Poslovni broj: Usž-3765/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Senke Orlić-Zaninović i mr.sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ĐH iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Šimun Babić, odvjetnik u Zagrebu, Mrazovićeva 5, protiv tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske (ranije: Ministarstva branitelja), Zagreb, Trg Nevenke Topalušić 1, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Splitu, Split, Gundulićeva 29 a, radi troškova upravnog spora, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 16 Us l-2653/2023-22 od 7. ožujka 2024., na sjednici vijeća održanoj 25. ožujka 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 16 Us l-2653/2023-22 od 7. ožujka 2024.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem prvostupanjskog upravnog suda odbačen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora u iznosu od 4.475,00 EUR kao nepravovremen.
2. Tužitelj žalbom osporava pobijano rješenje zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Poziva se na članak 79. stavak 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17., 110/21., dalje: ZUS). Ističe da u upravnom sporu nije održana glavna rasprava, stoga nije bio u mogućnosti predati troškovnik na istoj, ali je trošak zatražio u najkraćem mogućem roku, u roku od dva dana od donošenja presude. Poziva se na presudu, poslovni broj Us I-3304/2023, donesenu pred istim sudom u istovrsnom sporu, u kojem je sud tužitelju dosudio trošak postupka. Slijedom navedenog, a osobito uzimajući u obzir okolnosti slučaja, prije svega da nije održana glavna rasprava, tužitelj predlaže da ovaj Sud poništi rješenje prvostupanjskog suda te ga preinači na način da dosudi tužitelju troškove postupka.
3. Tuženik, uredno pozvan, nije podnio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Iz spisa predmeta prvostupanjskog suda razvidno je da je u upravnom sporu provedenom bez održavanja rasprave, presudom toga suda, poslovni broj: 16 Us l- 2653/2023-19 od 23. siječnja 2024., povodom tužbe tužitelja, poništeno rješenje tuženika, KLASA: UP/II-562-02/13-0015/1281 URBROJ: 522-04/1-1-1-13-2 od 7. listopada 2013. godine. Tužitelj je po opunomoćeniku zaprimio presudu 23. siječnja 2024. godine. Dva dana nakon toga, 25. siječnja 2024., tužitelj je uputio prvostupanjskom sudu podnesak (koji je prvostupanjski sud zaprimio 26. siječnja 2024.) u kojemu je zatražio naknadu troškova upravnog spora u iznosu od 4.375,00 EUR.
6. Istaknuvši da se radnje u upravnom sporu u kojemu nije vođena rasprava (a među kojima je i postavljanje jasno određenog zahtjeva za naknadu troškova spora) mogu poduzimati do donošenja presude, prvostupanjski sud je zaključio da nema mogućnosti odlučivati o zahtjevu za naknadu troškova upravnog spora postavljenom nakon donošenja presude te je odbacio zahtjev.
7. Ovaj Sud smatra da se, u primjeni ZUS-a, zahtjev za naknadu troškova upravnog spora podnosi najkasnije do zaključenja rasprave, a kod rješavanja spora presudom bez rasprave, najkasnije do donošenja presude.
8. Budući da je u konkretnom slučaju zahtjev podnesen nakon donošenja presude, prvostupanjski sud je pravilno zahtjev odbacio kao nepravovremen.
9. Valja istaknuti da članak 79. stavak 6. ZUS-a, na kojeg se poziva tužitelj, sudu daje mogućnost da o troškovima spora odluči zajedno s odlukom o glavnoj stvari ili posebnim rješenjem u roku od 15 dana od dana objave presude, međutim, navedeno ne znači da se zahtjev za naknadu troškova spora može podnijeti nakon donošenja presude. Navedena odredba ZUS-a samo ostavlja mogućnost sudu da odluku o troškovima spora ne donese zajedno s odlukom o glavnoj stvari, a što ne utječe na dužnost stranaka da zahtjev za naknadu troškova spora postave prije objave odnosno donošenja presude. Pored navedenog, iz sadržaja presude na koju se tužitelj poziva ne proizlazi da bi se radilo o istovrsnoj situaciji u kojoj bi sud usvojio nepravovremeno podneseni zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.
10. Iako je u konkretnom slučaju zahtjev za naknadu troškova pravilno odbačen, valja istaknuti da je ovaj Sud presudom, poslovni broj: Usž-3672/24-2 od 15. listopada 2024., povodom žalbe tuženika poništio presudu prvostupanjskog suda, poslovni broj: 16 Us l-2653/2023-19 od 23. siječnja 2024. i odbio tužbeni zahtjev te zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka. Stoga, tužitelj, koji je predmetni upravni spor izgubio, sukladno odredbi članka 79. stavka 4. ZUS-a, ne može ostvariti pravo na naknadu troškova prvostupanjskog upravnog spora.
11. Slijedom iznesenog, na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a u vezi s člankom 67. stavkom 3. ZUS-a, a sukladno ovlaštenju iz članka 169. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24.), riješeno je kao u izreci.
U Zagrebu 25. ožujka 2025.
Predsjednica vijeća
Evelina Čolović Tomić
