REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1009/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivica Urek, odvjetnik u Zagrebu, protiv prvotuženika Vodotehnika d.d., Zagreb, Koturaška cesta 49, OIB 17631431320, kojeg zastupa punomoćnik Marko Skukan, odvjetnik u Zagrebu i drugotuženika Sava osiguranje d.d., Podružnica Hrvatska, Frangeša Mihanovića 9, Zagreb, OIB 45237012600, kojeg zastupa punomoćnik Josip Perić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Božić i partneri d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-27/2023-3 od 24. siječnja 2024. kojim je potvrđena međupresuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 50/2019-100 od 9. prosinca 2022., na sjednici održanoj 25. ožujka 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na naznačena pravna pitanja.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude citirane u uvodu ove odluke.
2. Na prijedlog nije odgovoreno.
3. Postupajući u smislu odredbe čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.- dalje: ZPP) ovaj revizijski sud je utvrdio da je tuženik kao predlagatelj u prijedlogu za dopuštenje revizije naznačio pitanja:
„Ukoliko je šteta na radu nastala od opasne stvari koja je u vlasništvu odnosno posjedu treće osobe, smatra li se vlasnik odnosno posjednik opasne stvari trećom osobom u smislu članka 25. stavak 2. Zakona o zaštiti na radu?
Može li se poslodavac osloboditi odgovornosti za štetu koja je nastala na radu ukoliko dokaže da je poduzeo sve mjere zaštite na radu, odnosno da ne postoji njegova radnja koja je u uzročnoj vezi sa štetnim događajem odnosno tj. može li se poslodavac osloboditi odgovornosti za štetu radniku uzrokovanu na radu primjenom općih propisa obveznog prava (Zakona o obveznim odnosima)?“.
4. U tom dijelu prijedlog nije osnovan.
5. Kao razloge važnosti predlagatelj se poziva na praksu ovoga suda poslovni broj Revr-794/16 od 30. svibnja 2017., Rev-2240/97 od 24. svibnja 2001., te na odluke nižestupanjskih sudova, odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske i Europskog suda za ljudska prava.
6. U ovoj pravnoj stvari prvostupanjski sud je donio međupresudu kojom je utvrdio osnovanost osnove tužbenog zahtjeva tužitelja za naknadu štete zbog povrede na radu. Nižestupanjski sudovi su zaključili da je osnovana osnova tužbenoga zahtjeva polazeći od zaključka o objektivnoj odgovornosti tuženika u smislu odredbe čl. 25. st. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ broj 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18). Drugostupanjski sud odlučujući o žalbi tuženika otklonio je njegove žalbene prigovore vezane za neprovođenje daljnjih dokaznih prijedloga jer je prihvatio zaključak prvostupanjskog suda, u bitnome, da je prvotuženik kao poslodavac uputio radnika na rad u prostor koji nije prethodno provjerio i osigurao te da time nije proveo zaštitu na radu za siguran rad, radi čega je svojim propuštanjem doveo do nastanka štetnog događaja u kojem je povrijeđen tužitelj.
7. S obzirom na takva utvrđenja i zaključke nižestupanjskih sudova naznačena pravna pitanja se temelje na činjeničnim postavkama koje ne korespondiraju onima na kojima se temelje nižestupanjske odluke. Stoga od odgovora na naznačena pitanja ne ovisi uspjeh tuženika u ovom postupku čime ona nisu važna za odluku u sporu, a sve kako to zahtijeva odredba čl. 385.a st. 1. ZPP. Osim toga, odluke na koje se tuženik poziva odnose se na drugačije činjenične i procesne situacije no što je u konkretnom slučaju.
8. U preostalom dijelu prijedlog je nedopušten.
8.1. Predlagatelj se poziva da mu je u postupku pred prvostupanjskih i drugostupanjskim sudom došlo do povrede prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90., 135/97., 8/98. – pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. – pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. – pročišćeni tekst, 55/01. – ispravak, 76/10. i 85/10. – pročišćeni tekst, - dalje: Ustav) i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“ broj 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak, 14/02., 1/06. i 13/17., - dalje: Konvencija), i to zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava. To jer da mu je onemogućeno dokazivanje temeljnih pretpostavki o kojima ovisi pitanje njegove odgovornosti, da je njegova odgovornost utvrđena arbitrarno i paušalno, bez temelja u dokazima u spisu i suprotno njima, te da sudovi nisu dali potrebna obrazloženja iz kojih bi bilo razvidno na kojim dokazima se temelji zaključak suda i zašto dokazi prvotuženika nisu uzeti u obzir, što da sve dovodi do zaključka o proizvoljnosti. Također da drugostupanjski sud nije dao potrebna obrazloženja o žalbenim navodima prvotuženika. U nastavku prijedloga za dopuštenje revizije predlagatelj iznosi kronologiju zbivanja i vlastitu ocjenu provedenih dokaza u smislu upućivanja na zaključke koji istom konveniraju. Međutim, ovaj sud zaključuje da predlagatelj nije učinio vjerojatnim da je došlo do povrede prava na pravično suđenje i povrede aspekata prava na koje se on poziva, jer su odluke nižestupanjskog suda opskrbljene potrebnim razlozima koji su dostatni, jasni, odnose se na odlučne okolnosti s obzirom na relevantne norme materijalnog prava. Odluka o tome koji će se dokazi u postupku provesti ovlast je suda i prvostupanjski i drugostupanjski sud dali su odgovarajuće razloge zašto se ne prihvaćaju dokazni prijedlozi tuženika, a razlozima koji su za to dati učinili su postojanje zaključka da su odgovarajuće ispitali slučaj.
9. Stoga razmatrajući prijedlog tuženika u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP ovaj sud je zaključio da naznačena pitanja nisu važna u smislu kako to zahtijeva odredba čl. 385.a st. 1. ZPP, pa je u tom dijelu sukladno odredbi čl. 389.b. st. 1. ZPP prijedlog odbijen, a kako nisu ispunjene niti pretpostavke predviđene u odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP za dopuštenost revizije, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP prijedlog za dopuštenje revizije u tom dijelu je odbačen.
Zagreb, 25. ožujka 2025.
Predsjednik vijeća
dr. sc. Jadranko Jug
