REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

Poslovni broj: P-967/2021-41

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Tini Šimović, na prijedlog sudske savjetnice Snježane Hrubec Totić, u pravnoj stvari tužitelja VHV Allgemeine Versicherung AG, OIB: 17129542680, Savezna Republika Njemačka, Hannover, VHV- Platz 1, zastupanog po punomoćniku Nenadu Kovačiću, odvjetniku u Zagrebu, Kneza Ljudevita Posavskog 14/3, protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d., OIB: 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, zastupanog po punomoćniku Denisu Laucu, odvjetniku u Grgić & Partneri odvjetničko društvo d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi naknade štete, nakon provedene glavne rasprave zaključene 10. veljače 2025. u prisutnosti odvjetnice Lane Pinjuh, zamjenice punomoćnika tužitelja, i odvjetnika Denisa Lauca, punomoćnika tuženika, dana 25. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

˝ 1. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 16.678,28 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje se određuju po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a koje teku:

- na iznos od 13.240,00 EUR od 15. travnja 2020. do isplate,

- na iznos od 1.367,25 EUR od 15. travnja 2020. do isplate,

- na iznos od 1.029,35 EUR od 5. svibnja 2020. do isplate,

- na iznos od 25,00 EUR od 15. travnja 2020. isplate,

- na iznos od 1.016,68 EUR od 13. travnja 2021. isplate,

sve u roku od 15 dana.˝

II Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 5.086,63 EUR (slovima: pet tisuća osamdeset šest eura i šezdeset tri centa) zajedno sa zateznim kamatama od 25. ožujka 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

III Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 8.755,15 EUR zajedno sa zateznim kamatama.

IV Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 248,75 EUR zajedno sa zateznim kamatama.

Obrazloženje

1./ Tužitelj je dana 28. svibnja 2021. podnio tužbu u kojoj navodi da se dana 30. listopada 2019. oko 18:30 sati, na Kvarnerskoj cesti u Matuljima, dogodila prometna nesreća u kojoj je na stražnji dio vozila osiguranika tužitelja marke Porsche Carrera, reg.oznake i broja B-NJ 996 (D), kojim je upravljao DF, a koje se nalazilo zaustavljeno u koloni vozila zbog uključivanja u promet po kružnom toku, naletjelo osobno vozilo marke VW Golf, reg. oznake i broja [registarska oznaka], osigurano kod tuženika, a kojim je upravljao JF na način da se vozilo kretalo u istom smjeru. Nadalje, tužitelj navodi da je vozilo kojim je upravljao osiguranik tužitelja DF uslijed naleta vozila osiguranika tuženika odbačeno prema naprijed te je prednjim dijelom vozila udarilo u stražnji dio (kuku) zaustavljenog vozila marke Opel Combo, reg. oznake i broja [registarska oznaka], kojim je u istom smjeru upravljao NF. Tužitelj je udovoljio odštetnom zahtjevu svojeg osiguranika i isplatio iznos od 15.661,60 EUR i to 13.240,00 EUR dana 14. travnja 2020. za naknadu štete na vozilu; 1.367,25 EUR dana 14. travnja 2020. za trošak prometnog vještačenja po vještaku Franku Noah iz Glienicke, Njemačka; 1.029,35 EUR dana 4. svibnja 2020. za odvjetničke usluge i 25,00 EUR dana 14. travnja 2020. za paušalne troškove nastale prilikom kompletiranja odštetnog zahtjeva. Navedenim isplatama na tužitelja su prešla sva prava njegova osiguranika prema tuženiku kod kojeg je na dan prometne nesreće bilo osigurano vozilo reg. oznake i broja [registarska oznaka], čiji je osiguranik isključivo odgovoran za nastanak prometne nesreće.

2./ U odgovoru na tužbu od 28. lipnja 2021. tuženik u bitnome osporava da bi nastao stvarni štetni događaj u vrijeme, mjestu i na način naveden u tužbi te ukazuje da je ˝osigurani slučaj˝ nastao namjerno, odnosno prijevarno, te da se radi o fingiranoj prometnoj nesreći. Osporava istinitost i vjerodostojnost izvješća o prometnoj nesreći te se protivi korištenju izvansudskog nalaza i mišljenja vještaka Franka Noaha. Nadalje, osporava visinu tužbenog zahtjeva te posebno ističe da je visinu štete bilo potrebno umanjiti za ugovoreni iznos franšize i troškove poreza.

