REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-5009/2024-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i mr. sc. Neri Radas, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Ana Srok Lopar, odvjetnica u Rijeci, protiv tužene Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, koju zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Kožul & Petrinović d.o.o. Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije kojeg je tužena podnijela protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovnog broja Gž- 1179/2024-5 od 3. rujna 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-597/2024-5 od 26. lipnja 2024., u sjednici održanoj 25. ožujka 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija u pogledu postavljenih pravnih pitanja.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje u pogledu pozivanja na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužena je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije je postavila pravna pitanja koja smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu.
2.1. Uz to se pozvala i na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14 - dalje: Ustav) i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori", broj: 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija).
3. U dijelu u kojem je prijedlog podnesen u smislu toč. 2. ovoga obrazloženja ovaj ga je sud kvalificirao kao prijedlog za dopuštenje revizije u smislu st. 1. čl. 385.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), dok je u dijelu u kojem je prijedlog podnesen u smislu toč. 2.1. ovoga obrazloženja, taj prijedlog kvalificirao u smislu st. 2. toga članka.
4. Ovaj sud je prijedlog razmotrio sukladno odredbama čl. 387. st. 1. i čl. 389. ZPP.
O prijedlogu podnesenom u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP
5. U odnosu na pravno pitanje naznačeno pod „i.“, koje se odnosi na promjenjivost, odnosno nepromjenjivost (i visinu) stope kamate nakon utvrđene ništetnosti, valja reći da je na to pitanje Vrhovni sud Republike Hrvatske odgovorio u presudi broj Rev- 308/22-2 od 19. travnja 2022. na način da je iskazao shvaćanje da potrošaču pripada pravo na povrat plaćenog po osnovi nepoštene ugovorne odredbe kojom je ugovorena promjenjivost kamatne stope prema odluci kreditora u visini utvrđene razlike između plaćenih kamata i kamata obračunatih na temelju kamatne stope utvrđene ugovorom u dijelu koji nije oglašen ništetnim, bez da se dio ugovorne odredbe koji je utvrđen ništetnim supstituira primjenom nekog parametra ili referentne stope koje bi određivao sud u okolnostima svakog pojedinog slučaja i u odnosu na tako utvrđenu stopu obračunava možebitna razlika. Pobijana je odluka u skladu s tim shvaćanjem.
6. U pogledu pravnog pitanja naznačenog pod „ii.“, koje se odnosi na početak tijeka zateznih kamata, za uputiti je da je pobijana odluka usklađena sa pravnim shvaćanjem revizijskog suda izraženog već u presudi poslovnog broja Revt-249/2014. od 9. travnja 2015.
7. Stoga je prijedlog za dopuštenje revizije, u pogledu postavljenih pravnih pitanja, valjalo odbiti, na temelju čl. 389.b st. 1. ZPP, dakle, odlučiti kao u izreci, pod toč. I.
O prijedlogu podnesenom u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP
8. Protivno navodima iz prijedloga za dopuštenje revizije, sud je u pobijanoj odluci dao jasne i dostatne razloge za ovoju odluku i potpuno je jasan pravni pristup tog suda u ocjeni nepoštenosti tužene u konkretnom slučaju. To proizlazi i iz prethodnog citiranja pa, potom, i prihvaćanja pravnog shvaćanja prvostupanjskog suda učinjenog po žalbenom sudu. U tom smislu je samo za navesti da je i pravno shvaćanje drugostupanjskog suda u pogledu ocjene nepoštenosti (a i u pogledu tijeka zateznih kamata – v. toč. 6. ovoga obrazloženja, kao i u pogledu mogućnosti primjene utvrđenja iz presude donesene povodom tužbe zbog povredu kolektivnih prava i obveza – v. Rev-3142/2018 od 19. ožujka 2019.) usklađeno sa sudskom praksom ovoga, revizijskog suda. Dodatno, u pogledu navoda iz prijedloga za dopuštenje revizije o povredi temeljnih prava zbog nedavanja razloga o mogućnosti primjene kamatne stope koja se u trenutku zaključenja spornog ugovora primjenjivala na ugovore o kreditu bez valutne klauzule (kunski kredit), za uputiti je na toč. 5. ovoga obrazloženja.
9. Zbog toga ovaj sud ocjenjuje da tužena nije učinila vjerojatnom osobito tešku postupovnopravnu ili materijalnopravnu povredu koja bi dovela do povrede temeljnih prava na koja se poziva - prava na pravično suđenje, djelotvoran pravni lijek i jednakost svih pred zakonom.
10. Slijedom navedenog, a u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP – u pogledu pozivanja na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom i Konvencijom – valjalo je, na temelju čl. 389.a st. 4. ZPP-a, odlučiti kao u izreci ovoga rješenja, pod toč. II.
Zagreb, 25. ožujka 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
