Republika Hrvatska
Županijski sud u Šibeniku
Gž-1036/2022-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorana Stošića predsjednika vijeća, Ane Jeleč-Pecirep članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ljudevita Zoričića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Profine Croatia d. o. o. Velika Gorica, OIB 82963724715, Vukomerička 3, kojeg po punomoći zastupa Nikola Remenar odvjetnik u Zagrebu, Trg Hrvatskih velikana 4, protiv tuženika 1. SĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], 2. CĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koje po punomoći zastupa Marko Samaržija odvjetnik u Odvjetničkom uredu Marko Samaržija & SĐU u [adresa], radi pobijanja pravnih radnji dužnika, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Zlataru, poslovni broj: P-119/2022-34 od 4. studenoga 2022., u sjednici održanoj dana 25. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru, poslovni broj: P-119/2022-34 od 4. studenoga 2022. u pobijanom dijelu pod točkom I. i II. izreke.
II. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Zlataru, poslovni broj: P-119/2022-34 od 4. studenoga 2022. pod točkom III. izreke i sudi:
Ugovor o darovanju sklopljen između tuženika i CĐ kao daroprimatelja ovjeren od strane javnog bilježnika Bartolek Zvonimira iz Zlatara pod poslovnim brojem Ov- 4780/17 od 19. prosinca 2017., a predmet kojega su nekretnine: 9. suvlasnički dio: 213/100000 etažno vlasništvo (E-9) 1. spremište oznake S9 u podrumu, korisne površine 2,89 m2 upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u kojem je upisana k. č. br. [katastarska čestica] zgrada br. 67A i dvorište u Oroslavju, M. Prpića od 214 čhv, od 769 m2, dvorište u [adresa] S od 125 čhv, od 448 m2, zgrada br. 67A u [adresa], S od 89 čhv, od 321 m2, ukupno: 214 čhv, od 769 m2, 27. suvlasnički dio: 5444/100000 etažno vlasništvo (E-27) 1. trosobni stan oznake SP9 na III katu, korisne površine 73,84 m2 upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u kojem je upisana k. č. br. [katastarska čestica] zgrada br. 67A i dvorište u Oroslavju, M. Prpića od 214 čhv, od 769 m2, dvorište u Oroslavju, M. Prpića od 125 čhv, od 448 m2, zgrada br. 67A u Oroslavju, M. Prpića od 89 čhv, od 321 m2, ukupno 214 čhv, od 769 m2, pobija se te g u b i p r a v n i u č i n a k prema tužitelju u dijelu u kojem je potrebno za namirenje tražbine prvo tuženiku HĐ u iznosu od 606.660,80 kn/80.517,73 eur sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznose: 400,84 kn/ 53,20 EUR od 03. lipnja 2018., 149,90 kn/ 19,90 EUR od 03. lipnja 2018., 3.652,28 kn/ 484,74 EUR od 03. lipnja 2018., 16.790,50 kn/ 2.228,48 EUR od 03. lipnja 2018., 5.773,61 kn/ 766,29 EUR od 03. lipnja 2018., 824,48 kn/ 109,43 EUR od 03. lipnja 2018., 9.834,87 kn/ 1.305,31 EUR od 05. lipnja 2018., 12,20 kn/ 1,62 EUR od 06. lipnja 2018., 24,40 kn/ 3,24 EUR od 07. lipnja 2018., 82.917,59 kn/ 11.005,06 EUR od 12. lipnja 2018., 1.785,28 kn/ 236,95 EUR od 12. lipnja 2018., 1.052,85 kn/ 139,74 EUR od 12. lipnja 2018., 94.217,81 kn/ 12.504,85 EUR od 13. lipnja 2018., 309,19 kn/ 41,04 EUR od 13. lipnja 2018., 23.326,08 kn/ 3.095,90 EUR od 17. lipnja 2018., 58.205,25 kn/ 7.725,16 EUR od 17. lipnja 2018., 82,50 kn/ 10,95 EUR od 20. lipnja 2018. ,4.705,48 kn/ 624,52 EUR4 od 24. lipnja 2018., 9.169,23 kn/ 1.216,97 EUR od 24. lipnja 2018., 387,16 kn/ 51,38 EUR od 03. srpnja 2018., 421,10 kn/ 55,89 EUR od 03. srpnja 2018., 199,34 kn/ 26,46 EUR od 03. srpnja 2018., 9.834,87 kn/ 1.305,31 EUR od 05. srpnja 2018., 13.965,86 kn/ 1.853,59 EUR od 09. srpnja 2018., 237,45 kn/ 31,52 EUR od 09. srpnja 2018., 408,00 kn/ 54,15 EUR od 09. srpnja 2018.,4.929,75 kn/ 654,29 od 09. srpnja 2018., 702,00 kn/ 93,17 EUR od 16. srpnja 2018., 700,50 kn/ 92,97 EUR od 16. srpnja 2018., 536,41 kn/ 71,19 EUR od 16. srpnja 2018., 43.394,21 kn/ 5.759,40 EUR od 16. srpnja 2018.,15.073,56 kn/ 2.000,61 EUR od 16. srpnja 2018., 92,94 kn/ 12,34 EUR od 19. srpnja 2018., 50.523,31 kn/ 6.705,60 EUR od 22. srpnja 2018., 979,29 kn/ 129,97 EUR od 26. srpnja 2018., 2.239,76 kn/ 297,27 EUR od 26. srpnja 2018., 1.778,20 kn/ 236,01 EUR od 26. srpnja 2018., 71,66 kn/ 9,51 EUR od 26. srpnja 2018., 2.017,21 kn/ 267,73 EUR od 26. srpnja 2018., 4.507,94 kn/ 598,31 EUR od 26. srpnja 2018., 643,99 kn/ 85,47 EUR od 02. kolovoza 2018., 34.487,73 kn/ 4.577,31 EUR od 05. kolovoza 2018., 296,25 kn/ 39,32 EUR od 05. kolovoza 2018., 9.834,87 kn/ 1.305,31 EUR od 05. kolovoza 2018., 385,13 kn/ 51,12 EUR od 07. kolovoza 2018., 32.371,06 kn/ 4.296,38 EUR od 12. kolovoza 2018., 3.360,26 kn/ 445,98 EUR od 12. kolovoza 2018., 526,78 kn/ 69,92 EUR od 12. kolovoza 2018., 7.468,11 kn/ 991,19 EUR od 12. kolovoza 2018., 325,80 kn/ 43,24 EUR od 12. kolovoza 2018., 1.996,24 kn/ 264,95 EUR od 12. kolovoza 2018., 267,40 kn/ 35,49 EUR od 12. kolovoza 2018., 36.174,70 kn/ 4.801,21 EUR od dana 12. kolovoza 2018., 2.484,63 kn/ 329,77 EUR od 12. kolovoza 2018., 403,90 kn/ 53,61 EUR od 16. kolovoza 2018., 9.399,09 kn/ 1.247,47 EUR od 16. kolovoza 2018. do isplate prema kamatnoj stopi koja se do 31. prosinca 2022. određivala za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje glavne operacije refinanciranja, za pet postotnih poena, od čega se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja 2024., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
Tuženici CĐ i SĐ dužni su trpjeti da tužitelj svoju tražbinu prema prvo tuženiku HĐ od 606.660,80 kn/ 80.517,73 eur sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od: 400,84 kn/ 53,20 EUR od 03. lipnja 2018., 149,90 kn/ 19,90 EUR od 03. lipnja 2018., 3.652,28 kn/ 484,74 EUR od 03. lipnja 2018., 16.790,50 kn/ 2.228,48 EUR od 03. lipnja 2018., 5.773,61 kn/ 766,29 EUR od 03. lipnja 2018., 824,48 kn/ 109,43 EUR od 03. lipnja 2018., 9.834,87 kn/ 1.305,31 EUR od 05. lipnja 2018., 12,20 kn/ 1,62 EUR od 06. lipnja 2018., 24,40 kn/ 3,24 EUR od 07. lipnja 2018., 82.917,59 kn/ 11.005,06 EUR od 12. lipnja 2018., 1.785,28 kn/ 236,95 EUR od 12. lipnja 2018., 1.052,85 kn/ 139,74 EUR od 12. lipnja 2018., 94.217,81 kn/ 12.504,85 EUR od 13. lipnja 2018., 309,19 kn/ 41,04 EUR od 13. lipnja 2018., 23.326,08 kn/ 3.095,90 EUR od 17. lipnja 2018., 58.205,25 kn/ 7.725,16 EUR od 17. lipnja 2018., 82,50 kn/ 10,95 EUR od 20. lipnja 2018., 4.705,48 kn/ 624,52 EUR4 od 24. lipnja 2018., 9.169,23 kn/ 1.216,97 EUR od 24. lipnja 2018., 387,16 kn/ 51,38 EUR od 03. srpnja 2018., 421,10 kn/ 55,89 EUR od 03. srpnja 2018., 199,34 kn/ 26,46 EUR od 03. srpnja 2018., 9.834,87 kn/ 1.305,31 EUR od 05. srpnja 2018., 13.965,86 kn/ 1.853,59 EUR od 09. srpnja 2018., 237,45 kn/ 31,52 EUR od 09. srpnja 2018., 408,00 kn/ 54,15 EUR od 09. srpnja 2018., 4.929,75 kn/ 654,29 od 09. srpnja 2018., 702,00 kn/ 93,17 EUR od 16. srpnja 2018., 700,50 kn/ 92,97 EUR od 16. srpnja 2018., 536,41 kn/ 71,19 EUR od 16. srpnja 2018., 43.394,21 kn/ 5.759,40 EUR od 16. srpnja 2018.,15.073,56 kn/ 2.000,61 EUR od 16. srpnja 2018., 92,94 kn/ 12,34 EUR od 19. srpnja 2018., 50.523,31 kn/ 6.705,60 EUR od 22. srpnja 2018., 979,29 kn/ 129,97 EUR od 26. srpnja 2018., 2.239,76 kn/ 297,27 EUR od 26. srpnja 2018., 1.778,20 kn/ 236,01 EUR od 26. srpnja 2018., 71,66 kn/ 9,51 EUR od 26. srpnja 2018., 2.017,21 kn/ 267,73 EUR od 26. srpnja 2018., 4.507,94 kn/ 598,31 EUR od 26. srpnja 2018., 643,99 kn/ 85,47 EUR od 02. kolovoza 2018., 34.487,73 kn/ 4.577,31 EUR od 05. kolovoza 2018., 296,25 kn/ 39,32 EUR od 05. kolovoza 2018., 9.834,87 kn/ 1.305,31 EUR od 05. kolovoza 2018., 385,13 kn/ 51,12 EUR od 07. kolovoza 2018., 32.371,06 kn/ 4.296,38 EUR od 12. kolovoza 2018., 3.360,26 kn/ 445,98 EUR od 12. kolovoza 2018., 526,78 kn/ 69,92 EUR od 12. kolovoza 2018., 7.468,11 kn/ 991,19 EUR od 12. kolovoza 2018., 325,80 kn/ 43,24 EUR od 12. kolovoza 2018., 1.996,24 kn/ 264,95 EUR od 12. kolovoza 2018., 267,40 kn/ 35,49 EUR od 12. kolovoza 2018., 36.174,70 kn/ 4.801,21 EUR od dana 12. kolovoza 2018., 2.484,63 kn/ 329,77 EUR od 12. kolovoza 2018., 403,90 kn/ 53,61 EUR od 16. kolovoza 2018., 9.399,09 kn/ 1.247,47 EUR od 16. kolovoza 2018. do isplate prema kamatnoj stopi koja se do 31. prosinca 2022. određivala za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje glavne operacije refinanciranja, za pet postotnih poena, od čega se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja 2024., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, namiri prodajom nekretnina: 9. suvlasnički dio: 213/100000 etažno vlasništvo (E-9) 1. spremište oznake S9 u podrumu, korisne površine 2,89 m2 upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u kojem je upisana k. č. br. [katastarska čestica] zgrada br. 67A i dvorište u Oroslavju, M. Prpića od 214 čhv, od 769 m2, dvorište u [adresa] S od 125 čhv, od 448 m2, zgrada br. 67A u Oroslavju, M. Prpića od 89 čhv, od 321 m2, ukupno: 214 čhv, od 769 m2, te 27. suvlasnički dio: 5444/100000 etažno vlasništvo (E-27) 1. trosobni stan oznake SP9 na III katu, korisne površine 73,84 m2 upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u kojem je upisana k. č. br. [katastarska čestica] zgrada br. 67A i dvorište u Oroslavju, M. Prpića od 214 čhv, od 769 m2, dvorište u Oroslavju, M. Prpića od 125 čhv, od 448 m2, zgrada br. 67A u Oroslavju, M. Prpića od 89 čhv, od 321 m2, ukupno 214 čhv, od 769 m2.
III. Nalaže se tuženicima da tužitelju u roku od 15 dana naknade troškove postupka u iznosu od 20.741,53 eur s zateznom kamatom od 4. studenoga 2022. po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određivala za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje glavne operacije refinanciranja, za pet postotnih poena, od čega se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja 2024., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom određeno je da se Ugovor o darovanju sklopljen između tuženika i CĐ kao daroprimatelja ovjeren od strane javnog bilježnika Bartolek Zvonimira iz Zlatara pod poslovnim brojem Ov-4780/17 od 19. prosinca 2017., a predmet kojega su nekretnine: 9. suvlasnički dio: 213/100000 etažno vlasništvo (E-9) 1. spremište oznake S9 u podrumu, korisne površine 2,89 m2 upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u kojem je upisana k. č. br. [katastarska čestica] zgrada br. 67A i dvorište u [adresa], S od 214 čhv, od 769 m2, dvorište u [adresa] S od 125 čhv, od 448 m2, zgrada br. 67A u [adresa], S od 89 čhv, od 321 m2, ukupno: 214 čhv, od 769 m2, 27. suvlasnički dio: 5444/100000 etažno vlasništvo (E-27) 1. trosobni stan oznake SP9 na III katu, korisne površine 73,84 m2 upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u kojem je upisana k. č. br. [katastarska čestica] zgrada br. 67A i dvorište u [adresa], M. Prpića od 214 čhv, od 769 m2, dvorište u [adresa], M. Prpića od 125 čhv, od 448 m2, zgrada br. 67A u [adresa], M. Prpića od 89 čhv, od 321 m2, ukupno 214 čhv, od 769 m2, pobija te g u b i p r a v n i u č i n a k prema tužitelju u dijelu u kojem je potrebno za namirenje tražbine prema tuženiku HĐ od 171.128,29 kn/ 22.712,63 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća do isplate na pojedine novčane iznose pobliže naznačene u izreci (točka I. izreke), te su tuženici CĐ i SĐ dužni trpjeti da tužitelj svoju tražbinu prema SĐ od 171.128,29 kn/ 22.712,63 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedine novčane iznose od dospijeća do isplate pobliže naznačene iz izreci namiri prodajom nekretnina: 9. suvlasnički dio: 213/100000 etažno vlasništvo (E-9) 1. spremište oznake S9 u podrumu, korisne površine 2,89 m2 upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u kojem je upisana k. č. br. [katastarska čestica] zgrada br. 67A i dvorište u [adresa], S od 214 čhv, od 769 m2, dvorište u [adresa] S od 125 čhv, od 448 m2, zgrada br. 67A u [adresa], S od 89 čhv, od 321 m2, ukupno: 214 čhv, od 769 m2, te 27. suvlasnički dio: 5444/100000 etažno vlasništvo (E-27) 1. trosobni stan oznake SP9 na III katu, korisne površine 73,84 m2 upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u kojem je upisana k. č. br. [katastarska čestica] zgrada br. 67A i dvorište u [adresa], M. Prpića od 214 čhv, od 769 m2, dvorište u [adresa], M. Prpića od 125 čhv, od 448 m2, zgrada br. 67A u [adresa], M. Prpića od 89 čhv, od 321 m2, ukupno 214 čhv, od 769 m2 (točka II. izreke). Ujedno, odbijen je dio tužbenog zahtjeva za pobijanja dužnikove pravne radnje u odnosu na preostali dio tražbine tužitelja prema tuženiku SĐ u iznosu od 606.660,80 kn/ 80.517,73 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedine novčane iznose od dospijeća do isplate pobliže naznačene u izreci (točka III. izreke), te određeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka (točka IV. izreke).
2. Navedenu presudu žalbom pobijaju obje stranke, tuženici u dijelu u kojem je zahtjev prihvaćen a tužitelj u dijelu u kojem je zahtjev odbijen, zbog svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14
– Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP). Predlažu preinačiti pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda, podredno, predlažu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Tuženici zahtijevaju troškove sastava žalbe i sudske pristojbe žalbe u ukupnom iznosu od 10.000,00 kn. Tužitelj zahtijeva troškove sastava žalbe u iznosu od 18.225,00 kn i sudske pristojbe žalbe po odluci suda.
3. Odgovori na žalbe nisu podnesene.
4. Žalba tuženika je neosnovana, a žalba tužitelja osnovana.
5. Neosnovano tuženici pobijaju prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer suprotno žalbenim tvrdnjama, presuda prvostupanjskog suda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, budući je izreka pobijane presude razumljiva, ne proturječi sama sebi ni razlozima presude, presuda ima razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni, a o odlučnim činjenicama ne postoji ni proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.
6. Neutemeljeno tuženici osporavaju prvostupanjsku presudu i zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8., čl. 219. st. 1. i čl. 221.a ZPP, jer protivno navodima žalitelja, prvostupanjski sud je za svoja slobodna uvjerenja pri ocjeni dokaza dao valjane i dostatne razloge, jednako kao što je pravilno odbio i prijedlog tuženika za izvođenje dokaza financijskim vještačenjem jer su okolnosti na koje je tuženik predlagao izvođenje tog dokaza (koje ističe i u žalbi) utvrđene rezultatima ostalih izvedenih dokaza pa se tim dokazom ne bi utvrdilo ništa novoga ili drugačijeg od već utvrđenog, te su pobijanom presudom pravilno primijenjena i pravila o teretu dokazivanja, pa kako prvostupanjski sud nije počinio ni koju bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP), to je žalba tuženika podnesena zbog navedenog žalbenog razloga neosnovana.
7. Nisu u pravu tuženici ni kada pobijaju prvostupanjsku presudu zbog žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za pobijanje dužnikovih pravnih radnji - ugovora o darovanju od 19. prosinca 2017. sklopljen između bračnih drugova - prvotuženika kao darovatelja i drugotuženice kao obdarenice, predmetom kojeg su posebni dijelovi, E-9 (spremište od 2,89 m2) i E-27 (trosobni stan od 73,84 m2) uspostavljeni na suvlasničkim dijelovima kč. br. [katastarska čestica] u zk. ul. [broj ZK uloška] zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], utemeljen na tvrdnji da je ugovor sklopljen na štetu tužitelja jer prvotuženik zbog te pravne radnje nema dovoljno sredstava za ispunjenje tražbine koju ima prema njemu u iznosu od 777.789,09 kn s zateznom kamatom.
9. Tužba je podnesena po osnovi čl. 66. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41708, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 – dalje; ZOO) prema kojoj svaki vjerovnik čija je tražbina dospjela za isplatu i bez obzira kad je nastala, može pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je poduzeta na štetu vjerovnika. Smatra se da je pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika ako zbog nje dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine, te odredbi čl. 111. st. 3. ZOO koja regulira odgovornost jamca platca.
10. Suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski je sud ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke o predmetu spora, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene (čl. 8. ZPP), pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje:
- da je prvo tuženik SĐ kao direktor društva Soldus d.o.o. a i kao jamac platac, s tužiteljem 23. kolovoza 2013. sklopio Ugovor o ustupanju prava korištenja profila KBE, po kojem je tužitelj navedenom društvu isporučio robu i za to mu ispostavio račune (listovi 89-195 spisa), čime se prvo tuženik prema sadržaju samog ugovora, kako je to izričito navedeno u ugovoru, obvezao za tražbinu društva prema tužitelju kao jamac plataca, a i time što se radi o trgovačkom ugovoru prema kojem jamac odgovara kao jamac platac ako nije što drugo ugovoreno (a u ovom slučaju nije),
- da je Ugovor zaključen na određeno vrijeme od 5 godina, da su čl. 25. st. 1. Ugovora, da se radi osiguranja plaćanja "svih tražbina iz ovog ugovora", istodobno s potpisom i kao uvjet njegova stupanja na snagu, tvrtka obvezuje dati bjanko zadužnicu, odnosno sukladno odredbama čl. 26., zadužnicu, a prema odredbi čl. 26. st. 4. Ugovora, na ispravama iz članaka 25. stavka 1. i članka 26. stavka 1. ovog ugovora, "istodobno kad i C kao glavni dužnik, obvezu prema Profine kao vjerovniku preuzima i jamac – platac i to davanjem pisane izjave koja je po svojem sadržaju i obliku ista s izjavom Tvrtke…". Prema stavku 5. tog članka, tvrtka i jamac – platac suglasni su da se na temelju ovog ugovora, a "radi naplate bilo koje tražbine iz ugovora po njenoj dospjelosti, može neposredno provesti prisilna ovrha na cjelokupnoj njihovoj pokretnoj i nepokretnoj imovini,
- da je čl. 27. st. 5. Ugovora određeno da su tvrtka i jamci suglasni da kao dokaz o visini "bilo koje tražbine iz Ugovora ili u vezi s Ugovorom" služe poslovne knjige Profine-a i ostala dokazna sredstva kojima Profine raspolaže,
- da visina tražbine proizlazi iz računa koje je tužitelj izdao (listovi 89-195 spisa), po kojima ni društvo a ni prvo tuženik SĐ nisu ispunili novčane tražbine tužitelja u ukupnom iznosu od 777.789,09 kuna s dospijećem na pojedine iznose u razdoblju od 17. svibnja 2018. do 16. kolovoza 2018. kao i prema tužiteljevom izvodu otvorenih stavki od 29. svibnja 2018.,
- da je prvo tuženik kao darovatelj s drugo tuženicom kao obdarenicom, 19. prosinca 2017. sklopio ugovor o darovanju nekretnina navedenih u izreci presude, temeljem kojeg je izvršena i uknjižba prava vlasništva na njeno ime u zemljišnoj knjizi iste k. o.,
- da je nad društvom SOLDUS d.o.o. otvoren stečajni postupak u kojem su na ispitnom ročištu 3. svibnja 2022. ispitane sve prijavljene tražbine prema svojim iznosima i redu te su rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalne službe u Karlovcu broj 2 St- 1129/2020-50 utvrđene, pa tako među ostalima i kao tražbina II. višeg isplatnog reda, tužiteljeva tražbina iz ovog postupka od 936.191,04 kn (koji iznos osim predmetne glavnice iz ovog postupka obuhvaća i obračunatu zateznu kamatu od dospijeća pojedinih računa pa do dana otvaranja stečajnog postupka), a koju tražbinu je, kao i ostale, priznao stečajni upravitelj, dok tu tražbinu nisu osporili niti nazočni vjerovnici pa se sukladno odredbi čl. 264. Stečajnog zakona ("Narodne novine", br. 71/15 i 104/17, dalje: SZ) tražbina iz ovog postupka smatrala utvrđenom,
- da su pored tog načina utvrđivanja visine tražbine, njezino postojanje i visina proizlaze i iz iskaza prvo tuženika SĐ koji je jasno naveo da predmetno dugovanje nije sporno, kao i da ti računi nisu plaćeni,
- da predmetni računi po dospjelosti nisu plaćeni ni od strane društva ni prvo tuženika kao jamca platca, niti je bilo tko treći ispunio istu, čime obveza plaćanja nije prestala ispunjenjem prema odredbama čl. 161.-164. ZOO, ni suglasnošću volja sudionika, a ni bilo na koji drugi zakonom određen načina (čl. 160. st. 1. ZOO-a),
- da nije odlučan čl. 19. st. 2. Ugovora o ustupanju prava korištenja profila KBE ugovoreno da "Profine zadržava pravo vlasništva i nakon isporuke profila KBE, sve dok Tvrtka ne isplati cijenu u potpunosti", jer institut kupoprodaje s pridržajem prava vlasništva (čl. 462.-463. ZOO) regulira prava prodavatelja, kako prema kupcu, tako i prema kupčevim vjerovnicima ako je učinjen u obliku isprave javno ovjerovljene prije kupčeva stečaja ili prije pljenidbe stvari (čl. 462. st. 3. ZOO-a) i on prodavatelju daje ovlaštenje da raskine ugovor ako kupac dođe s isplatom u zakašnjenje (čl. 462. st. 2. ZOO) te tako kao vlasnik zatraži vraćanje stvari ali mu ne nameće i takvu obvezu, s tim što predmetni uglavci ne dovodi do prestanka obveze kupca da ugovor ispuni isplatom cijene,
- da za razlog za prestanak obveze isplatom cijene ne utječe ni izlučno pravo, odnosno pravo na vraćanje stvari kako je regulirano odredbama čl. 147. SZ,
- da obveza prvo tuženika kao jamca platca, protivno njegovim prigovorima, nije ograničena samo na tražbine koje bi se odnosile na promet za 2013. jer to ne proizlazi iz samog Ugovora, pa tako prema čl. 3. st. 1. Ugovora o ustupanju prava korištenja profila KBE ugovoren je ukupan "minimalni promet" profilima i trgovačkom robom za 2013. u visini od 2.000.000,00 kuna bez PDV-a, a stavkom 2. je ugovoreno da će se promet za naredne godine određivati dogovorno na kraju svake kalendarske godine za narednu godinu, a najkasnije do 31. prosinca svake godine. Prema odredbi čl. 23. Ugovora, "početno" najveće zaduženje tvrtke po ispostavljenim računima može iznositi do 30.000,00 kuna, koje zaduženje je moguće izmijeniti ovisno o prometu tvrtke s Profine-om i poštivanju rokova plaćanja po ispostavljenim računima. Prema članku 19. st. 1. tog Ugovora tvrtka (SOLDUS d.o.o.) je dužna za svaku isporuku robe i usluge platiti tužitelj prema ispostavljenom računu i roku navedenom u istom tom računu, u razdoblju od 5 godina na koje je ugovor zaključen, a da su ugovorne stranke imale na umu takvo ograničenje to bi isto mogle ugovoriti, a nisu, a prvo tuženik niti ne tvrdi da je opozvao jamstvo za buduće obveze (čl. 108. st. 3. ZOO),
- da se tuženici neosnovano pozivaju na oslobođenje jamčeve obveze u smislu čl. 118. ZOO,
- da je prema iskazu prvo tuženika isti 18. svibnja 2018. nazvao direktora tužitelja i obavijestio ga da je račun društva Soldus d.o.o. blokiran i to "za nekih 5 milijuna kuna", čime tužitelj u takvoj situaciji nije niti mogao zahtijevati ispunjenje od glavnog dužnika za do tada dospjele iznose, a s obzirom na visinu blokade naplata nije bila ni realna, nakon čega je tužitelj učinio ono što je mogao odnosno prijavio tražbinu prvo u predstečajnom postupku nad glavnim dužnikom (18. rujna 2018.), a zatim i u stečajnom postupku u kojem je ta tražbina i utvrđena,
- da se tuženici neosnovano pozivaju i na oslobođenje jamca zbog gubitka osiguranja iz odredbi čl. 119. ZOO jer se tužitelj nije ni morao koristiti pravom na pridržaj vlasništva, a da se time i koristio, nište ne bi prešlo na jamca, osim što bi, eventualno, i njegova obveza, kao i obveza glavnog dužnika, bila manja ali to u ovom slučaju nije niti odlučno,
- da je tužitelj, zbog činjenice stečaja nad glavnim dužnikom, postupio prema čl. 114. ZOO, osim što o prijavi nije obavijestio prvo tuženika kao jamca platca, a zbog te bi činjenice tužitelj odgovarao jamcu za štetu koju bi jamac imao zbog toga, što u ovom postupku nije odlučno već je odlučno da ta okolnost ne dovodi do prestanka obveze jamca platca, a prvo tuženik kao jamac platac mogao je u smislu čl. 143. st. 2. SZ u stečajnom postupku podnijeti zahtjev da mu se osigura iznos što će ga platiti za dužnika razmjerno iznosu koji bi mu pripao kao stečajnom vjerovniku,
- da se tuženici neosnovano pozivaju i na isključenje pobijanja iz odredbe čl. 68. ZOO jer darovanje predmetnih nekretnina nije bilo razmjerno mogućnostima prvo tuženika kao dužnika jer osim imovine koja je predmet darovanja nema nikakve druge imovine, pa kako se radi o darovanju time da je znao u smislu čl. 67. st. 3. ZOO da poduzetom radnjom nanosi štetu tužitelju, neovisno od motiva zbog kojeg je darovanje učinio, koji proizlaze iz njihovih iskaza (zbog ljubavi i pomoći koju mu je obdarenica pružala od 2010. od kada su u vezi pa do vjenčanja 14. prosinca 2017. kao svadbeni dar), prema iskazima tuženika,
- da su prema izvodu iz poslovnih knjiga tužitelja do podnošenja tužbe 29. svibnja 2018. dospjeli iznosi po računima od 17. svibnja 2018. do 27. svibnja 2018., u ukupnom iznosu od 171.128,29 kn/22.712,63 eur, a svi ostali utuženi iznosi dospjeli su nakon podnošenja tužbe od 3. lipnja 2018. do 16. kolovoza 2018. u ukupnom iznosu od 606.660,80 kuna/ 80.517,73 eur.
11. Na temelju tako utvrđenih činjenica i izvedenih zaključaka, prvostupanjski sud pravilno izvodi zaključak na kojem temelji ocjenu o osnovanosti zahtjeva – da prvo tuženik obvezujući se kao jamac platac odgovara tužitelju kao glavni dužnik za cijelu obvezu, da zbog zaključenja ugovora o darovanju prvo tuženik SĐ nema sredstava dostatnih za ispunjenje dospjele tužiteljeve tražbine, da je time navedeni pravni posao poduzet na štetu tužitelja kao vjerovnika uslijed čega je pobojan, te je pravilno primijenio odredbe čl. 66. st. 1. i 2., čl. 67. st. 3. ZOO u vezi čl. 111. st. 3. ZOO prihvativši tužbeni zahtjev za dio predmetne tražbine dospio do podnošenja tužbe u iznosu od 171.128,29 kn/ 22.712,63 eur s zateznim kamatama po stopi za trgovačke ugovore propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO.
12. Neutemeljeno tuženici u žalbi ponavljaju prigovore koje su isticali i tijekom prvostupanjskog postupka, a koje je prvostupanjski sud otklonio dajući za to valjane i dostatne razloge utemeljene na podacima predmeta, osporavajući osnovu odgovornosti prvotuženika i visinu tražbine. Naime, prvostupanjski sud je protivno prigovorima žalitelja, odgovornost prvotuženika utvrdio prema sadržaju samog Ugovora prema kojem je ugovor sklopio i kao direktor društva te istodobno i kao jamac platac. Ujedno, visinu tražbine, protivno žalbenim prigovorima tuženika kada ističu da tužitelj nije dokazao istovjetnost tražbine koju je prijavio u stečajnom postupku i tražbine iz ovog postupka, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio, ne samo prema podacima o prijavi tražbine u stečajnom postupku, već i prema priloženim računima i izvodu iz poslovnih knjiga tužitelja sukladno čl. 27. st. 5. Ugovora prema kojem su tvrtka i jamci suglasni da kao dokazi o visini "bilo koje tražbine iz Ugovora ili u vezi s Ugovorom služe poslovne knjige Profine i ostala dokazna sredstva kojima Profine raspolaže“, te iskaza samog prvotuženika koji izrijekom navodi da „predmetno dugovanje nije sporno, kao i da ti računi nisu plaćeni“, te okolnosti da je tražbina, po predmetnom Ugovoru, priznata i utvrđena u stečajnom postupku nad glavnim dužnikom, a veći utvrđeni iznos u tom postupku u odnosu na iznos iz ovog postupka, rezultat je okolnosti da je u tom postupku glavnici pribrojana kamata obračunata od dospijeća do otvaranja stečajnog postupka, dok je u ovom postupku predmet tražbine glavnica bez obračunate zatezne kamate.
13. Pored toga, protivno navodima žalbe tuženika, prvostupanjski je sud pravilno otklonio sve prigovore prvotuženika kao jamca platca u smislu čl. 114, čl. 116. st. 1. čl. 118. i čl. 119. ZOO, pa u žalbi potpuno neosnovano ističe kako se tužitelj mogao naplatiti od glavnog dužnika temeljem zadužnice prije blokade ali je to propustio učiniti svojom krivnjom, te realiziranjem izlučnog prava odnosno ugovorenog prava zadržanja na trgovačkoj robi koja se i danas nalazi u posjedu glavnog dužnika u stečaju, kao i prigovor da je zahtjev neosnovan time što u vrijeme zaključenja ugovora o darovanju obveza nije bila dospjela imajući u vidu ranija pravna shvaćanja izražena u odlukama Vrhovnog suda broj Rev-3270/14 od 14. ožujka 2018. i Rev 1068/2013 od 26. ožujka 2019. čime nije ispunjena jedna od kumulativno potrebnih materijalno pravnih pretpostavki za pobijanje ugovora o darovanju.
14. Naime, prvo tuženik ispušta iz vida da se u ovom slučaju za obvezu glavnog dužnika obvezao kao jamac i kao platac koji prema odredbi čl. 111. st. 3. ZOO odgovara tužitelju kao vjerovniku kao glavni dužnik, pa vjerovnik može zahtijevati ispunjenje obveze bilo od glavnog dužnika ili od jamca ili od obojice istovremeno, čime je riječ o solidarnom, a ne supsidijarnom jamstvu kojeg ima u vidu odredba čl. 111. st. 1. ZOO. Međutim, sve i da je riječ o supsidijarnom jamstvu, opet bi postojala odgovornost prvotuženika za ispunjenje obveze, neovisno od toga je li tužitelj prije tužbe pozivao glavnog dužnika na ispunjenje obveze i je li aktivirao ugovorena sredstva osiguranja, jer je očito da se iz sredstava glavnog dužnika tužitelj ne bi mogao naplatiti zbog blokade računa od pet milijuna kuna kako je sam prvotuženik obavijestio tužitelja prije podnošenja ove tužbe, te imajući u vidu da je nad glavnim dužnikom otvoren i zaključen stečajni postupak, te da je odlučna okolnost, pravilno utvrđena po prvostupanjskom sudu da tražbina nije podmirena niti od glavnog dužnika niti od prvotuženika, odnosno da obveza plaćanja predmetne novčane tražbine nije prestala ispunjenjem.
15. Pored toga, u odnosu na pretpostavku dospjelosti obveze za pobijanje pravne radnje dužnika, protivno navodima žalbe tuženika kojima ustraju u tvrdnji o nužnosti dospijeća tražbine u vrijeme kada je pravna radnja poduzeta, bitna je okolnost da je vjerovnik onemogućen u namirenju svoje tražbine (po njezinom dospijeću) uslijed nedostatka sredstava dužnika, koja pretpostavka je u ovom slučaju ispunjena, jer prvotuženik osim nekretnina koje su predmet ugovora o darovanju nema nikakve druge imovine, čime je tužitelju kao vjerovniku poduzetom pravnom radnjom prouzročena šteta, te da je u odnosu na činjenicu je li dospjelost nužna u vrijeme poduzimanja pravne radnje, zauzeto pravno shvaćanje na četvrtoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 24. svibnja 2021. koje glasi: "Dospjelost vjerovnike tražbine za isplatu, kao jedna od opći pretpostavki za pobijanje dužnikovih pravnih radnji poduzetih na štetu vjeronvika (čl. 66. st. 1. ZOO) mora postojati u trenutku podnošenja tužbe".
16. Sukladno naprijed navedenom, kako nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi, neosnovane žalbe tuženika valjalo je odbiti u pobijanom dijelu prvostupanjsku presudu potvrditi, te temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odlučiti kao u točki I. izreke.
17. Nadalje, osnovano tužitelj ukazuje u žalbi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo (čl. 66. st.1. ZOO) ocjenjujući neosnovanost preostalog dijela zahtjeva, kraj pravilno utvrđene činjenice – da je preostali iznos tužiteljeve tražbine dospio nakon podnošenja tužbe od 3. lipnja 2018. do 16. kolovoza 2018., odnosno do zaključenja glavne rasprave od 20. rujna 2022. u ukupnom preostalom iznosu od 80.517,73 eur/ 606.660,80 kn.
18. Prvostupanjski sud pogrešno smatra da prema naprijed navedenom pravnom shvaćanju zauzetom na četvrtoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 24. svibnja 2021., za tražbine koje su dospjele nakon podnošenja tužbe odnosno do zaključenja glavne rasprave, nije ispunjena jedna od potrebnih materijalno pravnih pretpostavki pobijanja pravne radnje dužnika.
19. Naime, navedeno pravno shvaćanje dano je kao odgovor na pitanje je li jedna od pretpostavki za pobijanje pravnih radnji dužnika dospjelost tražbine vjerovnika u vrijeme poduzimanja pravnih radnji dužnika, a postavljeno pitanje niti odgovor na isto ne odnosi se na situaciju dospjelosti tražbine nakon podnošenja tužbe odnosno do zaključenja glavne rasprave, pa naprijed navedenom pravnom shvaćanju građanskog odjela Vrhovnog suda od 24. svibnja 2021. u primjeni čl. 66. st. 1. ZOO, ne bi bilo nepodudarno shvaćanje ovog suda prema kojem je ispunjena pretpostavka pobijanja predmetne pravne radnje i za tražbine koje su, kao u ovom slučaju, dospjele do zaključenja glavne rasprave u smislu odredbe čl. 326. st. 1. ZPP koja propisuje da sud može naložiti tuženiku da izvrši određenu činidbu ako je ona dospjela do zaključenja glavne rasprave.
20. Budući je tražbina tužitelja i u predmetnom dijelu postojala u trenutku zaključenja glavne rasprave, kao trenutak za koji je nužno da se odnosi izreka prvostupanjske presude, kako to tužitelj osnovano ukazuje u žalbi, ispunjene su sve pretpostavke za pobijanje ugovora o darovanju i za preostali naprijed navedeni iznos. Naime, odlučna okolnost u ovom postupku je da je tužitelj kao vjerovnik onemogućen u namirenju svoje tražbine (po njezinom dospijeću) uslijed nedostatka sredstava dužnika, koja pretpostavka je u ovom slučaju ispunjena, jer prvotuženik osim nekretnina koje su predmet ugovora o darovanju nema nikakve druge imovine, čime je tužitelju kao vjerovniku sklopljenim ugovorom o darovanju prouzročena šteta i u odnosu na taj dio tražbine, slijedom čega je ugovor o darovanju pobojan i za navedeni iznos tražbine. Osobito time, jer bi u protivnom tužitelj morao podnijeti novu tužbu, protiv istih tuženika, odmah po pravomoćnom okončanju ovog postupka, što je nepotrebno, jer je i taj dio tužbenog zahtjeva postojao u vrijeme za koje je nužno da se odnosi izreka prvostupanjske presude u ovom postupku (dan zaključenja glavne rasprave).
21. Jednako tako, protivno navodima žalbe tuženika kojima ukazuju na raniju sudsku praksu glede dospjelosti tražbine, ističe se da i ranija pravna shvaćanja nisu protivna naprijed navedenom, pa tako je u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev- 1008/05-2 od 24. siječnja 2006. izneseno pravno shvaćanje prema kojem "Svaki vjerovnik čije je potraživanje dospjelo za isplatu, i bez obzira kad je nastalo, može pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je poduzeta na štetu vjerovnika" a isto takvo shvaćanje izneseno je i u odluci broj Rev-1379/09 od 12. listopada 2011.
22. Kako je slijedom toga, na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje za dio tražbine u iznosu od 80.517,73 eur/ 606.660,80 kn (čl. 8. ZPP), prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 66. st. 1. ZOO, ostvaren je istaknuti žalbeni razlog, slijedom čega je prihvaćanjem osnovane žalbe tužitelja prvostupanjsku presudu valjalo preinačiti i temeljem odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP odlučiti kao u točki II. izreke ove presude.
23. Odluka iz točke III. izreke temelji se na odredbi čl. 166. st. 2. ZPP budući je zbog preinake prvostupanjske presude trebalo odlučiti o troškovima cijelog postupka. Kako je tužitelj time uspio u postupku u cijelosti (čl. 154. st. 1. ZPP) troškovi potrebni za vođenje parnice (čl. 155. st. 1. ZPP) utvrđuju se u visini prema popisu troška tužitelja (list 440 spisa) u okviru njegovog zahtjeva za svaku radnju od po 9.333,48 kn uključujući i porez na dodanu vrijednost (čl. 2. st. 1. i čl. 164. st. 2. ZPP) za: sastav tužbe, podneska od 9. svibnja 2019., zastupanje na ročištima od 4. rujna 2018., 12. veljače 2019., 18. listopada 2019., sastav žalbe od 13. prosinca 2019., zastupanje na ročištima od 14. ožujka 2022., 10. lipnja 2022., 28. lipnja 2022. i 20. rujna 2022. i sastav podneska od 31. kolovoza 2022. od po 9.333,48 kn ili ukupno 102.668,28 kn, plaćenu pristojbu tužbe i žalbe od 13. prosinca 2019. od po 5.100,00 kn, pristojbe žalbe i presude od 15.100,00 kn (list 371-377 spisa), ili ukupno 127.968,28 kn/16,984,31 eur, sastav predmetne žalbe 972 boda prema vrijednosti predmeta sporan označen u tužbi sukladno Tbr. 7.toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/2023 – dalje: Tarifa), što pomnoženo s vrijednošću boda od 2,00 eur (Tbr. 54 Tarife) i porez na dodanu vrijednost od 25% (Tbr. 46. Tarife) iznosi 2.430,00 eur, te plaćenu pristojbu presude od 1.327,22 eur. Slijedom toga, parnični trošak tužitelja ukupno iznosi 20.741,53 eur a isti su obvezni naknaditi tuženici s zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude.
U Šibeniku 25. ožujka 2025.
PREDSJEDNIK VIJEĆA:
Goran Stošić
