Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž Ovr-1496/2024-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Kseniji Grgić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja ..., ..., ... ..., ..., kojeg zastupa punomoćnik Mislav Bistrović, odvjetnik u Zagrebu, protiv ovršenice HĐ, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenice protiv rješenja o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr- 1967/2022-14 od 19. listopada 2023., dana 25. ožujka 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba ovršenice izjavljena izvan žalbenih razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7., 9., 10. i 11. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 – Odluka USRH, 73/17, 131/20 – dalje: OZ) i u tom dijelu potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr- 1967/2022-14 od 19. listopada 2023.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem o ovrsi na temelju ovršne isprave – Ugovora o kreditu sklopljenog 4. veljače 1998. između Zagrebačke banke d.d. kao kreditora i RĐ kao korisnika kredita, solemniziranog 5. veljače 1998. pod brojem OU- 117/98-1 od strane javnog bilježnika Vesne Pučar iz Zagreba, radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u ukupnom iznosu od 387.096,89 EUR/2.916.581,50 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos glavnice od 97.092,83 EUR/731.545,86 kn od 1. srpnja 2022. do isplate i radi naplate troškova ovršnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja rješenja o ovrsi, određena je ovrha na nekretnini u vlasništvu ovršenice upisanoj u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], zkč. br. [katastarska čestica], u naravi kuća [adresa], zgrada, dvorište i oranica površine 194 čhv, zabilježbom ovrhe u zemljišnim knjigama, utvrđenjem vrijednosti nekretnine, prodajom nekretnine i namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom (toč. I. izreke). Naloženo je zemljišnoknjižnom odjelu prvostupanjskog suda da izvrši upis zabilježbe ovrhe uz prethodno brisanje ranije zabilježbe ovrhe Z-41198/22 (toč. II. izreke). Naloženo je ovršenici naknaditi troškove ovršnog postupka u iznosu od 1.508,73 EUR/11.367,50 kn (toč. III. izreke).
2. Protiv navedenog rješenja o ovrsi žalbu je podnijela ovršenica iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine,“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), uz prijedlog da se rješenje o ovrsi ukine i prijedlog za ovrhu odbaci.
3. Žalba je neosnovana.
4. Pobijano rješenje o ovrsi doneseno je na temelju ovršne isprave – Ugovora o kreditu od 4. veljače 1998., koji je sklopljen između Zagrebačke banke d.d. kao kreditora i RĐ kao korisnika kredita i solemniziran 5. veljače 1998. kod javnog bilježnika Vesne Pučar iz Zagreba pod brojem OU-117/98-1, a postao je ovršan 16.2.2001., i koji u smislu odredbe čl. 23. toč. 5. OZ predstavlja valjanu ovršnu ispravu. Nije stoga ostvaren žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. i 2. OZ.
5. Kako predmetna ovršna isprava nikada nije ukinuta, poništena, preinačena ili na drugi način stavljena izvan snage, niti je na drugi način izgubila svoju djelotvornost, to nije ostvaren niti žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 3. OZ, na koji u žalbi ukazuje ovršenica.
6. Ispitujući pobijano rješenje o ovrsi u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na žalbene razloge propisane odredbom čl. 50. st. 5. OZ, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, te na bitne povrede odredaba postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, u svezi s čl. 21. st. 1. OZ, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede ovršnog postupka.
7. Ovrha je određena na nekretnini u vlasništvu ovršenice koja nije izuzeta od ovrhe i na kojoj mogućnost ovrhe nije ograničena, te nije ostvaren žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1 toč. 6. OZ.
8. U odnosu na navode ovršenice da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu protiv nje jer je tražbina prestala i da je ispunjenje tražbine zabranjeno i da je nastupila zastara potraživanja, sadržajno predstavljaju žalbene razloge iz čl. 50. st. 1 toč. 9. – 11. OZ a što je razlog za upućivanje ovršenice u parnicu sukladno odredbi čl. 52. st. 1. OZ, jer o osnovanosti toga žalbenog razloga nije ovlašten odlučivati ovršni, već parnični sud.
9. Ovršenica žalbom osporava i tražbinu ovrhovoditelja navodeći da se ista temelji na ništetnoj ovršnoj ispravi – ugovoru o kreditu koji sadrži nepoštene ugovorne odredbe kojima su jednostrano ugovorene obveze banke i o kojima se nije pojedinačno pregovaralo. Ujedno osporava i visinu potraživanja utvrđenu u izvodu iz poslovnih knjiga ovrhovoditelja od 30. lipnja 2022.
10. Na iznijete navode žalbe valja odgovoriti da je sud u ovršnom postupku ograničen pravnim sredstvima i procesnim odredbama koje su propisane Ovršnim zakonom. Prema odredbama u ovom postupku važećeg Ovršnog zakona nije propisana mogućnost ispitivanja ništetnosti ugovora, odnosno poštenosti odredbi ugovora o kreditu, niti ovršni sud raspolaže potrebnim činjenicama i pravnim elementima za ocjenu njihove eventualne nedpoštenosti kako je to navedeno u odluci suda Europske unije od 26. siječnja 2017. u predmetu C-421/14, zbog čega unutar ovršnog postupka nije moguće ispitivati je li ugovor o kreditu ništetan ili nije, niti je moguće ispitivati poštenost odredbi ugovora o kreditu, kao niti opseg tražbine i slučaju eventualne djelomične ništetnosti ugovornih odredbi (pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u rješenju poslovni broj Rev-1371/2021- 2 od 17. listopada 2023.).
11. Međutim, nema zapreke da prvostupanjski sud postupajući po žalbi žaliteljice ne uputi ovršenicu u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, sukladno odredbi čl. 52. st. 3. OZ i da se žalbeni razlog ništetnosti ovršne isprave ugovora o kreditu ne razmatra u okviru žalbenog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ.
12. Uz valjane je razloge prvostupanjski sud otklonio žalbene navode ovršenice iz čl. 75. st. 1. OZ da je ovrha zabranjena na jedinoj nekretnini u kojoj ovršenica stanuje, a koja je nužna za zadovoljavanje osnovnih životnih potreba, jer je ovrhovoditelj na temelju pravnog posla s ovršenicom – ugovora o kreditu stekao založno pravo na njezinoj nekretnini, radi osiguranja svoje tražbine iz pravnog posla.
13. Pritom je pravilno stajalište prvostupanjskog suda da u situaciji kada je ovršenica kao založna dužnica dobrovoljno dala svoju nekretninu kao instrument osiguranja kredita i izričito na to pristala, ne može sukladno odredbi čl. 77. OZ pozivati na razloge iz čl. 75. st. 1. OZ. Takvo je shvaćanje u skladu s odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-2930/2019 od 14. studenog 2019., zatim odlukom Europskog suda za ljudska prava u predmetu DĐ protiv Republike Hrvatske povodom Zahtjeva br. 2545/14 (na koju se poziva i prvostupanjski sud), te odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj Rev-476/2021-3 od 16. studenog 2022.
14. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je temeljem odredbe čl. 380. toč 2. ZPP odbiti žalbu ovršenice kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje o ovrsi izvan žalbenog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7., 9., 10. i 11. OZ.
U Zagrebu, 25. ožujka 2025.
Sutkinja:
Ksenija Grgić
