REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1047/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ND iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Lidija Horvat, odvjetnica u Zagrebu, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, Građansko-upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž- 80/2018-2 od 18. ožujka 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-5265/2012-60 od 31. listopada 2017., ispravljena rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj Pn-5265/2012-63 od 3. siječnja 2018., u sjednici održanoj 25. ožujka 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Revizija se prihvaća i ukida presuda Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-80/2018-2 od 18. ožujka 2020. i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-5265/2012-60 od 31. listopada 2017., ispravljena rješenjem istog prvostupanjskog suda poslovni broj Pn-5265/2012-63 od 3. siječnja 2018., a predmet se vraća sudu u prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. Odluka o trošku povodom revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom (ispravljenom u uvodu naznačenim rješenjem) je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu 191.600,00 kuna sa zateznim kamatama te je odlučeno o trošku postupka.

2. Drugostupanjskom je presudom potvrđena prvostupanjska presuda.

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije, te je, odlučujući o tom prijedlogu, ovaj sud, 10. siječnja 2024. donio rješenje poslovni broj Revd-2835/2020-2, kojim je dopustio tužitelju podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog sljedećih pravnih pitanja:

"1) Da li se u sudskim postupcima naknade štete radi nehumanih uvjeta tijekom izdržavanja kazne zatvora kao materijalno pravo primjenjuje čl. 9. Zakona o izvršenju kazne zatvora (kao lex specialis) ili čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima ili se primjenjuju oba zakona?,

2) Kojim kriterijima (kvalifikatornim okolnostima) se rukovodi sud prilikom utvrđivanja visine naknade štete te da li se naknada štete utvrđuje po danu provedenom u nehumanim i ponižavajućim uvjetima u zatvoru ili se naknada štete utvrđuje u ukupnom iznosu s obzirom na ukupno trajanje vremena provedenog u nehumanim i ponižavajućim uvjetima u zatvoru te koje kvalifikatorne okolnosti sud treba uzeti u obzir?,

3) Da li se boravak u zatvorskom sustavu Republike Hrvatske tijekom kojeg je zatvoreniku uskraćen zakonom propisani osobni prostor od 4 m2 u zatvorskoj sobi (a osobito ukoliko je taj prostor manji od 3 m2) smatra zabranjenim postupkom iz čl. 9. st. 1. i 2. Zakona o izvršenju kazne zatvora koji dovodi do prava na naknadu štete iz čl. 9. st. 3.?,

4) Da li boravak u uvjetima u kojima se uskraćuje pravo na redovnu minimalnu osobnu higijenu, uz uskratu minimalne površine osobnog prostora po zatvoreniku (npr. 54 osobe koriste 4 tuša, nedostatnost higijenskih potrepština, neodvojenost sanitarnog čvora od ostatka sobe), na adekvatnu zdravstvenu zaštitu, na rad i slobodne aktivnosti, u svojoj ukupnosti dodatno utječu na visinu naknade neimovinske štete?".

4. Postupajući po navedenom dopuštenju tužitelj je podnio reviziju u smislu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), koja se primjenjuje u ovome odlučivanju temeljem čl. 107. st. 1. i 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 80/22), radi gore navedenih pravnih pitanja.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Revizija je osnovana.

7. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti zbog izdržavanja kazne zatvora u kaznionici u Lepoglavi te su činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova, svedena na bitno za odlučivanje povodom podnesene revizije:

− da je tužitelj osuđen pravomoćnom presudom Županijskog suda u Osijeku na kaznu zatvora u trajanju od 22 godine te da se na izdržavanju kazne u Kaznionici u Lepoglavi nalazi od 30. studenoga 2004.;

− da je tužitelj boravio i boravi u zatvorskim prostorijama koje po svojoj površini ne odgovaraju propisanom 4m2 odnosno 10m3 prostora, ali je tužitelj imao smještaj primjeren ljudskom dostojanstvu i zdravstvenim standardima jer su sobe u kojima je boravio i boravi prozračne čiste, podovi su obloženi parketom, opremljene su dnevnim i umjetnim svjetlom, a sanitarni čvorovi su odvojeni zidom;

− da je rješenjem Županijskog suda u Varaždinu, Centar za izvršavanje kazne zatvora od 7. veljače 2012. utvrđeno da je po zahtjevu tužitelja za sudsku zaštitu koje se odnosi na spavaonicu propisane kvadrature i kubikaže naređeno Kaznionici u Lepoglavi otklanjanje nezakonitog prikraćivanja i ograničavanja zatvorenika u njegovu pravu;

− da je svim zatvorenicima omogućeno svakodnevno tuširanje toplom vodom prema kućnom redu;

− da tužitelj u skladu s dnevnim rasporedom određeni dio dana boravi izvan svoje sobe u radionicama te da je trenutno angažiran u praonici rublja, a u slobodno vrijeme je uključen u informatičku sekciju;

− da tužitelj može dio dana boraviti i u knjižnici i u dnevnom boravku gdje mu je na raspolaganju TV, sav dnevni i tjedni tisak, ima neograničen pristup telefonu, može odlaziti u sobe drugih zatvorenika te u isto vrijeme može boraviti do 17,30 sati na svježem zraku i ima mogućnost bavljenja raznim sportskim aktivnostima;

− da zatvorenici prema propisima sami održavaju čistoću prostora u kojima borave, a za što im zatvor osigurava vodu i sredstva u propisanim količinama;

− da su svim zatvorenicima omogućena tri obroka dnevno, a prema preporuci liječnika neki zatvorenici imaju i pet obroka dnevno, kao i sve dijete koje odredi liječnik;

− da tužitelj ima osiguranu adekvatnu liječničku i specijalističku zdravstvenu skrb te da je od 1. siječnja 2009. bio u ordinaciji opće medicine u kaznionici 371 put, u ordinaciji dentalne medicine 44 puta, a na drugim specijalističkim pregledima izvan kaznionice 34 puta.

8. Slijedom takvih činjeničnih utvrđenja nižestupanjski su sudovi ocijenili da je nesporna činjenica da je tužitelj u zatvorskoj sobi raspolagao prostorom manjim od 4 m2 po zatvoreniku – a koja prosječna površina je određena kao minimum Zakonom o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine", broj 128/99, 55/00, 59/00, 129/00, 59/01, 67/01, 11/02, 190/03, 76/07, 27/08, 83/09, 18/11, 48/11, 125/11 i 56/13 - dalje: ZIKZ) – kompenzirana na drugi način, jer je tužitelj imao mogućnost dovoljne slobode kretanja i obavljanja prikladnih aktivnosti izvan sobe, koje su ublažile situaciju stvorenu oskudnim prostorom unutar sobe. Također, da su utvrđene relevantne okolnosti prikladnosti zatvorske ustanove u cjelini kao i okolnost zdravstvenog stanja tužitelja odnosno utjecaja predmetnih okolnosti na psihofizičke zdravlje tužitelja. Utvrdili su da

– obzirom na količinu vremena koju tužitelj tijekom 24 sata provodi u sobi, odnosno imajući u vidu vrijeme koje provodi baveći se aktivnostima u sigurnom okruženju izvan smještajnog prostora svaki dan, što uključuje rad i dodatno obrazovanje, ali i bavljenje sportom, boravak na svježem zraku, korištenje dnevnog boravka knjižnice kao i mogućnost sudjelovanja u rekreacijskim programima i sl. – te činjenice značajno ublažavaju negativni učinak manjka prostora u samoj sobi. Stoga, ocjenjuju nižestupanjski sudovi, tužitelj nije bio podvrgnut trpljenju ili poniženju takvog intenziteta koji prelazi neizbježnu razinu trpljenja ili poniženja koje je povezano s oblikom legitimnog lišenja slobode, što bi predstavljalo povredu dostojanstva tužitelja u mjeri koja opravdava dosudu pravične novčane naknade.

9. Međutim, ovaj, revizijski sud upućuje prvenstveno na odluku Europskog suda za ljudska prava u predmetu Muršić protiv Hrvatske, broj 7334/13 od 20. listopada 2016., Štruci protiv Slovenije, broj 5903/10, 6003/10 i 6544/10 od 20. listopada 2011., Kudla protiv Hrvatske, zahtjev broj 3021/1996., Tunis protiv Estonije, zahtjev broj 429/2012 od 19. prosinca 2013. i presude Cenbauer protiv Hrvatske od 9. ožujka 2006. godine, zahtjev broj: 73786/01. Sve navedene presude se temelje na osnovnim načelima koja u praksi slijedi i Ustavni sud Republike Hrvatske, kao i ovaj, revizijski sud.

9.1. Tako Europski sud za ljudska prava potvrđuje standard od 3 m2 podne površine po zatvoreniku u smještaju u kojem boravi više zatvorenika koji prevladava u njegovoj sudskoj praksi kao relevantni minimalni standard na temelju članka 3. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

9.2. Dalje, prema tom shvaćanju, ako raspoloživi osobni prostor po zatvoreniku padne ispod 3 m2 površine u smještaju u zatvorima u kojem boravi više zatvorenika, nedostatak osobnog prostora smatra se toliko ozbiljnim da dolazi do čvrste pretpostavke povrede članka 3. Konvencije. Teret dokaza leži na tuženoj Vladi koja bi, međutim, mogla oboriti tu pretpostavku dokazivanjem da su postojali čimbenici koji mogu prikladno nadomjestiti oskudnu dodjelu osobnog prostora. Čvrsta pretpostavka povrede članka 3. Konvencije obično će se moći oboriti samo ako su sljedeći čimbenici kumulativno ispunjeni: (1) smanjenja potrebnog minimalnog osobnog prostora od 3 m2 su kratka, povremena i minimalna: (2) takva smanjenja su popraćena dovoljnom slobodom kretanja izvan sobe i prikladnim aktivnostima izvan sobe; (3) podnositelj zahtjeva smješten je u ustanovu koja se, općenito gledano, smatra primjerenom zatvorskom ustanovom i ne postoje drugi otegotni aspekti uvjeta njegova boravka u zatvoru.

9.3. Također, prema tom shvaćanju, u slučajevima u kojima se radi o zatvorskoj sobi

– veličine od 3 do 4 m2 osobnog prostora po zatvoreniku - prostorni čimbenik ostaje snažan čimbenik u ocjeni prikladnosti uvjeta boravka u zatvoru od strane Suda. U takvim će se slučajevima povreda članka 3. Konvencije utvrditi samo ako je prostorni čimbenik povezan s drugim aspektima neodgovarajućih fizičkih uvjeta boravka u zatvoru koji se, posebice, odnose na pristup vježbama na otvorenom, prirodnom svjetlu i zraku, dostupnost ventilacije, prikladnost sobne temperature, mogućnost privatnog korištenja nužnika, te usklađenost s osnovnim zdravstvenim i higijenskim zahtjevima.

10. Revizijski sud primjećuje da su, prema utvrđenjima nižestupanjskih sudova (konkretno, prvostupanjskog suda, koje činjenično stanje zapravo prihvaća i drugostupanjski sud) postojala učestala razdoblja u kojima je tužitelj bio smješten u zatvorskim sobama u kojima je imao na raspolaganju osobnog prostora prosječne površine ispod 3 m2 po zatvoreniku. Trajanje takvih razdoblja, međutim, nije utvrđeno (v. str. 14. zadnji odlomak prvostupanjske presude).

11. Nižestupanjski su sudovi svoju odluku donijeli u svjetlu primjene odredbi ZIKZ-a, uzimajući kao relevantnu činjenicu prostor osiguran po zatvoreniku u površini 4 m2, i dalje uzimajući u obzir gore navedene kompenzacijske elemente (v. toč. 8. ovoga obrazloženja).

12. No, pritom su propustili predmet sagledati u svjetlu gore izraženog, već ustaljenog pravnog shvaćanja o utjecaju boravka osoba lišenih slobode u sobama prosječne podne površine manje od 3 m2 po zatvoreniku na osnovanost tužbenog zahtjeva u pogledu povrede prava osobnosti zbog povrede gore navedenih konvencijskih prava, i eventualnog postojanja kompenzacijskih okolnosti navedenih u toč. 9.2. ovoga obrazloženja, koje, naglašava se, moraju biti kumulativno ispunjene.

13. Ponavlja se, iako su nižestupanjski sudovi utvrdili nedostatnost zahtijevanog prosječnog površinskog elementa, oni nisu utvrdili jedan od bitnih elemenata – trajanje boravka u takvim prostorijama.

14. Gore navedenim pravnim shvaćanjem (v. toč. 9.1. i 9.2. ovoga obrazloženja) ujedno se dao i odgovor na treće revizijom postavljeno pravno pitanje, i već je ocjena neusklađenosti pravnog shvaćanja nižestupanjskih sudova sa pravnim shvaćanjem ovoga suda u pogledu tog pravnog pitanja, bila dovoljna da se revizija ocijeni osnovanom i, na temelju čl. 395. st. 2. ZPP, odluči kao u izreci, pod toč. I. Stoga se ovaj sud nije upuštao u davanje odgovora na druga postavljena pravna pitanja, jer odgovor na njih ne bi doveo do promjene odluke u ovoj pravnoj stvari.

15. U ponovljenom će postupku nižestupanjski sudovi u potpunosti utvrditi relevantne činjenične okolnosti boravka tužitelja u zatvorskom sustavu i, vezan pravnim shvaćanjem ovoga suda (čl. 394.a ZPP), donijeti novu, zakonitu odluku.

16. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP).

Zagreb, 25. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug