Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-2436/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gabriele Topić Kordej kao predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice Sandre Artuković Kunšt univ.spec.iur. i Suzane Radaković kao članica vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice KN OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kbr, 220, koju zastupa punomoćnica Sanja Barbarić, odvjetnica u Oroslavju, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d. OIB:02535697732 iz Zagreba, Radnička cesta 50, koju zastupa punomoćnica Petra Vatavuk, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini poslovni broj P-5/2022-23 od 27. siječnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 25. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini poslovni broj P-5/2022-23 od 27. siječnja 2023. u pobijanom dijelu iz stavka I izreke.

II Preinačava se presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini poslovni broj P-5/2022-23 od 27. siječnja 2023. u pobijanom dijelu iz stavka II, III i IV izreke te iz stavka V izreke u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u iznosu od 2.341,93 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 27. siječnja 2023. do isplate i sudi:

1. Odbija se zahtjev tužiteljice koji glasi:

"II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici plati iznos od 513,27 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1. listopada 2015. do isplate po stopi koja se utvrđuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena a od 1. siječnja 2023. prema stopi u visini određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena pa do isplate, sve u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici plati iznos od 1.294,64 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznose od:

- 9,52 eura od 24.08.2007.

- 9,42 eura od 26.09.2007.

- 9,36 eura od 26.10.2007.

- 9,57 eura od 24.11.2007.

- 9,36 eura od 27.12.2007.

- 9,15 eura od 26.01.2008.

- 16,20 eura od 23.02.2008.

- 16,70 eura od 25.03.2008.

- 16,19 eura od 24.04.2008.

- 16,08 eura od 24.052008.

- 16,02 eura od 24.06.2008.

- 16,34 eura od 25.07.2008.

- 16,35 eura od 27,08.2008.

- 16,47 eura od 24.09.2008.

- 18,30 eura od 27.10.2008.

- 17,08 eura od 24.11.2008.

- 17,36 eura od 23.12.2008.

- 18,22 eura od 23.01.2009.

- 18,35 eura od 25.02.2009.

- 17,89 eura od 24.03.2009.

- 18,03 eura od 24.04.2009.

- 17,73 eura od 25.05.2009.

- 17,53 eura od 27.06.2009.

- 17,76 eura od 24.07.2009.

- 17,77 eura od 24.08.2009.

- 17,69 eura od 24.09.2009.

- 17,61 eura od 26.10.2009.

- 17,82 eura od 25.11.2009.

- 18,00 eura od 24.12.2009.

- 18,22 eura od 21.01.2010.

- 18,31 eura od 24.02.2010.

- 18,68 eura od 24.03.2010.

- 18,64 eura od 26.04.2010.

- 18,62 eura od 24.05.2010.

- 19,48 eura od 24.06.2010.

- 19,78 eura od 26.07.2010.

- 20,37 eura od 24.08.2010.

- 20,44 eura od 24.09.2010.

- 19,86 eura od 26.10.2010.

- 20,33 eura od 24.11.2010.

- 18,80 eura od 24.12.2010.

- 18,10 eura od 24.01.2011.

- 18,38 eura od 24.02.2011.

- 18,33 eura od 25.03.2011.

- 18,20 eura od 23.04.2011.

- 19,12 eura od 24.05.2011.

- 17,56 eura od 24.06.2011.

- 18,20 eura od 25.07.2011.

- 18,82 eura od 24.08.2011.

- 15,80 eura od 24.09.2011.

- 15,68 eura od 24.10.2011.

- 15,73 eura od 25.11.2011.

- 15,83 eura od 23.12.2011.

- 16,14 eura od 24.01.2012.

- 16,20 eura od 24.02.2012.

- 16,08 eura od 26.03.2012.

- 16,12 eura od 24.04.2012.

- 16,21 eura od 24.05.2012.

- 16,15 eura od 26.06.2012.

- 16,09 eura od 25.07.2012.

- 16,06 eura od 25.08.2012.

- 15,73 eura od 24.09.2012.

- 16,08 eura od 24.10.2012.

- 16,16 eura od 24.11.2012.

- 16,08 eura od 24.12.2012.

- 15,74 eura od 25.01.2013.

- 15,94 eura od 25.02.2013.

- 16,01 eura od 25.03.2013.

- 16,04 eura od 24.04.2013.

- 15,65 eura od 25.05.2013.

- 15,74 eura od 26.06.2013.

- 15,61 eura od 26.07.2013.

- 15,75 eura od 26.08.2013.

- 15,95 eura od 26.09.2013.

- 15,92 eura od 26.10.2013.

- 16,01 eura od 25.11.2013.

- 16,05 eura od 23.12.2013. i

-15,98 eura od 24.01.2014. sve do isplate, po stopi koja se do 31. srpnja 2015. utvrđuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećana za 5 postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. koja se utvrđuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena a od 1. siječnja 2023. prema stopi u visini određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku da tužiteljici plati iznos od 5.443,03 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznose od:

- 11,14 eura od 27.10.2008.

- 9,93 eura od 23.01.2009.

- 11,78 eura od 25.02.2009.

- 5,23 eura od 24.03.2009.

- 7,26 eura od 24.04.2009.

- 2,95 eura od 25.05.2009.

- 0,02 eura od 27.06.2009.

- 3,37 eura od 24.07.2009.

- 3,55 eura od 24.08.2009.

- 2,30 eura od 24.09.2009.

- 1,15 eura od 26.10.2009.

- 4,24 eura od 25.11.2009.

- 6,77 eura od 24.12.2009.

- 9,92 eura od 21.01.2010.

- 11,26 eura od 24.02.2010.

- 16,53 eura od 24.03.2010.

- 16,01 eura od 26.04.2010.

- 15,77 eura od 24.05.2010.

- 28,06 eura od 24.06.2010.

- 32,39 eura od 26.07.2010.

- 40,86 eura od 24.08.2010.

- 41,95 eura od 24.09.2010.

- 33,49 eura od 26.10.2010.

- 40,34 eura od 24.11.2010.

- 59,75 eura od 24.12.2010.

- 48,21 eura od 24.01.2011.

- 52,73 eura od 24.02.2011.

- 52,04 eura od 25.03.2011.

- 49,77 eura od 23.04.2011.

- 65,14 eura od 24.05.2011.

- 71,34 eura od 24.06.2011.

- 83,17 eura od 25.07.2011.

- 94,56 eura od 24.08.2011.

- 72,86 eura od 24.09.2011.

- 70,31 eura od 24.10.2011.

- 71,24 eura od 25.11.2011.

- 73,39 eura od 23.12.2011.

- 79,81 eura od 24.01.2012.

- 81,03 eura od 24.02.2012.

- 78,55 eura od 26.03.2012.

- 79,36 eura od 24.04.2012.

- 81,19 eura od 24.05.2012.

- 80,04 eura od 26.06.2012.

- 78,72 eura od 25.07.2012.

- 78,11 eura od 25.08.2012.

- 71,36 eura od 24.09.2012.

- 78,63 eura od 24.10.2012.

- 80,21 eura od 24.11.2012.

- 78,61 eura od 24.12.2012.

- 71,54 eura od 25.01.2013.

- 75,57 eura od 25.02.2013.

- 77,11 eura od 25.03.2013.

- 77,67 eura od 24.04.2013.

- 69,66 eura od 25.05.2013.

- 71,44 eura od 26.06.2013.

- 68,86 eura od 26.07.2013

- 71,82 eura od 26.08.2013.

- 75,84 eura od 26.09.2013.

- 75,18 eura od 26.10.2013.

- 77,06 eura od 25.11.2013.

- 77,85 eura od 23.12.2013.

- 76,54 eura od 24.01.2014.

- 80,86 eura od 24.02.2014.

- 80,14 eura od 27.03.2014.

- 78,81 eura od 25.04.2014.

- 77,75 eura od 24.05.2014.

- 77,72 eura od 26.06.2014.

- 80,06 eura od 24.07.2014.

- 81,62 eura od 25.08.2014.

- 82,29 eura od 26.09.2014.

- 84,96 eura od 25.10.2014.

- 85,91 eura od 24.11.2014.

- 85,34 eura od 24.12.2014.

- 138,44 eura od 31.01.2015.

- 128,43 eura od 24.02.2015.

- 133,93 eura od 27.03.2015.

- 135,16 eura od 24.04.2015.

- 133,79 eura od 26.05.2015.

- 132,05 eura od 26.06.2015.

- 130,50 eura od 24.07.2015.

- 119,72 eura od 24.08.2015.

- 118,39 eura od 24.09.2015.

- 122,46 eura od 26.10.2015.

- 122,18 eura od 11.12.2015. sve do isplate, po stopi koja se do 31. srpnja 2015. utvrđuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećana za 5 postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. koja se utvrđuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena a od 1. siječnja 2023. prema stopi u visini određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana." kao neosnovan.

2. Svaka stranka snosi svoj trošak.

III Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku trošak sastava žalbe u iznosu od 183,73 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 21. siječnja 2025. do isplate, po kamatnoj stopi određenoj za ostale osobe čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23) u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.1. Presudom suda prvog stupnja posl. br. P-5/2022-23 od 27. siječnja 2023. utvrđene su ništetnima odredbe Ugovora o kreditu br. 9010963024 između tužiteljice KN kao korisnice kredita i tuženika kao kreditora solemniziranog od Javnog bilježnika Damira Bjelčića u Krapini pod br. OU-23/2006 dana 23. siječnja 2006. i to:

- odredba čl. 1. /iznos kredita/ u dijelu u kojem glavnica vezana uz valutu švicarski franak;

- odredba čl. 4. /kamata na kredit/ u dijelu u kojem je ugovoren način promjene kamatne stope sukladno odluci Banke o kreditiranju građana i sukladno broju grupa proizvoda, te urednosti poslovanja korisnika kredita;

- odredba čl. 7. /otplata kredita/ u dijelu u kojem je glavnica vezana uz valutu CHF i u dijelu da se mjesečni anuiteti plaćaju u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju valute CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja, kao u stavku I izreke presude suda prvog stupnja.

1.2. U stavku II izreke presude suda prvog stupnja naloženo je tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 513,27 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1. listopada 2015. do isplate.

1.3. Tuženiku je naloženo da tužiteljici isplati iznos od 1.294,64 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine mjesečne iznose s početkom tijeka određenih dana u mjesecima od kolovoza 2007. do siječnja 2014. pa do isplate, kao u stavku III izreke prvostupanjske presude.

1.4. Tuženiku je naloženo da tužiteljici isplati iznos od 5.443,03 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine mjesečne iznose s početkom tijeka određenih dana u mjesecima od siječnja 2009. do prosinca 2015. pa do isplate, kao u stavku IV izreke prvostupanjske presude.

1.5. U stavku V izreke presude suda prvog stupnja tuženiku je naloženo naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 2.341,93 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 27. siječnja 2023. do isplate.

2. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga i predlaže prvostupanjsku presudu preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti uz naknadu parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja prvostupanjske presude do isplate i uz naknadu troška sastava žalbe sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja drugostupanjske odluke do isplate a podredno ju ukinuti i odrediti da se ponovo provede glavna rasprava.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. U prvostupanjskoj presudi i u postupku koji joj je prethodio ne uočavaju se bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 13 i 14 Zakona o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991 i "Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP) na koje ovaj sud kao sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP.

5.1. Iz činjenica što ih je utvrdio prvostupanjski je sud izveo nepravilan zaključak o postojanju drugih činjenica na kojima je utemeljio odluku iz stavka II. izreke prvostupanjske presude, čime je ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP u vezi čl. 81. st. 1. i čl. 87. st. 1. mjerodavnog Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03, dalje: ZZP/03).

5.2. Odluka iz stavka III izreke presude suda prvog stupnja utemeljena je na nepravilnom zaključku suda prvog stupnja o postojanju drugih činjenica čime je ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP u vezi čl. 214. st. 1., čl. 215. st. 1., čl. 216. i čl. 225. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 , 156/22, 145/23 i 155/23 dalje ZOO).

5.3. Žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP u vezi čl. 19.a-19.e. Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" br. 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15., 102/15, 52/16, 128/22, 156/23 dalje: ZPK) i čl. 1111. ZOO ostvaren je i u odlukama iz stavka IV izreke presude suda prvog stupnja.

6.1. U predmetnom postupku je utvrđeno i u žalbenoj fazi postupka nije sporno da su tužiteljica kao korisnica kredita i tuženik kao banka dana 20. siječnja 2006. zaključili Ugovor o kreditu br. 9010963024 u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 38.800,00 Chf s obvezom otplate u 120 jednakih mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za Chf na dan plaćanja te uz ugovorenu kamatu od 4,35 % godišnje, koja je promjenjiva u skladu s odlukom tuženika.

6.2. Nadalje je utvrđeno da su stranke dana 2. prosinca 2015. sklopile Dodatak ugovoru o kreditu temeljem odredbi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" br. 102/15, dalje: ZID ZPK) kojim su suglasno izvršile konverziju kredita u valutu euro i u skladu s tim utvrdile iznos preplate i iznos preostale neotplaćene glavnice kredita na dan 30. rujna 2015. kao i uvjete otplate preostalog kredita u eurima.

7.1. Kada je pozivanjem na direktni učinak presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa utvrdio ništetnost odredbi Ugovora o kreditu br. 9010963024 iz čl. 1. u dijelu u kojem glavnica vezana uz valutu švicarski franak, iz čl. 4. u dijelu u kojem je ugovoren način promjene kamatne stope sukladno odluci Banke o kreditiranju građana i sukladno broju grupa proizvoda te urednosti poslovanja korisnika kredita te iz čl. 7. u dijelu u kojem je glavnica vezana uz valutu Chf i u dijelu da se mjesečni anuiteti plaćaju u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju valute Chf tuženika na dan plaćanja, prvostupanjski je sud pravilno primijenio čl. 502.c ZPP.

7.2. Žalbeno osporavanje zakonitosti i pravilnosti odluke iz stavka I izreke prvostupanjske presude polazi od tvrdnje o nedostatku tužiteljičinog pravnog interesa za postavljanje deklaratornog zahtjeva i predstavlja neosnovano isticanje žalbenog razloga relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 187. st. 2. ZPP u odnosu na utvrđenje ništetnosti spornih dijelova odredbi predmetnog ugovora o kreditu. Navedena povreda nije ostvarena jer slijedom pravnog shvaćanja iz odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-2868/2018- 2 od 12. veljače 2019., br. Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020. na koju odluku se pozvao i prvostupanjski sud i br. Rev-18/2018-2 od 26. svibnja 2020. tužiteljica prihvatom ponude konverzije i zaključenjem Dodatka ugovoru o kreditu od 2. prosinca 2015. nije izgubila pravni interes za utvrđenje ništetnosti.

7.3. Za razliku od žalbenih navoda tuženika, prvostupanjski je sud odgovarajućom primjenom čl. 502.c ZPP u vezi čl. 81. st. 2. i 4. ZZP/03 prihvatio utvrđenje odlučne činjenice uzrokovanja značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača jer je tuženik u unaprijed sastavljenom ugovoru unio odredbe o valutnoj klauzuli u Chf i kamatnoj stopi promjenjivoj jednostranim odlukama tuženika o kojima se nije posebno pregovaralo pri čemu je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, prešutio odnosno umanjio rizike time što je propustio potpuno informirati potrošača o svim bitnim činjenicama koje utječu na procjenu rizika ugovaranja spornih odredbi (duty of disclosure) a njemu su s obzirom na profesionalnu djelatnost ti rizici bili poznati, prebacivši ih u potpunosti na potrošača. Navedenim je načinom ugovaranja tuženik maksimalno zaštitio svoje trgovačke interese a svaki njemu poznat i prešućen rizik povećanja mjesečnih anuiteta prebacio je na neobaviještenu tužiteljicu kao potrošača, narušivši time ugovornu ravnotežu.

7.4. Nema dvojbe da su sporne odredbe čl. 1., čl. 4. i čl. 7. u dijelovima koji se odnose na valutnu klauzulu u Chf i kamatnu stopu promjenjivu jednostranim odlukama tuženika nedovoljno određene i za prosječnog potrošača neodredive dakle nisu jasne ni lako razumljive, tako da je neosnovano tuženikovo pozivanje na čl. 84. ZZP/03. Suprotno žalbenim tvrdnjama tuženika da se ništetnost više ne može isticati nakon što je predmetni Ugovor o kreditu u cijelosti ispunjen, činjenica ispunjenja ugovornih obveza nije zapreka za utvrđenje ništetnosti ugovora ili utvrđenje ništetnosti pojedinih odredbi tog ugovora, sukladno čl. 328. u vezi čl. 324. st. 1. ZOO.

7.5. U okolnostima predmetnog slučaja u kojem tuženik nije dokazao činjenice navodne pune obaviještenosti tužiteljice kao potrošača u predugovornoj fazi sklapanja ugovora i njezinog pristanka na takav ugovor a da je bila potpuno obaviještena o naravi, rizicima i posljedicama spornih ugovornih odredbi, nema mjesta zaključku o prekoračenju okvira utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u Chf i promjenjivoj kamatnoj stopi u postupku po kolektivnoj tužbi za zaštitu potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu posl. br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. kojom je obuhvaćen i tuženik i za koju je u ovom postupku sud vezan temeljem čl. 502.c ZPP.

7.6. Slijedom navedenog i primjenom čl. 368. st. 1. ZPP u vezi čl. 81. st. .1., 2. i 4. i čl. 87. st. .1 ZZP/03 odlučeno je kao u stavku I izreke.

8.1. U odnosu na odluku iz toč. 2. izreke presude suda prvog stupnja kojom je tuženiku naloženo isplatiti tužiteljici iznos od 513,27 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1. listopada 2015. do isplate valja reći kako je ista u suprotnosti s zakonskim odredbama o nastanku obveze suglasnošću volja ugovornih strana iz čl. 20. i čl. 247. ZOO te o učincima obveze s dužnošću njezina ispunjenja iz čl. 9. i 65. st. 1. ZOO. Naime, nakon što je tužiteljičinim prihvatom izračuna konverzije učinjenog u skladu s odredbama čl. 19.a-19.e. ZPK zaključen Dodatak tom ugovoru od 2. prosinca 2015. sa suglasno utvrđenom preostalom obvezom otplate kredita, tužiteljica ne može s uspjehom tvrditi da je prilikom konverzije pogrešno utvrđena nedospjela glavnica.

8.2. Tužiteljica ne može jednostranim naknadnim tvrdnjama kako je glavnica trebala biti izračunata tako da se od nove kunske glavnice na dan konverzije oduzme stvarna kunska glavnica koja se dobije provlačenjem početnog otplatnog plana sve do dana konverzije tako da stvarnu glavnicu na dan konverzije čini Chf glavnica po početnom planu pomnožena s početnim tečajem mijenjati ugovoren sadržaj odredbi Dodatka ugovoru o kreditu od 27. siječnja 2016. jer je to suprotno odredbama čl. 20. i čl. 247. ZOO te čl. 9. i 65. st. 1. ZOO.

8.3. Stoga je zbog ostvarenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP valjalo primjenom čl. 373. toč. 2 ZPP preinačiti odluku iz toč. II izreke presude suda prvog stupnja i odbiti kao neosnovan zahtjev za isplatu navodne razlike između nedospjele glavnice iz Izračuna konverzije prihvaćenog suglasnošću volja stranaka i one na koju se tužiteljica poziva u iznosu od 513,27 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1. listopada 2015. do isplate, kao u stavku II, toč. 1. izreke ove presude.

9.1. Kada je, kao u toč. III izreke prvostupanjske presude, tuženiku naložio isplatu iznosa od 1.294,64 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, prvostupanjski je sud utvrdio da taj iznos predstavlja preplatu isplaćenih anuiteta kredita u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu po osnovi ništetne odredbe o kamatnoj stopi promjenjivoj jednostranim odlukama tuženika. Iako je pravilno utvrdio da je pravomoćnost presude Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. temeljem presude Visokog trgovačkog suda br. Pž-7129/2013 u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi nastupila 14. lipnja 2014., pogrešno je prvostupanjski sud zaključio da tužba s predmetnim tužbenim zahtjevom podnesena 4. siječnja 2022. nije u zastari.

9.2. Polazeći od odredbe čl. 215. st. 1. ZOO po kojoj zastara počinje teći prvog dana od dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze i uzimajući u obzir pravno shvaćanje sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31 siječnja 2022. (Su-IV-33/2022-2) iz kojeg proizlazi da pravne posljedice tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u Chf odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u Chf) i stranke (tuženike) iz tog postupka nastaju i u pogledu zastare jer ako je ništetnost ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u Chf odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u Chf u svakom pojedinom slučaju a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite, za zaključiti je da je osnovan tuženikov prigovor zastare. U pogledu zahtjeva za isplatu iznosa od 1.294,64 eura s traženim zakonskim zateznim kamatama po osnovi ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi je petogodišnji zastarni rok istekao 14. lipnja 2019., iz kojeg je razloga valjalo uvažiti žalbene prigovore tuženika kao osnovane i taj zahtjev podnesen 4. siječnja 2022. primjenom čl. 373. toč. 2 u vezi čl. 214. st. 1., čl. 215. st. 1., čl. 216. i čl. 225. ZOO odbiti, kao u stavku II, toč. 1. izreke.

10.1. U odnosu na odluku iz toč. IV izreke presude suda prvog stupnja kojom je uz zakonske zatezne kamate naložena isplata iznosa od 5.443,03 eura s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u Chf valja reći kako između stranaka sklopljenog Dodatka ugovoru od 2. prosinca 2015. obveza isplate razlike po osnovi te ništetne odredbe ne potpada pod direktni učinak navedene presude P-1401/12 za zaštitu kolektivnih interesa potrošača.

10.2. Razmatranjem sadržaja tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa koji predstavlja razliku između otplaćenih anuiteta u odnosu na početno ugovoreni tečaj Chf u vrijeme zaključenja Ugovora o kreditu Ugovora o kreditu br. 9010963024 od 20. siječnja 2006. uočava se kako tužiteljica te zahtjeve obrazlaže tvrdnjama o pravu na restituciju i o pravu na obeštećenje. Važeće odredbe ZOO umjesto pojma restitucije (lat. restitutio; popravljanje, vraćanje na staro, uspostava prijašnjeg stanja) sadrže odredbe o obvezi vraćanja stečenog bez osnove (čl. 1111. -čl. 1120. ZOO). Isto se tako umjesto obeštećenja (nadoknade, namirenja štete), u odredbama ZOO koristi izraz naknade štete, koja šteta može nastati zbog povrede ugovora (npr. zbog neispunjenja iz čl. 360. ZOO ili u slučajevima iz čl. 30. st. 2., čl. 76. -79, čl. 280. st. 3., čl. 284. st. 3, čl. 332., čl. 342. st. 2. ZOO i dr.) ili kao izvanugovorna šteta (čl. 1045. - čl.1110. ZOO) a moguća je i šteta kao posljedica ništetnosti (čl. 323. st. 2. ZOO). U predmetnom slučaju nisu ostvarene ni pretpostavke za povrat stečenog bez osnove niti za naknadu štete.

11.1. Za tuženika kao kreditora je sadržaj odredbi Dodatka ugovora od 27. siječnja 2016. određen ZID ZPK i za njega predstavlja ius cogens kojeg je unaprijed odredio zakonodavac dok je tužiteljici kao potrošaču prepuštena odluka o tome hoće li ili ne prihvatiti ponudu s izračunom konverzije. Obzirom da je tuženik izvršio izračun konverzije na temelju kogentnih odredbi čl. 19.c ZPK kojeg je tužiteljica prihvatila te je postignut sporazum o korištenju utvrđenih preplata, ne može se osporavati restitucijski učinak Dodatka ugovoru o kreditu od 27. siječnja 2016. za tužiteljicu. Oni iznosi koje je tužiteljica u anuitetima otplatila a koji prema obračunu konverzije iz čl. 19.c. ZPK predstavljaju pretplatu, vraćeni su u imovinu tužiteljice tako da se njima podmiruju tužiteljičine obveze po novom, suglasno prihvaćenom otplatnom planu. Kao što je odgovoreno na postavljeno materijalnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-637/2019-2 od 15. studenog 2022.:

Tužitelj koji je kao korisnik kredita (potrošač) prihvatio konverziju na temelju ZID ZPK zaključenjem Dodatka Ugovoru o kreditu s tuženim kao kreditorom (trgovcem), nema pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope ugovorne (redovne) kamate iz kredita denominiranog u kunama u Chf odnosno kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u Chf zato što izračun konverzije kredita iz članka 19.c ZID ZPK/15 stavka 1. uključuje i te uplate.

11.2. Slijedom navedenog Dodatka ugovoru zaključenog tužiteljičinim pristankom na ponudu konverzije i u skladu s pravnim shvaćanjem iznesenim u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-637/2019-2 od 15. studenog 2022., tužiteljica i tuženik su konverzijom kredita za razdoblje od zaključenja ugovora 21. lipnja 2005. na dalje ugovorili novu osnovu stjecanja u vidu nove valutne klauzule i kamatne stope. Pravo na restituciju odnosno na vraćanje stečenog bez osnove ovisi o tome ima li osnove za stjecanje ili nema. Budući da su iznosi koje je tužiteljica platila na temelju ništetnih ugovornih odredbi iskorišteni u novom otplatnom planu za namirenje postojećih i budućih obroka koji su utvrđeni Dodatkom ugovoru o kreditu od 2. prosinca 2015., radi se o tome da su ti više plaćeni iznosi sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO vraćeni tužiteljici da bi ih ona potom očitovanjem svoje volje iskoristila za podmirenje obveza iz novog otplatnog plana kao u navedenom Dodatku ugovoru o kreditu. Posljedično se ne radi o tome da bi banka bez osnove stekla nešto više od ugovorenog pa tako ni razliku između onog što je primila po ništetnim odredbama o valutnoj klauzuli u Chf i kamatnoj stopi promjenjivoj odlukama banke iz ugovora od 2. siječnja 2006. jer te razlike nema s obzirom da je razdoblje primjene ništetnih odredbi zamijenjeno sporazumno ugovorenim odredbama Dodatka ugovoru od 2. prosinca 2015. Stoga pretpostavke za prihvaćanje tužbenog zahtjeva iz čl. 1111. ZOO nisu ostvarene.

11.3. Zbog toga nije prihvatljiv zaključak suda prvog stupnja o pravu na isplatu razlike između početnog tečaja i primijenjenih tečaja Chf jer to pravo na vraćanje stečenog bez osnove ili na restitucijski zahtjev više ne postoji. Tužiteljica nema pravo na povrat koristi koje je tuženik kao trgovac neopravdano stekao na temelju ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli u Chf nakon što su uplate koje čine te razlike uračunate u korist podmirenja tužiteljičine obveze pri konverziji kredita sporazumnim zaključenjem Dodatka ugovora od 2. prosinca 2015., čime je obveza tuženika kako kreditora na povrat tih iznosa prestala.

11.4. Obzirom da učinak Dodatka ugovora o kreditu s konverzijom i izračunom preplate na dan 30. rujna 2015. obuhvaća razdoblje od zaključenja ugovora o kreditu 20. siječnja 2006. na dalje, tužiteljica je uz izvršeno uračunavanje pretplate u obvezi plaćati anuitete kredita prema otplatnom planu s valutnom klauzulom u eurima i ugovorenom kamatnom stopom kao u čl. 6. i 7. Dodatka ugovoru o kreditu od 2. prosinca 2015. Stoga u okolnostima pravilno izvršenog obračuna konverzije sukladno čl. 19.b i 19.c ZPK i po zaključenju sporazuma stranaka s obvezom tužiteljice iz čl. 6. i 7. Dodatka ugovoru o kreditu od 2. prosinca 2015. referentna točka izračuna više ne može biti početna kamatna stopa i početni tečaj CHf jer su ništetne odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u Chf zamijenjene odredbama navedenog Dodatka.

11.5. Polazeći od nastanka obveze suglasnošću volja ugovornih strana iz čl. 20. i čl. 247. ZOO te od učinka obveze s dužnošću njezina ispunjenja iz čl. 9. i 65. st. 1. ZOO, primjena sporazumno ugovorenih odredbi iz Dodatka ugovora o kreditu od 2. prosinca 2015. obuhvaća cijelo razdoblje kredita konverzijom u valutu euro s primjenom valutne klauzule u valuti euro i pripadajuće kamatne stope. Odgovarajućom primjenom čl. 19.b i čl. 19.c st. 1. toč. 1 i 2 ZPK početni tečaj Chf i početna kamatna stopa iz osnovnog Ugovora o kreditu od 20. siječnja 2006. zamijenjeni su odredbama Dodataka tom ugovoru od 2. prosinca 2015. s valutnom klauzulom u euru i pripadajućom kamatnom stopom, dakle nema razdoblja u kojem valutna klauzula i kamatna stopa nije ugovorena što ne ostavlja mjesta za navedenu razliku u odnosu na početni tečaj kao u stavku IV izreke prvostupanjske presude. Stoga pretpostavke za prihvaćanje tužbenog zahtjeva za isplatu iz čl. 1111. ZOO nisu ostvarene.

12.1. Vrhovni je sud Republike Hrvatske u odluci br. Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020. zaključio da sporazum o konverziji sklopljen sukladno odredbama ZPK predstavlja novu pravnu osnovu koja svoje izvorište ima u prisilnom propisu ocijenjenom suglasnim s Ustavom Republike Hrvatske. U predmetnom se slučaju ne može primijeniti pravilo općeg obveznog prava o tome da je obnova (novacija) bez učinka ako je prijašnja obveza ništetna ili ugašena jer se opća pravila o ništetnosti sadržana u ZOO, slijedom načela lex specialis derogat legi generali, ne protežu na sporazum o konverziji odnosno na Dodatak ugovoru o kreditu od 27. siječnja 2016. zaključen temeljem odredbi posebnog ZPK.

12.2. Ujedno je vezano za naknadno pravomoćno utvrđenje ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli u Chf u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača nakon što je zaključen Dodatak ugovoru o kreditu od 2. prosinca 2016. otklonjena primjena općih pravila o nevaljanosti ugovora zbog nedopuštenosti pobude, jer je pobuda kod naplatnih ugovora nedopuštena ako je zabranjena ili nemoralna jednoj ugovornoj strani i drugi ugovaratelj to zna ili mora znati, što kod konverzije kredita nije slučaj jer je ZPK naložio kreditorima odnosno bankama ponuditi izračun konverzije dok su korisnici kredita kao potrošači imali dispoziciju u ostavljenom roku prihvatiti konverziju u kredite vezane uz euro ili zadržati važeće stare kredite vezane uz Chf.

12.3. U tom smislu na ovaj slučaj nije primjenjivo pravno shvaćanje iz odluke Suda Europske Unije br. C-118/17 u predmetu LN protiv Erste Bank Hungary od 14. ožujka 2019. o tome da ništetnost određenih ugovornih odredbi i njihova zamjena novim odredbama kako bi se održao predmetni ugovor ne može proizvesti učinak smanjenja zajamčene zaštite potrošača. Za razliku od tog slučaja, u ovom se predmetu ne radi o tome da je zakonodavac zakonom koji se retrogradno primjenjuje izmijenio ugovor privatnog prava. Navedeno se shvaćanje iz odluke br. C- 118/17 tiče održanja ugovora izravnom zakonskom intervencijom u ugovorni odnos stranaka putem zakona za razliku od predmetnog slučaja utemeljenog na načelu slobode uređivanja obveznih odnosa iz čl. 2. ZOO.

12.4. Tijekom prvostupanjskog postupka tužiteljica je tvrdila kako je i Dodatak ugovoru o kreditu od 2. prosinca 2015. zaključen bez dovoljnih informacija i da se o njemu nije pregovaralo, u odnosu na koje navode valja reći da će se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatrati nepoštenom ako ona, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (čl. 49. st. 1. Zakon o zaštiti potrošača, "Narodne novine" br. 41/14, 110/15, 14/19 i 19/22). Za razliku od utvrđenja iz postupka pred Trgovačkim sudom u Zagrebu posl. br. P-1401/12 o uzrokovanju znatne neravnoteže time što su tuženici u prešućivali ili umanjivali rizike time što su propustili potpuno informirati potrošača o svim bitnim činjenicama koje utječu na procjenu rizika ugovaranja sporne odredbe o valutnoj klauzuli u Chf, u predmetnom se Dodatku ugovora o kreditu od 2. prosinca 2015. ne nalaze razlozi povrede načela savjesnosti i poštenja na štetu potošača niti to tužiteljica tvrdi. Ponudu s izračunom konverzije je tuženik predložio sukladno odredbama ZID ZPK, u odnosu na koji zakon Ustavni sud Republike Hrvatske rješenjem br. U-I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedlog više predlagatelja za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom, ocijenivši taj Zakon usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske.

13.1. Stoga je sklapanjem sporazuma o konverziji, na koju ponudu tuženika je tužiteljica svojevoljno pristala, nastala nova pravna osnova temeljem koje su isplaćeni anuiteti iskorišteni za namirenje anuiteta konvertiranih u euro, primjenom Dodatka od 2. prosinca 2015. U okolnostima predmetnog slučaja a polazeći od sadržaja ugovora o konverziji iz Dodatka od 2. prosinca 2015. kao valjane osnove stjecanja, otklonjena je primjena odredbe čl. 1111. ZOO a time otpada i tvrdnja o osnovanosti zahtjeva s obzirom na to da je tužiteljičinim pristankom na tuženikovu ponudu zaključen Dodatak od 2. prosinca 2015.

13.2. Slijedom navedene nesporne činjenice zaključenja Dodatka ugovoru o kreditu od 2. prosinca 2015. kojim je po pristanku tužiteljice izvršena konverzija kredita sukladno odredbama čl. 19.a. do čl.19.e. ZPK izostale su pretpostavke za primjenu čl. 1111. ZOO što tužiteljičine zahtjeve za povrat isplaćenog čini neosnovanima.

14.1. Povodom zahtjeva za obeštećenje uočava se kako tijekom prvostupanjskog postupka tužiteljica nije navela činjenice ni ponudila dokaze o ostvarenju pretpostavki za osnovanost zahtjeva kojim bi ona kao dužnik u predmetom ugovoru o kreditu od 20. siječnja 2006. i Dodatku ugovora od 2. prosinca 2015. imala pravo na naknadu štete, u vidu iznošenja činjenica i dokaza o nastanku štete, štetnoj radnji, tuženiku kao štetniku i uzročnoj vezi štete i štetne radnje, što primjenom odredaba čl. 7. st. 1., čl. 219. st. 1. i čl. 299. st. 1. ZPP njezin zahtjev za obeštećenje čini neosnovanim.

14.2. Prema odredbi čl. 2. st. 1. ZPP sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku. Sadržaj sudske presude uvjetovan je sadržajem činjenične osnove i pravne norme koje na nju treba primijeniti, pri čemu pravna osnova zahtjeva predstavlja pravnu kvalifikaciju spornog pravnog odnosa i pravna pravila koja opravdavaju ili, kao u ovom slučaju, ne opravdavaju traženje da sud donese odluku određenog sadržaja. Iz tužiteljičinih navoda ne proizlazi da se tužiteljica poziva na to da joj je zbog posljedica ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu od 20. siječnja 2006. nastala određena šteta i ne navodi da bi bile ostvarene pretpostavke iz čl. 323. st. 2. ZOO kao ni druge pretpostavke osnovanosti zahtjeva za naknadu štete.

15. Stoga je u odnosu na odluku iz stavka IV izreke prvostupanjske presude odlučeno kao u stavku II, toč. 1. izreke ove presude primjenom čl. 373. toč. 3 ZPP.

16. Odluku o naknadi parničnog troška sadržanu u stavku V izreke prvostupanjske presude u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u iznosu od 2.341,93 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 27. siječnja 2023. do isplate je s obzirom na polovični uspjeh tužiteljice valjalo preinačiti primjenom čl. 380. toč 3 u vezi čl. 154. st. 4. ZPP i odlučiti kao u stavku I, toč. 2. izreke.

17. U stavku III izreke djelomično je prihvaćen zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe. Temeljem tbr. 10. toč. 1 i vezi tbr. 7. toč. 1. te tbr. 48. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23) a obzirom na razmjer uspjeha sa žalbom od oko 50% je primjenom čl. 166. st. 2. u vezi čl. 2. st. 1. ZPP odmjerena naknada troška sastava žalbe od 124,42 eura i pristojbe na žalbu od 59,31 eura ili ukupno 183,73 eura, uz zakonske zatezne kamate tekuće od donošenja ove odluke do isplate, sukladno čl. 29. st. 2. ZOO i čl. 151. st. 3. ZPP.

U Zagrebu 25. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća:

Gabriela Topić Kordej