Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-4318/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću toga suda sastavljenom od sudaca Milene Frankić, kao predsjednice vijeća, te Gordane Bošković Majerović kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Vlaste Mrzljak, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima iz odvjetničkog društva Orlić i suradnici iz Rijeke, protiv tuženika ČN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Maji Buljan Gržetić, odvjetnici iz Rijeke, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-51/2020-42 od 11. srpnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 25. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-51/2020-42 od 11. srpnja 2023.

Obrazloženje

1. Presudom citiranom u izreci odlučeno je:

„I. Utvrđuje se da je tužitelj vlasnik dijela k. č. br. [katastarska čestica] upisanog kao gospodarska zgrada i pašnjak od 1473 m2 u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koji je na skici lica mjesta vještaka Jasmine Jurinčić iz travnja 2022. godine šrafiran plavim kvadratima i omeđen linijama koje povezuju slova A1-B1-C-D-E-F-A1 površine 454 m2 te se tuženiku nalaže da trpi parcelaciju ove nekretnine kojom će tužiteljevom dijelu dodijeliti se posebna katastarska oznaka te mu se nalaže da trpi uknjižbu prava vlasništva tužitelja na novoformiranoj katastarskoj čestici.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 1.996,85 eura u roku od 15 dana dok se za više zatraženi parnični trošak zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.“

2. Protiv navedene presude i odluke o troškovima postupka tuženik je podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), uz prijedlog da se presuda preinači u smislu žalbenih navoda, odnosno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu, a tuženiku dosude troškovi žalbe.

3. Tužitelj nije odgovorio na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, na temelju čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj sud je utvrdio da nisu ostvarene bitne povrede ZPP iz te odredbe, niti one na koje se ukazuje u žalbi tuženika. Prvostupanjska presuda sadrži valjane razloge o odlučnim činjenicama, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, pa nije ostvarena bitna povreda ZPP iz čl. 354. st. 2. t. 11., a sud je odlučio o tužbenom zahtjevu kakav je postavljen u postupku, pri čemu je sud ovlašten dopustiti preinaku tužbenog zahtjeva na temelju čl. 190. stavak 2. ZPP, kojim je propisano da, iznimno od odredbe stavka 1. toga članka, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Kada je preinaka uslijedila nakon provedenog vještačenja, te je tužbeni zahtjev usklađen s nalazom i mišljenjem vještaka, ostvarene su pretpostavke iz čl. 190. st. 2. ZPP da sud dopusti preinaku tužbe.

6. U predmetnom postupku tužitelj traži utvrđenje vlasništva na nekretninama opisanim u izreci, kojih je tuženik upisan kao vlasnik u zemljišnim knjigama, a koje u naravi predstavljaju dio ograđene tužiteljeve okućnice koju drži u posjedu.

7. U postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđeno je:

- da iz nalaza vještaka Jasmine Jurinčić slijedi da pokazani dio prijepora u naravi predstavlja travnati dio dvorišta kuće kućnog broja 14 B sa njene jugoistočne strane koji je ograđen žičanom ogradom; preko prijepora se ulazi u dvorište kuće tužitelja. Na prijeporu se nalazi ograđena žičanom ogradom kućica za psa i nekoliko stabala voćaka. Prijepor se pruža od makadamskog puta koji je prilaz dvorištu tužitelja na jugozapadu pa prema sjeveroistoku u obliku trokuta. U svom nalazu je pojasnila da za k. o. [katastarska općina] postoji dvostruko katastarsko i zemljišnoknjižno stanje što znači da brojevi katastarskih čestica u katastarskom operatu ne odgovaraju brojevima katastarskih čestica u zemljišnoj knjizi pa u tom smislu međusobno ne odgovaraju ni oblici ni površine čestica.

- da iz iskaza tužitelja proizlazi da se radi u naravi o urbaniziranoj površini, dijelu njegovog dvorišta odnosno izgrađene okućnice.,u biti jedan dio čest. 1893/6 je ušao u njegov posjed, već se 1991. g. upisao kao vlasnik na 195 m2 te iste čestice. Svoju nekretninu uključujući i sporno dio je kupio od pok. ĐN i pok. mu supruge odnosno od njihovih nasljednika. Čitavu nekretninu koristi kao svoju a ovaj sporni dio je u sklopu tog kupljenog. Tuženika je upoznao negdje 1984./1985.g. i nikada mu nije spominjao da bi prijepor bio njegov. Tuženik da je prošle godina angažirao geodeta radi uređenja međe i zašli su u njegov teren. Prije toga nikada tuženik nije spominjao da bi to bilo njegovo. Prodavatelji su mu pokazali sve međe koje i dan danas tamo stoje, navodi da je podigao suhozid i ogradu i to je još na svoju štetu ušao u svoj teren u odnosu na pokazanu među i to za cca pola metra. Suhozid je izgradio kada je izgrađena i kuća jer je ostalo materijala, tuženik je sve to vidio i nije se bunio,

