Zakon.hr

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-894/2024-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Marijana Vugića kao predsjednika vijeća, Jasenke Grgić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Renate Đaković Vranković kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice AK (ranije A), OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Matija Dorić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika odvjetnika PO, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Iva Hrkać Samaržija, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1155/2022-16 od 30. studenog 2023., u sjednici vijeća 25. ožujka 2025.

p r e s u d i o j e

I. Preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1155/2022-16 od 30. studenog 2023. u dijelu pod točkama I. i III. izreke i sudi:

"Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

I. Nalaže se tuženiku odvjetniku PO, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužiteljici AK (ranije A), OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 4.349,99 eura / 32.775,02 kn[1] sa zateznom kamatom tekućom na iznose od:

- 157,88 eura / 1.189,51 kn od 12.03.2018.,

- 160,95 eura / 1.212,68 kn od 12.03.2018.,

- 63,61 eura / 479,28 kn od 12.03.2018.,

- 158,90 eura / 1.197,23 kn od 12.03.2018.,

- 124,17 eura / 935,58 kn od 12.03.2018.,

- 121,67 eura / 916,75 kn od 12.03.2018.,

- 125,08 eura / 942,40 kn od 04.04.2018.,

- 122,81 eura / 925,30 kn od 03.05.2018.,

- 122,81 eura / 925,30 kn od 04.06.2018.,

- 122,81 eura / 925,30 kn od 03.07.2018.,

- 122,81 eura / 925,30 kn od 02.08.2018.,

- 129,41 eura / 975,07 kn od 04.09.2018.,

- 126,11 eura / 950,19 kn od 02.10.2018.,

- 126,11 eura / 950,19 kn od 05.11.2018.,

- 126,11 eura / 950,19 kn od 04.12.2018.,

- 126,11 eura / 950,19 kn od 03.01.2019.,

- 126,11 eura / 950,19 kn od 04.02.2019.,

- 126,11 eura / 950,19 kn od 04.03.2019.,

- 129,89 eura / 978,67 kn od 02.04.2019.,

- 127,37 eura / 959,68 kn od 03.05.2019.,

- 127,37 eura / 959,68 kn od 04.06.2019.,

- 127,37 eura / 959,68 kn od 02.07.2019.,

- 127,37 eura / 959,68 kn od 02.08.2019.,

- 132,82 eura / 1.000,70 kn od 03.09.2019.,

- 130,09 eura / 980,19 kn od 02.10.2019.,

- 130,09 eura / 980,19 kn od 05.11.2019.,

- 130,09 eura / 980,19 kn od 03.12.2019.,

- 130,67 eura / 984,54 kn od 03.01.2020.,

do isplate, a sve za razdoblje do 31. prosinca 2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato je za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku odvjetniku PO, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tužiteljici AK (ranije A), OIB: [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu od 1.384,93 eura / 10.434,75 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 30. studenog 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.“

II. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 995,40 eura, sa zateznom kamatom tekućom od 25. ožujka 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku trošak sastava žalbe u iznosu od 312,5 0 eura, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom je presuđeno:

"I. Nalaže se tuženiku odvjetniku PO, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužiteljici AK (ranije A), OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 4.349,99 eura / 32.775,02 kn sa zateznom kamatom tekućom na iznose od:

- 157,88 eura / 1.189,51 kn od 12.03.2018.,

- 160,95 eura / 1.212,68 kn od 12.03.2018.,

- 63,61 eura / 479,28 kn od 12.03.2018.,

- 158,90 eura / 1.197,23 kn od 12.03.2018.,

- 124,17 eura / 935,58 kn od 12.03.2018.,

- 121,67 eura / 916,75 kn od 12.03.2018.,

- 125,08 eura / 942,40 kn od 04.04.2018.,

- 122,81 eura / 925,30 kn od 03.05.2018.,

- 122,81 eura / 925,30 kn od 04.06.2018.,

- 122,81 eura / 925,30 kn od 03.07.2018.,

- 122,81 eura / 925,30 kn od 02.08.2018.,

- 129,41 eura / 975,07 kn od 04.09.2018.,

- 126,11 eura / 950,19 kn od 02.10.2018.,

- 126,11 eura / 950,19 kn od 05.11.2018.,

- 126,11 eura / 950,19 kn od 04.12.2018.,

- 126,11 eura / 950,19 kn od 03.01.2019.,

- 126,11 eura / 950,19 kn od 04.02.2019.,

- 126,11 eura / 950,19 kn od 04.03.2019.,

- 129,89 eura / 978,67 kn od 02.04.2019.,

- 127,37 eura / 959,68 kn od 03.05.2019.,

- 127,37 eura / 959,68 kn od 04.06.2019.,

- 127,37 eura / 959,68 kn od 02.07.2019.,

- 127,37 eura / 959,68 kn od 02.08.2019.,

- 132,82 eura / 1.000,70 kn od 03.09.2019.,

- 130,09 eura / 980,19 kn od 02.10.2019.,

- 130,09 eura / 980,19 kn od 05.11.2019.,

- 130,09 eura / 980,19 kn od 03.12.2019.,

- 130,67 eura / 984,54 kn od 03.01.2020.,

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice AK (ranije A), OIB: [osobni identifikacijski broj], u dijelu u kojem potražuje od tuženika odvjetnika PO, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatu zatezne kamate tekuće na iznose od:

- 157,88 eura / 1.189,51 kn od 02.03.2017. do 12.03.2018.,

- 160,95 eura / 1.212,68 kn od 04.04.2017. do 12.03.2018.,

- 63,61 eura / 479,28 kn od 02.06.2017. do 12.03.2018.,

- 158,90 eura / 1.197,23 kn od 04.07.2017. do 12.03.2018.,

- 158,90 eura / 1.197,23 kn od 02.08.2017. do 12.03.2018.,

- 124,17 eura / 935,58 kn od 04.09.2017. do 12.03.2018.,

- 121,67 eura / 916,75 kn od 03.10.2017. do 12.03.2018.,

- 121,67 eura / 916,75 kn od 03.11.2017. do 12.03.2018.,

- 121,67 eura / 916,75 kn od 04.12.2017. do 12.03.2018.,

- 121,67 eura / 916,75 kn od 03.01.2018. do 12.03.2018.,

- 121,67 eura / 916,75 kn od 02.02.2018. do 12.03.2018.,

- 121,67 eura / 916,75 kn od 02.03.2018. do 12.03.2018.

2. Protiv navedene presude, u dijelu pod točkama I. i III. izreke, žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22 i 114/22, 155/2023 - dalje: ZPP). Predlaže preinačiti pobijanu presudu, a podredno istu ukinuti i vratiti na ponovno odlučivanje te traži naknadu troška sastava žalbe.

3. Tužiteljica je podnijela odgovor na žalbu kojim se protivi žalbenim navodima, predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu i traži trošak sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba je osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu, ovaj sud je utvrdio kako nije došlo do koje od bitnih povreda odredaba postupka na koje, sukladno čl. 365. st. 2. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti. Nadalje, nije počinjena niti bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a koju sadržajno ističe žalitelj, a budući da pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

6. Međutim, ispitujući pobijanu presudu, ovaj sud je utvrdio kako je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 4.349,99 eura zajedno sa zateznim kamatama na ime stjecanja bez osnove, a koji je iznos ustegnut s računa tužiteljice na žiro-račun tuženika u postupku izravne naplate putem Financijske agencije (dalje: FINA).

8. U predmetnom postupku nije sporno:

- da je presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-2609/12 od 28. veljače 2014., pravomoćnom i ovršnom 24. lipnja 2015., odbijen tužbeni zahtjev ovdje tužiteljice te joj je naloženo tuženiku, svome ocu, KK naknaditi trošak postupka u iznosu od 59.075,00 kuna (str. 12.-17. spisa),

- da je u postupku Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-2609/12 tuženika KK kao punomoćnik zastupao odvjetnik PO, ovdje tuženik,

- da je **.**.2015. KK, zastupan po punomoćniku, ovdje tuženiku, FINA- i podnio zahtjev za izravnu naplatu protiv ovdje tužiteljice, a na temelju presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-2609/12 od 28. veljače 2014. (str. 9.-10. spisa),

- da je zahtjev za izravnu naplatu podnesen radi naplate tražbine iz ovršne isprave u cijelosti, s računa ovršenice (ovdje tužiteljice) na račun ovrhovoditelja te je posebno navedeno da se troškovi postupka prenesu na račun punomoćnika ovrhovoditelja, ovdje tuženika,

- da je zahtjevu za izravnu naplatu priložena punomoć odvjetniku PO, ovdje tuženiku, i to radi ovrhe temeljem presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-2609/12 od 28. veljače 2014. i uplate troškova parničnog postupka na žiro-račun punomoćnika PO, odvjetnika (str. 11. spisa),

- da je KK preminuo **.**.2015. (smrtovnica na str. 5. spisa),

- da je FINA i nakon smrti pok. KK nastavila ustezati iznose s računa ovršenice, ovdje tužiteljice, na račun tuženika,

- da je smrću KK prestala punomoć odvjetniku PO, ovdje tuženiku,

- da je iza pok. KK vođen ostavinski postupak pod brojem O-6/2016., ali je isti zbog postojanja spora još uvijek u tijeku te nisu utvrđeni nasljednici,

- da je tužiteljica dopisom od 21. siječnja 2020. obavijestila FINA-u o činjenici smrti pok. KK,

- da je FINA dopisom od 6. veljače 2020. (str. 4. spisa) obavijestila tužiteljicu da je prestala postupati po zahtjevu za izravnu naplatu sukladno članku 19. stavak 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine" br. 68/2018, 2/2020, 47/2020, 46/2020, 83/2020, 133/2020, dalje: ZPONS).

9. Za odluku u predmetnom sporu, a vezano za odnos tužitelja i tuženika, relevantne su sljedeće odredbe materijalnog prava.

9.1. Prema članku 3. stavak 1. ZPONS-a, u smislu tog Zakona, osnova za plaćanje jest, među ostalim, ovršna odluka domaćeg suda ili upravnog tijela koja ima potvrdu ovršnosti. Prema članku 5. ZPONS-a, prijenos novčanih sredstava može se zahtijevati isključivo u korist računa koji pripada ovrhovoditelju (stavak 11.), a iznimno prijenos novčanih sredstava može se zahtijevati u korist računa zakonskog zastupnika fizičke osobe koja je ovrhovoditelj iz osnove za plaćanje te u korist računa odvjetnika koji u tom postupku zastupa ovrhovoditelja kao punomoćnik za iznos troškova postupka iz osnove za plaćanje (stavak 12.).

9.2. Prema članku 4. stavak 4. ZPONS-a, ako ovim Zakonom nije drugačije propisano, na provedbu ovrhe odgovarajuće se primjenjuju zakoni kojima se uređuje ovršni postupak, a prema članku 62. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022, 6/2024, dalje: Ovršni zakon), kojim je uređena protuovrha, nakon što je ovrha već provedena, ovršenik može u istom ovršnom postupku zatražiti od suda da naloži ovrhovoditelju da mu vrati ono što je ovrhom dobio (1.) ako je ovršna isprava pravomoćno ukinuta, preinačena, poništena, stavljena izvan snage ili je na drugi način utvrđeno da je bez učinka.

9.3. Člankom 19. stavak 12. ZPONS-a je propisano da u slučaju smrti ovrhovoditelja fizičke osobe Agencija prestaje s izvršavanjem te osnove za plaćanje i istu pohranjuje. Ako postoje zaplijenjena sredstva na temelju osnove za plaćanje, Agencija će nalog za prijenos zaplijenjenih sredstava dati banci nakon što se ispune uvjeti za nastavak ovrhe u korist nasljednika.

10. Sud prvog stupnja, primjenom pogrešnog pravnog shvaćanja, prihvaća tužbeni zahtjev s obrazloženjem da je tuženiku prestala vrijediti punomoć, pa kako su nakon toga sredstva sve do 2020. ustezana na račun tuženika bez ikakve valjane pravne osnove, tuženik je primjenom članka 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje: ZOO) dužan ta sredstva vratiti tužiteljici.

11. Prema članku 1111. ZOO-a, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi (stavak 1.), a obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala (stavak 3.).

12. Iz prethodno opisanog činjeničnog stanja, a primjenom mjerodavnog materijalnog prava citiranog pod točkom 9. obrazloženja ove presude, razvidno je da je tuženik kao punomoćnik pok. KK, još za njegova života, podnio zahtjev za izravnu naplatu troškova sudskog postupka na temelju valjane osnove za plaćanje - ovršne sudske odluke te je navedenu osnovu za plaćanje FINA izvršavala ustezanjem iznosa s računa ovršenice, na račun punomoćnika ovrhovoditelja, odnosno na račun ovdje tuženika. Dakle, osnova za plaćanje zbog koje je FINA ustezala iznose s računa tužiteljice je bila ovršna sudska odluka u kojoj je sadržana tražbina prema tužiteljici (koja tražbina nije prestala), a ne punomoć tuženiku, kako to proizlazi iz pobijane presude.

13. Da bi tužiteljica bila ovlaštena zahtijevati povrat iznosa ustegnutih u postupku ovrhe prema odredbama ZPONS-a, trebala je zahtijevati protuovrhu, odnosno dokazati da bi sudska odluka na temelju koje se provodi ta ovrha bila pravomoćno ukinuta, preinačena, poništena, stavljena izvan snage ili da je na drugi način utvrđeno da je bez učinka, a što tužiteljica u ovom postupku nije niti dokazivala, niti tvrdila.

14. Nadalje, punomoć tuženiku jest prestala smrću ovrhovoditelja koji ga je opunomoćio za postupak ovrhe i uplatu troškova postupka na njegov žiro-račun, što tuženik, uostalom, i ne osporava. Međutim, sama činjenica da je tuženik na temelju punomoći koja je naknadno prestala važiti na svoj račun primio iznose za koje je ovrha provedena ne znači da je te iznose stekao za sebe. Punomoć je predstavljala ovlaštenje za primanje iznosa koje je FINA ustezala s računa tužiteljice, a koje je, zbog propusta u obavještavanju o činjenici smrti ovrhovoditelja nastavila ustezati sve do 2020. S obzirom na te okolnosti, konačna računica u vezi toga kome pripadaju iznosi koji se u konkretnom slučaju odnose na troškove postupka, ovisi o sporazumu opunomoćitelja (pok. KK) i opunomoćenika (ovdje tuženika) kao nalogodavca i nalogoprimca, odnosno između opunomoćenika i nasljednika pok. opunomoćitelja. Pri tom se ističe da u predmetnom postupku još uvijek nije okončan ostavinski postupak iza pok. opunomoćitelja KK i nisu utvrđeni njegovi zakonski nasljednici koji bi eventualno bili legitimirani potraživati utužene ustegnute iznose koji se nalaze na računu tuženika, a koji su ustezani na temelju sudske odluke kao važeće osnove za plaćanje.

15. Konačno, ovaj sud ističe da FINA u slučaju smrti ovrhovoditelja ne postupa po službenoj dužnosti, odnosno da je o činjenici smrti pok. ovrhovoditelja FINA-u bilo potrebno obavijestiti. Kako je tužiteljica kao ovršenica, ujedno kći pok. ovrhovoditelja, (koja je po prirodi stvari o tome bila obaviještena prije punomoćnika, a u najmanju ruku pozivom na ostavinsku raspravu), o njegovoj smrti obavijestila FINA-u tek dopisom od 21. siječnja 2020., jasno je da FINA nije niti mogla prestati s postupanjem po osnovi za plaćanje sukladno članku 19. stavak 12. ZPONS-a te da je prijenos sredstava na račun ovdje tuženika valjano izvršavan.

