Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-414/2023-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Josipa Grubišića kao predsjednika vijeća, Sabine Dugonjić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Diane Preglej kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice IB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Deanu Preleviću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika AB iz [adresa], o. [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivi Smrke, odvjetniku u Splitu, radi utvrđenja odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-4766/2018 od 14. listopada 2022., na sjednici vijeća održanoj dana 25. ožujka 2025.,
r i j e š i o j e
I. Ukida se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-4766/2018 od 14. listopada 2022. u dijelu izreke pod točkom I. kojim je utvrđeno da je tužitelj stekao pravni osnov stjecanja dva suvlasnička udjela i to svaki za 147/1176 dijela na čestici zgrade [katastarska čestica], zemljišnoknjižno tijelo upisano na zemljišnoknjižni uložak broj [broj ZK uloška], katastarska općina [katastarska općina], a što je tuženik dužan priznati i trpjeti, te stoga ovlašćuje tužitelja da se temeljem ove presude upiše kao vlasnik utužene nekretnine i to na dva suvlasnička udjela svaki od po 147/1176 dijela uz istodobno brisanje toga prava s imena tuženika koji je upisan na predmetnim suvlasničkim udjelima, kao i pod točkom II. izreke u pogledu odluke o parničnom trošku te se predmet u tom dijelu vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje pred drugog suca pojedinca.
II. O troškovima žalbenog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke utvrđeno je da je tužitelj stekao pravni osnov stjecanja dva suvlasnička udjela i to svaki za 147/1176 dijela na čestici zgrade [katastarska čestica], zemljišnoknjižno tijelo upisano na zemljišnoknjižni uložak broj [broj ZK uloška], katastarska općina [katastarska općina], a što je tuženik dužan priznati i trpjeti, te stoga ovlašćuje tužitelja da se temeljem ove presude upiše kao vlasnik utužene nekretnine i to na dva suvlasnička udjela svaki od po 147/1176 dijela uz istodobno brisanje toga prava s imena tuženika koji je upisan na predmetnim suvlasničkim udjelima, dok je u odnosu na više zatraženi deklaratorni zahtjev u dijelu kojim se utvrđuje da je tužitelj vlasnik dva predmetna suvlasnička dijela predmetne nekretnine, tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan. Pod točkom II. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 25.187,50 kn/5.230,94 €[1] .
2. Protiv navedene presude u dijelu izreke pod točkom I. kojom je prihvaćen zahtjev tužiteljice te pod točkom II. u pogledu odluke o parničnom trošku, žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. - 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u skladu sa žalbenim navodima odnosno podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje uz naknadu troškova sastava žalbe.
3. Žalba je osnovana.
4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje da je stekla pravni osnov za stjecanje prava vlasništva dva suvlasnička udjela i to svaki za 147/1176 dijela na čestici zgrade [katastarska čestica], zemljišnoknjižno tijelo upisano na zemljišnoknjižni uložak broj [broj ZK uloška], katastarska općina [katastarska općina], a što je tuženik dužan priznati i trpjeti kao i da se upiše kao vlasnica predmetne nekretnine.
5. Ispitujući pobijanu presudu, ovaj sud je utvrdio da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka propisanu odredbom čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer presuda ima nedostataka, zbog kojih se ne može ispitati, budući da ista nema razloga o odlučnim činjenicama, a i činjenično stanje je ostalo neutvrđeno.
6. Iz stanja prvostupanjskog spisa proizlazi:
- da iz Kupoprodajnog ugovora od 18. prosinca 1997. proizlazi da je sklopljen između tuženika kao prodavatelja i tužiteljice kao kupca te je u točki I. konstatirano da je prodavatelj, vlasnik stana položenog na II katu koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, banja i WC-a, u [adresa], cca. 45 m2, u K. O. [katastarska općina], Z. U. [broj ZK uloška], čest. zgr. [katastarska čestica]. Zatim, iz točke II. proizlazi da prodavatelj prodaje, a kupac kupuje stan iz toč. I ovog Ugovora za cijenu od 70.000,00 DEM, plativu u protukunama, plativu na dan isplate, po srednjem tečaju NBH, i to prema sljedećoj dinamici isplate:
- dana 18. prosinca 1997. godine, iznos od 8.000,00 DEM,
- do 31.12.1997. godine, iznos od 12.000,00 DEM,
- do 01. svibnja 1998. godine, ostali iznos od 50.000,00 DEM (toč. II Ugovora).
- da iz točke III. Kupoprodajnog ugovora od 18. prosinca 1997. proizlazi da prodavatelj uvodi kupca u posjed predmetne nekretnine sa danom 01. siječnja 1998. , a točkom IV. da ispravu podobnu za uknjižbu prava vlasništva na kupca, prodavatelj će ispustiti kupcu isplatom kupoprodajne cijene u cijelosti, dok iz točke VII. ugovora proizlazi da potpisom ugovora od strane prisutnih potvrđuje se da je prodavatelj primio iznos od 8.000,00 DEM na ime prve isplatne kupoprodajne cijene stana, s time da je predmetni ugovor potpisan od strane tuženika kao prodavatelja, tužiteljice kao kupca, te svjedoka AB IBZ, RB, I A i CB;
- da iz iskaza svjedoka KB proizlazi da je bio dugogodišnji prijatelj supruga tužiteljice te da mu je poznato da je suprug tužiteljice kupio predmetni stan jer da je pok. suprugu posudio novac za isplatu zadnje rate kupoprodajne cijene, da bi isto tako naveo da pok. CB nije raspolagao iznosom dogovorene prodajne cijene u cijelosti i da mu je poznato da su dogovorili isplatu u više rata i da su dogovorili da će ĆB, koji je organizirao kupnju pričekati određeno vrijeme što se tiče isplate cjelokupnog iznosa prodajne cijene. Također je iskazao da je bio prisutan prilikom isplata nekih od više dogovorenih rata prodajne cijene, ali mu je poznato da su sve rate isplaćene;
- da iz iskaza svjedoka RB proizlazi da se sjeća sklapanja priloženog ugovora od 1. prosinca 1997. koji ugovor je upravo on izradio te kao svjedok ugovora može potvrditi da je pok. suprug tužiteljice isplatio prvi ugovoreni obrok isplate od 8.000,00 DEM, a što se kasnije događalo njemu nije poznato s time da mu je pok. suprug tužiteljice rekao da je isplatio cjelokupni iznos prodajne cijene predmetnog stana;
- da iz iskaza svjedoka JB (IBZ), proizlazi da mu je poznato sklapanje priloženog kupoprodajnog ugovora od 18. prosinca 1997. koji su u jednom kafiću potpisali on, svjedok ČB i CB dok tuženik ovom prigodom nije bio prisutan, a nakon što mu je predočen priložen kupoprodajni ugovor iskazuje da se na njemu ne nalazi potpis tuženika. Zatim, proizlazi da je pok. CB u kafić donio prvu ratu kupoprodajne cijene predmetnog stana u iznosu od 8.000,00 DEM, a on nije o tome ništa rekao ocu, čekajući da mu pok. CB isplati prodajnu cijenu u cijelosti te nakon isplate ovih 8.000,00 DEM, pok. CB mu je još jednom prigodom isplatio iznos od još 15.000,00 DEM i tada mu je rekao da nema više novčanih sredstava i da ih nije u stanju pribaviti pa su tom prigodom dogovorili podstanarstvo, odnosno dogovorili su da će predmetni stan koristiti roditelji pok. ŽB do kraja svojega života, te da sve što mu je do tada isplatio, 23.000,00 DEM treba smatrati kao najamninu s time da o tome nisu napravili nikakvu pisanu ispravu, a roditelji pok. ŽB su u predmetni stan uselili odmah po ovom našem dogovoru. Isto tako, iz njegovog iskaza proizlazi da je otac pok. ŽB, umro prije otprilike 3-4 godine, dok je njegova majka i danas živa, te živi sa svojom kćerkom u [adresa] te je prije 3-4 godine saznao da se predmetni stan iznajmljuje turistima pa je tada tužiteljici na adresi predmetnoj stana ostavili nekoliko pisama u kojima sam predložio pošto majka pok. ŽB više ne stanuje u predmetnom stanu, da im preda u posjed predmetni stan uz određeno obeštećenje sa njihove strane, a budući da je sa pok. suprugom tužiteljice dogovorio doživotno korištenje predmetnog stana od strane njegovih roditelja. Na kraju je naveo da nakon isplaćenih 15.000,00 DEM i dogovora o najmu stana, pok. ŽB se niti njemu niti tuženiku nikada obratio s namjerom da isplati kupoprodajnu cijenu stana u cijelosti te da zaključe konačni Ugovor o kupoprodaji kao niti tužiteljica.
7. Temeljem tako izvedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud zaključuje da tuženik kao i sin tuženika JB, tijekom postupka nastoji iskoristiti činjenicu da tužiteljica ne raspolaže materijalnim dokazima na okolnost isplate drugog i trećeg ugovorenog obroka isplate prodajne cijene stana u visini od ukupno 62.000,00 DEM (toč. II Ugovora) i da je među strankama dogovoreno da će Ispravu podobnu za uknjižbu prava vlasništva na kupca, prodavatelj ispustiti kupcu isplatom kupoprodajne cijene u cijelosti kao i činjenicom da je potpisom ugovora od strane prisutnih svjedoka potvrđeno samo to da je prodavatelj primio iznos od 8.000,00 DEM na ime prve isplatne kupoprodajne cijene stana i da je predmetni Kupoprodajni ugovor sklopljen još dana 18. prosinca 1997. odnosno da nastoji iskoristiti činjenicu da je pok. CB bio "svoj čovjek" kako navodi svjedok KB, odnosno da je na određeni način bio osobenjak kojemu je bila dovoljna njegova riječ, pa tako do svoje smrti tijekom 2005., nije od njega zatražio tabularnu ispravu podobnu za upis prava vlasništva predmetnog stana, a niti je to od njega zatražila tužiteljica nakon smrti supruga pok. ŽB. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud zaključuje da je sklopljeni Kupoprodajni ugovor od 18. prosinca 1997. izvršen u cijelosti isplatom prodajne cijene predmetnog stana u protuvrijednosti od 70.000,00 DEM, pa je imajući u vidu odredbe čl. 119. st. 1. i 120. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, br. 91/96, 68/98, 137/99 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 22/00. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 - pročišćeni tekst i 94/17 - ispravak pročišćenog teksta - u daljnjem tekstu ZV), tužiteljica temeljem sklopljenog Kupoprodajnog ugovora od 18. prosinca 1997. stekla pravni osnov stjecanja vlasništva predmetnog stana, slijedom čega odlučuje kao u izreci pobijane odluke pod točkom I.
8. Međutim, takvi zaključci i utvrđenja prvostupanjskog suda ne mogu se prihvatiti i osnovano tuženik ističe da pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama te je proturječna sama sebi i sadrži nedostatke zbog kojih se ne može ispitati.
9. Najprije valja reći da osnovano tuženik kao žalitelj tvrdi, da mu je u tijeku prvostupanjskog postupka onemogućeno raspravljanje, a čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a jer prvostupanjski sud uopće nije saslušao tuženika, a niti tužiteljicu koji su stranke kupoprodajnog ugovora već je odluku temeljio isključivo na iskazu najboljeg prijatelja pok. supruga tužiteljice KB i svjedoka RB kojem je samo pok. suprug tužiteljice rekao da je isplatio kupoprodajnu cijenu, a navedeni svjedoci niti ne znaju koliko i kada je isplaćena kupoprodajna cijena kao niti druge okolnosti od kojih ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva.
10. Tijekom postupka između stranaka je bilo sporno da li je tužiteljica uopće isplatila kupoprodajnu cijenu za stan temeljem Ugovora u kupoprodaji sklopljenog još 1997. pri čemu nije podnijela niti jedan dokaz da je cijena isplaćena, a niti da je tražila od tuženika potvrdu o isplati ili tabularnu ispravu za upis prava vlasništva od sklapanja kupoprodajnog ugovora pa sve do podnošenja tužbe 2018.
11. Stoga, osnovano žalitelj ističe da utvrđenja prvostupanjskog suda o osnovanosti tužbenog zahtjeva ne proizlaze iz provedenih dokaza, a niti je činjenično stanje potpuno utvrđeno. Naime, prvostupanjski sud obrazloženje temelji na kontradiktornom iskazu svjedoka najboljeg prijatelja pok. supruga tužiteljice koji je u svom iskazu naveo da je pok. CB posudio novac za isplatu upravo zadnje rate kupoprodajne cijene stana, da bi nakon toga iskazao da pok. CB nije raspolagao iznosom dogovorene prodajne cijene u cijelosti i da su dogovorili isplatu u više rata, ne zna koliko točno, a da su dogovorili da će OB pričekati određeno vrijeme pok. CB što se tiče isplate cjelokupnog iznosa prodajne cijene. Isto tako, prvostupanjski sud prihvaća i iskaz RB koji je samo iskazao da kao svjedok ugovora može potvrditi da je pok. suprug tužiteljice isplatio prvi ugovoreni obrok isplate od 8.000,00 DEM, a što se kasnije događalo njemu nije poznato s time da mu je pok. suprug tužiteljice rekao da je isplatio cjelokupni iznos prodajne cijene predmetnog stana.
12. Prema tome, nejasno je kako sud prvog stupnja smatra da je činjenično bilo u dovoljnoj mjeri utvrđeno kada čak niti iz iskaza navedenih svjedoka ne proizlazi da su upoznati koliko je uplaćeno i kada je isplaćena kupoprodajna cijena, a niti ne proizlazi da su bili nazočni predaji kupoprodajne cijene. Stoga je sud prvog stupnja nepravilno primijenio i odredbe čl. 220. st. 2. i čl. 8. ZPP, što je bilo od utjecaja na donošenje pravilne i zakonite odluke čime je počinjena i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP.
13. Isto tako, osnovani su i žalbeni navodi tuženika da sud prvog stupnja nije savjesno i brižljivo ocijenio sve dokaze u smislu odredbe čl. 8. ZPP, što se posebno odnosi na iskaz svjedoka JB koji je u svom iskazu naveo da mu je pok. CB prilikom isplate druge rate od 15.000,00 DEM rekao da više nema novčanih sredstava i da ih nije u stanju pribaviti te su tom prigodom dogovorili podstanarstvo odnosno da će predmetni stan koristiti roditelj pok. CB do kraja svog života, a što bi bilo logično jer je predmetni stan i danas u posjedu tužiteljice budući da je živa majka pok. CB kao i činjenici da tuženik nije pred ovim sudom pokrenuo postupak protiv tužiteljice radi iseljenja i predaje u posjed predmetnog stana. Navedene okolnosti potrebno je dovesti u svezu s okolnošću da tužiteljica ne raspolaže dokazima da je isplatila cjelokupnu kupoprodajnu cijenu odnosno da je ispunila uvjet isplate cijene u cijelosti iz čl. IV. predmetnog kupoprodajnog ugovora jer je životno i neuvjerljivo da je isplaćena kupoprodajna cijena, a da tužiteljica baš ne raspolaže nikakvim dokazom o isplati kupoprodajne cijene u cijelosti, a nije ni jasno zašto je tek 2018. ustala sa predmetnom tužbom ako je isplatila kupoprodajnu cijenu po ugovoru iz 1997. Slijedom navedenog, stav prvostupanjskog suda nije utemeljen na činjenicama i dokazima utvrđenim i provedenim u postupku već se temelji na nagađanjima suda u pogledu odlučnih činjenica.
14. Nadalje, u odnosu na utvrđenja prvostupanjskog suda da potpis tuženika na priloženom Kupoprodajnom ugovoru od 18. prosinca 1997., odgovara potpisu tuženika sa priložene punomoći, valja reći da sud nema dovoljnih stručnih znanja da bi na temelju predložene usporedbe potpisa odnosno potpisa na punomoći, utvrdio da je tuženik zaista i potpisao predmetni Kupoprodajni ugovor, pogotovo u situaciji kada isto tuženik osporava tijekom postupka, a niti iz iskaza IBZ ne proizlazi da bi potpis tuženika bio na kupoprodajnom ugovoru.
15. Slijedom navedenog, ne može se prihvatiti zaključak prvostupanjskog suda da je tužiteljica dokazala da je stekla pravni osnov stjecanja vlasništva te prvostupanjska presuda ne sadrži jasne i određene razloge o svim odlučnim činjenicama za procjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva, a niti je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno u pogledu tužbenog zahtjeva.
16. Stoga je valjalo je temeljem odredbe čl. 369. st. 1. ZPP i čl. 370. ZPP pobijanu presudu u dosuđujućem dijelu valjalo ukinuti i predmet vratiti sudu na ponovno suđenje time da će se nova glavna rasprava održati pred drugim sucem pojedincem (čl. 371. ZPP).
17. Budući da je ukinuta odluka o glavnoj stvari valjalo je ukinuti i odluku o troškovima prvostupanjskog postupka o kojima će prvostupanjski sud odlučiti u odluci kojom završava postupak pred tim sudom (čl. 164. st. 3. ZPP), a odluka o troškovima žalbenog postupka ostavljena je za konačnu odluku, sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.
18. U ponovnom postupku sud prvog stupnja će najprije, imajući u vidu stajališta ovog suda izražena u ovom rješenju te će otkloniti bitne povrede odredaba parničnog postupka ukazane ovim rješenjem, nakon čega će sukladno dokaznim prijedlozima, pogotovo saslušanjem stranaka upotpuniti činjenično stanje i novom odlukom, koju će obrazložiti sukladno odredbi čl. 8. ZPP jasnim i valjanim razlozima, ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu, a ujedno i raspraviti i ostale žalbene navode koje tuženik ističe u žalbi, a nakon toga donijeti novu i na zakonu osnovanu odluku, dajući za istu jasne i valjano obrazložene razloge.
U Zagrebu 25. ožujka 2025.
Predsjednik vijeća:
Josip Grubišić