- da iz iskaza tuženika proizlazi da je prijepor jedan trokut površine cca 195 m2, radi se odijelu terena sa kamenom i zemljom i nalazi se u sklopu okućnice kuće tužitelja a čak i jedan kut kuće tužitelja je na njegovom zemljištu. Okućnica i kuća tužitelja da nisu ograđene, je da je on svoj teren kupio 1983. g. i upisao se vlasnikom 1990. g. , tada se kupovalo preko papira i nisu mu pokazane granice terena, prijepor je koristio za čuvanje blaga dok ga je imao i to ne samo prijepor nego sve svoje nekretnine. Prije godinu dana je angažirao geodeta radi utvrđenja međa na svojim nekretninama i geodet je našao da je kut kuće tužitelja na njegovom terenu kao i da je prijepor njegov. Tada je tužitelj podigao dvije tužbe. Ovaj sporni trokut mu se spaja sa drugom parcelom. Suhozid da su ljudi radili pred 100 g. Druga parnica da se vodi oko 195 m2 iste čestice,

- da iz iskaza svjedoka IN slijedi da je susjed parničnih stranaka, uselio se 1987. g. na taj predio , u to doba obje stranke su već bile tamo i živjele u svojim kućama. Nekretnina tužitelja da je ograđena sa tri strane žicom i stupićima sa svih strana, ne zna s koje strane graniči sa tuženikom niti zna što je sporno među strankama. Svjedok EN, također susjed parničnih stranaka iskazao je da ne zna što je sporno među stranaka, a u dobrim je odnosima sa obojicom, došao je potvrditi da je tužitelj već stanovao tamo kada je on došao a iz svoje kuće vidi samo lijevi dio okućnice tužitelja,

- da iz iskaza svjedoka VN, supruga tuženika proizlazi da se stranke spore oko zemljišta koje je vlasništvo tuženika za cijelo pa da je sve jasno, tu nekretninu da su svi okupirali, sporni dio da nije ograđen jer se radi o jednom terenu koji je dijelom obrađen kao vrt a dijelom je kamenit. Tužitelj je došao živjeti na taj predio nakon njih. Prijeporni dio da su koristili na način da su na njemu čuvali blago dok su ga imali ali to je bilo odavno, pred 20 g. Tuženik je kupio ovu česticu 1982. g. a prijeporni dio koristi tužitelj,

- fa iz iskaza svjedoka MN proizlazi da zna što je predmet spora, zadnji put je bio na prijeporu pred 20 godina jer je tuženik vodio stoku na ispašu između ostalog i na prijepor. Otprilike da zna gdje je kuća tužitelja, ranije nije bila ograđena ali sada je čuo da jest. Svjedok JN, sin tuženika iskazao je da se radi o nekretnini koja pripada njegovom ocu, na njoj je čuvao koze, točno je da je to blizu kuće tužitelja, okućnica kuće tužitelja nije bila ograđena ali u zadnje vrijeme su je ogradili. Stranke su se sukobile oko zemljišta kada je tuženik angažirao geodeta jer je htio vidjeti granice svog zemljišta i tada je ustanovljeno da jedan dio kuće tužitelja leži na njihovom terenu.

8. Na temelju provedenih dokaza prvostupanjski sud je zaključio, da je tužitelj dokazao da su ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću jer je stupio u posjed utuženih nekretnina na temelju kupoprodajnog ugovora sklopljenog sa pok. ĐN odnosno njegovim nasljednicima a ugovor je izvršen u cijelosti.

8.1. Prodavatelji su mu očigledno pokazali i prijepor koji je ušao unutar njegove ograđene okućnice. Kada tuženik navodi da je čak jedan dio kuće tužitelja na njegovom terenu to onda slijedi zaključak da je tužitelj osnovano mislio da se radi o zemljištu kojeg je on kupio, jer nije vjerojatno da bi započeo graditi kuću ulazeći u tuđi teren.

9. Radi toga je, na temelju odredaba Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ( NN-53/91 i dr. ) te Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, br: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09– dalje: ZVDSP), prvostupanjski sud zaključio, da je tužitelj stekao vlasništvo sporne površine na temelju dosjelosti.

