Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3538/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Držaić kao predsjednice vijeća, Jadranke Travaš kao izvjestiteljice i članice vijeća te Ksenije Grgić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice EU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Josip Valić, odvjetnik u Puli, protiv tuženika Generali osiguranja d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 284, OIB:10840749604, kojeg zastupa punomoćnica Mirna Bokun Vlašić, odvjetnica u Puli, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj: Pn-217/2020-80 od 12. srpnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 25. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika Generali osiguranja d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj: Pn-217/2020-80 od 12. srpnja 2023. pod stavkom I. izreke.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Generali osiguranja d.d. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj: Pn-217/2020-80 od 12. srpnja 2023. pod stavkom II. izreke u dijelu u kojem je tuženiku Generali osiguranju d.d. naloženo naknaditi tužiteljici EU trošak parničnog postupka u iznosu od 2.273,14 EUR, te pod stavkom III. izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženika Generali osiguranja d.d. za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj: Pn-217/2020-80 od 12. srpnja 2023. pod stavkom I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 3.708,25 EUR/27.939,81 kunu[1] zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 3.442,80 EUR/25.939,78 kuna od 9. veljače 2018. pa do isplate, te na iznos od 265,45 EUR/2.000,00 kuna od 13. srpnja 2023. pa do isplate. Stavkom II. izreke odbijen je kao neosnovan zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 937,05 EUR/7.060,20 kuna zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 9. veljače 2018. pa do isplate. Rješenjem Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj: Pn-217/2020-80 od 12. srpnja 2023. pod stavkom I. izreke utvrđeno je da je tužba povučena u dijelu u kojem tužiteljica zahtijeva isplatu iznosa od 6.000,00 kuna/796,34 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 9. veljače 2018. pa do isplate. Stavkom II. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 2.273,14 EUR/17.126,97 kuna, dok je u preostalom dijelu, iznad dosuđenog, zahtjev tužiteljice za naknadu troška parničnog postupka odbijen kao neosnovan. Stavkom III. izreke odbijen je u cijelosti zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka kao neosnovan.

2. Protiv presude prvostupanjskog suda pod stavkom I. izreke, te protiv rješenja prvostupanjskog suda pod stavkom II. izreke u dijelu u kojem je tuženiku naloženo naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 2.273,14 EUR/17.126,97 kuna, te pod stavkom III. izreke, žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP). Predlaže presudu i rješenje u pobijanim dijelovima preinačiti u smislu žalbenih navoda, uz naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 3.134,00 kune/415,95 EUR.

3. Žalba tuženika je neosnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice, konačno postavljen podneskom od 16. svibnja 2018. (list 46-47 spisa), radi naknade štete u ukupnom iznosu od 35.000,00 kuna/4.645,30 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 33.000,00 kuna/4.379,85 EUR od 9. veljače 2018. pa do isplate, a na iznos od 2.000,00 kuna/265,45 EUR od dana donošenja presude pa do isplate, koju štetu je tužiteljica pretrpjela u prometnoj nezgodi koja se dogodila 15. srpnja 2017. na kolniku državne [adresa] ([adresa]), kada je na nju, dok se automobilom registarske oznake [registarska oznaka] kretala svojom stranom kolnika, naletio motocikl registarske oznake [registarska oznaka] kojim je upravljao TU, a koji je preminuo na mjestu događaja.

5. Suprotno žalbenim navodima tuženika, presuda i rješenje prvostupanjskog suda u pobijanim dijelovima mogu se ispitati, izreka presude i rješenja je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude i rješenja, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za presuđenje i rješavanje u ovom predmetu jasni su i neproturječni te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude i rješenja navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, slijedom čega su neosnovani žalbeni navodi tuženika u kojima on ističe da je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijanih dijelova prvostupanjske presude i rješenja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, u svezi čl. 381. ZPP-a.

6. Prilikom ispitivanja pobijanih dijelova prvostupanjske presude i rješenja i postupka koji im je prethodio, utvrđeno je da nisu počinjene ni ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, u svezi čl. 381. ZPP-a.

