Poslovni broj: UsI-2446/2024-6

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Zrinke Pivac kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja PĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po opunomoćenici Ilani Grčić, odvjetnici iz Splita, Plinarska 2, protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, OIB: 95093210687, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20 , radi izdavanja rješenja o izvedenom stanju, nakon javne i usmene rasprave zaključene 12. ožujka 2025. u prisutnosti zamjenika opunomoćenice tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 25. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništenje rješenja tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, klasa: UP/II-361-05/23-26/377, Urbroj: 531-03-4-24-2 od 23. kolovoza 2024. te da se predmet vrati tuženiku na ponovno odlučivanje.

Obrazloženje

1.U pravovremenoj tužbi tužitelja podnesenoj 18. listopada 2024. protiv rješenja tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, klasa: UP/II-361-05/23-26/377, Urbroj: 531-03-4-24-2 od 23. kolovoza 2024., tužitelj u bitnom najprije reproducira izreku osporenog rješenja tuženika, nakon čega navodi kako je isto nezakonito. Drugostupanjsko tijelo nije se izjasnilo u pogledu navoda tužitelja iz žalbe da tužitelju nije omogućeno sudjelovanje u postupku u skladu s odredbama Zakona o općem upravnom postupku. Naime, u spisu ne prileže punomoć PĆP, pa zaključak od 28. listopada 2022. nije smio ni mogao biti uručen PĆP jer ista nije ovlaštena, a kako predmetni zaključak do danas nije uručen tužitelju, to je istom povrijeđeno Ustavom zajamčeno pravo na obaviještenost i da bude stranka u postupku te prava iz članka 4., 11. i 113. stavak 4. ZUP-a. Upravno tijelo je na taj način povrijedilo postupovne odredbe ZUP-a na koje mora paziti po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 17. st. 1. i 2. i članka 115. st. 2. ZUP-a te je počinilo apsolutno bitnu povredu pravila upravnog postupka radi koje se pobijano rješenje ukazuje nezakonitim. Prvostupanjsko tijelo je pogrešno i nepotpuno utvrdilo činjenično stanje i na tako pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju pogrešno primijenilo materijalno pravo i donijelo osporeno rješenje. U obrazloženju pobijanog rješenja se navodi da je zahtjev tužitelja odbijen jer da temeljem očevida kojeg je izvršilo prvostupanjsko tijelo i DOF5/2011 utvrđeno da predmetne zgrade nisu vidljive, odnosno da se ne može nedvojbeno utvrditi da su predmetne zgrade vidljive prije 21. lipnja 2011. Tužitelj je u spis ovog predmeta dostavio uvjerenje DGU, Područnog ureda za katastar Split, Odjela za katastar nekretnina Stari Grad, Klasa: 938-08/23-02/132, Urbroj: 541-28-05/3-23-2 od 24. srpnja 2023. iz kojeg uvjerenja je jasno postojanje zgrade (zgrada) za koju se traži ozakonjenje, kao i uvjerenje DGU, Središnjeg ureda, Sektora za katastar nekretnina, Klasa: 935-08/18-03/152, Urbroj: 541-03-01-02/5-18-2 od 19. ožujka 2018. iz kojeg uvjerenja je jasno postojanje zgrade (zgrada) za koju se traži ozakonjenje. Tužitelj je u spis predmeta također dostavio i vještačenje koje je izradio Geodetski zavod d.d. Split iz lipnja 2022. čime je dokazao postojanje zgrade sa dvostrešnim krovom za koju se traži ozakonjenje. Drugostupanjsko tijelo u bitnome navodi: a) da se za zgradu- zgrade čije se ozakonjenje traži ne može nedvojbeno utvrditi da su vidljive na DOF5/2011; b) da je nadležno prvostupanjsko tijelo uvidom u DOF5/2011 i provedbom očevida na licu mjesta nedvojbeno utvrdilo da predmetne zgrade nisu izgrađene prije 21. lipnja 2011. i c) da su predmet ozakonjenja tri zgrade, a ne jedna, a da dostavljenim vještačenjem tužitelj nije dokazno postojanje predmetnih zgrada prije 21. lipnja 2011. U konkretnom slučaju drugostupanjsko tijelo, unatoč uvjerenju Klasa: 935-08/18- 03/152, Urbroj: 541-03-01-02/5-18-2 od 19. ožujka 2018. da je vidljiva zgrada (čiju se legalizaciju traži) i vještačenju Geodetskog zavoda d.d. Split iz lipnja 2022., neosnovano navodi da predmetne zgrade nisu vidljive na digitalnoj ortofoto karti DOF5/2011 što je u direktnoj koliziji sa dostavljenim naprijed navedenim službenim dokazima i javnim ispravama koje su dostavljene u spis ovog predmeta. Uvjerenje DGU je doneseno od nadležnog tijela i predstavlja javnu ispravu i svaka dvojba mora biti tumačena isključivo in favorem stranke i nikako drugačije, sve drugo je grubo narušavanje pravne sigurnosti i vladavine prava. Potpuno je sigurno da pravni status uvjerenja DGU, Središnjeg ureda, Sektora za katastar nekretnina, Klasa: 935-08/18- 03/152, Urbroj: 541-03-01-02/5-18-2 od 19. ožujka 2018. ne može biti preispitivan od strane