16. Dakle, suprotno utvrđenjima prvostupanjskog suda, punomoć tuženiku nije bila osnova na temelju koje je FINA izvršavala prijenos novčanih sredstava s računa tužiteljice na račun tuženika, već je to bila pravomoćna i ovršna sudska odluka, dok je punomoć bila ovlaštenje za primanje iznosa koje tuženik nije stekao za svoje ime i za svoj račun, pa niti nakon prestanka važenja punomoći. Slijedom navedenog, nisu pravilna utvrđenja prvostupanjskog suda da je zbog prestanka punomoći tuženiku prestala osnova na temelju koje su ta sredstva prenesena i da bi se radilo o stjecanju bez osnove iz članka 1111. ZOO-a.

17. Kako je pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo odbiti tužbeni zahtjev, prvostupanjska presuda je preinačena u pobijanom dijelu i tužbeni zahtjev odbijen te je primjenom članka 373. stavak 3. ZPP-a odlučeno kao pod točkom I izreke.

18. S obzirom na to da se pobijana odluka preinačava i tužbeni zahtjev odbija i u pobijanom dijelu pod točkama I i III izreke, tuženik je u cijelosti uspio u sporu te se stoga preinačava i odluka o troškovima postupka.

19. Tuženiku se priznaju sljedeći troškovi, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/2023, dalje: Tarifa) i podnesenom zahtjevu (str. 66. spisa), a prema vrijednosti predmeta spora: sastav odgovora na tužbu, 199,08 eura (Tbr. 8.1. Tarife), podnesak od 17. svibnja 2022., 199,08 eura (Tbr. 8.1. Tarife), ročište 6. prosinca 2022., 199,08 eura (Tbr. 9.1. Tarife), ročište 8. studenog 2023., 199,08 eura (Tbr. 9.1. Tarife), odnosno ukupno 796,32 eura, što uvećano za PDV 25% iznosi sveukupno 995,40 eura.

20. Tuženik nije dokazao da je platio sudske pristojbe na odgovor na tužbu i na presudu, a niti to proizlazi iz sustava e-Spis, pa kako tuženik nije dokazao da je navedeni trošak nastao u smislu odredbe članka 151. stavka 1. ZPP-a, a niti da je nastao u zahtijevanom iznosu, navedeni se troškovi ne priznaju.

21. Odluka o kamatama na dosuđene troškove postupka donesena je primjenom članka 151. stavak 3. ZPP-a, a visina stope primjenom odredbe članka 29. stavak 2. ZOO-a.

22. Slijedom navedenog, primjenom odredbe članka 166. stavak 2. ZPP-a, odlučeno je kao pod točkom II. izreke.

23. S obzirom na to da je žalba osnovana u cijelosti, tuženik ima pravo na trošak sastava iste sukladno Tbr. 10/1 Tarife u iznosu od 250,00 eura, što uvećano za PDV 25% iznosi 312,5 0 eura.

24. Tuženik nije dokazao da je platio sudsku pristojbu na žalbu odnosno da bi navedeni trošak nastao, pa stoga nema pravo na naknadu istog.

25. Slijedom navedenog, primjenom članka 166. st. 1. ZPP-a, u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP-a, odlučeno je kao pod točkom III. izreke.

26. Trošak sastava odgovora na žalbu nije bio potreban za vođenje parnice pa je stoga primjenom članka 166. stavak 1. ZPP-a u vezi s člankom 155. ZPP-a, odlučeno kao pod točkom IV izreke.

U Zagrebu 25. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća:

Marijan Vugić

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte