Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž Ob-97/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu pojedincu Ivici Veseliću, u pravnoj stvari predlagatelja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Osijek, I. Gundulića 22, OIB: 52966791065, protiv 1. protustranke ZMO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2.- protustranke ZM, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa].-protustranke mlt. djeteta VM, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po posebnoj skrbnici SM, dipl. iur. djelatnici Centra za posebno skrbništvo-Podružnica Osijek, radi izmjene odluke o ostvarivanju osobnih odnosa s mlt. djecom pod nadzorom predlagatelja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Osijek, radi izmjene odluke o ostvarivanju osobnih odnosa, odlučujući o žalbi 2. protustranke izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku poslovni broj R1 Ob- 1049/2024-15 od 7. veljače 2025., dana 25. ožujka 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba 2. protustranke i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Osijeku poslovni broj R1 Ob-1049/2024-15 od 7. veljače 2025.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvoga stupnja odlučeno je:

" I. Mijenja se rješenje Općinskog suda u Osijeku broj R1 Ob-736/2023-11 od 5. listopada 2023. ispravljeno rješenjem R1 Ob-736/2023-14 od 23. listopada 2023., kojim je izmijenjena presuda o razvodu braka ovoga suda broj P Ob-449/2018 od 30. siječnja 2023. te se određuje ostvarivanje osobnih odnosa mlt. VM s ocem ZM pod nadzorom stručne osobe koju će imenovati Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Osijek, a osobni odnosi će se odvijati u stanu oca djeteta svaki tjedan, utorkom i petkom, u trajanju od sat vremena i to u vremenu od 9,00 do 10,00 kada dijete ide poslijepodne u školu, kao i iste dane u tjednu u vremenu od 18,00 do 19,00 sati kada dijete ide prijepodne u školu, uz obvezu oca da se suzdržava od negativnog govorenja o majci i baki te korištenja vulgarnih izraza u komunikaciji s djetetom. Osobni odnosi mlt. VM i oca ZM će se ostvarivati svaki dan telefonskim putem i putem Viber video poziva u trajanju od pola sata, počevši od 20,00 sati.

II. Na temelju ovog rješenja Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Osijek će imenovati stručnu osobu (voditelja nadzora) pod čijim će se nadzorom ostvarivati osobni odnosi djeteta s ocem.

III. Mjera ostvarivanja osobnih odnosa pod nadzorom se određuje u trajanju od šest mjeseci, ukoliko ne nastupe okolnosti za daljnji prestanak nadzora, izmjenu odluke ili zabranu osobnih odnosa roditelja s djetetom, a počev od dana kada Hrvatski zavod za socijalni rad svojim rješenjem imenuje osobu koja će obavljati nadzor.

IV. Odbacuje se prijedlog II-protustranke ZM za izuzeće stručnog tima Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Osijek te da sud naloži predlagatelju dodjelu novog stručnog tima".

2. Protiv navedenog rješenja žalbu je izjavio drugo protustranka zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 12/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19. - dalje: ZPP), predlažući ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti na ponovno postupanje.

3. Žalba 2. protustranke je neosnovana.

4. Suprotno navodima žalbe, pobijano rješenje sadrži sasvim jasne i neproturječne razloge o svim odlučnim činjenicama, a za što postoji podloga u izvedenim dokazima, te izreka pobijanog rješenja nije u suprotnosti s njenim obrazloženjem, već je upravo rezultat cjelokupnog provedenog postupka razloženog u obrazloženju pobijane presude.

5. Pri donošenju pobijanog rješenja nisu počinjene niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, a na koje ovaj viši sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a, u svezi čl. 381. ZPP-a, koji se primjenjuje na temelju odredbe čl. 346. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj: 103/15, 98/19 i 156/23, dalje: ObZ).

5.1. Suprotno žalbenim navodima, u prvostupanjskom je postupku proveden dokazni postupak o kojem je svoju ocjenu u pobijanom rješenju razložno i pravno uvjerljivo obrazložio taj sud.

5.2. Na žalbeni navod drugo protustranke da sud "nas nazočne upoznaje sa sadržajem službene bilješke i to ne u cijelosti već samo malo i djelomično", valja odgovoriti da žalitelj nije stavio niti primjedbu niti prigovor na zapisnik od 7. veljače 2025. pa takav prigovor ne može isticati u žalbi, sukladno odredbi čl. 352. st. 1. ZPP.

5.3. U odnosu na žalbeni navod žalitelja da mu je povrijeđeno pravo na pošteno suđenje, valja reći da drugo protustranci u konkretnom slučaju nije povrijeđeno pravo na pošteno suđenje, budući mu je omogućeno pravo na pristup sudu kao jedno od temeljnih prava zajamčenih člankom 6. stavkom 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda Vijeća Europe (Narodne novine - Međunarodni ugovori br. 18/97, 6/9. - proč. tekst, 8/99 - ispr., 14/0., 1/06 i 13/17).

5.4. Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda Vijeća Europe (u daljnjem tekstu: Konvencija), u članku 6. stavku 1., zajamčeno je pravo na pravično (pošteno) suđenje, koje obuhvaća "pravo na sud", a kojem je važan aspekt pravo na pristup sudu, to jest, pravo pokretanja postupka pred sudom i sudjelovanje u postupku pokrenutom pred sudom Naime, ostvarenje prava na pristup sudu pretpostavka je svih drugih jamstava propisanih tim člankom. Budući da prema utvrđenoj praksi Europskog suda, članak 6. stavak 1. Konvencije svakome osigurava pravo da pred sud podnese bilo koji zahtjev u svezi s njegovim pravima i obvezama građanske naravi, načelna pravna stajališta Europskog suda o pravu na pristup sudu jesu sljedeća: - s obzirom na to da članak 6. stavak 1. utjelovljuje "pravo na sud", pravo na pristup sudu tj. pravo na pokretanje postupka pred sudom u građanskim stvarima predstavlja samo jedan vid "prava na sud" - upravo pravo na pristup sudu omogućuje korist od drugih jamstava navedenih u stavku 1. članka 6. Konvencije, jer pravičnost, javnost i brzina sudskog postupka obilježja su koja nemaju nikakvu vrijednost ako takav postupak prije toga nije uopće pokrenut - bez postojanja mogućnosti pristupa sudovima teško se može zamisliti vladavina prava u građanskim stvarima - da bi pravo na pristup sudu bilo djelotvorno, pojedinac mora imati, kako je ovdje slučaj, jasnu i stvarnu mogućnost sudjelovanja u postupku koji je pokrenut protiv njega.

5.5. Stoga se može zaključiti da pravo na pristup sudu ne znači samo da svatko ima pravo pokrenuti postupak pred sudom zbog utvrđivanja svojih prava i obveza, nego, kao što je prethodno navedeno, ima i pravo na zakonom ustanovljen, neovisan i nepristran sud, pred kojim će imati stvarnu mogućnost sudjelovati i zastupati i štiti svoja prava.

6. Dakle, sukladno praksi Europskog suda, pravo na pristup sudu ne obuhvaća samo pravo pokretanja postupka, nego obuhvaća i pravo na "rješavanje" spora od strane suda, tj. donošenje i provedbu konačne odluke u sudskom postupku. To stajalište Europski sud izrazio je i u presudama u odnosu na Republiku Hrvatsku. (predmet Kutić protiv Hrvatske (2002). i predmet Multiplex protiv Hrvatske (2003.).

7. S obzirom na to da Konvencija jamči prava koja su stvarna i djelotvorna, a ne prava koja su teorijska ili prividna, prema praksi Europskog suda pravo na pristup sudu pojedincu mora biti zajamčeno ne samo formalno u zakonodavstvu države ugovornice, nego se mora omogućiti da se ono stvarno i ostvari u svakom pojedinačnom slučaju. Drugim riječima, Europski sud kod prosuđivanja konkretnog slučaja gleda mnogo dalje od formalnosti i onog što je razvidno na prvi pogled. Europski je sud, naime, usmjeren na stvarni položaj u kojem se pojedinac nalazi.

8. U konkretnom slučaju to znači da je ovdje drugo protustranka imala mogućnosti i stvarno je sudjelovala u sudskom postupku, ali to ne može značiti da je u ovom postupku sud prvog stupnja mogao odlučivati o izuzeću stručnog tima predlagatelja, budući u tom dijelu sud prvog stupnja nije nadležan te je pravilno odlučio kao u točki IV. izreke pobijanog rješenja.

9. Suprotno žalbenim navodima drugo protustranke, sud donošenjem pobijane odluke niti na koji način nije povrijedio načelo prvenstvene zaštite dobrobiti i prava djeteta u obiteljsko pravnim odnosima.

9.1. Pri tome valja naglasiti, da sud izvedene dokaze prosuđuje po slobodnom uvjerenju, koje je u konkretnom slučaju opravdao uvjerljivim i logičnim razlozima, koji se mogu provjeriti od strane ovog suda, čime je činjenično stanje pravilno utvrđeno.

9.2. Stoga, suprotno žalbneim navodima, sud prvog stupnja utvrdio je sve činjenice koje su potrebne za donošenje odluke da zajedničko dijete maloljetni VM ostvaruje osobne odnose s ocem, ovdje drugo rotustrankom na način kako je to određeno u točki I. izreke.

10. Suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja je rukovodeći se najboljim interesom djeteta, iznio valjane razloge za odluku o tome da maloljetno zajedničko dijete ostvaruje osobne odnose s ocem dva puta tjedno u očevom stanu pod nadzorom stručne osobe koju će imenovati predlagatelj, sve to u roku od šest mjeseci.

11. Žalitelju valja ponovno istaknuti da se sud rukovodio najboljim interesom djeteta, na što ga obvezuje i čl. 3. Konvencije o pravima djeteta ("Narodne novine", Međunarodni ugovori, broj: 12/93 i 20/97).

12. Europski sud za ljudska prava u primjeni odredaba Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda s pripadajućim Protokolima broj 1, 4, 6, 7, 11, 12 i 13, u svojim odlukama koje se tiču prava na obiteljski život, u koja, između ostalog, ulaze roditeljska prava i pravo na skrb, istaknuo obvezu države da uspostavi pravičnu ravnotežu između interesa djeteta i roditelja, s time da se pri tome posebna važnost mora dati najboljem interesu djeteta, koji, ovisno o njegovoj prirodi i ozbiljnosti, može nadjačati interes roditelja. Također, Ustavni sud Republike Hrvatske je primjerice u svojim odlukama broj U-III-2182/2014 od 17. lipnja 2014. ("Narodne novine", broj: 108/14) i U-III-4784/2013 od 6. ožujka 2014. ("Narodne novine", broj: 34/14), zauzeo shvaćanje da u svim postupcima koji se odnose na skrb o djeci središnje mjesto moraju imati najbolji interesi djeteta. Pritom, Ustavni sud ističe da se u razrješenju obiteljskih odnosa, koji svakako uključuju i donošenje odluke s kojim će od roditelja dijete nastaviti živjeti u slučaju njihovog razvoda, mora polaziti od uzajamnog poštovanja i pomaganja svih članova obitelji te zaštite dobrobiti i prava djeteta, kao i odgovornosti obaju roditelja za podizanje i odgoj djeteta, a ispunjavanje tih okolnosti ocjenjuje se ovisno o specifičnim okolnostima pojedinog slučaja (Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj U-III-962/2016 od 1. ožujka 2018.).

13. Slijedom navedenog, u okolnostima konkretnog slučaja, prema shvaćanju ovoga suda, a imajući u vidu izvedene dokaze pravilno je, rukovodeći se načelom najboljeg interesa maloljetnog djeteta stranaka, sud prvog stupnja odlučio da se ostvarivanje osobnih odnosa drugo protustranke kao oca I treće protustranke, kao djeteta odvija dva puta tjedno u stanu oca, a sve ostale dane telefonskim putem I putem video poziva u trajanju od pola sata počevši od 20 sati, na koji način je pravilno primijenio konvencijsko pravo i odredbe Obiteljskog zakona.

14. Žalbeni navodi svode se, u bitnome, na drugačiju ocjenu provedenih dokaza od one ocjene dokaza suda prvog stupnja, a koji navodi nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost zaključka suda prvog stupnja, budući je prvostupanjski sud ispitao sve okolnosti važne za donošenje pravilne i zakonite odluke, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene (čl. 8. ZPP-a), pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te je na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.

15. Ovaj viši sud ima potrebu posebno istaknuti dob i uzrast ovdje maloljetnog sina žalitelja i njegov iskazan stav o odnosu s ocem, ovdje žaliteljem, kojem, ocu maloljetnog sina VM valja jasno navesti i naglasiti da je potrebno vrijeme kako bi se narušeni odnosi povjerenja u odnosu otac-sin popravili, a što se ne može postići mimo vraćanja povjerenja djece, za što je pak potrebno razumno vrijeme i u ovom slučaju neophodan nadzor stručne osobe.

16. Ovaj viši sud je imao na umu i Konvenciju o pravima djeteta, koja je usvojena na 44. zasjedanju Opće skupštine Ujedinjenih naroda, 20. studenoga 1989. (rezolucija broj 44/25) koja je stupila na snagu 2. rujna 1990. Republika Hrvatska stranka je Konvencije o pravima djeteta od 8. listopada 1991. prema Odluci o objavljivanju mnogostranih međunarodnih ugovora kojih je Republika Hrvatska stranka na temelju notifikacija o sukcesiji. Tu odluku donijela je Vlada Republike Hrvatske 30. rujna 1993. ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori, broj 12/1993.) Prema odredbi II. te Odluke "Tekstovi mnogostranih međunarodnih ugovora" iz točke I. ove Odluke, objavljeni u službenim glasilima država slijednica, važe i primjenjuju se kao službeni tekstovi do objave službenih tekstova tih međunarodnih ugovora na hrvatskom jeziku u Narodnim novinama-Međunarodni ugovori. "Službeni tekst Konvencije o pravima djeteta objavljen je u Službenom listu SFRJ, broj 15/1990., i još uvijek je jedini službeni prijevod.

17. Člankom 3. Konvencije o pravima djeteta propisano je da interesi djeteta trebaju imati prednost, dok je odredbom članka 27. Konvencije o pravima djeteta propisano da svakom djetetu treba priznati pravo na standard življenja primjeren djetetovu tjelesnom, duševnom, duhovnom, ćudorednom i društvenom razvoju, a roditelji su u prvom redu odgovorni osigurati uvjete nužne za djetetov razvoj, što u konkretnom slučaju znači da žalitelj mora imati i volje i strpljenja vratiti povjerenje djeteta, svoga sina u svoj odnos s njim.

18. Stoga je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo iz članka 124. ObZ-a, kada je odlučeno kao u izreci pobijanog rješenja.

19. Slijedom navedenoga, valjalo je na temelju odredbe članka 380. stavka 1. točke 2. ZPP-a odbiti žalbu i potvrditi rješenje suda prvoga stupnja.

U Zagrebu 25. ožujka 2025.

Sudac:

Ivica Veselić