prvostupanjskog ili drugostupanjskog tijela, posebno kad DGU istim uvjerenjem potvrđuje da zgrada postoji, a vještačenje Geodetskog zavoda d.d. Split isto potvrđuje u cijelosti i sa točnim gabaritima. (Ovim putem se naglašava da tužitelj traži izdavanje rješenja o izvedenom stanju, pa je nadležno upravno tijelo dužno izvršiti uvid u DOF5/2011, odnosno u uvjerenje iz članka 15. podstavka 3. ovoga Zakona te provesti očevid na licu mjesta. O izvršenom uvidu u DOF5/2011 sastavlja se službena bilješka i radi se njegov ispis koji se prilaže u spis, a veličina, stupanj završenosti i namjena zgrade za koju se donosi rješenje o izvedenom stanju utvrđuju se prema stanju prikazanom u arhitektonskoj snimci, odnosno snimci izvedenog stanja i stanju utvrđenom na očevidu.) Nadalje, u prvostupanjskom spisu ne prileže zaključak kojim se određuje očevid za dan 26. lipnja 2023., nema dokaza da je o očevidu obavješten tužitelj kao stranka, a trebao je biti, a zapisnik od 29. lipnja 2023. o izvršenom očevidu potpisan je samo od Tine Carev. Zapisnik od 29. lipnja 2023. o izvršenom očevidu od 26. lipnja 2023. prvostupanjsko tijelo nije dostavilo tužitelju kao stranci već je isti zapisnik uručilo dana 15. listopada 2024. punomoćnici tužitelja, kada je ista odvjetnica izvršila uvid u spis. Prema odredbi članka 68. ZUP-u stavak 2. i 3. provođenje očevida određuje se zaključkom. Stranke imaju pravo nazočiti očevidu. Očevid se može provesti i bez nazočnosti stranke u slučaju poduzimanja hitnih mjera radi zaštite života, zdravlja ili imovine veće vrijednosti. Dakle, tužitelj kao stranka u postupku o očevidu nije obavješten, u prvostupanjskom spisu ne prileže zaključak o zakazivanju očevida, a ako je očevid i bio izvršen, bez nazočnosti tužitelja kao stranke i bez mogućnosti da se na isti očituje, s obzirom da se ne radi o slučaju poduzimanja hitnih mjera, upravno tijelo je počinilo apsolutno bitnu povredu postupka na štetu tužitelja. Prema odredbama članka od 1. do 3. ZUP-a, pravila ZUP-a se primjenjuju u svim upravnim stvarima i ta pravila su dužna poštivati sva tijela koja u upravnom postupku rješavaju o pravima, obavezama ili pravnim interesima fizičke osobe ili pravne osobe ili drugih stranaka neposredno primjenjujući zakone, druge propise i opće akte kojima se uređuje odgovarajuće upravno područje. Nesporno je, da je u konkretnom slučaju tuženik rješavao u upravnoj stvari u upravnom postupku pri čemu je bio dužan u cijelosti poštivati navedene kogentne odredbe ZUP-a. Ako to nije mogao, onda je trebao, sukladno odredbi članka 117. stavak 2. ZUP-a, poništiti pobijano rješenje i predmet dostaviti prvostupanjskom tijelu na ponovno rješavanje s uputama za postupanje u tom postupku. Kad tako nije postupio, time je povrijedio i odredbu članka 117. stavak 2. ZUP-a. Ovdje se posebno ukazuje da se upravo svim navedenim odredbama ZUP-a štite zajamčena prava stranaka u upravnom postupku, i povreda kojih prava predstavlja apsolutno bitnu povredu upravnog postupka, pa ih je tuženik bio dužan poštivati u postupku odlučivanja po žalbi. Geodetskim vještačenjem metodom fotogrametrije Geodetskog zavoda d.d. Split od lipnja 2022. utvrđeno je da je objekt označen slovom P u vještvu, zgrada za koju se traži ozakonjenje postoji i da je Geodetski zavod dao podatke o visini, veličini i površini objekta. U projektnoj dokumentaciji iz lipnja 2013. ovlašteni arhitekt iz Studio Fradrigo d.o.o. je dao podatke o visini, veličini i površini zgrade za koju se traži ozakonjenje u Iskazu površina i obračunskih veličina. Dakle, neosporno je da zgrada i dvije pomoćne prostorije (objekta) postoje na terenu. Iz vještačenja Geodetskog zavoda d.d. Split neosporno je da je građevina evidentirana kao prizemni objekt dvostrešnog krova, približne površine 36 m2 i sa zapadne strane objekta izgrađeni zidovi bez stropne ploče približne visine 12 m2 u katastarskim mapama 1944. i 1968. prema navedenom vještačenju na katastarskoj mapi i označena slovom P. Usporede li se ovi podaci o veličinom i površinom zgrade koju je dao studio Fradrigo d.o.o. u lipnju 2013. očito je da se zgrada i pomoćni objekti nalaze na istom mjestu onako kako su evidentirani u katastarskim mapama 1944. i 1968. Dakle, tužitelj je dostavio dokaz o postojanju objekta, koji dokaz prvostupanjsko tijelo nije prihvatilo za valjan pritom ne navodeći u obrazloženje prvostupanjskog tijela razloge za isto. U pogledu nerazriješene činjenice radi li se o jednoj zgradi ili tri zgrade tužitelj ističe kako slijedi. U samom arhitektonskom projektu dostavljen je projekt samostojeće zgrade i dvije pomoćne prostorije uz tu zgradu. Zapisnik o očevidu od 26. lipnja 2023., KLASA UP/I 361-02/13-06/2313, URBROJ:

2181/1-11-01/10-23-0018 od 29. lipnja 2023. kojeg je sastavila i potpisala Tina Carev navodi: „U postupku izdavanja rješenja o izvedenom stanju za nezakonito izgrađene zgrade na kat. čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a sukladno članku 16. stavak 2. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama dana 26. lipnja 2023. izvršen je očevid te je utvrđeno da su predmetne zgrade izvedene nakon 21. lipnja 2011.“ Dakle, tuženik se uopće nije upuštao u utvrđivanje činjenice na koji način je viša stručna suradnica Tina Carev, mag. iur. na očevidu 26. lipnja 2023. mogla utvrditi jesu li predmetne zgrade izvedene nakon 21. lipnja 2011. Ako je proveden očevid na licu mjesta bilo je potrebno sastaviti službenu bilješku koja sadržava opis, veličinu, stupanj završenosti i namjenu zgrade-zgrada kao i fotografije lica mjesta, što zapisnik o očevidu u ovom predmetu ne sadrži. Dakle, tuženo tijelo nije nedvojbeno utvrdilo radi li se o tri samostojeće zgrade ili zgradi s dva pomoćna objekta (prostorije), a tu činjenicu nije razjasnilo ni prvostupanjsko tijelo u svom zapisniku o očevidu, ni u prvostupanjskom i drugostupanjskom rješenju pa je petit pobijanog rješenja u koliziji s obrazloženjem te u istom nisu navedene bitne činjenice važne za rješavanje ove upravne stvari. Nije ispravan zaključak tuženika da bi Tina Carev, mag. iur. mogla utvrditi kada su zgrade izgrađene, a pogotovo jesu li izgrađene nakon 21. lipnja 2011. Naime, takvo utvrđenje je u suprotnosti sa drugim materijalnim dokazima koji su dostavljeni u spis , a naročito uvjerenju DGU, Područnog ureda katastar Split, Odjela za katastar nekretnina Stari Grad, Klasa: 938-08/23-02/132, Urbroj: 541-28-05/3-23-2 od 24. srpnja 2023. iz kojeg uvjerenja je jasno postojanje zgrade (zgrada) za koju se traži ozakonjenje, kao i uvjerenje DGU, Središnjeg ureda, Sektora za katastar nekretnina, Klasa: 935-08/18-03/152, Urbroj: 541-03-01-02/5-18-2 od 19. ožujka 2018. iz kojeg uvjerenja je jasno proizlazi postojanje zgrade za koju se traži ozakonjenje. S obzirom na sve naprijed navedeno, predlaže se da naslov ukine pobijano rješenje zbog nepotpuno i nepravilno utvrđenog činjeničnog stanja te povrede materijalnog prava na štetu tužitelja odnosno da se u ovom ili u upravnom postupku provede novi očevid u kojem će pravo sudjelovanja imati i tužitelj sukladno presudi Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-5074/2019 od 15. prosinca 2020. Načelo materijalne istine kao jedno od temeljnih načela upravnog postupka, izraženo je odredbom čl. 8. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj 47/09, 110/21), prema kojoj odredbi se u postupku mora utvrditi pravo stanje stvari i u tu se svrhu moraju utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari. Pobijano rješenje ima nedostatke zbog kojih se uopće ne može ispitati jer isto samo formalno sadrži dio teksta koji se zove obrazloženje, ali ne sadrži suštinsko obrazloženje smislu odredbe članka 98. stavak 5. Zakona o općem upravnom postupku. Ističe se ako je i postojala nedoumica pogledu utvrđivanja gabarita i vremena gradnje trebalo je naložiti građevinsko vještačenje u kojem se da utvrditi starost materijala koji su upotrjebljeni za konstruktivnu izgradnju zgrade. Zahtjev za ozakonjenje se mogao podnijeti za ozakonjenje nezakonito izgrađene zgrade, koje su prema članku 2. stavak 1. i 2. Zakona definirane kao: - zgrada, odnosno rekonstruirani dio postojeće zgrade izgrađene bez akta kojim se odobrava građenje, odnosno protivno tom aktu, vidljiva na digitalnoj ortofoto karti u mjerilu 1:5000 Državne geodetske uprave izrađenoj na temelju aerofotogrametrijskog snimanja Republike Hrvatske započetog 21. lipnja 2011. (u nastavku: DOF5/2011), na kojoj su izvedeni najmanje grubi konstruktivni građevinski radovi (temelji sa zidovima, odnosno stupovima s gredama i stropom ili krovnom konstrukcijom) sa ili bez krova, najmanje jedne etaže, - zgrada, odnosno rekonstruirani dio postojeće zgrade izgrađen bez akta kojim se odobrava građenje, odnosno protivno tom aktu na kojoj su izvedeni najmanje grubi konstruktivni građevinski radovi (temelji sa zidovima, odnosno stupovima s gredama i stropom ili krovnom konstrukcijom) sa ili bez krova, najmanje jedne etaže, koja nije nedvojbeno vidljiva na DOF5/2011 ako je vidljiva na drugoj digitalnoj ortofoto karti Državne geodetske uprave izrađenoj na temelju aerofotogrametrijskog snimanja do 21. lipnja 2011. ili je do tog dana evidentirana na katastarskom planu ili drugoj službenoj kartografskoj podlozi, a o čemu tijelo nadležno za državnu izmjeru i katastar nekretnina na zahtjev stranke izdaje uvjerenje. Dakle, tužitelj je u ovom postupku dokazao da je zgrada za koju traži ozakonjenje evidentirana u DO5/2011, kao i na drugoj digitalnoj ortofoto karti Državne geodetske uprave izrađenoj na temelju aerofotogrametrijskog snimanja do 21. lipnja 2011. godine te isto potkrijepio vještačenjem Geodetskog zavoda d.d. iz lipnja 2022. Međutim, prema eminentnoj sudskoj praksi sve i da zgrada nije vidljiva na karti DOF5/2011 (a u ovom predmetu je vidljiva) vrijeme gradnje u postupku ozakonjenja prema odredbama Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama može se dokazivati i drugim dokazima sukladno praksi Visokog upravnog suda Usž-3208/2021-2 od 17. veljače 2022. S druge pak strane, sve i da se radi o zgradi (zgradama), na kojoj su vidljivi samo temelji sa zidovima prvostupanjsko tijelo je sukladno članku 2. stavak 1. Zakona trebalo ozakoniti ono što je nesporno vidljivo. Prije toga isto tijelo, ako je smatralo da postoji nedostatak koji smeta ozakonjenju, je trebalo pozvati tužitelja zaključkom da otkloni nedostatak, a kad tako nije postupilo povrijedilo je temeljena načela ZUP-a i ZUS-a da se upravna stvar uvijek mora rješavati in favorem stranke te je postupilo u suprotnosti s člankom 20. stavak 4. ZUP-a, sve ovo posebno stoga što je tužitelj u tijeku postupka DOF-om i vještačenjem Geodetskog zavoda d.d. dokazao postojanje predmetne zgrade na istom mjestu u istim gabaritima već 70 godina. Slijedom izloženog, tužitelj je tužbenim zahtjevom predložio sudu donijeti presudu kojom će poništiti osporeno rješenja tuženika te mu predmet vratiti na ponovno odlučivanje.

2.Tuženik je u odgovoru na tužbu, između ostalog naglasio kako se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, kao i da u cijelosti ostaje kod navoda iznijetih u obrazloženju osporenog rješenja, slijedom čega je predložio sudu da odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

3.U sporu je održana rasprava 12. ožujka 2025. čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24. - dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju je pristupio zamjenik opunomoćenice tužitelja, dok nije pristupio uredno pozvani tuženik, pa je rasprava održana u njegovoj odsutnosti.

4.U dokaznom postupku sud je pročitao tužbu zajedno sa svim prilozima, odgovor na tužbu tuženika, te je pročitan spis upravnog tijela dostavljen od strane tuženika uz odgovor na tužbu.

5.Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

6.Tužbeni zahtjev nije osnovan.

7.Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

8.Naime, prvostupanjskim rješenjem Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za graditeljstvo i prostorno uređenje, Ispostave Hvar, Klasa: UP/I 361-02/13- 06/2313, Urbroj: 2181/1-11-01/10-23-0019 od 30. lipnja 2023., odbijen je zahtjev tužitelja za izdavanje rješenja o izvedenom stanju za nezakonito izgrađene zgrade na kat. čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a predmetno rješenje doneseno je pozivom na odredbu čl. 2. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama ("Narodne novine", broj 86/12, 143/13, 65/17, 14/19).

9.Potom, osporenim rješenjem tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, klasa: UP/II-361-05/23-26/377, Urbroj: 531-03-4-24-2 od 23. kolovoza 2024. postupajući po žalbi tužitelja, njegova žalba je odbijena, čime je potvđeno naprijed citirano prvostupanjsko rješenje, to u bitnom iz identičnih razloga na koje se pozvalo tijelo prvog stupnja u svom rješenju, odnosno što je i tuženik smatrao da nisu ispunjene pretpostavke za izdavanje rješenja o izvedenom stanju, slijedom čega je tuženik to rješenje ocijenio pravilnim i zakonitim.

10.Među strankama ovog spora prijepornom se ukazuje radi li se u konkretnom slučaju o zgradi-zgradama kakve u vidu ima odredba čl. 2. st. 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama ("Narodne novine", broj 86/12, 143/13 i 65/17), odnosno o zgradi koja bi bila podobna za izdavanje rješenja o izvedenom stanju, kao i je li u tom pogledu činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno te na isto potom pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, ujedno se spornim ukazuje i je li u provedenom postupku došlo do postupovnih povreda na štetu tužitelja koje bi bile od utjecaja na zakonitost rješenja čija ocjena zakonitosti je predmet ovog spora, slijedom čega je prijeporna zakonitost osporenog rješenja tuženika u cijelosti.

11.Odredbom čl. 2. st. 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama ("Narodne novine", broj 86/12, 143/13, 65/17 i 14/19) propisano je da nezakonito izgrađenom zgradom u smislu ovoga Zakona smatra se zgrada, odnosno rekonstruirani dio postojeće zgrade izgrađene bez akta kojim se odobrava građenje, odnosno protivno tom aktu, vidljiva na digitalnoj ortofoto karti u mjerilu 1:5000 Državne geodetske uprave izrađenoj na temelju aerofotogrametrijskog snimanja Republike Hrvatske započetog 21. lipnja 2011. (u daljnjem tekstu: DOF5/2011), na kojoj su izvedeni najmanje grubi konstruktivni građevinski radovi (temelji sa zidovima, odnosno stupovima s gredama i stropom ili krovnom konstrukcijom) sa ili bez krova, najmanje jedne etaže.

Stavkom 2. da nezakonito izgrađenom zgradom u smislu ovoga Zakona smatra se i zgrada, odnosno rekonstruirani dio postojeće zgrade izgrađen bez akta kojim se odobrava građenje, odnosno protivno tom aktu na kojoj su izvedeni najmanje grubi konstruktivni građevinski radovi (temelji sa zidovima, odnosno stupovima s gredama i stropom ili krovnom konstrukcijom) sa ili bez krova, najmanje jedne etaže, koja nije nedvojbeno vidljiva na DOF5/2011 ako je vidljiva na drugoj digitalnoj ortofoto karti Državne geodetske uprave izrađenoj na temelju aerofotogrametrijskog snimanja do 21. lipnja 2011. ili je do tog dana evidentirana na katastarskom planu ili drugoj službenoj kartografskoj podlozi, a o čemu tijelo nadležno za državnu izmjeru i katastar nekretnina na zahtjev stranke izdaje uvjerenje.

Odredbom članka 16. stavka 2. istog Zakona propisano je da veličina, stupanj, završenosti i namjena zgrade za koju se donosi rješenje o izvedeno stanju utvrđuje se prema stanju prikazanom u arhitektonskoj snimci, odnosno snimci izvedenog stanja i stanju utvrđenom na očevidu.

12.Najprije je za istaknuti kako je u konkretnom slučaju tuženik zakonito i pravilno postupio kada je osporenim rješenjem postupajući po žalbi tužitelja izjavljenoj protiv prvostupanjskog rješenja istu odbio, ovo stoga što je i ovaj sud stajališta kako u predmetnoj upravnoj stvari nisu bile ispunjene pretpostavke da bi se zahtjevu tužitelja za izdavanje rješenja o izvedenom stanju moglo udovoljiti s obzirom da se i po stajalištu ovog suda u konkretnom slučaju ne radi o zgradama kakve u vidu ima odredba čl. 2. st. 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, slijedom čega je prvostupanjsko tijelo pravilno postupio kada je odbilo tužiteljev zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju za predmetne zgrade, kao i tuženik kada je osporenim rješenjem odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv tog rješenja, pa stoga sud osporeni akt tuženika cijeni u cijelosti pravilnim i zakonitim, čijim pak donošenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

13.Sud nalazi potrebnim prije svega navesti kako iz podataka spisa upravnog tijela dostavljenom od strane tuženika uz odgovor na tužbu proizlazi da je prvostupanjskim rješenjem pozivom na odredbe članka 2. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, vezano za odredbu članka 47. stavak 4. Zakona o općem upravnom postupku odbijen zahtjev tužitelja za izdavanjem rješenja o izvedenom stanju za nezakonito izgrađene zgrade na kat. čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], to pak uz obrazloženje da je uvidom u dostavljenu dokumentaciju i u DOF5/2011 utvrđeno da predmetne zgrade nisu vidljive, odnosno da se ne može nedvojbeno utvrditi da su predmetne zgrade na kat. čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izgrađene prije 21. lipnja 2011. Nadalje, iz obrazloženja prvostupanjskog rješenja i spisa predmeta proizlazi da je dana 26. ožujka 2018. tužitelj u spis dostavio uvjerenje koje je izdala Državna geodetska uprava, Središnji ured, Sektor za katastra nekretnina, Klasa: 935-08/18-03/152, Urbroj: 541-03-01-02/5-18-2 od 19. ožujka 2018., kojim se utvrđuje da je zgrada vidljiva na DOF5/2011. Dana 5. srpnja 2022. tužitelj je potom u spis dostavio geodetsko vještačenje izrađeno po Geodetskom zavodu d.d. Split, oznake PR: 50/22-1 iz lipnja 2022. po ovlaštenom inženjeru geodezije RĆ, dipl.ing.geod (Geo 1218) u kojem se utvrđuje na aerofotogrametrijskim snimcima br. 4016 i 4017 iz 1944. godine da se na kat. čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] do 15. veljače 1968. nalazi objekt - prizemni, dvostrešnog krova, približne površine 36 m², te da su sa zapadne strane objekta izgrađeni zidovi bez stropne ploče približne površine 12 m² te ruševina. Nadalje, iz spisa predmeta proizlazi da je tužitelj dana 5. srpnja 2022. dostavio u spis predmeta tri nova primjerka geodetske snimke zbog promjene broja katastarske oznake na kojoj se zgrade nalaze. U provedenom postupku utvrđeno je da je došlo do promjene broja katastarske oznake čestica na kojoj se zgrade nalaze te da se predmetne zgrade sada nalaze na kat. čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a prije promjene da su se nalazile na kat. čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Iz spisa predmeta proizlazi i da istom prileže preslika digitalne ortofoto karte DOF5/2011, preslika digitalne ortofoto karte DOF5/2014/2016, zapisnik o provedenom očevidu od 29. lipnja 2023, te dokumentacija dostavljena od strane tužitelja za potrebe postupka ozakonjenja nezakonito izgrađenih zgrada propisana Zakonom o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama. Na temelju provedenog postupka i dokumentacije koja je priložena spisu, prvostupanjsko tijelo zaključuje kako se u konkretnom slučaju ne radi o zgradama kakve u vidu ima odredba članka 2. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama pa donosi svoje rješenje od 30. lipnja 2023. naprijed citirane izreke, protiv kojeg je tužitelj izjavio žalbu, postupajući po kojoj je tuženik donio osporeno rješenje, protiv kojeg rješenja je tužitelj pokrenuo predmetni upravni spor.

14.Glede tužbenih prigovora tužitelja koji se odnose na temeljno prijeporno pitanje u ovom sporu i to radi li se u konkretnom slučaju o zgradama koje bi bile podobne za izdavanje rješenja o izvedenom stanju u smislu naprijed citirane odredbe čl. 2. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, za kazati je kako sud takve prigovore ne nalazi osnovanim.

15.Naime, s prethodnim u vezi prvenstveno je za kazati kako da bi se moglo izdati rješenje o izvedenom stanju za nezakonito izgrađenu zgradu, prije svega je potrebno da je riječ o zgradi kakvu u vidu ima odredba čl. 2. st. 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, što pak znači da se primarno mora raditi o zgradi koja je vidljiva na digitalnoj ortofoto karti u mjerilu 1:5000 Državne geodetske uprave izrađenoj na temelju aerofotogrametrijskog snimanja Republike Hrvatske započetog 21. lipnja 2011. (u daljnjem tekstu: DOF5/2011), na kojoj su izvedeni najmanje grubi konstruktivni građevinski radovi (temelji sa zidovima, odnosno stupovima s gredama i stropom ili krovnom konstrukcijom) sa ili bez krova, najmanje jedne etaže, što pak znači da bi se neka zgrada ozakonila da se mora raditi upravo o zgradi kakvu definira citirana odredba.

16.Međutim, prema podacima spisa i dokumentaciji koja istom prileže, i ovaj sud zaključuje kako se u konkretnom slučaju ne radi o zgradama kakve u vidu ima odredba čl. 2. st. 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama. Naime, sud nalazi da je u tom pogledu činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno, slijedom čega su pravilna utvrđenja upravnih tijela da se u ovoj upravnoj stvari ne radi o zgradama kakve u vidu ima odredba čl. 2. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, zbog čega tužitelju nije bilo moguće izdati traženo rješenje. S tim u vezi za kazati je kako je prvostupanjsko tijelo tijekom upravnog postupka izvršilo uvid u DOF5/2011 o čemu je sastavljena službena zabilješka te je izrađen ispisi iz navedene karte kada je utvrđeno da zgrade za koje se traži ozakonjenje nisu nedvojbeno vidljive u onim gabaritima za koje se traži ozakonjenje, nakon čega je obavljen i očevid na licu mjesta kada je između ostalog utvrđeno kako je geodetska snimka građevina u skladu s izvedenim stanjem na terenu, međutim kao najvažnije utvrđeno je da zgrade koje se nalaze na terenu nisu identične onima koje su vidljive na DOF5/2011.

17.S prethodnim u vezi sud nalazi potrebnim naglasiti kako je u konkretnom slučaju od odlučne važnosti činjenica da na DOF5/2011, zgrade u odnosu na koje je tužitelj zatražio ozakonjenje nedvojbeno nisu vidljive, već su na DOF5/2011 na mjestu na kojem se nalaze zgrade koje su predmet ozakonjenja vidljivi isključivo suhozidi te teren s raslinjem. Stoga, kako je u provedenom postupku nedvojbeno utvrđeno da predmetne zgrade nisu vidljive na DOF5/2011, sud ne nalazi da je prvostupanjsko tijelo nakon što je izvršilo uvid u DOF5/2011 i pribavilo uvjerenje Državne geodetske uprave iz koje dokumentacije je nedvojbeno proizišlo kako zgrade koje su predmet ozakonjenja nisu vidljive na način kako su iste prikazane u projektnoj dokumentaciji, trebalo izvoditi bilo kakve daljnje dokaze u cilju utvrđenja vidljivosti predmetnih zgrada dan 21. lipnja 2011., nego je moglo već u tom trenutku donijeti rješenje kojim se odbija tužiteljev zahtjev, međutim time što je u tom pogledu tijelo prvog stupnja i dalje izvodilo dokaze, sud ne nalazi da bi takvo što bilo na štetu tužitelja, s tim da iz stanja spisa proizlazi da je prvostupanjsko tijelo očigledno htjelo otkloniti svaku sumnju glede postojanja predmetnih zgrada na dan 21. lipnja 2011. pa je nastavilo izvoditi dokaze iako je to po stajalištu ovog suda bilo bespotrebno.

18.Naime, u pogledu vidljivosti predmetnih zgrada na dan 21. lipnja 2011. prvostupanjsko tijelo je odlučilo u tom pogledu izvesti i druge dokaze pored onih kakve u vidu ima odredba čl. 2. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, čime nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja jer se takva sporna činjenica može utvrđivati i drugim dokaznim sredstvima prikladnim za dokazivanje budući je riječ o upravnoj stvari na koju se primjenjuju odredbe ZUP-a, što je u skladu i sa stajalištem Visokog upravnog suda RH iz više odluka, primjerice Usž-128/15-3 od 23. listopada 2015. i Usž-1755/16-2 od 8. lipnja 2016., koja stajališta u cijelosti prihvaća i ovaj prvostupanjski sud. Stoga, kako je tijelo prvog stupnja htjelo otkloniti svaku dvojbu u pogledu izgrađenosti zgrada na dan 21. lipnja 2011., prvostupanjsko tijelo je potom usporedbom DOF5/2011 sa DOF5/2014. -2016. utvrdilo kako su građevine koje su predmet ozakonjenja vidljive na DOF5/2014.-2016., ali da nisu vidljive na DOF5/2011, što pak i po stajalištu ovog suda neprijeporno znači da se radi o zgradama koje su izgrađene nakon 21. lipnja 2011. iz kojeg razloga ih nije moguće ozakoniti. Stoga, upravo na ovakav način otklonjena je svaka dvojba u pogledu toga da su predmetne zgrade izgrađene nakon 21. lipnja 2011., a što proizlazi iz svih izvedenih dokaza, i to kako iz uvida u DOF5/2011, tako i iz priloženih uvjerenja Državne geodetske uprave, posebice iz DOF5/2014.-2016. jer da su zgrade bile izgrađene na dan 21. lipnja 2011. tada bi zasigurno bile vidljive i na DOF5/2011, kao što su iste neprijeporno vidljive na DOF5/2014.-2016., no kako one nisu vidljive na DOF5/2011, to samo znači da su one naknadno izgrađene, odnosno nakon 21. lipnja 2011., koja okolnost priječi njihovo ozakonjenje.

19.Kod izloženog stanja stvari, uzimajući u obzir DOF5/2014. -2016. na kojima su predmetne zgrade vidljive, nedvojbeno je da se bez bilo koje sumnje može zaključiti da iste nisu vidljive na digitalnoj ortofoto karti DOF5/2011, jer su na mjestu zgrada koje su predmet ozakonjenja vidljivi isključivo suhozidi i teren s raslinjem, što sasvim jasno znači da su izgrađene nakon 21. lipnja 2011. jer da su izgrađene do tog datuma tada bi zasigurno bile vidljive i na DOF5/2011, kao što su vidljive na DOF5/2014.-2016., ali kako nisu vidljive, neprijeporno je da iste nisu podobne za ozakonjenje s obzirom da nije riječ o zgradama kakve u vidu ima odredba čl. 2. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama. Također, nakon što je prvostupanjsko tijelo izvršilo uvid u DOF5/2011 te izvršilo usporedbu sa DOF5/2014.-2016., a koja je izrađena na temelju aerofotogrametrijskog snimanja u razdoblju od 2014. do 2016., točno je utvrdilo da zgrade za koje je zatraženo izdavanje rješenja o izvedenom stanju nisu vidljive na DOF5/2011, ali da su vidljive na DOF5/2014.-2016., što je od odlučne važnosti za konkretnu upravnu stvar jer iz toga nesumnjivo proizlazi da su zgrade koje su predmet ozakonjenja izgrađene nakon 21. lipnja 2011. iz čega je jasno da je tijelo prvog stupnja takvu odlučnu činjenicu utvrđivalo i drugim dokaznim sredstvima, što je pak u skladu s upravno sudskom praksom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske izraženom u većem broju odluka tog suda, pa tako primjerice i u presudama broj Usž-1755/16, Usž- 1285/15 i Usž-1553/19.

20.Vezano za tužbene navode tužitelja da bi jedina relevantna vidljivost zgrada na snimci DOF5/2011 proizlazila iz dostavljenih uvjerenja Državne geodetske uprave, za naglasiti je kako se takvim uvjerenjima isključivo potvrđuje da su određene građevine na nekoj katastarskoj čestici vidljive na DOF5/2011, dok radi li se o onim zgradama koje su predmet ozakonjenja, prvostupanjsko tijelo je utvrđivalo i drugim relevantnim dokazima, prije svega usporedbom DOF5/2011 sa DOF5/2014.-2016., kao i očevidom provedenim 29. lipnja 2023., o kojem je sastavljen zapisnik koji prileže spisu, te je isto tako i provedenim očevidom utvrđeno da zgrade zatečene na terenu ne odgovaraju onom što je vidljivo na DOF5/2011. Ujedno, glede tužbenih navoda u kojima tužitelj ističe kako je predmet ozakonjenja jedna, a ne više nezakonito izgrađenih zgrada kako se navodi u osporenom rješenju, za kazati je i kako prema shvaćanju ovog suda, uzimajući u obzir dokumentaciju koja prileže upravnom spisu u provedenom postupku pravilno utvrđeno da je predmet ozakonjenja više zgrada, što pak proizlazi iz priložene dokumentacije spisu predmeta, i to iskazu površina i obračunske veličine zgrade i geodetskoj snimci gdje su prikazane tri zasebne zgrade, a što neprijeporno proizlazi i iz priložene ispravljene geodetske snimke koju je upravo tužitelj dostavio u spis predmeta dana 5. srpnja 2022.

21.Također, vezano za priloženo geodetsko vještačenje, za navesti je kako se istim ne dokazuje postojanje predmetnih zgrada na dan 21. lipnja 2011., već je istim isključivo utvrđeno postojanje objekta prije 15. veljače 1968. na predmetnoj čestici, te je u konkretnom slučaju očigledno došlo do promjene stanja na terenu u razdoblju od 15. veljače 1968. do 21. lipnja 2011. pa je tako očigledno građevina koja je postojala do 15. veljače 1968. uklonjena i na njenom mjestu izgrađene su nove zgrade i to nakon 21. lipnja 2011. jer u protivnom da su predmetne zgrade za koje je tužitelj zatražio izdavanje rješenja o izvedenom stanu doista izgrađene prije 15. veljače 1968., tada tužitelj ne bi ni podnosio zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanu jer bi se u tom slučaju smatralo da je riječ o zgradama koje su izgrađene na temelju građevinske dozvole, no kako je riječ o zgradama koju su izgrađene nakon 21. lipnja 2011. iste se ne mogu smatrati zgradama koje su izgrađene na temelju građevinske dozvole, pa je upravo tužitelj očito i sam svjestan takve činjenice i podnio zahtjev za ozakonjenje istih. U tom kontekstu, pravilno je prvostupanjsko tijelo u provedenom postupku utvrdilo da promjena oznaka katastarskih čestica nije od utjecaja na rješavanje konkretne upravne stvari u postupku ozakonjenja nezakonito izgrađenih zgrada, kao i da dostavljenim vještačenjem nije dokazano postojanje predmetnih zgrada prije 21. lipnja 2011.

22.Uslijed izloženog, odnosno kod nedvojbenog stanja stvari i to da se ovdje uopće ne radi o zgradama kakve u vidu ima odredba čl. 2. st. 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, već kod takvog utvrđenja zahtjev tužitelja za izdavanje rješenja o izvedenom stanju trebalo je odbiti bez utvrđivanja bilo kakvih daljnjih pretpostavki za izdavanje rješenja o izvedenom stanju, to pak stoga što već sama činjenica da se ne radi o zgradama iz odredbe čl. 2. st. 1. istog Zakona predstavlja dostatan razlog za odbijanje zahtjeva za izdavanja traženog rješenja, u kojem slučaju nije ni potrebno utvrđivanje bilo kakvih daljnjih pretpostavki za izdavanje rješenja o izvedenom stanju.

23.U odnosu pak na navode tužitelja u kojima ukazuje na procesne povrede u provedenom postupku jer mu nije omogućeno sudjelovanje na očevidu, prije svega za kazati je kako je očevid u konkretnom slučaju proveden u smislu odredbe čl. 16. st. 2. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, kao lex specialisa u odnosu na Zakon o općem upravnom postupku, slijedom čega se ne radi o očevidu kakvog u vidu ima odredba čl. 68. Zakona o općem upravnom postupku kada bi postojala obveza upravnog tijela da zaključkom odredi provođenje istog i dostavi ga tužitelju, kod kojeg stanja stvari s obzirom na posebne odredbe lex specialisa koje se odnose na očevid, u smislu članka 16. citiranog Zakona svrha je očevida, a prije donošenja rješenja o izvedenom stanju, utvrditi odgovara li stanje iz snimke izvedenog stanja odnosno arhitektonske snimke stanju na licu mjesta, pa kako tužitelj ne osporava da geodetska snimka izvedenog stanja ne bi odgovarala stanju na licu mjesta, već smatra da se ovdje radi o zgradama za koje bi bilo moguće izdavanje rješenja o izvedenom stanju, to sudjelovanje tužitelja na očevidu ne bi bilo od utjecaja na drugačije rješenje ove upravne stvari, s tim da je prema podacima spisa razvidno da je zapisnik o očevidu dostavljen opunomoćenici tužitelja, pa je sasvim jasno da je tužitelj svoja prava i interese imao mogućnost najprije štititi u postupku pred prvostupanjskim tijelom, potom podnošenjem žalbe protiv prvostupanjskog rješenja, a nakon toga i podnošenjem tužbe i pokretanjem predmetnog upravnog spora protiv drugostupanjskog rješenja, na koji način je tužitelj i postupio, što znači da je imao mogućnost izjašnjavanja o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje predmetne upravne stvari, u kojim okolnostima sud ne nalazi da bi u provedenom postupku došlo do procesnih povreda na štetu tužitelja koje bi bile od utjecaja na zakonitost rješenja čija ocjena zakonitosti je predmet ovog spora.

24.Također, neosnovano tužitelj navodi i kako je na njegovu štetu u provedenom postupku povrijeđeno više odredbi Zakona o općem upravnom postupku, to stoga što ovaj sud nalazi da je tužitelju u provedenom postupku omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje konkretne upravne stvari, te je obrazloženje osporenog rješenja tuženika u suglasju s mjerodavnom odredbom čl. 98. st. 5. Zakona o općem upravnom postupku u kojem su pak dani svi relevantni razlozi zbog kojih u ovoj upravnoj stvari nije moguće izdavanje rješenja o izvedenom stanju, kao i razlozi zbog kojih je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja neosnovana, s kojim navodima je u cijelosti suglasan i ovaj sud, te je opetovano za ukazati tužitelju da kod nedvojbenog utvrđenja i to da se ovdje ne radi o zgradama kakve u vidu ima odredba čl. 2. st. 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, takva činjenica sama za sebe već predstavlja eliminacijski kriterij za izdavanje rješenja o izvedenom stanju.

25.Konačno, neutemeljeno je i pozivanje tužitelja na odredbu čl. 20. st. 4. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, to pak stoga što je tom odredbom propisano da rješenje o izvedenom stanju nezakonito izgrađene zgrade može se donijeti ako podnositelj zahtjeva otkloni nedostatak zbog kojeg se ne može ozakoniti zgrada (ukloni etažu ili drugi dio građevine, zatvori otvor na međi i sl.), no kako je u konkretnom slučaju neprijeporno utvrđeno da su na DOF5/2011 na mjestu zgrada koje su predmet ozakonjenja vidljivi isključivo suhozidi i teren s raslinjem, to je jasno da se ovdje ne radi o zgradi kakvu u vidu ima odredba čl. 2. istog Zakona koju bi bilo moguće ozakoniti u slučaju da tužitelj postupi sukladno ovoj odredbi, slijedom čega nije bilo mjesta niti pozivanju tužitelja da postupi u skladu s citiranom odredbom.

26.Slijedom iznijetog, s obzirom na odredbe mjerodavnih materijalnih i procesnih zakonskih odredbi te utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud zaključuje kako osporenim rješenjem tuženika kao niti prvostupanjskim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa kako tužitelj u ovom sporu ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari sud nije našao osnove za usvajanje njegove tužbe.

27.Uslijed izloženog, sud nalazi da je u provedenom postupku pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, na koje je potom pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo zbog čega je zakonito osporeno rješenje tuženika, te su u obrazloženu istog dani jasni, precizni i okolnosni razlozi zbog kojih je trebalo odbiti zahtjev tužitelja za izdavanje rješenja o izvedenom stanju za predmetnu građevinu, koji su prihvatljivi i ovom sudu, zbog čega sud zaključuje da u provedenom upravnom psotupku nije došlo ni do povrede bilo kojeg od načela upravnog postupka, pa tako niti onih koje tužitelj neutemeljeno problematizira u tužbi, kao ni do povrede bilo koje mjerodavne odredbe Zakona o općem upravnom postupku, a kako to neosnovano tvrdi tužitelj, uslijed čega tužbeni prigovori tužitelja nisu osnovani te nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.

28.Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanog rješenja iz članka 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21) na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 47. stavak 3. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je valjalo pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS- a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te presuditi kao u izreci ove presude.

U Splitu, 25. ožujka 2025.

S U D A C

Ivan Dadić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- opunomoćenici tužitelja Ilani Grčić, odvjetnici iz Splita, Plinarska 2, uz zapisnik o objavi,

- tuženiku Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, uz zapisnik od 12. ožujka 2025., zapisnik o objavi i povrat spisa, po pravomoćnosti,

- u spis.