REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1092/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, mr.sc. Senije Ledić članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice OI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Ivani Sury, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. iz Zagreba, V. Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv dijela presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1626/2022-2 od 18. srpnja 2022., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn- 3026/2012-59 od 24. ožujka 2022., u sjednici održanoj 25. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e :

Odbija se revizija tužiteljice kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Rješenjem ovog suda br. Revd 518/2023-2 od 14. veljače 2023. dopuštena je revizija u odnosu na pitanje;

"Treba li sud prilikom dosude troškova parničnog postupka cijeniti uspjeh stranaka kako u kvantitativnom tako i u kvalitativnom smislu, odnosno treba li kod utvrđivanja omjera uspjeha u postupku, osim visine tužbenog zahtjeva, voditi računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove tužbenog zahtjeva, a sve sukladno odredbi čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku?"

2. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, da isplati tužiteljici OI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], po osnovu neimovinske štete te tuđe pomoći i njege iznos od 40.600,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 27. lipnja 2012. po stopi koja se za razdoblje do 31. srpnja 2015. određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 15 dana.

II Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu u kojem predlaže da joj tuženik naknadi neimovinsku štetu u iznosu od 14.050,00 kn te imovinsku štetu u iznosu od 11.700,00 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom kao s dijelom koji nije osnovan.

III Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, da isplati tužiteljici OI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime parničnog troška iznos od 16.331,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 24. ožujka 2022. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.“

3. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda.

4. Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju ističući da odluka o trošku nije pravilna i na zakonu utemeljena, odnosno da je protivna čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – dalje: ZPP).

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Revizija nije osnovana.

7. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP-a u povodu revizije iz čl. 382. tog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja kojeg je dopuštena.

8. U reviziji prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava, a razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

9. Tužiteljica ističe da je drugostupanjski sud prilikom donošenja odluke o trošku postupka vodio računa o postotku njenog uspjeha u sporu ali da nije vodio računa o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove tužbenog zahtjeva što je protivno odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a.

10. Budući da je tuženik u odgovoru na tužbu priznao svoju pasivnu legitimaciju kao i navode iz tužbe da je tužiteljica ozlijeđena kao putnica u autobusu ZET-a pri čemu je osporavao samo visinu tužbenog zahtjeva (zato se tijekom prvostupanjskog postupka provodilo jedino medicinsko vještačenje), to su neosnovani navodi tužiteljice da je sud trebao, prilikom odmjeravanja troška postupka, voditi računa i o osnovi tužbenog zahtjeva.

11. Dakle, obzirom da među strankama nije bila sporna odgovornost tuženika, odnosno da tuženik odgovornost nije osporavao, to je sud pravilno primijenio čl. 154. st. 2. ZPP-a.

12. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju čl. 390. st. 1. ZPP-a i čl. 391. st. 6. ZPP-a u vezi čl. 400. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove presude.

Zagreb, 25. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil