trpio fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju od 1 dan, srednjeg intenziteta u trajanju od 9 dana i slabog intenziteta u trajanju od 30 dana. Tužitelj je trpio primarni strah jakog intenziteta u trajanju od jedne minute, sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od jednog dana, sekundarni strah srednjeg intenziteta u trajanju od sedam dana i sekundarni strah slabog intenziteta u trajanju od 30 dana. Kod tužitelja je trajno umanjen estetski izgled, tj. izražena je naruženost u lakom stupnju, a očituje se u promjeni oblika piramide nosa i ožiljku nakon rane - razderotine na nosu. Nadalje, zbog zadobivenih ozljeda tužitelju će biti otežano penjanje uz stepenice, savladavanje težih fizičkih poslova (npr. cijepanje drva), ali će mu biti otežane i slobodne aktivnosti (npr. rekreacija, brzo hodanje i trčanje). Tužitelju je bila potrebna tuđa pomoć i njega druge osobe tijekom 15 dana po 3 sata dnevno i 20 dana po 1 sat dnevno, sveukupno 65 sati.

16.3. Uzevši u obzir sve okolnosti, neosnovano tuženik ističe da je tužitelj pretrpio samo laku tjelesnu ozljedu koja neće imati posljedice u njegovom daljnjem životu, već je tužitelj pretrpio težu tjelesnu ozljedu koja ga ograničava u više aspekata njegovog privatnog života.

16.4. Tjelesno i duševno zdravlje predstavljaju pravo osobnosti fizičke osobe, sukladno čl. 19. st. 2. ZOO.

16.5. Sukladno čl. 1100. st. 1. ZOO, u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

16.6. Prema ocjeni ovog suda drugog stupnja, uzimajući u obzir sve okolnosti (fizičke bolove, pretrpljeni strah, trajnu naruženost i smanjenje životne aktivnosti tužitelja), prvostupanjski sud je dosudio novčanu naknadu u pravičnom iznosu. Stoga su neosnovani žalbeni navodi tuženika da je tužitelju dosuđena previsoka novčana naknada neimovinske štete. Nadalje, prvostupanjski sud je pravilno dosudio imovinsku štetu (tuđa pomoć i njega). S obzirom na to da je u postupku utvrđeno da je tužitelju bila potrebna njega i pomoć druge osobe u trajanju od ukupno 65 sati, pravilno je prvostupanjski sud dosudio iznos od 260,00 EUR, tj. 4,00 EUR po satu.

17. Međutim, djelomično je osnovana žalba tuženika u pogledu tijeka dosuđene zakonske zatezne kamate.

17.1. Tužitelju je dosuđen iznos od 3.450,00 EUR na ime neimovinske štete, sa zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe (15. siječnja 2015.) do isplate.

17.2. Sukladno čl. 1103. ZOO, obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Dakle, zatezna kamata na neimovinsku štetu u smislu navedene odredbe teče od podnošenja zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala kasnije. S obzirom na navedeno, pravilno je prvostupanjski sud odredio tijek zatezne kamate na iznos neimovinske štete (3.450,00 EUR) od dana podnošenja tužbe do isplate.

17.3. Tužitelju je dosuđena i imovinska šteta u iznosu od 260,00 EUR (tuđa pomoć i njega), sa zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe (15. siječnja 2015.) do isplate.

17.4. Žalba tuženika osnovana je dijelu u kojem osporava tijek zatezne kamate na iznos tuđe pomoći i njege od 260,00 EUR jer je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo i to odredbu čl. 1086. ZOO, budući da je riječ o imovinskoj šteti čija je visina određena prema cijenama na dan presuđenja, tako da zatezna kamata teče od dana donošenja presude suda prvog stupnja, a ne od dana podnošenja tužbe. U konkretnom predmetu, prvostupanjska presuda je donesena dana 10. travnja 2024.

17.5. S obzirom na navedeno, valjalo je preinačiti prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju zateznu kamatu na iznos od 260,00 EUR koja teče od 15. siječnja 2015. do 9. travnja 2024. te odbiti zahtjev tužitelja za isplatu zakonske kamate na iznos od 260,00 EUR koja teče od 15. siječnja 2015. do 9. travnja 2024. U odnosu na tijek zatezne kamate na naknadu neimovinske štete od dana podnošenja tužbe (15. siječnja 2015.) do isplate te na naknadu imovinske štetu od dana presuđenja (10. travnja 2024.) do isplate, valjalo je potvrditi prvostupanjsku presudu.

18. S obzirom da tužitelj nije uspio samo u neznatnom dijelu svoga zahtjeva, odluka o trošku, sadržana u točki 2. izreke prvostupanjske presude, donesena je pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 5. ZPP.

19. Slijedom svega navedenog, primjenom odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u točki I. izreke drugostupanjske odluke, a primjenom odredbe čl. 373. st. 3. ZPP odlučeno je kao u točki II. izreke drugostupanjske odluke.

20. Sukladno čl. 166. st. 1. ZPP, odlučeno je i o zahtjevu tuženika za naknadu troška nastalog povodom njegove žalbe. Tuženik je odbijen sa zahtjevom za naknadu troška za sastav žalbe, budući da je sa žalbom uspio samo djelomično, i to u pogledu zatezne kamate kao sporednog potraživanja (točka III. izreke drugostupanjske odluke).

U Zagrebu, 25. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća:

mr. sc. Iris Gović Penić