7. U predmetnom postupku prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza utvrdio u bitnom sljedeće:

- da je tužiteljica stradala u prometnoj nezgodi koja se dogodila 15. srpnja 2017. na kolniku državne [adresa] ([adresa]), kada je na nju, dok se automobilom kretala svojom stranom kolnika, naletio motocikl kojim je upravljao TU, a koji je preminuo na mjestu događaja,

- da je u predmetnom postupku, nakon vještačenja provedenog po vještaku kirurgu – traumatologu dr. ZU, čijem nalazu i mišljenju je tuženik prigovarao, provedeno novo vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. Andreju Angeliniju, specijalistu opće kirurgije,

- da je u predmetnom postupku provedeno vještačenje i po stalnoj sudskoj vještakinji Vesni Jovin, specijalistici psihijatrije,

- da iz provedenih vještačenja proizlazi da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju zadobila teške tjelesne ozljede u vidu prijeloma V, VII, VIII i IX rebra, prijeloma skočnog zgloba, natuka glave te reznognječne rane lijeve šake i lijevog ručnog zgloba,

- da lom desnog skočnog zgloba prvotno nije bio prepoznat, a time ni pravilno tretiran,

- da je tužiteljica trpjela fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju od jednog dana, bolove srednjeg intenziteta u trajanju od 40 dana, te blagog intenziteta u trajanju od 30 dana, dok povremene bolove (uračunate u smanjenje životne aktivnosti) trpi i danas,

- da je tužiteljica trpjela sekundarni strah vrlo jakog intenziteta od trenutka spoznaje o predmetnoj nezgodi i njenim posljedicama pa sve do definiranja tjelesnog stanja nakon pregleda u bolnici, da je strah jakog intenziteta, koji se očitovao kroz repeticiju misli o pretrpljenom stresnom događaju, problemima sa spavanjem, tjeskobom, napetošću i zabrinutošću za ishod tjelesnih ozljeda, trpjela prva dva tjedna po prometnoj nezgodi, zatim strah srednjeg intenziteta u vidu izrazite nelagode u prometu pet tjedana po predmetnoj nezgodi, dok je strah slabijeg intenziteta trpjela šest mjeseci po predmetnom događaju u vidu povremene uznemirenosti u asocirajućim situacijama koje podsjećaju na pretrpljenu traumu uz vraćanje slika predmetnog događaja, da je tužiteljičin strah bio pojačan zbog činjenice da je drugi sudionik prometne nezgode poginuo na mjestu nezgode, te da je oporavak tužiteljice od tjelesnih ozljeda potrajao zbog čega je trajala i neizvjesnost od ishoda liječenja,

- da je zbog zadobivenih ozljeda kod tužiteljice zaostalo trajno umanjenje životne aktivnosti od 7,5%, koje se ogleda u tome da tužiteljica desnom stranom tijela ne može raditi pokrete koje je radila prije spomenute nezgode jer su isti otežani, da pri svim pokretima kod kojih koristi desnu ruku i općenito desnu stranu tijela osjeća posljedice spomenute nezgode, da kod tužiteljice još uvijek postoje smetnje pokretljivosti gornjeg nožnog zgloba,

- da su kod tužiteljice zaostali ožiljci na lijevoj šaci koji predstavljaju naruženje blagog stupnja lako uočljivo trećim osobama,

- da je tužiteljici tuđa pomoć i njega bila potrebna prvih šest tjedana u trajanju od četiri sata dnevno (jer je tužiteljica šest tjedana po predmetnoj nezgodi morala mirovati te joj je u tom razdoblju bila potrebna pomoć druge osobe u vršenju svakodnevnih uobičajenih poslova - održavanju doma, osobne higijene, nabavke namirnica, pranja kose i dr.), a narednih četiri tjedna u trajanju od sat vremena dnevno (posebno zbog bolnosti skočnog zgloba), dakle ukupno 196 sati,

- da je tuženik prigovarao i nalazu i mišljenju te dopunskom očitovanju vještaka dr. Andreja Angelinija, te da je predlagao provođenje novog kirurškog vještačenja,

- da je tuženik u mirnom postupku isplatom iznosa od 15.500,00 kuna/2.057,20 EUR djelomično tužiteljici naknadio neimovinsku štetu, a isplatom iznosa od 1.500,00 kuna/199,08 EUR djelomično naknadio imovinsku štetu za tuđu pomoć i njegu.

8. Prvostupanjski sud je nalaz i mišljenje vještaka dr. Andreja Angelinija, kao i njegovo dopunsko očitovanje, ocijenio stručnim i objektivnim, osim u dijelu u kojem je vještak procijenio strah koji je tužiteljica pretrpjela u predmetnom štetnom događaju, smatrajući, kako to navodi i tuženik, da ocjena pretrpljenog straha ulazi u domenu vještaka psihijatrijske struke (dr. Vesna Jovin), čiji je nalaz i mišljenje od strane prvostupanjskog suda u pogledu kvalifikatorne okolnosti straha u cijelosti prihvaćen, te je na temelju navedenog zaključio da je tužiteljici u štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, te da joj, vodeći računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, trajnim posljedicama, naruženju, i cilju kojemu služi pravična novčana naknada, pripada pravična novčana naknada u iznosu od 5.500,00 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 9. veljače 2018. pa do isplate, kao i da tužiteljica ima pravo na naknadu imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 686,00 EUR/5.168,67 kuna za 196 sati tuđe pomoći i njege, koja joj je bila pružana od strane nestručnih osoba, a uzimajući pri tome cijenu od 3,50 EUR po satu, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate.

9. Uzimajući u obzir da je tuženik u mirnom postupku djelomično naknadio nastalu štetu tužiteljici, prvostupanjski sud je ocijenio tužbeni zahtjev osnovanim za iznos od 3.708,25 EUR/27.939,81 kunu, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 3.442,80 EUR/25.939,78 kuna (naknada neimovinske štete) od 9. veljače 2018. pa do isplate, te na iznos od 265,45 EUR/2.000,00 kuna (koliko je tužiteljica konačno postavljenim tužbenim zahtjevom potraživala na ime naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu) od 13. srpnja 2023. pa do isplate.

10. Neosnovano tuženik u žalbi osporava nalaz i mišljenje vještaka dr. Andreja Angelinija, budući da su isti, kao i dopunsko očitovanje vještaka, objektivni i izrađeni u skladu s pravilima struke te u skladu s ostalim dokazima provedenim u tijeku postupka. Vještak dr. Andrej Angelini je svoj nalaz i mišljenje na ročištu glavne rasprave uvjerljivo i detaljno obrazložio, odgovorivši na sva pitanja i primjedbe tuženika i, dijelom uvažavajući tuženikove primjedbe, ispravio svoj nalaz i mišljenje na način da je naveo da ukupno smanjenje životne aktivnosti kod tužiteljice iznosi 7,5%. Uspoređujući nalaz i mišljenje vještaka dr. Čelovića i dr. Angelinija, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da među istima nema nepodudarnosti koje bi opravdavale provedbu novog (trećeg) vještačenja po vještaku kirurgu. Naime, vještaci dr. Čelović i dr. Angelini suglasni su u pogledu ozljeda koje je tužiteljica zadobila u predmetnom štetnom događaju, a manje nepodudarnosti glede trajanja fizičkih bolova, umanjenja životne aktivnosti te potrebe za tuđom pomoći i njegom posljedica su toga što je vještak dr. Angelini u obzir uzeo i noviju medicinsku dokumentaciju tužiteljice pomoću koje je dobio potpuniju sliku, kako o tužiteljičinim ozljedama, tako i o tijeku i vremenu oporavka. Stoga su neosnovani žalbeni navodi tuženika u kojima on ističe da postoje nedorečenosti i proturječnosti u nalazima vještaka specijalista traumatologa i kirurga.

11. U pogledu umanjenja životne aktivnosti tužiteljice, pravilno je prvostupanjski sud prihvatio navod vještaka dr. Angelinija da se postotci kod umanjenja životne aktivnosti ne zbrajaju, već da se uzima u obzir najveći postotak vodeće dijagnoze, dok se kod ostalih dijagnoza svaki sljedeći postotak umanjuje za 50%, (konkretno umanjenje životne aktivnosti tužiteljice utvrđeno je u postotku od 7,5% na način da je uzeto u obzir umanjenje od 5% koje se odnosi na prijelom rebara kao vodeće dijagnoze, dok je utvrđeno umanjenje od 5% koje se odnosi na ozljedu skočnog zgloba umanjeno za 50%), pri čemu je u usmenom izlaganju nalaza i mišljenja vještak dr. Angelini detaljno pojasnio u čemu se umanjenje sastoji i kako se u svakodnevnom životu tužiteljice manifestira. Tako je vještak istaknuo da zbog prijeloma rebara tužiteljica sa desnom stranom tijela ne može raditi pokrete koje je radila prije nezgode, da su pokreti otežani i da ih tužiteljica uvijek osjeća upravo zbog toga što je više rebara puklo. Vještak je naglasio i da je tužiteljica dešnjak i da koristi za sve desnu ruku i općenito desnu stranu tijela, te da pri svim tim pokretima osjeća posljedice konkretne nezgode. Dakle, vještak je jasno i precizno naveo u čemu se sastoji umanjenje životne aktivnosti tužiteljice. S tim u vezi, valja istaknuti da je vještak istaknuo da bi trajne posljedice bile manje da je tužiteljica s fizikalnom terapijom krenula ranije, ali da fizikalna terapija tužiteljici nije određena pravovremeno. S obzirom na navedeno, a suprotno navodima tuženika, pravilno je prvostupanjski zaključio da tužiteljica nije pridonijela nastanku štete time što nije pravovremeno krenula na fizikalnu terapiju, jer iz rezultata dokaznog postupka ne proizlazi da je ista na takvu terapiju uopće bila upućena.

12. Što se tiče žalbenih navoda tuženika vezanih za RTG desnog gležnja tužiteljice koji nije pokazivao traumatske promjene, ovdje valja reći da je vještak naveo da, bez obzira što u nalazu radiologa ne piše da se radi o prijelomu, da navedeno ne znači da prijeloma nema. Naime, radiolog očito prijelom nije prepoznao jer on ne vidi pacijenta već samo radiološku sliku, a nije mu poznato gdje pacijenta boli, kako je nastala povreda i slično. Vještak dr. Angelini je iskazao da je tužiteljica 2017., a zatim i negdje godinu dana nakon nesreće, u srpnju 2018., slikala skočni zglob. Ovdje valja istaknuti da je vještak dr. Angelini pregledao tužiteljicu u svibnju 2021., dakle skoro 4 godine od štetnog događaja, te da je utvrdio da još uvijek postoje smetnje pokretljivosti gornjeg nožnog zgloba lakšeg stupnja, a što je u skladu i sa nalazom fizijatra. Stoga su neosnovani žalbeni navodi tuženika u kojima on ističe da u razdoblju od 2017. do 2021. vještak ne navodi niti jedan medicinski tretman ili pregled, kao i da tužiteljica od 2017. više nema tegoba s gležnjem.

13. Nadalje, u odnosu na tuđu pomoć i njegu koja je tužiteljici bila potrebna nakon predmetne prometne nezgode, vještak dr. Angelini je pojasnio da se kod ozljede prijeloma rebara (a koja je kod tužiteljice bila popraćena i tada neprepoznatom, ali bolnom ozljedom prijeloma skočnog zgloba) preporuča mirovanje od minimalno šest tjedana, u kojem razdoblju je tužiteljici, s obzirom na prirodu ozljeda i bolove koje je trpjela, bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od četiri sata dnevno. Iako se tužiteljica nakon tog razdoblja (točnije nakon 45 dana) vratila na posao, logičan je navod vještaka dr. Angelinija da je istoj bila potrebna tuđa pomoć i njega i narednih četiri tjedna u trajanju od sat vremena dnevno upravo zbog bolnog skočnog zgloba, pri čemu sama okolnost povrata na posao, suprotno navodima tuženika, ne upućuje na zaključak da potrebe za tuđom pomoći i njegom više nije bilo.

14. Zaključno valja reći da je prvostupanjski sud nalaz i mišljenje vještaka dr. Andreja Angelinija, kao i njegovo dopunsko očitovanje, pravilno ocijenio stručnim i objektivnim, osim u dijelu u kojem je vještak procijenio strah koji je tužiteljica pretrpjela u predmetnom štetnom događaju, smatrajući, kako to navodi i tuženik, da ocjena pretrpljenog straha ulazi u domenu vještaka psihijatrijske struke (dr. Vesna Jovin), čiji je nalaz i mišljenje u pogledu kvalifikatorne okolnosti straha od strane prvostupanjskog suda također pravilno prihvaćen u cijelosti.

15. Prema tome, iz svega navedenog proizlazi da je vještak dr. Andrej Angelini jasno, stručno i argumentirano otklonio sve istaknute prigovore tuženika, slijedom čega je prijedlog tuženika za provedbu novog (trećeg) vještačenja pravilno odbijen kao neosnovan i usmjeren na odugovlačenje postupka.

16. Nadalje, uzimajući u obzir težinu tjelesnih ozljeda tužiteljice i lokalitet ozljeđivanja, zatim trajne posljedice navedenih ozljeda koje smanjuju opću životnu sposobnost tužiteljice za 7,5% koje se ogleda u tome da tužiteljica desnom stranom tijela ne može raditi pokrete koje je radila prije spomenute nezgode jer su isti otežani, da pri svim pokretima kod kojih koristi desnu ruku i općenito desnu stranu tijela osjeća posljedice spomenute nezgode, da kod tužiteljice još uvijek postoje smetnje pokretljivosti gornjeg nožnog zgloba, zatim uzimajući u obzir pretrpljene bolove i strah, naruženje blagog stupnja lako uočljivo trećim osobama (zaostali ožiljci na lijevoj šaci), dob tužiteljice (rođena 1963.), kao i cilj kojem pravična novčana naknada služi i da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom, te imajući pritom u vidu i pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 15. lipnja 2020. prema kojem su iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade za neimovinsku štetu povećani za 50%, a koje se primjenjuje od dana njegovog prihvaćanja (15. lipnja 2020.) i koje obvezuje ovaj sud sukladno odredbi iz čl. 40. st. 2. Zakona o sudovima („Narodne novine“, broj: 28/13., 33/15., 82/15., 82/16., 67/18., 126/19., 130/20., 21/22., 60/22. i 16/23), valja reći da je, suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud pravilno zaključio da tužiteljici na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, konkretno prava na tjelesno i duševno zdravlje, pripada pravična novčana naknada upravo u iznosu od 5.500,00 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 9. veljače 2018. pa do isplate, sve sukladno odredbama iz čl. 19. st. 1. i 2., čl. 29. st. 1. i 2., čl. 1046., čl. 1100. st. 1. i 2. i čl. 1103. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22., dalje: ZOO). U odnosu na žalbene navode tuženika u kojima on ističe da prvostupanjski sud nije obrazložio koji dio iznosa od 5.500,00 EUR otpada na bolove, koji na strah, a koji na smanjenje životne aktivnosti, valja reći da za povredu prava na zdravlje, kao dio prava osobnosti iz čl. 19. st. 2. ZOO-a, sud treba odmjeriti upravo jedan iznos pravične novčane naknade, a ne pojedinačne iznose za strah, fizičke boli i smanjenje životne aktivnosti.

17. Imajući u vidu da je tuženik u mirnom postupku tužiteljici na ime naknade neimovinske štete isplatio ukupno 15.500,00 kuna/2.057,20 EUR, prvostupanjski sud je pravilno postupio kada je tužiteljici dosudio naknadu neimovinske štete u iznosu od daljnjih 3.442,80 EUR/25.939,78 kuna (5.500,00 EUR umanjeno za isplaćeni iznos od 2.057,20 EUR), zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 9. veljače 2018. pa do isplate, s obzirom da tužiteljica ima pravo na isplatu kamate od dana podnošenja izvansudskog zahtjeva za naknadu štete kako je to pravilno obrazloženo u pobijanoj presudi (čl. 1103. ZOO-a). Pri tome valja dodati da neosnovano tuženik ističe da tužiteljica nema pravo na isplatu kamate od dana podnošenja izvansudskog zahtjeva jer da je tuženik na odštetni zahtjev tužiteljice pravovremeno reagirao i isplatio joj nastalu štetu. Ovo iz razloga što je tuženik u mirnom postupku samo djelomično nadoknadio štetu tužiteljici, dok preostali iznos naknade štete za kojeg je u predmetnom postupku pravilno utvrđeno da ga tužiteljica također osnovano potražuje, tuženik nije nadoknadio tužiteljici po odštetnom zahtjevu.