10. Prema čl. 159. st. 1. i 2. ZVDSP-a

"(1) Dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari.

(2) Samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja."

10.1. Prema čl. 160.st. 1. ZVDSP-a vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjega dana vremena potrebnoga za dosjelost.

10.2. Sukladno čl. 18. st. 3. ZVDSP-a posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada.

10.3. Prema odredbama ZVDSP-a čl. 11. st. 2. posjed će se smatrati samostalnim, ako se ne dokaže suprotno. Prema čl. 18. st. 5. ZVDSP-a posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno.

10.4. Prema čl. 19. st. 2. ZVDSP-a smatra se da posjed nakon što je stečen traje neprekidno dalje, a tko tvrdi da je prestao ili da je bio prekinut, treba dokazati da su nastupile okolnosti zbog kojih je posjed prestao.

11. Posjed je zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj tog posjedovanja a tužitelj nije dokazao da je kupio prijepor pismenim kupoprodajnim ugovorom. Za stjecanje prava vlasništva temeljem dosjelosti sukladno čl. 28. st. 2. ZOVO-a potrebno je da posjed bude barem savjestan. Sud je na temelju provedenih dokaza utvrdio da je tužitelj savjestan posjednik s obzirom da taj dio koristi još od 1984. ili 1985. g. kada je kupio svoje građevinsko zemljište a svakako od 1987. g. kada je izgradio svoju obiteljsku kuću. Nesporno je utvrđeno da je tuženik kupio svoje zemljište prije tužitelja, no kako sam tuženik kaže upisao se vlasnikom 1991. g. a tada se kupovalo zemljište preko papira dakle tuženik nije putem geodeta točno izmjerio granice kupljenog zemljišta. To isto nije učinio ni tužitelj.

12. Na temelju provedenih dokaza i iskaza saslušanih svjedoka sud je utvrdio da je u posjedu prijepora tužitelj, to priznaje i supruga tuženika-svjedok VN u svom iskazu. Tužitelj je nesmetano koristio prijepor najmanje od 1987 .g. a tuženik se prvi put usprotivio kada je izveo geodeta da utvrdi granice svojih nekretnina. To je bilo 2019. g. s obzirom da su stranke u svom iskazu danom 2020. g. govorile da je to bilo lani. Drugim riječima, tuženik nije ni znao da se prijepor nalazi u njegovom vlasništvu, da nije izveo geodeta tužitelj bi i dalje nesmetano koristio prijepor kao i do sada. Kada se tome pridoda činjenica da su se nekada kupovali tereni bez izmjere kao i činjenica da zemljišnoknjižno stanje nije usklađeno sa katastarskim te da postoji nerazmjer u obliku i površini čestica to onda slijedi zaključak da je osnovano tužitelj vjerovao da se radi o njegovoj nekretnini tj. okućnici kuće. S druge strane tuženik nije nikada bio u isključivom posjedu prijepora osim što je na čitavom kompleksu nekretnina nekada čuvao koze ili ovce. Zato se posjed tužitelja ne može smatrati nepoštenim. Tuženik je istaknuo prigovor zbog čega tužitelj nije ranije pokrenuo postupak upisa svog prava vlasništva no razlog je očigledan jer je mislio da je to njegovo. Upravo kada je tuženik izveo geodeta 2019. g. tužitelj saznaje da se radi o dijelu nekretnine koja je u vlasništvu tuženika te je potom pokrenuo postupak radi utvrđenja vlasništva.

13. S takvim zaključkom slaže se i ovaj drugostupanjski sud. Tuženik naime navodi da se sporni dio odnosi na trokut površine cca 195 m2, pri čemu stranke vode drugu parnicu oko 195 m2 iste čestice, a tuženik sve dok nije angažirao geodeta radi utvrđenja međa nije smatrao da je sporni dio nekretnine njegov, niti je reagirao na podizanje suhozida i ograde.

14. Od posebne je važnosti pri tom navod vještaka da u k. o. [katastarska općina] brojevi katastarskih čestica u katastarskom operatu ne odgovaraju brojevima katastarskih čestica u zemljišnoj knjizi pa u tom smislu međusobno ne odgovaraju niti oblici ni površine čestica, te navod tuženika da njemu, kada je 1983. godine kupio svoj teren, nisu pokazane granice terena, dok su tužitelju prodavatelji pokazali sve međe koje i danas stoje na licu mjesta.

15. Radi toga nisu osnovani navodi žalbe, da bi tužitelj proizvoljno pokrenuo postupak ne znajući što je kupio 1984. godine, te da bi isti priznao da je gradio pod rizikom da gradi na tuđem terenu, jer isto ne proizlazi iz rezultata dokaznog postupka. Tužitelj je naime bio svjestan da nije upisan u zemljišnim knjigama kao vlasnik sporne čestice, ali isto ne znači priznanje da je u dijelu, u kojem je čestica predmet ovog spora (jer je ista u cijelosti veće površine) smatrao da gradi na tuženikovom zemljištu.

16. Tuženik se nije protivio posjedu tužitelja dok od geodeta nije saznao da bi se radilo o dijelu čestice u njegovom vlasništvu; relevantnost takvog navoda geodeta treba sagledati u navodu vještaka u ovom postupku da oblici niti površine čestica u katastarskom operatu ne odgovaraju onima u zemljišnoj knjizi, dakle da je stanje katastra i gruntovnice nesređeno i neusklađeno. Pri tom iz iskaza stranaka proizlazi da niti jedan od njih nije znao gdje je granica njihovih zemljišta, jer i tuženik navodi da je izveo geometra da sazna do kuda seže njegova nekretnina jer je trebao napraviti parkiralište za automobile, te da niti on nije znao do kuda je njegovo dok nije geometar izašao. Radi toga ne može uspješno prigovarati da tužitelj nije znao kolika je sporna površina, jer isto nije znala niti jedna od stranaka do izlaska geometra. Tuženik je prema vlastitom iskazu napasao stoku na oko 2500 kvadrata zemljišta, ne znajući gdje su granice njegovog posjeda jer je kupovao „preko papira“ a nisu mu pokazane granice.

17. Tužitelj nesporno ne posjeduje valjan kupoprodajni ugovor sklopljen u propisanoj pisanoj formi, kako je to prvostupanjski sud i naveo u obrazloženju, ali je za izvanrednu dosjelost dovoljno da je posjed savjestan, a savjesnost se pretpostavlja.

18. Nadalje, prema stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci poslovni broj Rev-494/21-2 od 11. svibnja 2021. povodom dopuštenja revizije, činjenica da su prednici tužitelja i tužitelj kao posjednici nekretnina mogli znati ili pak znali za upis u zemljišnim knjigama, konkretno - da su te nekretnine u tim knjigama u svom razdoblju njihova posjedovanja bile upisane kao vlasništvo tuženika ili njegovih prednika, ne čini samo za sebe posjed prednika tužitelja i tužitelja nesavjesnim ili nepoštenim - ako su prednici tužitelja i tužitelj za tog razdoblja posjedovanja prema okolnostima konkretnog slučaja u situaciji kada im posjed nitko nikada nije osporavao iako su na nekretninama vršili i vlasničkopravna ovlaštenja.

19. Sud je očevidom na licu mjesta utvrdio da se radi o dijelu nekretnine koja se nalazi unutar okućnice kuće tužitelja, da je okućnica tužitelja ograđena suhozidom na kojeg je postavio žičanu ogradu, da su gotovo svi svjedoci znali da se radi o ograđenom terenu pa je neupitan posjed tužitelja.

20. S obzirom na to, da je tužitelj u posjed stupio 1985. godine, rok za stjecanje nekretnine dosjelošću od 20 godina istekao je davno prije 2019., kada se tuženik počeo protiviti posjedu, nakon izvršene geodetske izmjere. Upravo navedeno, da se do 2019. godine tuženik tome nije protivio, ukazuje na zaključak da je i sam tuženik smatrao da tužitelju pripada pravo na posjed jer bi u protivnom zacijelo reagirao kada je tužitelj koristio nekretninu.

20.1. Nadalje, činjenica da tužitelju nije bila poznata točna površina spornog dijela nekretnine do izmjere po geometru, odnosno primitka nalaza i mišljenju vještaka u ovom postupku, nije odlučna kada nesporno niti jedna od stranaka nije vršila izmjere svojih nekretnina prije 2019. godine, ali je tužitelju pokazana granica njegovog posjeda prema međama na terenu, dok tuženiku nisu pokazane granice terena.

21. Radi toga je na pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenjeno materijalno pravo citiranih odredaba ZV, kada je utvrđeno da je tužitelj stekao vlasništvo sporne nekretnine na temelju dosjelosti, poštenim posjedom kroz određeno vrijeme.

22. Na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 25. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća:

Milena Frankić