REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-195/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Predragu Kraliku, odvjetniku u Bjelovaru, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB 66486182714, za Ministarstvo obrane, Zagreb, Trg Petra Krešimira IV br. 1, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-754/2020-2 od 22. studenog 2022., kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-143/2019-7 od 24. siječnja 2020., u sjednici održanoj 25. ožujka 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Ukidaju se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R- 754/2020-2 od 22. studenog 2022. u cijelosti i presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-143/2019-7 od 24. siječnja 2020. u dijelu pod točkom I. izreke te se predmet u ukinutim dijelovima vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj - za Ministarstvo obrane da tužitelju VŽ, na ime razlike plaće isplati bruto iznos od 45.794,57 kuna sa zateznom kamatom po stopi od 12 % godišnje do 31. 7. 2015., od 1. 8. 2015. do 31. 12. 2015. po stopi od 8,14 % godišnje, od 1. 1. 2016. do 30. 6. 2016. po stopi od 8,05% godišnje, od 1. 7. 2016. do 31. 12. 2016. po stopi od 7,88% godišnje, od 1. 1. 2017. do 30. 6. 2017. po stopi od 7,68% godišnje, od 1. 7. 2017. do 31. 12. 2017. po stopi od 7,41% godišnje, od 1. 1. 2018. do 30. 6. 2018. po stopi od 7,09% godišnje, od 1. 7. 2018. do 31. 12. 2018. po stopi od 6,82% godišnje, od 1. 1. 2019. do 30. 6. 2019. po stopi od 6,54 % godišnje, od 1. 7. 2019. do 31. 12. 2019. po stopi od 6,30 % godišnje, od 1. 1. 2020. do isplate po stopi od 6,11% godišnje, a u slučaju promjene stope zatezne kamate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućom polugodištu za tri postotna poena, tekućom:

- na iznos od 6.426,05 kuna od 15.10.2011. godine

- na iznos od 6.732,05 kuna od 15.11.2011. godine

- na iznos od 4.399,06 kuna od 15.12.2011. godine

- na iznos od 6.455,66 kuna od 15.01.2012. godine

- na iznos od 5.139,44 kuna od 15.02.2012. godine

- na iznos od 840,27 kuna od 15.03.2012. godine

- na iznos od 3.441,05 kuna od 15.04.2013. godine

- na iznos od 12.360,99 kuna od 15.05.2013. godine,

kao i da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 21.250,00 kuna, sa zateznom kamatom tekućom od 24. 1. 2020. do isplate po stopi od 6,11 % godišnje, a u slučaju promjene stope zatezne kamate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućom polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana.

II. Odbija se ostali dio tužbenog zahtjeva za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim iznosima bruto plaće.''

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženice kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja u točki I izreke (točka I/ izreke), odbijen je zahtjev tuženice za naknadu troška žalbenog postupka (točka II/ izreke), dok tuženiku nije dosuđen trošak odgovora na žalbu (točka III/ izreke).

3. Rješenjem ovog suda poslovni broj Revd-1835/2023-2 od 16. svibnja 2023. dopušteno je tuženici podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog pravnog pitanja:

''Mogu li personalni dokazi poput iskaza tužitelja imati prednost i veću vjerodostojnost pred materijalnim dokazima, dostavljenim evidencijama o radu potpisanim od strane tužitelja?''.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, tuženica je, pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje u tekstu: ZPP) podnijela reviziju i to zbog pitanja u odnosu na koje je dopuštena. Predlaže preinačiti pobijanu presudu uz naknadu joj troškova parničnog postupka, podredno ukidanje nižestupanjskih odluka ili samo drugostupanjske i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.

5. Tužitelj u odgovoru na reviziju predlaže odbiti reviziju tuženice te potražuje trošak sastava odgovora na reviziju.

6. Revizija je osnovana.

7. Postupajući sukladno odredbi čl. 391. st. 3. ZPP, u povodu revizije revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a ZPP zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao djelatne vojne osobe za isplatu razlike plaće na ime ostvarenih prekovremenih sati rada, rada noću, subotama, nedjeljama, blagdanom i radnom u smjenama koje je obavljao na terenu u razdoblju od rujna 2011. do travnja 2013. i za potrebe davanja odgovora na revizijom postavljeno pravno pitanje dovoljno je za navesti da je u pogledu načina utvrđivanja prekovremenih sati pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova da je odredbom članka 131. st. 4. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 149/09, 6/11, 82/12 , 88/12 i 73/13 - dalje u tekstu: ZR/09), tj. članka 135. st. 4. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14 i 127/17 - dalje u tekstu: ZR/14) propisano da u slučaju spora u vezi s radnim vremenom, ako poslodavac ne vodi evidenciju iz odredbe čl. 4. st. 1. i 2., odnosno čl. 5. st. 1. i 2. ZR/14, teret dokazivanja radnog vremena leži na poslodavcu, pa da, kako tuženica tijekom postupka nije na pravno relevantan način dokazala, da je precizno vodila evidenciju radnog vremena, u vezi s korištenjem slobodnih dana i odrađenim prekovremenim radom, sud u pobijanoj odluci ocjenjuje da je pravilno prvostupanjski sud prihvatio nalaz i mišljenje vještaka u onom dijelu u kojem je naknada za prekovremeni rad obračunata po podacima tužitelja, umanjeno za iskorištene slobodne dane.

9. Nastavno na takvo pravno shvaćanje, a sagledavajući ga u svjetlu revizijom postavljenog pravnog pitanja, za navesti da je o pravnom pitanju zbog kojeg je dopuštena revizija protiv drugostupanjske presude u ovom postupku, u činjenično pravno podudarnim predmetima ovoga suda ovaj sud izrazio pravno shvaćanje po kojem „pitanje mogu li personalni dokazi poput iskaza tužitelja imati prednost i veću vjerodostojnost pred materijalnim dokazima dostavljenim evidencijama o radu potpisanim od strane tužitelja zavisi od svih okolnosti pojedinog slučaja, a kada na temelju međusobno proturječnih tvrdnji stranaka nije moguće utvrditi je li postojeća evidencija radnog vremena uredno vođena, sudovi su ovlašteni odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva primjenom pravila o teretu dokazivanja, pri čemu je nužno imati u vidu jesu li, ne samo tužitelju nego i svjedocima kojima se dokazuje (ne) istinitost evidencije, davane na uvid tako vođene evidencije radnog vremena, koji su isti jednim dijelom potpisali a drugim nisu, a posebno od kakvog je utjecaja na kvalitetu iskaza svjedoka o kvaliteti i potpunosti evidencije o radnom vremenu činjenica jesu li na tu evidenciju bilo tužitelj bilo svjedok do pokretanja sudskih postupaka iznosili primjedbe, i jesu li nakon prijema obračuna plaće kroz utuženo razdoblje imali primjedbi na (ne) obračunate prekovremene sate rada te je li tužitelj eventualno u upravnom postupku, prije podnošenja tužbe osporavao evidenciju o svom radu na terenu podnoseći pisani prigovor, neovisno o tome što se to pitanje može rješavati, kao prethodno pitanje i u ovoj parnici, a sve to posebno imajući u vidu protek vremena nakon kojeg se osporava točnost predmetne evidencije radnog vremena.“ (tako ovaj sud u odlukama poslovni broj Rev-927/2022-2 od 7. veljače 2023., Rev-142/2024-2 od 27. ožujka 2024. itd).

10. Reafirmirajući navedeno pravno shvaćanje, a polazeći od toga, da je tužitelj tužbeni zahtjev temeljio na tvrdnji o pogrešno obračunatom prekovremenom radu odnosno pogrešno vođenoj evidenciji radnog vremena, pogrešno su nižestupanjski sudovi s obzirom na navedeno u konkretnim okolnostima tužbeni zahtjev tužitelja ocijenili u cijelosti osnovanim.

11. Budući da zbog pogrešnog pravnog pristupa u ocjeni dokaza, sudovi osnovanost tužbenog zahtjeva nisu u dovoljnoj mjeri raspravili, to nema uvjeta za preinaku pobijane presude, a slijedom čega je na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP, valjalo ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

12. Napominje se da ovom odlukom ovaj sud ne implicira kakvo bi trebalo biti činjenično utvrđenje u ovoj pravnoj stvari niti konačna odluka o osnovanosti tužbenog zahtjeva nego svoju odluku temelji na primijećenoj potrebi sveobuhvatnijeg pristupa prilikom utvrđenja činjeničnog stanja, a kako je sve naprijed navedeno.

13. U ponovnom postupku nižestupanjski će sudovi otkloniti nedostatke na koje je ukazano ovim rješenjem.

14. Odluka o naknadi troška revizijskog dijela postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

Zagreb, 25. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća:

Slavko Pavković