Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3806/2024-4

R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jasenke Grgić kao predsjednice vijeća, Marijana Vugića kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Renate Đaković Vranković kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], protiv prvotuženika ŠP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], i drugotuženice ĆP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koje zastupa punomoćnik Dario Obradović, odvjetnik iz Dubrovnika, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-1035/23-15 od 3. lipnja 2024. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 25. ožujka 2025. godine

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-1035/23-15 od 3. lipnja 2024. godine i predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1.Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I. Odbija se zahtjev tužitelja:

¨Utvrđuje se da 23/112 dijela prava vlasništva k. č. zgr. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica]. z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (u naravi pola prvog kata kuće sa dva stana) u naravi je izdvojeni dio imovine ostaviteljice za koji se dio povećao udjel za koji se njihovim doprinosom imovina ostaviteljice povećala dok je živjela u zajednici sa tužiteljima vlasništvo tužitelja.¨.

II. Odbija se zahtjev tužitelja:

¨Utvrđuje se da su tužitelji stekli pravo vlasništvo k. č. zgr. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi dva stana na prvom katu, na originalni način građenjem.¨.

III. Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana na ime troškova postupka isplatiti tuženicima iznos od 5.500,00 eura."

2. Protiv ove presude žali se tužitelj, i to kako proizlazi iz sadržaja žalbe iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) i bez određenog prijedloga odluke ovoga suda.

3. Žalba je osnovana.

4. Prvostupanjski sud u bitnom navodi slijedeće:

"Predmet spora je da li 23/112 dijela nekretnina oznake k. č. zgr. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi pola prvog kata kuće sa dva stana, čine dio ostavine majke stranka ili izdvojenu imovinu tužitelja te je li tužitelj građenjem stekao vlasništvo nekretnina oznake k. č. zgr. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi dva stana na prvom katu.

Između stranaka nije sporno da su roditelji stranaka gradili kuću na predmetnim nekretninama no sporno je:

- je li tužitelj svojim radom povećao vrijednost nekretnine u vlasništvu roditelja stranaka te

[katastarska općina]

Čitanjem pravomoćnog rješenja koje je ovaj sudio donio 3. ožujka 2021. pod poslovnim brojem O.1606/2107-21 utvrđeno je da su istim tužitelj i KP upućeni u rok u od 30 dana pokrenuti parnični postupak protiv ČP, HP i ĆP radi utvrđenja da je 23/112 dijela prava vlasništva k. č. zgr. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (u naravi pola prvog kata kuće sa stanovima) u naravi izdvojeni dio imovine ostaviteljice pok. UP koji odgovra vrijednosti za koju se njihovim doprinosom imovina ostaviteljice povećala dok su živjeli u zajednici s ostaviteljicom, pa da isto ne predstavlja ostavinu niti se uzima u račun pri izračunavanju nužnog dijela niti se uračunava nasljedniku u njegov nasljedni dio. Člankom 75. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" br. 48/03., 163/03., 35/05., 127/13., 33/15., dalje u tekstu ZN) je propisano da neovisno o svome nasljednom pravu ostaviteljev potomak koji je s ostaviteljem živio u zajednici te je svojim radom ili davanjima pridonio da se njegova imovina poveća, časom njegove smrti stječe pravo na onoliki dio ostavine koji odgovara vrijednosti za koju se njegovim doprinosom imovina povećala dok su živjeli u zajednici. Tako izdvojeni dio ne spada u ostavinu te se ne uzima u račun pri izračunavanju nužnog dijela, niti se uračunava nasljedniku u njegov nasljedni dio. Pravo iz stavka 1. ovoga članka ostvaruje se samo na zahtjev ovlaštenika. Pravo na podnošenje zahtjeva prestaje pet godina od dana otvaranja nasljedstva.

Već iz sadržaja prethodno navedenog je razvidno da tužitelj tužbom nije obuhvatio sve osobe pozvane na nasljedstvo, a koje su u ovom postupku nužni suparničari jer se odluka o izdvajanju imovine iz ostavine podjednako odnosi na sve nasljednike ostavitelja obzirom umanjuje vrijednost ostavine kao cjeline, time i prava svih osoba pozvanih na nasljedstvo.

Nadalje, da bi se u parničnom postupku utvrdila sporna činjenica doprinosa povećanju imovine ostavitelj utvrdila nužno je dokazati ne samo doprinos radom ili ulaganjima već i vrijednost takvog doprinosa i ulaganja, a navedena sporna činjenica se ne može utvrditi temeljem iskaza svjedoka i stranaka, niti ispravama o legalizaciji ili pak ugovorima u kojima se raspolaže dijelom nekretnine jer vrijednost ulaganja predstavlja ekonomsku i računsku vrijednosti koju pri uvećanju građenjem, adaptiranjem i renoviranjem sud utvrđuje temeljem nalaza stručne osobe, konkretno nalaza sudskog vještaka specijaliziranog za područje građevine i procjene vrijednosti nekretnina, obzirom se radi o stručnom znanju koje sud nema.

Tužitelj nije tijekom postupka dostavio isprave u vidu procjena vrijednosti nekretnina, računa o ulaganjima, a niti je predložio građevinsko vještačenje, pa čak niti nakon što su tuženici izričito ukazali na ovaj propust i učinili spornim i samu vrijednost ulaganja, a što je tužitelj bio dužan učiniti temeljem čl. 7. st. 1. ZPP-a te čl. 219. st. 1. ZPP-a, na što je isti upozoren pri dostavi poziva za ročište kao i na samom pripremnom ročištu na kojem mu je ukazano na potrebu i mogućnost angažiranja stručne pomoći obzirom na nužnost poznavanja procesnih pravila parničnog postupka.

U odnosu na zahtjev tužitelja da se utvrdi da su on i brat KP građenjem stekli vlasništvo dva stana na prvom katu k. č. zgr. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ukazuje se da tužitelj nije ovlašten navedeni zahtjev isticati u ime brata jer nije njegov punomoćnik, a niti obrazlaže pravni interes za utvrđenje vlasništva brata na predmetnoj nekretnini.

Nadalje, tužitelj je zahtjev za utvrđenje vlasništva stana postavio protivno čl. 186. st. 1. ZPP-a jer predmet vlasništva nije odredio na način da je iz istog moguće utvrditi o kojem se konkretno stanu radi i što čini predmetni stan, u smislu površine i sastava stana, a činjenica da se u ugovoru o darovanju od 27. listopada 2006. opisuje površina i sastav stana ne pretpostavlja da se 2023. ( u vrijeme podnošenja tužbe) radi o istom stanu, niti je sud ovlašten ex offo dopunjavati zahtjev tužitelja u navedenom smislu, dok bi pozivanje tužitelja da u navedenom smislu dopuni tužbu, po ocjeni ovog suda, predstavljalo postupanje protivno načelu pravičnog suđenja, odnosno pravu svake stranke da o njenima pravima odluči nepristrani sud, obzirom bi sud na navedeni način pružao pravnu pomoć jednoj od stranaka u sporu. Upravo radi navedenog, sud nije pozivao tužitelja da dopuni tužbu već je istom ukazivao na potrebu angažiranja stručne pomoći u zastupanju, a koju su tuženici i iskoristili. Kada bi se i utvrdilo da određeni posebni dio nekretnine čini samostalnu uporabnu cjelinu (stan) za uspostavu etažnog vlasništva, a što tužitelj traži kada zahtjeva utvrđenje da je vlasnik stana, nužno je sukladno čl. 74. ZV-a utvrditi korisnu vrijednost takvog stana u odnosu na cijelu nekretninu, da bi se isti stan povezao sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine, što je preduvjet uspostave etažnog vlasništva nekretnine.

Tužitelj nije dostavio dokaz o tome da predmetni stan čini samostalnu uporabnu cjelinu niti se isto predmnijeva, s tim da se radi o pravu o kojem stranke ne mogu samostalno raspolagati pa time niti ugovor kojim bi se dio nekretnine naveo kao stan – etažno vlasništvo bez odgovarajućih upravnih akata ili bar nalaza sudskog vještaka u ovom predmetu, ne može biti dokaz da se zaista radi o samostalnoj uporabnoj cjelini koja može biti predmet vlasništva.

Slijedom navedenog, a kako tužitelj nije dostavio upravni akt kao dokaz da je sporni stan samostalna uporabna cjelina niti je u ovom postupku predložio građevinsko vještačenje na navedenu okolnost, ocjenjeno je suvišnim izvoditi dokaze na okolnost same gradnje dijela nekretnine jer sve i kada bi se utvrdilo da je tužitelj izgradio dio nekretnine, temeljem samih iskaza svjedoka i stranaka se ne bi moglo utvrditi je li se radi o dijelu nekretnine koji može biti samostalan objekt prava vlasništva.

Obzirom na prethodno navedeno, ocjena je ovog suda da tužitelj nije dokazao da bi stan za koji tvrdi da je njegovo vlasništvo mogao biti poseban predmet vlasništva, time osnovnu pretpostavku da bi se uopće utvrđivale ostale zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva građenjem, te je stoga odlučeno kao u točki II. izreke presude."

5. U pravu je prvostupanjski sud kada u obrazloženju svoje odluke navodi da je tužitelj tužbom trebao obuhvatiti sve osobe pozvane na nasljedstvo.

6. Naime, u sporu o činjenicama od kojih ovisi pravo da se iz ostavine izdvoji dio imovine, odnosno određeni suvlasnički dio nekretnine, za koji jedan od zakonskih nasljednika tvrdi da odgovora njegovom doprinosu u povećanju vrijednosti ostaviteljeve imovine, ostali zakonski nasljednici imaju samostalne zahtjeve, a svaki od tih zahtjeva mora biti jednako riješen prema svima koji su tuženici.

7. S obzirom da je tužbeni zahtjev za izdvajanje dijela imovine iz ostavine uperen protiv svih ostalih zakonskih nasljednika koji ne zahtijevaju izdvajanje imovine iz ostavine, a svi zakonski nasljednici nasljeđuju ostaviteljevu imovinu (dakle i onaj nasljednik koji zahtijeva izdvajanje dijela imovine i oni koji to ne zahtijevaju), zajednički to su svi zakonski nasljednici koji se prihvate nasljedstva nužni jedinstveni suparničari (vidi rješenje VSRH Rev-605/2017 od 4. svibnja 2021. i Rev-246/12 od 11. travnja 2018.godine).

8. Međutim, kada tužbom nisu obuhvaćeni svi nasljednici kao nužni i jedinstveni suparničari, tada postoji obveza prvostupanjskog suda da sukladno čl. 109. st. 1. ZPP pozove tužitelja na ispravak odnosno dopunu tužbe pod prijetnjom posljedicama iz st. 4. toga članka (vidi rješenje VSRH Rev-605/2017 od 4. svibnja 2021. godine) a na koju relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 109. ZPP, u biti, a u okviru sadržaja žalbe koju je pisala pravno neuka osoba, ukazuje i tužitelj.

9. Obrazloženje prvostupanjskog suda kojim odbija tužbeni zahtjev pod točkom II ovom sudu nije prihvatljivo.

10. Naime ovaj sud upućuje na pravno shvaćanje zauzeto u presudi VSRH poslovni broj Rev-920/2021-3 od 12. srpnja 2023. godine, a koji se poziva i na odluku istog suda Rev-2234/15 od 6. lipnja 2018. godine, proizlazi da za prihvaćanje tužbenog zahtjeva na utvrđenje da je tužitelj stekao pravo vlasništva na određenom dijelu nekretnine koja nije etažirana, a u okolnostima kada se tužbenim zahtjevom traži samo utvrđenje prava vlasništva bez zahtjeva za upis tog prava u zemljišnim knjigama, nije nužno da tužitelj tužbenim zahtjevom traži uspostavu prava vlasništva tog posebnog dijela nekretnine (etažno vlasništvo), jer jedini pravni put kojim pošteni graditelj može zaštiti svoja prava jeste podnošenje tužbe kojim se zapravo utvrđuje njezin udio u sagrađenom dijelu nekretnine na kojem nije uspostavljeno vlasništvo posebnog dijela.

11. Pritom, a obzirom da u tužbenom zahtjevu nije pobliže opisana nekretnina valja reći, a protivno stajalištu prvostupanjskog suda, da je ipak prvostupanjski sud trebao pozvati tužitelja da u smislu odredbe čl. 109. st. 1. ZPP, a pod prijetnjom posljedica iz st. 4. toga članka, da dopuni svoju tužbu u odnosu na točku II izreke ukoliko između stranaka postoji prijepor što se nalazi na prvom katu obiteljske kuće, ali ga je svakako potrebno pozvati na dopunu tužbe sukladno načelu jedinstva nekretnine iz čl. 9. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 73/00, 114/01, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 – dalje: ZVDSP).

12. Zbog navedenog, a temeljem čl. 369. st. 1.. ZPP odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 25. ožujka 2025. godine

Predsjednica vijeća:

Jasenka Grgić