Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-930/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Andrine Raspor Flis kao predsjednika vijeća, Ane Gradišek kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Željke Rožić Kaleb kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Ingrid Mohorovičić-Gjanković, odvjetnica u Zagrebu, protiv prvo tuženika RŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa poseban skrbnik SŠ, odvjetnik u [adresa] i drugo tuženika VŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi prvo tuženika, protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Poslovni broj P-2223/2023-109 od 18. prosinca 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 25. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba prvo tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Poslovni broj P-2223/2023-109 od 18. prosinca 2023. u pobijanom dijelu pod toč. I. i III. izreke.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom, suđeno je:

„I. Nalaže se 1. tuženiku RŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju FŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos 245.000,00 eura/1.845.952,50 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 1. ožujka 2011. do isplate po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

II Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem traži da sud naloži 1. tuženiku RŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti mu iznos 5.000,00 eura/37.672,50 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 15. veljače 2010. do isplate, zatezne kamate na iznos 245.000,00 eura/1.845.952,50 kuna od 15. veljače 2010. do 28. veljače 2011. te zahtjev da mu 2. tuženik VŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], solidarno s 1. tuženikom RŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos 250.000,00 eura/1.883.625,00 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 15. veljače 2010. do isplate, u roku 15 dana.

III. Nalaže se 1. tuženiku RŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi tužitelju FŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu 26.135,22 eura/196.915,81 kunu sa zateznim kamatama koje teku od 18. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana.

IV. Nalaže se tužitelju FŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi 2. tuženiku VŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu 3.069,08 eura/23.124,00 kune, u roku 15 dana.“

Rješenjem istog suda, odbačen je zahtjev prvo tuženika za naknadu parničnog troška.

2. Presudu u dijelu pod toč. I. i III. izreke, osporava prvo tuženik zbog bitne povrede odrdaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže, ukinuti presudu u pobijanom dijelu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba je neosnovana.

4. Nisu pobijanom presudom ni postupkom koji joj je prethodio počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07,84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 70/19, 80/22 - u daljnjem tekstu ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

5. Ispitujući pobijanu presudu, ovaj sud je utvrdio kako je sud prvog stupnja na pravilno utvrđeno činjenično stanje, pogrešno primijenio materijalno pravo.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu prvo i drugo tuženi solidarno isplate svotu od 250.000,00 Eur sa pripadajućim kamatama na taj iznos.

7. Prvostupanjski sud je u postupku utvrdio da je između tužitelja i tuženika zaključen ugovor o zajmu, te da iz odredbe čl. 1. Ugovora o zajmu proizlazi da zajmodavac daje, a zajmoprimac prima zajam u iznosu 250.000,00 EUR, što zajmoprimac potvrđuje potpisom tog Ugovora, te da se je zajmoprimac obvezao vratiti zajmodavcu zajam iz čl. 1. tog Ugovora u roku jedne godine računajući od dana sklapanja tog Ugovora (čl. 2. Ugovora o zajmu); da je protiv prvo tuženika KŠ, vođen kazneni postupak posl.br.K-184716, zbog kaznenog djela iz čl. 224. st. 1. i 4. Kaznenog zakona, te da je jedno od bitnih obilježja bića tog kaznenog djela, uzrokovanje štete i pribavljanje protupravne imovinske koristi, koje kazneno djelo u svom opisu uključuje i činjeno utvrđenje da je upravo prvo tuženik dogovorio s tužiteljem da će njegovo vozilo Ferrari 599 GTB F1 Fiorano, preuzeti u svrhu prodaje, a novac od prodaje zadržati za sebe kao pozajmicu, te mu pritom neistinito predočio da će mu u roku od 1 godine od preuzimanja automobila isplatiti 250.000,00 Eur, a kao znak da će to učiniti sklopio je s tužiteljem ugovor o zajmu, tužitelj mu je predao vozilo, a prvo tuženik svoju obvezu nije ispunio, čime je prekršio zakon s ciljem pribavljanja protupravne imovinske koristi uslijed koje radnje je tužitelju nastala imovinska šteta.

Imajući u vidu činjenične navode izreke kaznene presude, prvostupanjski sud zaključuje kako Ugovor o zajmu nije nastao suglasnošću volja ugovornih strana, nego je nastao suglasnošću volja ugovornih strana da se stvori samo privid pri sklapanju ugovora, a volja suugovaratelja, tužitelja i prvo tuženika svjesno nije odgovarala njihovom očitovanju sklapanjem Ugovora o zajmu. Takav ugovor, sukladno odredbi čl. 285. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 – dalje ZOO) nema učinaka među ugovornim strankama, a st. 2. istog članka je propisano ako prividan ugovor prikriva neki drugi ugovor, taj drugi vrijedi, ako je udovoljeno uvjetima za njegovu pravnu valjanost.

8. Temeljem tako utvrđenih relevantnih činjenica, prvostupanjski sud zaključuje da su tužitelj i prvo tuženik sklopili usmeni ugovor o posredovanju kojim se prvo tuženik obvezao dovesti u vezu s tužiteljem kao nalogodavcem osobu koja će s njim sklopiti ugovor o kupoprodaji osobnog vozila tužitelja, što prema shvaćanju prvostupanjskog suda ima obilježje ugovora o posredovanju. Navodi kako je tužitelj ovlastio prvo tuženika na primanje ispunjenja, odnosno na primanje kupoprodajne cijene za osobno vozilo tužitelja, te na zadržavanje tog iznosa na ime pozajmice. Kako nije sporno da je prvo tuženik predao tužitelju iznos od 5.000,00 Eur na ime duga, to sud usvaja tužbeni zahtjev i obvezuje prvo tuženika na isplatu iznosa od 245.000,00 Eur.

9. Prvo tuženik osporava pravilnost i zakonitost pobijane odluke, a suština žalbenih navoda svodi se na tvrdnje da je prvostupanjski sud propustio saslušati stranke u ovom postupku, da nije jasno temeljem kojih činjenica je sud prvog stupnja zaključio da je volja stranaka bila zaključenje usmenog ugovora o posredovanju; da je sud propustio izvršiti uvid u kupoprodajni ugovor, te vještačenjem utvrditi stvarnu vrijednost automobila Ferrari 599 GTB F1; da nije utvrđeno je li vlasništvo predmetnog automobila trećoj osobi ugovorom prenio tužitelj ili je tužitelj vlasništvo automobila ugovorom prenio tuženom, a on dalje isti automobil prodao trećoj osobi, jer navedeno predstavlja odlučnu činjenicu kojom bi se utvrdila visina eventualne štete, trenutak nastanka štete i tijek zakonske zatezne kamate.

10. Prvostupanjski sud je potpuno i jasno utvrdio sve relevantne činjenica i proveo detaljan dokazni postupka, pa se izneseni prigovor u tom pravcu ukazuje neosnovanim. Suprotno tvrdnji žalitelja, sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene, u smislu čl. 8 ZPP pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

11. U ovom predmetu koji se vodi od 2011., prvo tuženik, kome je postavljen posebni skrbnik, nikad nije pristupio na ročište u ovom predmetu. Prvo i drugo tuženi su nedostupni sudu, stoga je prvostupanjski sud pravilo odbio zahtjev posebnog skrbnika za saslušanjem prvo i drugo tuženika u ovom predmetu.

12. Osnovano navodi žalitelj kako je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da su stranke zaključile Ugovor o posredovanju, jer tijekom postupka nije utvrđen iznos provizije koji bi nalogodavac bio dužan isplatiti tuženiku (posredniku), za obavljeni posao (čl. 844. ZOO), a jednako tako, temeljem takvog ugovora posrednik (ovdje prvo tuženik) je mogao primiti iznos kupoprodaje samo ako je imao posebnu pisanu punomoć (čl. 837. ZOO), što tijekom postupka nije dokazano.

13.1. Iz spisa proizlazi, a kako je to pravilno utvrdio i prvostupanjski sud, da je tužitelj kao nalogodavac, ovlastio prvo tuženika kao nalogoprimca da za njega proda njegovo vozilo marke Ferrari 599 GTB F1 Fiorano, reg. oznake [registarska oznaka], te da iznos kupoprodaje zadrži za sebe, a nakon godinu dana vrati tužitelju iznos od 250.000,00 Eur. Dakle, predmet ugovora je konkretna posao, koji se obavlja u ime i za račun nalogodavca, ovdje tužitelja, te u konkretnom slučaju predmetni prividni ugovor prikriva ugovor o nalogu, a ne Ugovor o posredovanju.

13.2. Odredbom čl. 763. ZOO propisano je da se obvezuje i ovlašćuje nalogoprimac poduzimati za račun nalogodavca određene poslove a nalogoprimac ima pravo na naknadu za svoj trud osim, ako je drukčije ugovoreno ili proizlazi iz naravi međusobnog odnosa. Tijekom postupka je dokazano da su stranke dogovorile da će se nalogoprimac (ovdje prvo tuženik) služiti za svoje potrebe novcem koji je primio za nalogodavca od prodaje vozila, te da će iznos od 250.000,00 Eur vratiti u roku od godinu dana od dana potpisivanja Ugovora o zajmu.

14. Neosnovano navodi žalitelj kako je prvostupanjski sud propustio izvršiti uvid u kupoprodajni ugovor za predmetno vozilo Ferrari 599 GTB F1 Fiorano, te utvrditi vrijednost tog vozila. Prvostupanjski sud je izvršio uvid u kazneni spis koji prileži prvostupanjskom spisu, a kojem prileži i kupoprodajni ugovor (list 41-42 spisa). Iz kupoprodajnog ugovora proizlazi da je u ugovoru naznačena cijena vozila od 500.000,00 Kn, no Ministarstvo financija je prilikom utvrđivanja porezne osnovice, procijenilo vozilo na 1.022,793 kn/135.758,05 Eur, a sam prvo tuženik je u svom iskazu, danom u kaznenom predmetu (list 112 spisa) naveo kako je za prodaju vozila primio iznos od 150.000,00 Eur, te je pod cijenu primio i vozilo Porsche, vrijedno 70.000,00 Eur. Nadalje, navodi i to, kako je s tužiteljem dogovori cijenu vozila od 250.000,00 Eur, iako je stvarno za vozilo primio 220.000,00 Eur, no između tužitelja i prvo tuženik je dogovoreno da će se prvo tužitelj služiti novcem dobivenim od prodaje vozila za svoje potrebe, te da će iznos od 250.000,00 Eur vratiti u roku od godinu dana od dana potpisivanja Ugovora o zajmu.

15. Dakle, nije sporno da su se stranke dogovorile, da će tužitelju biti vraćen iznos od 250.000,00 Eur, a kako je prvo tuženik nesporno vratio tužitelju iznos od 5.000,00 Eur, to je prvostupanjski sud obvezo prvo tuženika na vraćanje iznosa od 245.000,00 Eur.

16. Suprotno navodima žalitelja, u postupku je utvrđeno da je kupoprodajni ugovor potpisao tužitelj, dana 8. ožujka 2010., a novac je primio prvo tuženik. Kako je među strankama dogovoreno da će prvo tuženik iznos od 250.000,00 Eur vratiti tužitelju u roku od godinu dana, to je pravilno prvostupanjski sud dosudio tužitelju kamatu na iznos od 245.000,00 Eur koja teče od dana 1. ožujka 2011.

17. U ovom predmetu prvostupanjski sud je na pravilno utvrđeno činjenično stanje, pogrešno primijenio materijalno pravo, kad je zaključio kako su stranke zaključile usmeni ugovor o posredovanju (čl. 833. ZOO), ali je pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo isto odlučiti, to je temeljem odredbe čl. 368. st. 2. ZPP valjalo potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod toč. I. i III. izreke.

18. Odluka o troškovima postupka sadržana u toč. III. izreke koja se temelji na odredbama čl. 154. st. 1. i 155. ZPP, pravilna je i zakonita, te su sve parnične radnje pravilno utvrđene. Kako prvo tuženik toj odluci žalbom određeno niti ne prigovara, to njegova žalba podnesena protiv toč. III. izreke, nije osnovana.

U Zagrebu 25. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća

Andrina Raspor Flis