Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-181/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Jadranke Travaš, kao predsjednice vijeća, Gordane Držaić, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Roberte Pandža, kao članice vijeća, u postupku stečaja nad imovinom potrošača LB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], odlučujući o žalbi stečajnog vjerovnika Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Zagreb, Margaretsla 3, OIB: 02958272670, Regionalni ured Rijeka, Slogin kula 1, zastupan po voditelju Regionalnog ureda Rijeka JB, protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Sp-1093/2023-16 od 8. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj 25. veljače 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba stečajnog vjerovnika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Sp- 1093/2023-16 od 8. veljače 2024.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja pod točkom I. izreke otvoren je jednostavni postupak stečaja nad imovinom potrošača LB, pod točkom II. izreke zaključen je jednostavni stečaj potrošača nad imovinom potrošača LB, pod točkom III. izreke oslobođen je potrošač LB od preostalih obveza u odnosu na vjerovnika Croatia osiguranje d.d. i to u odnosu na osnovu broj OVRV- 851/20 izdavatelja javnog bilježnika Vesne Švegović u Rijeci zaprimljenu 30. travnja 2021., vjerovnika Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje i to u odnosu na osnovu broj UP/I-415-02/2017-001-01835-1 izdavatelja Porezne uprave Rijeka zaprimljenu 24. kolovoza 2021., vjerovnika Republike Hrvatske, Ministarstva Financija i to u odnosu na osnovu broj UP/I-415-02/2019-001/1925 izdavatelja Porezne uprave Rijeka zaprimljenu 23. ožujka 2023., vjerovnika Croatia osiguranje d.d.i to u odnosu na osnovu broj Ovrv-11977/2023 izdavatelja Općinskog suda u Rijeci zaprimljenu 5. veljače 2024. i vjerovnika Generali osiguranje d.d. u odnosu na osnovu broj Ovrv- 10/20 izdavatelja javnog bilježnika Sunčice Žužić Kovačić u Rijeci zaprimljenu 15. lipnja 2020. za ukupni iznos nenaplaćene glavnice u iznosu od 1.668,10 EUR-a te je pod točkom IV. izreke odbijen prijedlog Financijske agencije da se oslobodi potrošač LB od preostalih obveza u odnosu na one vjerovnike čije tražbine tj. osnove za plaćanje FINA prestala izvršavati temeljem čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima u ukupnom iznosu glavnice od 11.182,58 EUR-a.

2. Protiv ovog rješenja žali se stečajni vjerovnik Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje zbog bitne povrede odredaba postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 153/23 – dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i odbije prijedlog za otvaranje jednostavnog stečaj potrošača.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prvostupanjsko rješenje sadrži jasne i razumljive razloge o odlučnim činjenicama, koji razlozi su usuglašeni sa stanjem spisa te ne postoji proturječnost između onoga što se u obrazloženju navodi o sadržaju isprava i zapisnika priležećih spisu i samih tih zapisnika i isprava tako da nije počinjena bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju ukazuje žalba.

6. Prvostupanjski sud je oglasom od 4. rujna 2023. koji je javno objavljen na mrežnoj stranici e-Oglasna ploča obavijestio vjerovnike potrošača da je Financijska agencija 28. kolovoza 2023. podnijela prvostupanjskom sudu prijedlog za provedbu jednostavnog postupka stečaja nad imovinom potrošača, da potrošač nije dostavio popis svoje imovine slijedom čega se smatra da je suglasna s provedbom postupka sukladno čl. 79.c st. 2. Zakona o stečaju potrošača („Narodne novine“, broj 100/15, 67/18 i 36/22, dalje: ZSP) te ih je pozvao da u roku od 45 dana od objave oglasa ospore obavijeste sud o imovini potrošača koja bi se mogla unovčiti kao stečajna masa u slučaju da jednostavni postupak stečaja potrošača bude otvoren te da dostave dokaze na kojima temelje svoje tvrdnje.

7. Iz gore navedenog proizlazi da su vjerovnici potrošača pa i žalitelj na propisani način u skladu s odredbom čl. 79.f st. 1. ZSP obaviješteni o pokretanju stečaja potrošača te su imali mogućnost u istome sudjelovati, pa nije počinjena bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP na koju sadržajno ukazuje žalba.

8. Ispitujući prvostupanjsko rješenje po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 1. ZPP ovaj sud je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP.

9. Prvostupanjski sud je polazeći od utvrđenja da potrošač nije vlasnik imovine koja bi se mogla unovčiti kao stečajna masa pozivom za odredbu čl. 79.g. st. 1. Zakona o stečaju potrošača („Narodne novine“, broj 100/15, 67/18 i 36/22, dalje: ZSP) otvorio i istovremeno zaključio jednostavni stečajni postupak nad imovinom potrošača, te sukladno odredbi čl. 79.g st. 4. ZSP oslobodio potrošača od preostalih obveza u odnosu na osnove za plaćanje i u odnosu na vjerovnike iz čl. 79.a ZSP.

10. U ovom slučaju potrošač nije nesavjestan neovisno o tome što na poziv FINA-e nije dostavio očitovanje o provedbi postupka jednostavnog stečaja potrošača niti popis imovine.

11. Prema odredbi čl. 2. st. 2. ZSP poštenje potrošača utvrđuje sud uzimajući u obzir ponašanje potrošača prije podnošenja prijedloga za otvaranje postupka stečaja potrošača te njegovo ponašanje tijekom sudskog postupka i razdoblja provjere ponašanja u skladu s odredbama ZSP. Ocjena da li je potrošač pošten ili nije ovisi o utvrđenjima o ponašanju konkretnog potrošača u odnosu na kojeg je postupak pokrenut.

12. U okolnostima konkretnog slučaja potrošač se može smatrati poštenim, iako nije dostavila popis svoje imovine imajući u vidu utvrđenje suda da ne raspolaže ovršivom imovinom.

13. Samo propuštanje dostavljanja popisa imovine, ne predstavlja zlouporabu instituta oslobođenja od obveza (koji za potrošača ima i otegotne okolnosti) koji bi utjecao na provođenje postupka jednostavnog stečaja potrošača

14. Žalitelj u žalbi navodi da u trenutku otvaranja jednostavnog stečaja osnova za plaćanje žalitelja nije evidentirana u razdoblju duljem od tri godine, te da nisu bile ispunjene zakonske pretpostavke iz čl. 79. a. st. 2. i čl. 79. g. st. 1. ZSP za otvaranje i zaključenje jednostavnog postupka.

15. Prvostupanjski sud je u postupku utvrdio da je potrošač u neprekidnoj blokadi 2263 dana, odnosno duže od tri godine, da ima evidentirane neizvršene osnove za u odnosu na vjerovnike i tražbinu iz točke III. izreke prvostupanjskog rješenja čija nenaplaćena glavnica iznosi 1.668,10 EUR-a, dakle manje od 20.000,00 kn/2.654,46 EUR-a[1] , te da postoje osnove koje je FINA prestala izvršavati temeljem čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“, broj 66/18. 2/20, 16/20 i 47/20), odnosno brisane osnove, čija nenaplaćena glavnica iznosi 11.182,58 EUR-a. Kako zbroj glavnica aktivne osnove (1.668,10 EUR-a) i brisane osnove (11.182,58 EUR-a) prelazi iznos od 20.000,00 kn/2.654,46 EUR-a nisu ispunjene pretpostavke za provedbu postupka i u odnosu na brisane osnove u smislu odredbe čl. 79.a st. 3. alineja druga ZSP.

16. Žalitelj u žalbi ističe da prvostupanjski sud nije pravilno utvrdio imovinu potrošača, jer da nije izvršio uvid u javne očevidnike, da je potrošač raspolagao imovinom u posljednje tri godine prije otvaranja jednostavnog stečaj potrošača te da nije utvrdio da li potrošač obavlja samostalnu djelatnost u kojem slučaju ne bi bili ispunjeni uvjeti za otvaranje jednostavnog stečaja potrošača u smislu odredbe čl. 4. ZSP.

17. Potrošač nije dostavio suglasnost za provođenje jednostavnog postupka stečaja potrošača, niti popis svoje imovine. Prvostupanjski sud je suprotno navodima žalbe izvršio vanjsku provjeru potrošačeve imovine, te utvrdio da potrošač nema u vlasništvu pokretne imovine ili prava koja se mogu unovčiti radi namirenja potraživanja vjerovnika niti su vjerovnici potrošača obavijestili sud o postojanju druge imovine koja bi se mogla unovčiti kao stečajna masa niti je potrošač prema dostupnim podacima raspolagao imovinom u posljednje tri godine prije otvaranja jednostavnog postupka stečaja potrošača, niti je žalitelj raspolaganja imovinom isticao i dokazivao tijekom postupka.

18. Činjenicu da potrošač eventualno obavlja samostalnu djelatnost žalitelj nije isticao i dokazivao tijekom postupka, niti isto proizlazi iz utvrđenja prvostupanjskog suda. Naprotiv iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da potrošač ostvaruje plaću, odnosno dohodak od nesamostalnog rada.

19. Nove činjenice ne mogu se s uspjehom isticati u žalbi u skladu s odredbom čl. 352. st. 1. ZPP.

20. Žalitelj prigovara da potrošač ostvaruje stalna novčana primanja pa da je izvjesna naplata potraživanja, pa da je sud pogrešno zaključio da bi imovina potrošača bila manja od 1.327,23 EUR-a/10.000 kn, jer mu za naplatu ovrhe kao 2/3 primanja ostaje iznos od 356,82 EUR-a budući ostvaruje plaću u iznosu od 1.070,46 EUR-a.

21. U odgovoru na žalbene navode vjerovnika treba reći da je točno da je potrošač u razdoblju od siječnja do kraja prosinca 2023. ostvarila dohodak od nesamostalnog rada u iznosu od 12.837,19 EUR-a, u cijeloj 2022. ostvarila je dohodak u visini od 93.648,90 kuna, dok je u 2021. ostvarila dohodak u visini 91.477,88 kuna, međutim potrošač po zakonu ima zaštićeni račun što znači da jedino sredstvima na istom koja su izuzeta od ovrhe može slobodno raspolagati i ona ne predstavljaju ovršivu imovinu potrošača. Naime, samo u situaciji ako potrošač ima stalna novčana primanja na kojima se ne provodi ovrha, sud će naložiti potrošaču da u roku od dvanaest mjeseci od pravomoćnosti rješenja o otvaranju jednostavnog postupka stečaja potrošača uplaćuje na račun suda određeni iznos stalnog novčanog primanja, što u konkretnom predmetu nije slučaj jer raspoloživi iznos potrošačevog dohotka je blokiran. Potrošač je prema citiranoj potvrdi o insolventnosti na dan 6. veljače 2024. 2263 dana neprekinuto u blokadi, pa je osnovan zaključak suda da ne postoji imovina, pa niti dio dohotka, na kojoj bi se mogla provesti naplata.

22. Pravilno je stoga sud prvog stupnja utvrdio da je vrijednost imovine potrošača iz koje bi se mogli namiriti vjerovnici manja od 10.000,00 kn/1.327,23 EUR-a i da su ispunjene pretpostavke iz čl. 79. g. st. 1. ZSP za otvaranje i istovremeno zaključenje jednostavnog stečajnog postupka nad imovinom potrošača, kao i za oslobođenje potrošača po osnovi koja se odnosi na žalitelja (čl. 79. g. st. 1. i 4. ZSP), pa se suprotni navodi žalitelja koji zapravo predstavljaju vlastitu ocjenu provedenih dokaza ne mogu prihvatiti.

23. Neosnovani su žalbeni navodi da nisu bili ispunjeni uvjeti iz čl. 79. a. st. 2. ZSP za provođenje jednostavnog stečaja potrošača, obzirom da njegova osnova za plaćanje nije bila evidentirana u Očevidniku dulje od tri godine.

24. U smislu odredbe čl. 79.a ZSP jednostavan stečaj potrošača će se provesti ukoliko je razdoblje u kojem je potrošač imao jednu ili više evidentiranih neizvršenih osnova neprekinuto trajalo dulje od tri godine što znači da je neodlučno da li je upravo osnova žalitelja evidentirana u Očevidniku dulje od tri godine, jer je dovoljno da je potrošač imao samo jednu neizvršenu osnovu evidentiranu dulje od tri godine da bi se proveo jednostavni stečaj potrošača i u odnosu na ostale neizvršene obveze.

25. U ovom postupku je utvrđeno da potrošač ima neizvršene osnove sukladno čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, pa je razdoblje u kojem je potrošač imao jednu ili više evidentiranih neizvršenih osnova za plaćanje trajalo dulje od tri godine.

26. O ovom pravnom pitanju izjasnio se i Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju poslovni broj Rev 995/2021-2 od 14. rujna 2021. povodom dopuštene revizije u predmetu poslovni broj Revd-1778/2020-2. od 3. ožujka 2021., zbog pravnog pitanja:

"Utvrđuje li se trajanje razdoblja od tri godine iz čl. 79.a st. 2. Zakona o stečaju potrošača (Narodne novine br. 100/15 i 67/18) na temelju ukupne blokade računa potrošača po svim osnovama koje su ikad bile upisane u Očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje koje vodi F. a. ili samo s obzirom na trajanje blokade potrošača po osnovama za koje je pokrenut postupak jednostavnog stečaja?", na koje odgovor glasi:

„Trajanje razdoblja od tri godine iz čl. 79.a. st. 2. Zakona o stečaju potrošača ("Narodne novine" broj 100/15 i 67/18) utvrđuje se na temelju ukupne neprekidne blokade računa potrošača po svim osnovama koje su ikad bile upisane u Očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje koje vodi F. a., a ne samo s obzirom na trajanje blokade potrošača po osnovama za koje je pokrenut postupak jednostavnog stečaja.“

27. Kako zbroj glavnica aktivne osnove (1.668,10 EUR-a) i brisane osnove (11.182,58 EUR-a) prelazi iznos od 20.000,00 kn/2.654,46 EUR-a pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da nisu ispunjene pretpostavke za provedbu postupka i u odnosu na brisane osnove u smislu odredbe čl. 79.a st. 3. alineja druga ZSP pri čemu je pravilno utvrdio i iznos tražbine žalitelja, jer se tražbina s osnove javnih davanja u iznosu od 13.660,86 EUR-a koliko prema Općinskom državnom odvjetništvu ista iznosi ne odnosi samo na tražbinu žalitelja, već i na brisane osnove koje nisu uzete u obzir.

28. Slijedom izloženog, kako nisu osnovani žalbeni razlozi, a ne postoje niti oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe članka 380. točke 2. ZPP, valjalo je odbiti kao neosnovanu žalbu vjerovnika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje i potvrditi prvostupanjsko rješenje.

U Zagrebu 25. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Jadranka Travaš