REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-953/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Darka Milkovića, mr. sc. Senije Ledić i Mirjane Magud, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LJ iz [adresa], L [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Predrag Kralik, odvjetnik u Bjelovaru, Ferde Rusana 4, protiv tuženika Croatia osiguranje d. d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862, kojeg zastupa punomoćnik Mate Kačan, odvjetnik u Zagrebu, Ilica 116, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika TJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Gž-110/2022-4 od 6. srpnja 2022., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-4102/15-44 od 29. studenoga 2021., u sjednici održanoj 25. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e:
I. Prihvaća se revizija tužitelja, preinačuje se presuda Županijskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Gž-110/2022-4 od 6. srpnja 2022., u dijelu pod točkom I. b) izreke u kojem je preinačena presuda suda prvog stupnja u točki. I. izreke i odbijen zahtjev tužitelja za isplatu iznosa iznad dosuđena iznosa od 2.215,38 kn do zatražena bruto iznosa od 4.447,44 kn s pripadajućim zateznim kamatama i zahtjev za naknadu troškova postupka u iznosu od 6.081,25 kn s pripadajućim zateznim kamatama i za navedeno sudi:
Odbija se žalba tuženice i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-4102/15-44 od 29. studenoga 2021., u točki I. izreke za iznos od 4.447,44 kn s dosuđenim zateznim kamatama na taj iznos, te u točki III. izreke kojom je odlučeno o naknadi troškova postupka za iznos od 6.081,25 kn s dosuđenim zateznim kamatama na taj iznos.
II. Nalaže se tuženici da tužitelju nadoknadi troškove revizijskog postupka u iznosu od 399,82 eura, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da tužitelju isplati bruto iznos plaće od 4.447,44 kn sa zateznim kamatama, izuzev zateznih kamata računatih na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu razlike plaće od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate (toč. I. izreke), odbijen je zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu razlike plaće (točka II. izreke) te je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu od 10.131,25 kn, sa zateznim kamatama od 29. studenoga 2021., do isplate (točka III. izreke), te je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka (točka IV. izreke).
2. Drugostupanjskom presudom je:
- u točki I. a) izreke potvrđena prvostupanjska presuda: u točki IV. izreke te u dijelu točke I. izreke kojim je tuženiku naloženo da tužitelju u roku od 15 dana isplati iznos od 2.215,38 kn sa zakonskom zateznom kamatom na pojedinačne iznose, sve preciznije navedene u toj presudi,
- u točki I. b) preinačena u dijelu točke I. i točki III. izreke, na način da je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelj zahtijeva isplatu iznad dosuđena iznosa od 2.215,38 kn do zatražena bruto iznosa od 4.447,44 kn sa zakonskom zateznom kamatom, te u dijelu kojim tužitelj zahtijeva da mu se iznos od 2.215,38 kn isplati kao bruto iznos, kao i u dijelu u kojem je nalaženo tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu 6.081,25 kn, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi preciznije navedenoj u toj presudi.
U točki II. izreke, zahtjev tuženika i umješača za naknadom troškova žalbi, te zahtjev tužitelja za naknadom troškova odgovora na žalbe tuženika i umješača, odbijen je kao neosnovan.
3. Ovaj sud je rješenjem poslovni broj Revd 5091/2022-2 od 17. siječnja 2023., dopustio tužitelju podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog pitanja:
''Kada radnik potražuje naknadu štete zbog izgubljene zarade u vidu razlike plaće, koja se naknada štete manifestira u propustu u zastupanju od strane punomoćnika radnika u radnom sporu, pripada li takav iznos naknade štete (koji radnik potražuje od osiguratelja) prema bruto ili neto vrijednosti između ostvarene plaće i plaće koju bi radnik ostvario da propusta punomoćnika nije bilo?''
4. Postupajući po navedenom dopuštenju tužitelj je podnio reviziju protiv drugostupanjske presude na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) zbog pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena. Predlaže da ovaj sud preinači, a podredno da ukine drugostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i predmet vrati na ponovno suđenje, uz naknadu troškova revizijskog postupka.
5. Na reviziju nije odgovoreno.
6. Revizija je osnovana.
7. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP-a ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
8. U konkretnom slučaju radi se o naknadi štete nastale povredom ugovorne obveze, propustom odvjetnika, da u ime tužitelja, u skladu s nalogom, u zakonskom roku protiv poslodavca tužitelja Republike Hrvatske podnese tužbu, što je imalo za posljedicu da je nastupila zastara potraživanja, za isplatu razlike plaće, zbog neisplaćenog dodatka za smjenski rad za razdoblje od mjeseca listopada 2008. do kolovoza 2011., koja bi tužitelju u sudskom postupku bila dosuđena da je odvjetnik podnio tužbu.
9. S obzirom na sadržaj pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena u ovom stupnju postupka sporno je pripada li tužitelju naknada štete u bruto ili neto iznosu razlike plaće zbog propusta punomoćnika-osiguranika tuženika, da podnese tužbu za potraživanje iz radnog odnosa, odnosno pripada li tužitelju naknada štete prema onom istom zahtjevu koji bi mu bio dosuđen, da je tužba podnesena protiv poslodavca tužitelju.
10. Prvostupanjski sud smatra da tužitelju pripada bruto iznos razlike plaće zbog toga što bi taj iznos tužitelj dobio od poslodavca, da je odvjetnik na vrijeme podnio tužbu za isplatu iznosa razlike plaće, koja se odnosi na neisplaćeni dodatak za rad u drugoj smjeni, prema odredbi čl. 44. st. 1. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (''Narodne novine'', broj 93/08, 23/09, 39/09 i 90/10), te da zbog toga on ima pravo tražiti kao naknadu štete onaj iznos, koji bi mogao ostvariti protiv poslodavca, a koji propustom odvjetnika nije ostvario.
11. Drugostupanjski sud, suprotno shvaćanju prvostupanjskog suda cijeneći da u ovom postupku tuženik nije poslodavac tužitelja, već je predmet tužbenog zahtjeva naknada štete po osnovi police osiguranja od odgovornosti odvjetnika koju je odvjetnik zaključio s tuženikom smatra, da tužitelj ima pravo na naknadu štete u visini neto razlike plaće koja se odnosi na neisplaćeni dodatak za rad u drugoj smjeni. Pri tomu drugostupanjski sud, ujedno smatra, da se u konkretnom slučaju naknada štete koja je predmet ovog spora ne smatra primitkom od nesamostalnog rada, koji podliježe plaćanju poreza na dohodak od nesamostalnog rada, u smislu odredbe čl. 21. st. 1. Zakona o porezu na dohodak (''Narodne novine'', broj 115/16 i 106/18 - dalje: ZPD), već se radi dohotku iz čl. 8. st. 2. t. 5. ZPD-a, odnosno odšteti koja nije u vezi s gospodarstvenom djelatnošću i ne smatra se dohotkom, zbog čega u situaciji kada primitak ne podliježe oporezivanju porezom na dohodak tužitelju ne može biti dosuđen utuženi iznos, koji bi obuhvaćao iznose poreza na dohodak te pripadajuće doprinose koji se plaćaju na takav primitak.
12. U konkretnom slučaju ne radi se o zahtjevu za isplatu razlike plaće, već o zahtjevu radi naknade štete istaknutom protiv osiguratelja iz obveznog osiguranja odvjetnika od odgovornosti za štetu koju bi mogao počiniti trećim obavljanjem odvjetništva, sukladno čl. 44. Zakona o odvjetništvu (''Narodne novine'', broj 9/94, 117/08, 50/09, 18/11 i 126/21). Tužitelj, dakle u ovom postupku potražuje naknadu štete prema onom zahtjevu, koji bi mu bio dosuđen, da je osiguranik tuženika kao njegov punomoćnik podnio tužbu radi ostvarenja te tražbine od tužiteljevog poslodavca, jer da je takva tužba bila podnesena, poslodavcu bi bilo naloženo da mu isplati bruto iznos na ime razlike plaće za smjenski rad, sukladno odredbi čl. 84. st. 4. Zakona o radu (''Narodne novine'', broj 49/09, 61/11, 82/12 i 73/13 - dalje: ZR) osim zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.
13. Sukladno odredbi čl. 965. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 - dalje: ZOO) u slučaju osiguranja od odgovornosti oštećena osoba može zahtijevati neposredno od osiguratelja naknadu štete koju je pretrpjela događajem za koji odgovara osiguranik, ali najviše do iznosa osigurateljeve obveze.
14. Prema odredbi čl. 92. st. 4. Zakona o radu (''Narodne novine'' broj 114/03; 149/09, 93/14) plaća u smislu Zakona o radu je plaća u bruto iznosu. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o radu (''Narodne novine'' broj 114/03) koji se primjenjuje od 01. siječnja 2004., donio je novinu po pitanju definicije plaće, a time i dodataka na plaću, na način da je u čl. 83. st. 5. (odnosno čl. 84. st. 4. Zakona o radu ''Narodne novine'' broj 149/09; odnosno čl. 92. st. 4. Zakona o radu ''Narodne novine'' broj 93/14) propisao kako je plaća u smislu Zakona o radu, plaća u bruto iznosu.
15. 1. Odredbom čl. 14. st. 2. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike propisano je kako službeniku i namješteniku, čija je narav službe takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom ili blagdanom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor, u visini prosječne mjesečne plaće koja mu je isplaćena u prethodna tri mjeseca. Plaća i naknada plaće u smislu čl. 84. st. 4. u vezi s čl. 83. st. 3. Zakona o radu jest plaća i naknada plaće u bruto iznosu te obuhvaća osnovnu plaću i sva dodatna davanja bilo koje vrste, koja poslodavac izravno ili neizravno, u novcu ili naravi, na temelju ugovora o radu, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili drugog propisa isplaćuje radniku za obavljeni rad. Prema tome, da bi tužitelj imao mogućnost ostvariti svoja prava u punom opsegu, a nakon što je utvrđena odgovornost osiguranika tuženika, koja posljedično generira daljnje postupke, koje tužitelj ima mogućnost pokrenuti, to je u ovom predmetu opravdano zatražena isplata naknade štete, u visini razlike plaće prema iskazanim bruto vrijednostima plaće, koju je tužitelj primio, i plaće koju bi primio, da nije bilo propusta osiguranika tuženika.
15. 2. U prilog navedenom govori i činjenica da je Zakon o izmjenama i dopunama ovršnog zakona (''Narodne novine'' broj 88/05), koji je stupio na snagu 28. srpnja 2005., čl. 129. izmijenjen Zakon o parničnom postupku na način, da je istom Zakonu dodan čl. 433.a kojim je propisano, da kada radnik utužuje novčane tražbine po osnovi radnog odnosa, koje se utvrđuju u bruto iznosu, radnik je iste dužan utužiti u bruto iznosu. Iako je još Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o radu (''Narodne novine'' broj 114/03) koji se primjenjuje od 1. siječnja 2004. donio definiciju plaće radnika kao iznosa bruto plaće, tek je izmjenama i dopunama Ovršnog zakona, kojim je djelomično izmijenjen i Zakon o parničnom postupku, tj. od 28. srpnja 2005. radnik postao obvezan prilikom utuženja novčanih tražbina proizašlih iz radnog odnosa, iste utužiti u bruto iznosu.
16. Prema odredbi čl. 1090. ZOO-a sud dosuđuje naknadu imovinske štete u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje, te stoga potpunu naknadu štete, u smislu navedenih odredbi, predstavlja u ovom slučaju naknada štete u bruto iznosu, na ime razlike plaće za smjenski rad, koju bi tužitelju da je osiguranik tuženika podnio tužbu bio dosuđen, jer je upravo utuženi bruto iznos tužitelj mogao ostvariti protiv poslodavca, a koji propustom osiguranika tuženika nije ostvario.
15. Slijedom navedenog, odgovor na postavljeno pitanje glasi:
Kada radnik potražuje naknadu štete zbog izgubljene zarade u vidu razlike plaće, koja se naknada štete manifestira u propustu u zastupanju od strane punomoćnika radnika u radnom sporu, radniku koji potražuje od osiguratelja naknadu štete u toj situaciji pripada naknada prema bruto vrijednosti između ostvarene plaće i plaće koju bi radnik ostvario da propusta punomoćnika nije bilo.
16. Kako je drugostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP-a, valjalo je prihvatiti reviziju tužitelja i preinačiti drugostupanjsku presudu u pobijanom dijelu na koji se odnosi revizija i odlučiti kao u točki I. izreke ove presude.
17. Tužitelju je dosuđen trošak zastupanja po odvjetniku prema vrijednosti pobijanog dijela odluke od 594,66 eura i priloženom troškovniku, za trošak sastava prijedloga za dopuštenje revizije i trošak sastava revizije prema Tbr. 10/5 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'', broj 138/23), ukupno 298,62 eura, što uz PDV 25% (74,66 eura) i trošak sudske pristojbe na reviziju (26,54 eura), iznosi 399,82 eura.
Zagreb, 25. ožujka 2025.
Predsjednica vijeća
Marina Paulić
