Republika Hrvatska
Županijski sud u Zadru
Zadar, Ulica plemića Borelli 9
Poslovni broj: Gž-344/2024-2
U I M E RE P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od Igora Delina, predsjednika vijeća, Katije Hrabrov, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te, Blanke Pervan, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice NB, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćniku Marinu Đudariću, odvjetniku u Rijeci, Slavka Krautzeka 84 b, protiv tuženika ŽB iz [adresa], odsutan i nepoznata boravišta, zastupan po privremenoj zastupnici Aniti Vrkić, odvjetnici u Rijeki, Ante Starčevića 2, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-323/2023-23 od 16. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 25. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužiteljice NB kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-323/2023-23 od 16. siječnja 2024.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
"I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
“Utvrđuje se da je tužiteljica u cijelosti vlasnik nekretnina:
- k. č. [katastarska čestica] livada, površine 50 čhv,
- k. č. [katastarska čestica] livada površine 218 čhv,
- k. č. [katastarska čestica] livada i drvlje površine 1 jutro, 1163 čhv,
- k. č. [katastarska čestica] livada površine 1022 čhv,
sve upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižnog odjela Rijeka, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], slijedom čega je tužiteljica ovlaštena zatražiti i ishoditi upis tog prava vlasništva u nadležnim zemljišnim knjigama, a tuženik je to dužan trpjeti.”
2. Protiv citirane presude žalbu je izjavila tužiteljica pobijajući je zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se žalba uvaži, pobijana presuda preinači na način da se udovolji tužbenom zahtjevu tužiteljice, podredno da se ista ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Ističe kako svoju tužbu temelji na okolnosti poštenog (barem) dvadesetogodišnjeg posjedovanja, a i puno dulje od toga, a iz njenog iskaza proizlazi kako predmetne nekretnine posjeduje "od kad zna za sebe". Navedeno potvrđuje i svjedok JB, koji saznanja za posjed tužiteljice ima od 2001., a za sumnju u vjerojatnost takvog iskaza nema nikakvih razloga, a tijekom postupka nije bilo nikakvih naznaka da bi stvari bile drugačije od onog kako ga opisuju tužiteljica i svjedoci. Iz predmetnog postupka ne proizlazi niti jedna indicija koja bi upućivala na to da je posjed tužiteljice pribavljen silom, potajno, prijevarom ili zlouporabom povjerenja. Sud prvog stupnja gubi iz vida da se u konkretnom slučaju radi o nekretninama koje imaju takvu narav da ih je po redovnom tijeku stvari moguće posjedovati isključivo na način kako je to tužiteljica i činila (povremeno posjećivanje i korištenje za ogrjev i ispašu), a radi se o nekretninama koje u naravi predstavljaju livadu i šumu i potpuno je logično i očekivano da se posjeduju na takav način. Iz dokaznog postupka ne proizlazi niti jedna indicija da bi neka druga osoba koristila predmetne nekretnine, a što potvrđuju i iskazi prema kojima nitko nikada nije čuo da bi netko tužiteljici osporavao posjed. Stoga se ne radi o utvrđenoj okolnosti nego o potpuno neutemeljenoj pretpostavci suda prvog stupnja.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba nije osnovana.
5. Tužiteljica u žalbi ne konkretizira bitnu povredu odredaba parničnog postupka, a ovaj drugostupanjski sud, pazeći po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje ZPP) na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. istoga Zakona, ne nalazi da bi takve povrede bile počinjene pred sudom prvog stupnja.
6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se utvrdi da je vlasnica čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], a koje vlasništvo je stekla kvalificiranim posjedovanjem istih preko 40 godina osobno i putem svojih pravnih prednika, slijedom čega je ovlaštena zatražiti i ishoditi upis svog prava vlasništva u zemljišnim knjigama, što je tuženik dužan trpjeti.
7. Sud prvog stupnja je, na temelju izvedenih dokaza, utvrdio kako okolnost da je tužiteljica povremeno koristila predmetne nekretnine za vlastite potrebe ne ukazuje sa sigurnošću da je ista bila u isključivom posjedu utuženih nekretnina, a posebno i stoga što nije dokazala svoje tvrdnje da je od svoje majke naslijedila sporne nekretnine, a niti je njezina majka u posjedovnoj evidenciji evidentirana kao posjednica istih nekretnina, s tim što sama činjenica odlaska po drva na zapuštene nekretnine obrasle šumom ne ukazuje sama po sebi da su drva uzimana sa nekretnina koje pripadaju tužiteljici. Stoga smatra kako tužiteljica nije dokazala kvalificirani odnosno zakonit, istinit i pošten posjed spornih nekretnina, odnosno u predmetu ne postoji ni jedan konkretan dokaz koji bi nedvojbeno potvrdio činjenicu da je tužiteljica u razdoblju na koje se poziva posjedovala predmetne nekretnine, kao niti da bi takav njezin posjed bio barem pošten.
8. Tužiteljica tvrdi da je vlasništvo predmetnih nekretnina stekla nasljeđivanjem svoje majke IB, koja se ranije prezivala N i diobom sa sunasljednicom, sestrom KB, te osobno i putem svoje prednice kvalificiranim posjedovanjem preko 40 godina, slijedom čega je bila dužna dokazati pretpostavke iz čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 81/15 - pročišćeni tekst i 94/17 - dalje ZVDSP).
9. Odredbom čl. 159. st. 1. ZVDSP propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari.
9.1. Prema odredbi čl. 159. st. 2. ZVDSP samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja, s tim da prema st. 3. istoga članka samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja.
10. U konkretnom slučaju tužiteljica je tijekom trajanja predmetnog parničnog postupka predložila izvođenje dokaza i to saslušanje svjedoka JB i BB radi utvrđenja posjedovanja predmetnih nekretnina osobno i putem svojih prednika u razdoblju od preko 40 godina, koje ovaj drugostupanjski sud također ocjenjuje nedovoljnim za utvrđenje kontinuiranog, nesmetanog i poštenog posjeda tužiteljice, odnosno njezinih pravnih prednika.
11. Naime, saslušani svjedoci JB i BB iskazali su da su predmetne nekretnine jednim dijelom u naravi pašnjak, a jednim dijelom šuma, te da je svjedok JB pomagao tužiteljici i njezinim roditeljima odvoziti drva sa predmetnih nekretnina, dok je svjedok BB kao mali s ocem odlazio pomagati tužiteljici i njezinim roditeljima dovesti drva, s tim da svjedocima nije poznato ništa o tome kako su tužiteljica odnosno njezini roditelji dobili predmetne nekretnine, koji u susjedstvu tužiteljice živi od 2001. Tužiteljica saslušana kao stranka iskazala je da su nekretnine sa majčine strane te da se majka prezivala N, a njezina majka ŽB, s tim da nema saznanja tko bi bio MB jer nikada nije čula za njega.
12. Pravilno sud prvog stupnja, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, imajući u vidu da svjedoci koji su saslušani u predmetnom postupku nisu porijeklom iz kraja u kojem se nalaze predmetne nekretnine da bi imali saznanja o korištenju istih nekretnina i načinu stjecanja posjeda prednika tužiteljice na predmetnim nekretninama, a sama činjenica što su sa tužiteljicom i njezinim roditeljima odlazili po drva na zapuštene nekretnine obrasle šumom ne znači da su uzimali drva sa nekretnina koje pripadaju tužiteljici, a što i sam svjedok JB u svom iskazu ističe, a niti se takvo korištenje nekretnine može smatrati posjedovanjem nekretnina u cijeloj njihovoj površini i na način koji bi se mogao smatrati kvalificiranim posjedom, ocjenjuje kako nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 159. st. 1., 2. i 3. ZVDSP.
12.1. Ovo posebno i stoga što u spisu ne postoje materijalni dokazi koji bi potkrijepili tvrdnje tužiteljice da je njezina majka naslijedila predmetne nekretnine od svojih prednika, a niti katastarska evidencija takvo što potvrđuje, budući da iz podataka katastra proizlazi da su kao posjednici upisani ĐB i MB, svaki za po ½ dijela, kao i da u spisu ne postoje materijalni dokazi da bi predmetne nekretnine bile utvrđene ostavinskom imovinom majke tužiteljice, budući da tužiteljica u spis nije priložila niti rješenje o nasljeđivanju iza smrti svoje majke.
13. Stoga je pravilno sud prvog stupnja ocijenio kako tužiteljica nije dokazala svoj zakonit, istinit i pošten posjed predmetnih nekretnina, a na kojem temelji svoj tužbeni zahtjev, slijedom čega je na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev tužiteljice.
14. Slijedom iznesenog valjalo je, temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja.
U Zadru 25. ožujka 2025.
Predsjednik vijeća
Igor Delin