3./ Podneskom od 4. travnja 2022. tužitelj ispravlja navod iz tužbe o isplati osiguraniku iz police kasko osiguranja te ističe da je osnova za regresnu isplatu polica osiguranja od automobilske odgovornosti broj 777-790858/2JCB, kojom je obuhvaćena tzv. ˝zaštita u inozemstvu- Auslandschutz˝, uz dodatno kasko osiguranje. Ujedno povećava tužbeni zahtjev za 1.016,68 EUR koji iznos odgovara trošku za posredničke usluge odnosno za vođenje štete kod posrednika AVUS International d.o.o.

4./ Na pripremnom ročištu održanom 12. travnja 2022. tuženik je naveo da se protivi objektivnoj preinaci tužbe iz podneska tužitelja od 4. travnja 2022., koju preinaku je sud dopustio raspravnim rješenjem od 10. veljače 2025. kao svrsishodnu za konačno rješenje odnosa među strankama.

5./ Tijekom postupka izvršen je uvid i pročitane su sljedeće isprave: Ovjereni prijevod izvatka iz Trgovačkog registra B Općinskog suda u Hannoveru za tužitelja u ovjerenom prijevodu s njemačkog na hrvatski jezik (list 6.-25. spisa); računi sudskog tumača i potvrde o plaćanju istog (list 26.-32. spisa); izvješća o prometnoj nesreći (list 33. i 34. spisa); stručno mišljenje sudskog vještaka za štetu i procjene motornih vozila Franka Noaha uz fotografije oštećenja na vozilu reg. oznake i broja B-NJ 996 (D) u ovjerenom prijevodu s njemačkog na hrvatski jezik (list 35.-112. spisa); prijava i zahtjev za naknadu štete u prijevodu sa njemačkog na hrvatski jezik (list 113.-118. spisa); dopis od 12. prosinca 2019. u prijevodu s njemačkog na hrvatski jezik (list 119.-120. spisa); dopis od 19. prosinca 2019. u prijevodu s njemačkog na hrvatski jezik (list 121. i 122. spisa); dopis od 20. prosinca 2019. u prijevodu s njemačkog na hrvatski jezik (list 123.-126. spisa); dopis od 6. siječnja 2020. u prijevodu s njemačkog na hrvatski jezik (list 127. i 128. spisa); e-mail prepiska od 25. ožujka 2020. u prijevodu s njemačkog na hrvatski jezik (list 129. i 130. spisa); dopis od 25. ožujka 2020. u prijevodu s njemačkog na hrvatski jezik (list 131. i 132. spisa); dopis od 2. travnja 2020. u prijevodu s njemačkog na hrvatski jezik (list 133. i 134. spisa); dopis od 14. travnja 2020. u prijevodu s njemačkog na hrvatski jezik (list 135. i 136. spisa); e-mail prepiska od 17. travnja 2020. u prijevodu s njemačkog na hrvatski jezik (list 137. i 138. spisa); dopisi od 17. travnja 2020. u prijevodu s njemačkog na hrvatski jezik (list 139. -142. spisa); dopis od 4. svibnja 2020. u prijevodu s njemačkog na hrvatski jezik (list 143. i 144. spisa); dopis od 17. rujna 2020. u prijevodu s njemačkog na hrvatski jezik (list 145.-148. spisa); e-mail prepiska od 28. rujna 2020. u prijevodu s njemačkog na hrvatski jezik (list 149.-152. spisa); dopis od 21. listopada 2020. u prijevodu s njemačkog na hrvatski jezik (list 153. i 154. spisa); obračun visine štete (list 168. spisa); izvid štete (list 169. spisa); Informacije za potrošače, opće informacije o ugovoru i opći uvjeti auto osiguranja u ovjerenom prijevodu s njemačkog na hrvatski jezik (list 197.- 224.); računi za premiju u ovjerenom prijevodu s njemačkog na hrvatski jezik (list 225.- 237. spisa); telekomunikacijski upiti i odgovori u ovjerenom prijevodu s njemačkog na hrvatski jezik (list 239.-253. spisa); upiti o plaćanju i potvrde u ovjerenom prijevodu s njemačkog na hrvatski jezik (list 254.-266. spisa); dopis od 28. prosinca 2020. (list 267. spisa); e-mail prepiska od 8. siječnja 2021. (list 268. spisa); e-mail prepiska od 18. siječnja 2021. do 9. veljače 2021. u prijevodu s njemačkog na hrvatski jezik (list 269.- 275. spisa); računi sudskog tumača i potvrde o plaćanju (list 278.-281. spisa); izlist sa Facebook stranice (list 288.-290. spisa). Sud nije izvršio uvid u izliste s društvenih mreža (list 165.-166. spisa i 170.-191. spisa) te dokumentaciju s lista 276.,277.,352.- 354. spisa obzirom da ista nije podnesena uz ovjereni prijevod sukladno odredbi čl. 232. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje u tekstu: ZPP). S obzirom na materijalnu dokumentaciju u spisu, sud tijekom postupka, ocjenjujući da je predmet dovoljno raspravljen te da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri razjašnjeno za donošenje meritorne odluke, nije izveo dokaz uviđajem na licu mjesta i rekonstrukciju niti je izvedeno financijsko vještačenje na okolnost izvršenih plaćanja, utvrđivanja i umanjenja iznosa franšize i troškova poreza, a obzirom da su navedeni dokazi utvrđeni kao nepotrebni i neekonomični za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari. Nadalje, sud je odbio dokazni prijedlog za saslušanjem svjedoka RF, ZF, AF kao nepotreban za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, jer njihovi iskazi ne bi ničim pridonijeli u postupku izvođenja dokaza, dok je dokazni prijedlog za pregledom na sudskom ročištu profila s društvene mreže Facebook DF, JF, RF i NF ocijenjen kao neprikladan za utvrđivanje spornih činjenica. Nadalje, sud je ocijenio nepotrebnim za donošenje odluke obvezati tužitelja da dostavi izvornike izvješća o prometnoj nesreći kao i dostavu kupoprodajnog ugovora za vozilo B-NJ 996 (D) te iz istog razloga nije službenim putem zatražena dokumentacija za isto vozilo od Ministarstva financija, Carinske uprave te od Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske niti je obvezan tužitelj dostaviti na uvid izvornik police osiguranja; cjelovite uvjete koji čine sastavni dio ugovora o osiguranju te dokaze vezano za ugovorene uvjete pokrića osiguranja, sve iz razloga što navedeni dokazi ne bi utjecali na donošenje odluke drugačije od ove koja je donesena. Izveden je dokaz prometnim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Zvonku Ivašiću koji je svoj nalaz i mišljenje dao u pisanom obliku (list 332. -339. spisa) i usmeno se očitovao radi objašnjenja u vezi s danim nalazom i mišljenjem (list 355.-357. spisa). Sud je odbio dokazni prijedlog tuženika koji se odnosi na dopunu navedenog nalaza i mišljenja radi utvrđenja visine totalne štete, obzirom da navedeni dokaz ne bi utjecao na donošenje presude drugačije od presude koja je donesena.

6./ Ocjenom izvedenih dokaza, sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, sud je zaključio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan u cijelosti.

7./ Predmet spora je regresni zahtjev tužitelja koji tvrdi da su isplatom naknade iz osiguranja, prešla na njega po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva prava njegovog osiguranika prema tuženiku kao odgovornoj osobi, kod kojeg je na dan prometne nesreće bilo osigurano vozilo reg. oznake i broja [registarska oznaka], čiji je osiguranik isključivo odgovoran za nastanak prometne nesreće za koju tužitelj tvrdi da se dogodila dana 30. listopada 2019.

8./ Sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a, svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika.

9./ Iz činjeničnih navoda stranaka proizlazi da je u postupku sporna osnovanost i visina tužbenog zahtjeva, obzirom da tuženik osporava nastanak štetnog događaja u vidu automobilske nesreće 30. listopada 2019. i odgovornost. Nadalje, tuženik osporava i aktivnu legitimaciju tužitelja ističući da tužitelj nije dostavio adekvatne dokaze da bi bio sklopljen ugovor o osiguranju. Osim navedenog, a imajući u vidu da tužitelj najprije u tužbi navodi da tužbeni zahtjev temelji na odredbama o subrogaciji iz čl. 963. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje u tekstu: ZOO) i odredbama čl. 1085. ZOO-a o uspostavi prijašnjeg stanja i naknade u novcu, a u podnesku od 2. svibnja 2022. predlaže primjenu njemačkog prava, sporno je koje su odredbe materijalnog prava mjerodavne u konkretnom slučaju.

10./ Prema ocjeni suda paušalno tuženik navodi da nema dokaza da bi bio sklopljen ugovor o osiguranju. Naime, tužitelj je tijekom postupka dostavio policu osiguranja motornih vozila u ovjerenom prijevodu sa njemačkog na hrvatski jezik kao i dokaz o plaćenoj premiji, što predstavlja relevantan dokaz o postojanju ugovora o osiguranju tužitelja i njegovog osiguranika DF, a Općim uvjetima auto osiguranja, kao sastavnim dijelom predmetne police, pod t. A.6.1. određeno da u slučaju nezgode koju osigurana osoba u osiguranom vozilu doživi na putovanju u inozemstvu, a koja je skrivljena od strane drugog sudionika u nezgodi odnosno za koju je odgovoran drugi sudionik u nezgodi, osiguratelj isplaćuje naknadu za tjelesne ozljede i materijalnu štetu za koju je odgovoran drugi sudionik u nezgodi, i to na način kao da drugi sudionik u nezgodi ima s tim osigurateljem sklopljeno obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti.

11./ Ovdje se radi o sporu s međunarodnim elementom jer je predmet spora zahtjev strane pravne osobe, osiguravajućeg društva iz Savezne Republike Njemačke, radi naknade iznosa koji tvrdi da je isplaćen na temelju zaključenog ugovora o osiguranju zbog štete na vozilu osiguranika DF, nastale u prometnoj nesreći 30. listopada 2019., nakon što je na to vozilo naletjelo vozilo reg. oznake i broja [registarska oznaka], osiguranog kod tuženika kao domaćeg osiguratelja po osnovi obveznog automobilskog osiguranja. Stoga se mjerodavno materijalno pravo određuje prvenstveno odredbama Haške konvencije o mjerodavnom pravu za prometne nezgode na cestama od 4. svibnja 1971. (˝Narodne novine˝ - Međunarodni ugovori«, br. 4/94., dalje u tekstu: Haška konvencija), kojom je određeno mjerodavno pravo za građansku izvanugovornu odgovornost za prometne nezgode na cestama, pri čemu se prometnom nezgodom na cesti u smislu ove Konvencije smatra nezgoda u koju je uključeno jedno ili više motornih vozila, koja se dogodila u prometu na javnoj cesti, na području otvorenom za svakoga ili na nejavnom području, ali otvorenom za određeni broj osoba koje imaju pravo njime se koristiti (čl. 1. Haške konvencije). Citirana konvencija je u konkretnom slučaju u primjeni i na temelju odredbe čl. 28. st. 1. Uredbe (EZ) br. 864/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. srpnja 2007. o pravu koje se primjenjuje na izvanugovorne obveze (Rim II) (SL L 199, 31.7.2007.) (dalje u tekstu: Uredba Rim II), jer su potpisnice Konvencije osim SR Njemačke i Hrvatska, kao članica Europske unije, i druge zemlje nečlanice. Naime, temeljno pravilo Haške konvencije vezano uz primjenu mjerodavnog prava u ovom predmetu sadržano je u odredbi članka 3. koja propisuje da je za štetu zbog prometne nezgode mjerodavno unutarnje pravo države na čijem se području dogodila prometna nezgoda. Iako su odredbom čl. 4. Haške konvencije propisane i iznimke u primjeni spomenutog načela u slučajevima kada je neko drugo pravo bliže povezano sa štetnim događajem, u okolnostima konkretnog događaja nisu ostvarene iznimke od primjene temeljnog pravila iz članka 3. Haške konvencije. Slijedom navedenog, u konkretnom slučaju je mjerodavno hrvatsko materijalno pravo koje uređuje pretpostavke i opseg odgovornosti, razloge za oslobođenje od odgovornosti kao i svako ograničenje i podjelu odgovornosti, postojanje i narav štete koja se može naknaditi, vrstu i opseg naknade, osobe koje imaju pravo na naknadu štete koju su osobno pretrpjele, zastaru i gubitak prava protekom vremena, uključujući početak, prekid i zastoj rokova (čl. 8. Haške konvencije).

12./ Nadalje, iz odredaba Uredbe Rim II također ne proizlazi mjerodavnost njemačkog materijalnog prava za izvanugovornu odgovornost koja je predmet spora u konkretnom slučaju. U skladu s odredbom čl. 4. st. 1. ove Uredbe, pravo koje se primjenjuje za izvanugovornu obvezu nastalu iz protupravnog postupanja je pravo države u kojoj je šteta nastala, bez obzira na to u kojoj je državi nastao događaj koji je prouzročio nastalu štetu te bez obzira na države u kojoj nastanu posljedice tog događaja. Stoga je i prema odredbama Uredbe Rim II, mjerodavno za deliktni statut upravo hrvatsko materijalno pravo.

13./ S obzirom da se Haška konvencija ne primjenjuje na regresne zahtjeve i subrogacije koje se odnose na osiguratelje (čl. 2. t. 5. Haške konvencije), mjerodavno pravo za subrogaciju određuje se na temelju odredaba Uredbe Rim II. Naime, u skladu s odredbom čl. 19. Uredbe Rim II, ako neka osoba (vjerovnik) ima izvanugovornu tražbinu prema drugoj osobi (dužniku), a treća osoba ima obvezu namiriti vjerovnika, ili je zapravo ispunjavanjem te obveze namirila vjerovnika, pravo kojim se uređuje obveza treće osobe izvršavanja obveze prema vjerovniku propisuje u kojoj mjeri treća osoba ima pravo ostvarivati prava naspram dužnika, a koja je vjerovnik ostvarivao u odnosu na dužnika u skladu s pravom koje se primjenjuje na njihov odnos. S obzirom da stranke ne tvrde da bi u ovom dijelu izvršile izbor materijalnog prava, u skladu s odredbom čl. 14. Uredbe Rim II, a imajući u vidu da za tužiteljev ugovor o osiguranju proizlazi mjerodavnost njemačkog materijalnog prava, jer ga je zaključio tužitelj kao njemački osiguratelj (čl. 7. Uredbe (EZ) br. 593/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. lipnja 2008. o pravu koje se primjenjuje na ugovorne obveze (Rim I) (SL L 109, 4.7.2008.), to su u konkretnom slučaju odredbe njemačkog prava mjerodavne za pitanje ima li tužitelj pravo prema tuženiku ostvarivati prava koja je njegov osiguranik imao prema tuženiku u vezi s predmetnom prometnom nesrećom.

14./ Radi utvrđenja sporne činjenice koje se odnose na nastanak i dinamiku štetnog događaja sud je izveo dokaz saslušanjem svjedoka te dokaz prometnim vještačenjem.

15./ Svjedok DF u bitnom je iskazao da je neposredno prije nastanka prometne nesreće na kružnom toku bila gužva te je jednako kao i vozač vozila ispred njegovog, a kojem je bio približen na udaljenosti 1 do 1,5 m, čekao da se promet oslobodi kako bi se uključili u kružni tok te da su oba vozila bila zaustavljena u trenutku naleta vozila kojim je upravljao JF. Iskazao je da je nalet nastupio brzinom od maksimalno 30 km/h i da vjeruje da je JF kočio, no došlo je do sudara pri kojem je vozilo kojim je svjedok upravljao odbačeno na vozilo koje se nalazilo ispred njega. Nadalje, u odnosu na pitanja o poznanstvu s JF, navodi da poznaje JF od ranije, isključivo iz viđenja, ali da nisu prijatelji; da mu je poznato da je JF automehaničar; da prije nesreće, a ni poslije nesreće nisu išli na kavu, no znali su se vidjeti nakon nesreće te da se prate na društvenoj mreži Facebook jer su iz istog grada, sličnih godina i zato jer imaju neke zajedničke prijatelje. Nadalje svjedok navodi da je ispunio europska izvješća o prometnoj nesreći te ista izvješća potpisao.

16./ Svjedok JF u bitnom je iskazao da se neposredno prije ulaska u kružni tok, kad se svojim vozilom kretao brzinom oko 40 km/h, udario vozilo koje se nalazilo ispred, a kojim je upravljao DF. Nadalje navodi da nije primijetio da se navedeno vozilo zaustavilo; da je nedovoljno kočio te da su izašli iz vozila, provjerili nastalu štetu te na ugibalištu razmijenili podatke i popunili izvješće o nesreći. Naveo je i da su uslijed nesreće na njegovom vozilu bili oštećeni prednji farovi, branik, vezni lim i hladnjak te je u nesreći sudjelovalo i treće vozilo marke Opel te da mu se čini da je njime upravljao NF. Nadalje svjedok navodi da otprije poznaje DF i NF, da su prijatelji na društvenoj mreži Facebook, no da ih poznaje iz viđenja budući da je Rijeka mali grad. Nadalje svjedok navodi da je ispunio europsko izvješća o nesreći te isto potpisao.

17./ Svjedok NF iskazao je da se sjeća predmetnog događaja, da je upravljao vozilom u vlasništvu RF te mu se čini da je namjeravao ući u kružni tok za smjer prema Matuljima. Neposredno prije ulaska na kružni tok svjedok navodi da se zaustavio jer se vozilo koje se kretalo ispred njega također zaustavilo, te da je neposredno u trenutku zaustavljanja osjetio udarac u stražnji dio vozila kojim je upravljao. Navodi da su u nesreći sudjelovala tri vozila, uključujući njegovo za koje navodi da ima kuku, a nakon sudara da su napustili kružni tok i stali na prvi izlaz s desne strane; da nije zvao policiju; da je prvi otišao s predmetnog mjesta obzirom da na vozilu kojim je upravljao nije nastala nikakva šteta, eventualno dvije neznatne ogrebotine, te da nema saznanja što se dalje događalo s vozilima i ostalim vozačima koji su ostali na licu mjesta. Nadalje navodi da izvješće o prometnoj nesreći nije ispunjavao, već je to učinio netko od drugih vozača, no navodi da je sigurno on potpisao izvješće. Nadalje, svjedok odgovarajući na pitanje o prvom vozilu koje je sudjelovalo u nesreći, iskazuje da se doista ne sjeća i ne može se prisjetiti njegove boje niti marke jer je bio mrak, dok iz nastavka njegovog iskaza proizlazi da se sjeća tog vozila te da je to bio tamniji Golf i da je isto vozilo bilo najviše oštećeno, dok se šteta na Porscheu očitovala na prednjoj strani u opadanju registracije i jedne ogrebotine- za koje se ne sjeća točno njezinog mjesta te na stražnjoj strani u iskrivljenom braniku i, kako mu se učinilo, oštećenju jednog stražnjeg svijetla. Odgovarajući na upit punomoćnika tuženika, svjedok potvrđuje da je sudionike nesreće naknadno vidio u dva do tri navrata; da su jednom bili na piću i to nakon nesreće, s time da ne zna da li je bio samo s jednim ili dvojicom sudionika te da je moguće da su bili i u društvu, obzirom da žive u malom gradu.

18./ Iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka Zvonka Ivašića proizlazi da je na prednjoj strani ojačanja branika vozila osiguranika tužitelja vidljivo karakteristično utisnuće za slučaj naleta vozila na vučnu kuku stražnjeg dijela vozila, što ukazuje na mogućnost da je vozilo osiguranika tužitelja naletjelo prednjim dijelom na stražnji dio vozila svjedoka VF, a koje vozilo je opremljeno na stražnjem dijelu sa vučnom kukom. Nadalje, iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da zbog nepostojanja podataka i fotografija o nastalim oštećenjima na vozilima osiguranika tuženika JF i NF nije moguće izvršiti analizu dinamike lančanog sudara vozila. Osim toga, vještak je u odnosu na visinu štete na vozilu osiguranika tužitelja utvrdio da ista odgovara visini isplaćene novčane svote tužitelja vlasniku vozila na ime troškova popravka vozila od 13.240,00 EUR.

19./ Očitujući se podneskom od 24. siječnja 2023. tužitelj navodi da nema primjedbi niti prigovora na nalaz i mišljenje prometnog vještaka Zvonka Ivašića.

20./ Podneskom od 1. veljače 2023. tuženik navodi da nema primjedbu na nalaz i mišljenje vještaka u dijelu u kojem se navodi da nije moguće izvršiti analizu dinamike nastanka štetnog događaja, no predlaže dopunu nalaza i mišljenja radi utvrđenja visine totalne štete. Istim podneskom tuženik ističe i prigovor zastare potraživanja u odnosu na preinačeni dio tužbenog zahtjeva iz podneska tužitelja od 1. travnja 2022.

21./ Na ročištu održanom 13. travnja 2023. izveden je dokaz saslušanjem vještaka. Na upit suda, a radi objašnjenja danog pisanog nalaza i mišljenja, može li izvršiti analizu dinamike nastanka prometne nesreće na temelju iskaza saslušanih svjedoka, imajući u vidu da su svjedoci ujedno iskazivali o nastalim oštećenjima na vozilima kojima su upravljali, vještak je iskazao da iskazi svjedoka nisu dovoljno tehnički precizni da bi se samo na temelju iskaza mogla pouzdano utvrditi dinamika nastanka prometne nesreće. Nadalje, u odnosu na prigovore tuženika vezane uz visinu štete vještak je naveo da provedena analiza ukazuje da su troškovi popravka predmetnog vozila premali da bi kao posljedica štetnog događaja na vozilu nastupila totalna šteta te da udio troškova popravka u vrijednosti vozila iznosi 55,57%, a morao bi iznositi najmanje 70% da bi na vozilu nastupila totalna šteta.

22./ Na temelju nalaza i mišljenja prometnog vještaka Zvonka Ivašića, kojeg ovaj sud u cijelosti prihvaća kao stručnog i objektivnog, a pravilnost kojeg nalaza niti stranke (u dijelu vezanom za analizu dinamike nastanka prometne nesreće) nisu dovodile u sumnju, te iskaza svjedoka koje sud nije cijenio potpunima, a time ni istinitima, u dijelu u kojem nisu u skladu sa zaključcima prometnog vještaka, niti uvjerljivima kako se u nastavku obrazlaže, utvrđeno je da se prometna nesreća nije dogodila na način da je vozilo osiguranika tuženika JF naletjelo prednjim dijelom i oštetilo stražnji dio vozila osiguranika tužitelja DF.

23./ Osim toga, nije logično da svjedoci JF, a pogotovo DF kao osiguranik tužitelja, nisu sačinili fotografije o nastalim oštećenjima na prednjem dijelu vozila kojim je upravljao JF, odnosno ako takve fotografije i postoje, da one nisu priložene uz odštetni zahtjev, a tužitelj nije predlagao da se navedene fotografije, ukoliko postoje, pribave od svjedoka službenim putem. Osim toga, nije logično da sudionici prometne nesreće uslijed lančanog sudara i većih oštećenja na vozilu ne pozovu policijske službenike radi očevida.

24./ Iako svjedoci jednako iskazuju da nisu prijatelji, no da se sva trojica poznaju iz viđenja, iskazi DF i NF nisu uvjerljivi u dijelu u kojem iskazuju o viđanju nakon predmetne nesreće. To stoga što NF navodi da misli da su sudionici bili na piću nakon nesreće, premda ne navodi vremenski odmak od nesreće do susreta, kao što se ne sjeća točno da li je bio s jednim ili obojicom sudionika. Kad bi njegov iskaz o viđanju na piću s bilo kojim od ostalih sudionika prometne nesreće bio istinit, neuvjerljivo i nelogično svjedok iskazuje u svojem slobodnom iskazu da nema saznanja što se nakon nesreće događalo s vozilima i ostalim vozačima. Nadalje, DF iskazuje da policiju nisu pozvali jer bi dugo čekali, što se ukazuje nelogičnim obzirom na veću štetu kako na njegovom vozilu tako i na vozilu kojim je upravljao JF, a posebno je nelogično da mu ne odgovara duže čekanje policije obzirom da u dijelu slobodnog iskaza navodi da se vozio iz Rijeke prema Matuljima da bi večerao s prijateljem čijeg imena se više ne sjeća. Nadalje, iskazuje najprije da isključivo poznaje JF od ranije, dok u nastavku iskaza iskazuje da poznaje i NF, također iz viđenja. Nadalje, nije uvjerljiv iskaz svjedoka NF da se ˝doista ne sjeća˝ i da se zbog mraka ne može prisjetiti boje niti marke vozila kojim je upravljao JF, s obzirom da kasnije tijekom iskaza odgovara da je isto vozilo bilo najviše oštećeno te da misli da je riječ o tamnijem Golfu.

25./ Uzimajući u obzir sva prethodna utvrđenja, sud zaključno utvrđuje da tužitelj nije dokazao činjenicu da je šteta nastala na način opisan u tužbi odnosno da iznijetim činjenicama i predloženim dokazima nije otklonio prigovor tuženika o fingiranoj prometnoj nesreći, dok s druge strane, tuženik osnovano osporava kako odgovornost svojeg osiguranika, tako i svoju kao odgovornog osiguratelja za naknadu štete izazvane motornim vozilom u pogonu (čl. 1069. st. 1. ZOO-a i čl. 11. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu- NN 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14). Stoga nisu od utjecaja na donošenje odluke navodi stranaka o visini štete i tijeku zakonskih zateznih kamata te nije bilo mjesta raspravljanju među strankama daljnjih spornih činjenica jer nisu od utjecaja na odluku o neosnovanosti predmetnog tužbenog zahtjeva.

26./ Kako je u konkretnom slučaju primjenom odredbi hrvatskog materijalnog prava utvrđeno da neposredno oštećenom DF ne pripada pravo na naknadu štete u vezi s predmetnom prometnom nesrećom od tuženika kao treće osobe- osiguratelja po osnovi obveznog automobilskog osiguranja štetnika (deliktni statut), odredbe njemačkog materijalnog prava mjerodavne za subrogaciju sud nije razmatrao jer to ne bi dovelo do odluke drugačije od ove koja je donesena niti bi bilo u skladu s načelom ekonomičnosti u parničnom postupku.

27./ Obzirom da je neosnovan zahtjev tužitelja koji se odnosi na naknadu štete na vozilu u iznosu od 13.240,00 EUR, neosnovani su i (ostali, prateći) zahtjevi za naknadu troškova (izvansudskog) prometnog vještačenja po sudskom vještaku za štetu i procjene motornih vozila Franku Noahu, kao i zahtjev za naknadu troškova odvjetničkih usluga i paušalnih troškova te troškova za pružene posredničke usluge. Stoga je odlučeno kao u t. I. izreke presude.

28./ Tuženik je u cijelosti uspio u protivljenju tužbenom zahtjevu pa mu je tužitelj dužan naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 154., čl. 155. i čl. 164. ZPP-a, a odnosi se na trošak zastupanja tuženika po punomoćniku odvjetniku (u granicama zahtjeva istaknutog u: troškovniku s lista 364. spisa, podnesku od 28. lipnja 2021. i ročištu održanom 10. veljače 2025.), prema vrijednosti predmeta spora i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23) pa je tuženiku priznat trošak parničnog postupka za odgovor na tužbu od 28. lipnja 2021. u zahtijevanom iznosu od 331,81 EUR (Tbr. 8.1.); trošak zastupanja na ročištima 12. travnja 2022., 9. rujna 2022., 10. studenoga 2022. i 6. prosinca 2022. u zahtijevanom iznosu od 497,50 EUR za svako ročište (Tbr 9.1.); trošak sastava podneska od 31. siječnja 2023. u zahtijevanom iznosu od 497,50 EUR (Tbr. 8.1.); trošak zastupanja na ročištu 13. travnja 2023. u zahtijevanom iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 9.1.) i zastupanja na ročištu 3. listopada 2023. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 9.2), kao i trošak zastupanja na ročištu 10. veljače 2025. u zahtijevanom iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 9.1.), što ukupno iznosi 4.069,31 EUR, uvećano za pdv u iznosu od 1.017,32 EUR (Tbr. 46.), odnosno tuženiku je priznat trošak parničnog postupka u iznosu od 5.086,63 EUR. Tuženiku nije priznat trošak za sastav podneska od 12. travnja 2022. jer tuženik istim podneskom dostavlja ranije dostavljen nečitljivi prilog (arg. ex 156. st. 1. ZPP-a). Stoga je odlučeno kao pod t. II. i IV. izreke presude.

29./ Odluka o zateznim kamatama na dosuđeni parnični trošak temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, dok se odredba o stopi zatezne kamate temelji na odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a, pa su tuženiku priznate zatezne kamate na dosuđeni parnični trošak od dana 25. ožujka 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine. Stoga je odlučeno kao pod t. II. izreke presude.

30./ Tužitelju, jer je u cijelosti izgubio parnicu, ne pripada pravo na naknadu troškova parničnog postupka stoga je odlučeno kao pod t. III. izreke presude.

U Zagrebu 25. ožujka 2025.

Sutkinja:

Tina Šimović

Nacrt odluke izradila sudska savjetnica:

Snježana Hrubec Totić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku petnaest dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena, odnosno od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku osam dana od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje). Žalba se podnosi putem sustava eKomunikacije ovog suda.