18. Nadalje, prvostupanjski sud je pravilno zaključio i da tužiteljica ima pravo na naknadu imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 486,92 EUR/3.368,70 kuna, uzimajući u obzir da je tužiteljici u mirnom postupku isplaćen iznos od 1.500,00 kuna/199,08 EUR, a da je tužiteljici ista bila neophodna u trajanju od 196 sati, da su joj je pružali ukućani, te uzimajući pri tome iznos od 3,50 EUR kao cijenu jednog sata tuđe pomoći i njege, sve u smislu odredaba iz čl. 1095. st. 1. ZOO-a i čl. 223. ZPP-a. No, kako je tužiteljica konačno postavljenim tužbenim zahtjevom potraživala naknadu imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 2.000,00 kuna/265,45 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate, tako je prvostupanjski sud pravilno postupio kada joj je dosudio upravo navedeni iznos zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (čl. 1089. st. 2. ZOO-a u svezi čl. 2. st. 1. ZPP-a).

19. Slijedom svega navedenog, primjenom odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude.

20. U odnosu na odluku o trošku parničnog postupka valja reći da je ista pravilno donesena sukladno odredbi iz čl. 154. st. 2. ZPP-a kojom je propisano da, ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

21. Prvostupanjski sud je, uzimajući u obzir da je tužiteljica sa konačno postavljenim tužbenim zahtjevom uspjela u omjeru od 80%, a tuženik u omjeru od 20%, pravilno postupio kada je, sukladno odredbi iz čl. 154. st. 2. ZPP-a, tuženiku naložio naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u omjeru od 60% (80%-20%), a što u konkretnom slučaju daje iznos od 2.273,14 EUR/17.126,97 kuna, sve u smislu odredaba iz Tbr. 7. toč. 1., Tbr. 8. toč. 1. i 3., Tbr. 9. toč. 1. i 3., Tbr. 10. toč. 1., Tbr. 42., Tbr. 48. i Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22), čl. 38. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“, broj: 73/13., 99/13., 148/13., 153/13., 143/14., 115/16., 106/18., 121/19., 138/20., 39/22., 113/22., 33/23. i 114/23), Tar. br. 1. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj: 74/95., 57/96., 137/02., 125/11., 112/12., 157/13. i 110/15), Tar. br. 2. st. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine", broj: 37/23), u svezi čl. 1. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj: 118/18. i 51/23), te čl. 154. st. 2. te čl. 155. st. 1. i 2. ZPP-a.

22. Prema tome, tuženik neosnovano ističe da je prvostupanjski sud pogrešno postupio kada je odbio njegov zahtjev za naknadu troška parničnog postupka kao u cijelosti neosnovan, budući da tuženiku u smislu odredbe iz čl. 154. st. 2. ZPP-a ne pripada pravo na trošak, ali je zbog njegovog djelomičnog uspjeha u sporu razmjerno umanjen trošak tužiteljice, kako je to pravilno obrazloženo u pobijanom rješenju prvostupanjskog suda.

23. Stoga je primjenom odredbe iz čl. 380. toč. 2. ZPP-a valjalo odlučiti kao pod stavkom I. izreke ovog rješenja.

24. Zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka je odbijen na temelju čl. 166. st. 1. u svezi čl. 154. st. 1. ZPP-a, slijedom čega je odlučeno kao pod stavkom II. izreke ovog rješenja.

U Zagrebu 25. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća:

Gordana Držaić