REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli - Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola

Poslovni broj: Gž Ob-35/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Zorana Šarića, predsjednika vijeća, Mirne-Nade Terlević Sebastijan, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Miroslava Ružića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OS, OIB: [osobni identifikacijski broj], O, [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Bojan Doneski, Perica Medaković, Nera Panjkret, Antonio Mihoci i Kristina Burcar Štargl, odvjetnici u Garešnici, protiv tuženice GS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Zlatko Gregurić, Tatjana Figač-Gregurić, Hrvoje Mladinić, odvjetnici u Bjelovaru, uz sudjelovanje maloljetnog djeteta KS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa poseban skrbnik DS iz Centra za posebno skrbništvo, Podružnica Virovitica, Virovitica, Trg Ljudevita Patačića 1, radi izmjene odluke s kojim roditeljem će maloljetno dijete stanovati, ostvarivanja osobnih odnosa djeteta s roditeljem s kojim dijete ne stanuje te određivanja uzdržavanja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj P Ob- 177/2024-24 od 30. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 25. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

i

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužitelja te se potvrđuju presuda i rješenje Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj P Ob-177/2024-24 od 30. siječnja 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom, točkom I., odbijen je, kao neosnovan, zahtjev tužitelja za mijenjanje odluke iz točke II. presude Općinskog suda u Bjelovaru, broj P- 1062/2013-25 od 16. srpnja 2014. na način da će maloljetno dijete stranaka LS živjeti s ocem OS (1.); odluke iz presude Općinskog suda u Bjelovaru, broj P Ob-8/2021-43 od 11. kolovoza 2022., na način koji će sud utvrditi nakon provedenog postupka sukladno čl. 413. Obiteljskog zakona (2.); odluke iz točke IV. presude Općinskog suda u Bjelovaru, broj P-1062/2013-25 od 16. srpnja 2014., na način da je tužena GS dužna za uzdržavanje KS doprinositi iznos od 230,00 eura mjesečno, počevši od dana podnošenja tužbe pa dok za to budu ispunjeni zakonski uvjeti, s time da je dospjele obroke dužna platiti odjednom, u roku od 15 dana, a buduće obroke kako budu dospijevali, mjesečno unaprijed, najkasnije do 15.-og u mjesecu, sve sa zakonskom zateznom kamatom, na tekući račun tužitelja OS (3.) te za nalaganje tuženici da tužitelju nadoknadi parnični trošak postupka sa zateznim kamatama po propisanoj kamatnoj stopi, u roku od 15 dana (4.).

1.1. Prvostupanjskim je rješenjem odbačen zahtjev tužitelja od 24. siječnja 2025. za preotvaranje glavne rasprave od 13. siječnja 2025. (I.) te je naloženo tužitelju naknaditi tuženici parnične troškove u iznosu od 500,00 eura, sve u roku 15 dana.

2. Protiv presude i rješenja pravovremenu žalbu podnio je tužitelj iz svih žalbenih razloga. Smatra da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 117/2003., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023., dalje: ZPP), budući da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, a ima i nedostatke zbog kojih se ne može ispitati jer je izreka presude nerazumljiva i proturječna obrazloženju. Pored navedenog, prvostupanjski sud je počinio i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 8. ZPP-a, budući da pobijanu presudu nije donio na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno. Djetetu nije dana mogućnost da izrazi svoje mišljenje jer mu je postavljen poseban skrbnik koji se tijekom postupka sudu obraćao samo paušalnim podnescima i nije bio prisutan niti jednom ročištu, a priklanjao se mišljenju Hrvatskog zavoda za socijalni rad Bjelovar, bez neposrednog djelovanja. Tužitelj je tijekom postupka predlagao da se dijete sasluša putem posebnog skrbnika, posebno uzimajući u obzir da je, nakon što je saslušano kod Hrvatskog zavoda za socijalni rad Bjelovar, popustio u školi na način da je imao loše vladanje, nije ispunjavao svoje školske obveze, a što je tužitelj dokazao dostavom bilješki iz e-dnevnika. Shvaćanje djece kao neovisnih pravnih subjekata kojima su priznata izvorna ljudska prava osnova je Konvencije o pravima djeteta, a koja sadrži i načelo slobode iznošenja mišljenja (članak 12.) koje se odnosi na pravo djeteta da aktivno sudjeluje u rješavanju svih pitanja koja utječu na njegov život, uključujući i to da bude saslušano u svakom pravnom postupku koji se na njega odnosi. Iako su u par navrata u spis dostavljena očitovanja Osnovne škole Ivana Viteza Trnskog, [adresa], iz sadržaja istih je vidljivo da se razrednik i ravnatelj ponavljaju, a sadržaj je suprotan stvarnom stanju, a nisu dali očitovanja koja su od njih zatražena. Smatra da se ta kontradiktornost mogla otkloniti njihovim saslušanjem, kako je predlagao, a prvostupanjski sud to bezrazložno odbio. Uz žalbu dostavlja izvješće o ocjenama od 12. veljače 2025. godine za prvo polugodište školske godine 2024./2025. iz kojeg je vidljivo da mlt. KS ima negativne ocjene iz više predmeta. Iz socijalne anamneze i mišljenja Hrvatskog zavoda za socijalni rad Bjelovar vidljivo je da su stručni radnici podnijeli policiji obavijest o tvrdnjama mlljt. KS da su ga udarale baka i mama, a tužitelj je dostavio u spis potvrdu Policijske uprave Bjelovarsko- bilogorske, PP Bjelovar iz koje je vidljivo da je tužitelj zajedno s mlt. KS pristupio u prostorije PP Bjelovar i da su prijavili njegovo moguće zanemarivanje, što prvostupanjski sud ignorira. S obzirom na navedeno, sud je bio dužan ponovo saslušati mlljt. KS putem posebnog skrbnika koji je dužan štititi interese djeteta u postupku i koji bi onda mogao dati svoje stručno mišljenje o predmetu. To posebno jer je i prvostupanjski sud u više navrata u presudi istaknuo da su tužitelj i tuženica u roditeljskom konfliktu te tužitelj smatra da je mišljenje posebnog skrbnika u ovom postupku bilo bitno i prijeko potrebno. Trebao je provesti detaljnu analizu cjelokupne obiteljske situacije, posebno čimbenika koji se tiču činjenične, emotivne, psihološke prirode, a na koje je tužitelj tijekom postupka ukazivao nizom materijalnih dokaza. Stoga je ostvaren žalbeni razlog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja jer je prvostupanjski sud odlučne činjenice pogrešno utvrdio, a određene propustio utvrditi. Zato niti odluka o troškovima parničnog postupka nije na zakonu osnovana. Budući da je u konkretnom slučaju počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka, činjenično stanje ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno, došlo je i do pogrešne primjene materijalnog prava na štetu tužitelja. Predlaže preinačenje pobijane presude i rješenja u smislu žalbenih navoda ili podredno ukidanje odluka i vraćanje predmeta na ponovno odlučivanje. Traži trošak sastava žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je izmjena ranije odluke o roditeljskoj skrbi i to o daljnjem stanovanju mlt. KS (točka II. presude Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj P Ob-8/2021-43 od 11. kolovoza 2022.) i o održavanju osobnih odnosa s roditeljem kod kojeg ne živi te o njegovom uzdržavanju (točke III. i IV. iste presude). Tužitelj tvrdi da su se okolnosti bitno izmijenile jer tuženica ne surađuje s njim oko odgoja djeteta, odnosi između djeteta i majke su znatno narušeni te nemaju nikakvu komunikaciju; dijete je popustilo u školi i kod majke ne obavlja ni osnovnu higijenu, a tuženica dijete učestalo i tuče, primjenjuje neprikladne odgojne metode, zbog čega je protiv nje podnio i kaznenu prijavu.

6. Prvostupanjski sud odbio je tužbeni zahtjev tužitelja uz zaključak kako se nisu izmijenile okolnosti na temelju kojih je donesena ranija presuda o roditeljskoj skrbi od donošenja ranije odluke i da će se izvršavanjem ranije odluke u pogledu nastavka stanovanja s majkom uz kontinuirano ostvarivanje osobnih odnosa djeteta s ocem, kako je to bilo i do sada, uz podršku i pomoć oba roditelja koju je imao i do sada, postupati u skladu s dobrobiti mlt. KS kod kojeg se zbog konflikta roditelja razvio konflikt lojalnosti prema njima, na način da želi ugoditi svakome od njih ne želeći ih povrijediti. Ističe kako bi roditelji, uz nastavak provođenja dosadašnje odluke, trebali za dobrobit mlt. KS, doprinositi jačanju vlastitih roditeljskih kvaliteta, a izbjegavati destrukciju ionako osjetljivog odnosa s djetetom, imajući u vidu osjetljivu dob djeteta, što će omogućiti djetetu potpun i skladan razvoj osobnosti.

7. Takva odluka prvostupanjskog suda pravilna je i zakonita.

8. Prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a) na koje ukazuje žalitelj. Naime, u presudi su navedeni jasni razlozi o odlučnim činjenicama te ona nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Izreka presude je jasna, razumljiva i ne proturječi obrazloženju.

8.1. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP- a u vezi s čl. 8. ZPP-a. Protivno žalbi žalitelja, prvostupanjski sud je odluku donio utvrđenjem odlučnih činjenica na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno. Također, sud je prema odredbi čl. 220. ZPP-a ovlašten odlučivati koje će dokaze izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica pa odbijanjem prijedloga tužitelja za provedbu onih dokaza za koje smatra da nisu odlučni za pravilno rješenje spora nije počinjena spomenuta bitna povreda odredaba postupka. Naveo je i razloge zbog kojih nije potrebno, cijeneći sve utvrđene odlučne činjenice, dodatno saslušavati dijete putem posebnog skrbnika, koje prihvaća i ovaj sud.

9. Protivno žalbi tužitelja, mlt. KS u više je navrata omogućeno izražavanje mišljenja o tome kod kojeg roditelja bi želio nastaviti živjeti i o održavanju susreta i druženja s drugim roditeljem, kako to jasno proizlazi iz sadržaja socijalne anamneze i mišljenja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Bjelovar (prvi put pozvan po spomenutom Zavodu i dopraćen od strane majke kada je prihvatio komunikaciju i razgovor nasamo, drugi put 23. kolovoza 2024. dopraćen po ocu OS i saslušan i treći put 1. listopada 2024. pozvan po Zavodu i saslušan) i iskaza psihologinje ZS. Time je mlt. KS omogućeno izražavanje mišljenja u nazočnosti stručne osobe, dipl. psihologa ZS i mag.act.soc. ES u skladu s odredbom čl. 360. st. 1., 2. i 6. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj 103/2015., 98/2019., 47/2020. i 49/2023., dalje: ObZ).

9.1. Naime, prema odredbi čl. 360. st. 1. ObZ-a u postupcima u kojima se odlučuje o osobnim i imovinskim pravima i interesima djeteta sud će omogućiti djetetu da izrazi svoje mišljenje, osim ako se dijete tome protivi. St. 2. propisano je kako će sud omogućiti djetetu da izrazi mišljenje na prikladnom mjestu i u nazočnosti stručne osobe, ako procijeni da je to, s obzirom na okolnosti slučaja, potrebno. St. 6. je propisano da obvezu obavještavanja djeteta iz st. 5. tog članka imaju posebni skrbnik djeteta, sud ili stručna osoba centra za socijalnu skrb, ovisno o okolnostima slučaja, o čemu je dužan sud voditi računa. Omogućeno izražavanje mišljenja mlt. KS zato ne mijenja okolnost što posebni skrbnik nije pristupio na ročište pred sudom, već je samo podneskom, nakon što mu je dostavljena socijalna anamneza i mišljenje, izjavio kako je suglasan s mišljenjem Zavoda za socijalni rad od 22. listopada 2024. Nesporno je, pritom, pravo djeteta da bude uključeno u postupak kada se odlučuje o njegovim pravima i interesima. U tom smislu mu je i postavljen poseban skrbnik u ovom postupku. Točno je da posebni skrbnik nije bio prisutan na ročištu, ali mu je dostavljena socijalna anamneza i mišljenje stručnog tima Hrvatskog zavoda za socijalni rad i o njoj se jasno očitovao, a svoj izostanak na ročištu opravdao je nemogućnošću pristupa zbog poslovnih obveza, što je sud prihvatio. Unatoč tome, kao i činjenici da se poseban skrbnik prema odredbama ObZ-a mora aktivno uključiti u postupak, time nije došlo do situacije onemogućavanja mlt. KS u sudjelovanju u postupku te u izražavanju svog mišljenja niti su time kršene odredbe Konvencije o pravima djece („Narodne novine“ Međunarodni ugovori broj 12/1993., 20/1997.) i Konvencije o kontaktima s djecom („Narodne novine“ Međunarodni ugovori broj 7/2008.) na koje se poziva žalitelj.

10. Prvostupanjski sud je, nakon dovoljne raspravljenosti ove pravne stvari, na potpuno i pravilno utvrđeno odlučno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo odbivši tužbeni zahtjev tužitelja.

11. Pravilno je, nakon dovoljne raspravljenosti ove pravne stvari, savjesne i brižljive ocjene dokaza pojedinačno i u njihovoj međusobnoj vezi, utvrdio sljedeće odlučne činjenice:

- da je presudom Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj P-1062/2013-25 od 16. srpnja 2024. razveden brak stranaka i odlučeno da mlt. KS nastavi stanovati s tuženicom, a da s tužiteljem ostvaruje osobne odnose uz doprinos za uzdržavanje djeteta;

- da je rješenjem poslovni broj R1 Ob-180/2015-8 od 10. ožujka 2016. izmijenjena odluka u odnosu na ostvarivanje osobnih odnosa tužitelja s djetetom;

- da je presudom Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj P Ob-8/2021 od 11. kolovoza 2022. donesena nova odluka o ostvarivanju osobnih odnosa tužitelja s mlt. KS kojom je ujedno odbijen zahtjev tužitelja da dijete stanuje s njim, a da s tuženicom ostvaruje osobne odnose i da tuženica doprinosi za uzdržavanje djeteta s time da je u tom postupku i sudac razgovarao s maloljetnim djetetom te je utvrđeno da su tužitelj i tuženica u poremećenim odnosima, gotovo ne komuniciraju, vrlo rijetko u vezi djeteta te je kod njih, a posebno tužitelja, prisutna izražena nesposobnost u potpunosti razdvojiti partnersku od roditeljske uloge, što se očituje u iznošenju negativnosti prema tuženici i niz prijava tužitelja protiv tuženice temeljem kojih nisu utvrđeni elementi kaznenih djela ili prekršaja, a maloljetno dijete od rođenja neprekidno živi s tuženicom kao majkom, a s tužiteljem ostvaruje osobne odnose, dok nije utvrđeno da bi dijete bilo razvojno i životno ugroženo u zajednici u kojoj živi s majkom; da iz navoda saslušane psihologinje i socijalnog radnika u tom postupku koji su dali i stručni nalaz, proizlazi kako je tuženica, kao majka, osigurala potrebne adekvatne materijalne uvjete i kod nje nisu utvrđeni nikakvi neadekvatni uvjeti u kojima živi dijete, dijete ima i prostor za igru i prostor za pisanje zadaće, nije bilo zamijećeno da bi dijete bilo neuredno niti su takav podatak dobili iz škole, a prilikom obilaska na terenu nije bilo primijećeno da bi u kući u kojoj živi dijete s majkom i ostali članovi obitelji bilo neuredno te je utvrđeno je da majka brine o higijeni prostora; da ne postoje nikakvi ugrožavajući elementi na strani majke koji bi utjecali na život i zdravlje djeteta, njegovu stabilnost, pravilan rast i razvoj, a niti je tužitelj suprotne tvrdnje dokazao, dok činjenica da dijete voli biti s ocem i u obitelji oca ukazuje kako je djetetu svakako potrebna ljubav, pažnja i prisutnost i oca, što se i realizira kroz ostvarivanje osobnih odnosa djeteta i oca, a pritom ne umanjuje roditeljske kapacitete tužene kao majke niti ima značaj da su ispunjeni uvjeti da dijete stanuje s ocem jer je tuženica usmjerena na roditeljski odnos, prepoznavanje potreba djeteta i odgovaranje na te potrebe, vodi brigu o djetetu i o svim njegovim svakodnevnim potrebama, kao i o potrebama manje dvoje djece, s time da kod tuženice nisu utvrđene nikakve nepravilnosti u izvršavanju roditeljske skrbi te je dijete nasamo izrazilo želju ostati stanovati s majkom;

- da se između maloljetnog djeteta i tužitelja vodio parnični postupak radi povećanja iznosa uzdržavanja u predmetu Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj P Ob- 129/2024, a u kojem je postignut sporazum oko visine povećanog iznosa uzdržavanja te načina otplate dospjelih, a neplaćenih obroka uzdržavanja, da tužitelj plaća za uzdržavanje maloljetnog djeteta iznos od 180,00 eura od podnošenja tužbe do kraja 2024., a nakon toga iznos od 200,00 eura mjesečno, a nije sporno da je tuženica nezaposlena, da ima troje djece, da je jedno od djece s posebnim potrebama, da prima naknadu, dječji doplatak, a da je tužitelj zaposlen i ima obvezu uzdržavanja još jednog djeteta;

- da se slični prigovori tužitelja u odnosu na ostvarivanje roditeljske skrbi tuženice ponavljaju i u aktualnom postupku te niti u ovom postupku nije priložio dokaz o postojanju loših higijenskih uvjeta kod tuženice ili nehigijeni djeteta ili počinjenju nasilja nad djetetom s obzirom da se protiv tuženice ne vodi nikakav postupak;

- da su ZS, dipl. psiholog i BS, socijalni radnik, oboje iz Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Bjelovar, u više navrata omogućili mlt. KS iskazivanje mišljenja o sadržajima roditeljske skrbi (konkretno, o nastavku stanovanja kod majke ili odlasku ocu na stanovanje), kako to proizlazi iz socijalne anamneze, a o tome su obavili i razgovore s roditeljima mlt. KS;

- da prema mišljenju stručnog tima Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Bjelovar roditelji od djetetovog rođenja ni jednom nisu postigli dogovor o roditeljskoj skrbi zbog konfliktnosti njihovog odnosa, već je odluku uvijek donosio sud, a sudjelovanje u Obiteljskom centru ni razgovori u Područnom uredu Bjelovar nisu ih potaknuli na bolju suradnju oko sina i fleksibilniji odnos, zbog čega je mlt. dijete više puta bilo uključeno u sudski postupak i svaki put bi se utvrdilo kako je zbog takve njihove loše komunikacije nezadovoljan, kao i zbog nepovjerenja koje iskazuju jedno drugome, ali i kako voli svoje roditelje, pokušava im udovoljiti, ne razočarati ih, posebno na način da im govori ono što prepoznaje da oni žele čuti, pri čemu postoji činjenica da ga je otac samoinicijativno doveo na razgovor 23. kolovoza 2024., a sadržaj onog što je ispričao potvrđuje upravo utjecaj oca na njegov iskaz jer dijete interpretira neke situacije kod majke kod kojih se prepoznaje utjecaj oca, a da djetetova izjava da je otac rekao otići u Njemačku ako on ne bude živio s njim, govori o tome da je na dijete stavio odgovornost za posljedice te odluke, što je neprimjereno i štetno, a da je i zbog toga stručni tim predložio odbijanje zahtjeva oca;

- da prema ispisu predmeta s ocjenama i bilješkama izvješću Osnovne škole Ivana Viteza Trnskog od 29. studenog 2024. i dopuni izvješća te škole od 7. siječnja 2025. mlt. KS nije odličan učenik, ali uredno i redovito pohađa nastavu i postiže dobar uspjeh i redovito izvršava školske obveze, nosi školski pribor i materijale za nastavu, ne dolazi u sukobe i svađe s drugim učenicima i učitelji se ne žale na njegovo ponašanje, s time da su roditelji na roditeljskom sastanku 14. rujna 2023. upoznali razrednika s obiteljskom situacijom i načinom ostvarivanja osobnih odnosa djeteta s ocem te iskazali spremnost na suradnju, kada su razmijenjeni i telefonski brojevi, ali da na drugom roditeljskom sastanku nisu bili dok je na trećem roditeljskom sastanku bila samo majka, dok su se oba roditelja tijekom godine informirala o odgojno obrazovnom radu djeteta, a u 2024. se nisu pojavili na roditeljskom sastanku, da otac od početka nastave 2024. nije dolazio na informacije niti se informirao, a majka je dva puta 9. listopada i 5. studenog 2024. telefonski informirala o učenju i ponašanju djeteta i zamolila razrednika da ju nazove ako uoči promjene u djetetovom učenju i ponašanju;

- da je psihologinja ZS iz stručnog tima Hrvatskog zavoda za socijalni rad - Područni ured Križevci, utvrdila u razgovoru s mlt. KS kako ne želi razočarati roditelje, već iskazuje nerealnu želju da roditelji žive skupa, iako je svjestan da to nije moguće, s obzirom na to da roditelji imaju i drugu djecu i nove partnere, a da je spontano kroz razgovor naveo i da mu je otac spomenuo ako ne dođe kod njega živjeti, da će on otići u Njemačku, što je kod mlt. KS izazvalo strah da će rijetko viđati oca pa je iz tog razloga rekao da bi pristao ići kod oca živjeti, a mamu bi onda viđao kao što tatu sada viđa te da je tužitelj mlt. KS u ljeto 2024. doveo bez najave da nešto kaže, a to se odnosilo na situaciju koju je dijete opisalo da je majka vikala na njega i baka (mama od mame), da ga je baka pljusnula, što je njegova mama i odobrila, da je o tome poslana obavijest policiji, no nisu dobili nikakve informacije o postupanjima po tome niti informaciju je li dijete bilo na razgovoru, a tužitelj je nazvao oko Nove Godine ponovno kako bi informirao da je mlt. dijete čuvalo svojeg polubrata i polusestru, dok je za to vrijeme majka bila hospitalizirana u bolnici, a očuh se bavio "kolinjem", kada se informirao i može li dijete biti kod njega za vrijeme dok je majka u bolnici, a ne kod majčine rodbine na što mu je pozitivno odgovoreno, s time da ih tuženica nije obavještavala ih po postupanjima oca;

- da iz iskaza psihologinje ZS proizlazi da je ona obavljala razgovor s mlt. djetetom te da prilikom prvog razgovora s njim, kada ga je otac samoinicijativno doveo, dijete navodilo prigovore protiv majke i bake po mami, dok u drugom razgovoru u listopadu 2024. dijete nije navodilo takve događaje niti se vraćao na iste, da se iz nekih navoda djeteta može vidjeti utjecaj oca, u situaciji kada navodi da se ne zna na što ide iznos koji otac plaća za uzdržavanje, a majka plaća nokte 20,00 eura jer nije uobičajeno da dijete te dobi razmišlja o visini uzdržavanja niti na koji način majka sebe uređuje i s kojim novcima; da je mlt. KS sam priznao da ima probleme u školi jer se nedovoljno trudi, a da majka traži da sam se potrudi, dok otac i njegova supruga s njime vježbaju pa na taj način se može zaključiti da dijete želi iskazati da ima veću pomoć od oca kod učenja, iako je pristup oba roditelja u odnosu na djetetovo učenje korektan, a nije bilo potrebe da se u vezi toga s roditeljima obavlja poseban razgovor;

- da iz iskaza navedenih stručnih osoba proizlazi da se mlt. KS ne boji svojih roditelja, već ih svojom izjavom s kime bi živio ne želi povrijediti, činjenica da je djetetu rečeno da bi otac mogao otići u Njemačku ga je uplašila da oca neće viđati i da je zato rekao da bi pristao živjeti s ocem; da roditelji i dalje imaju narušenu komunikaciju te da izmjena odluke o roditeljskoj skrbi ne bi u bitnome doprinijela niti promjeni pristupa u odgoju djeteta niti u njihovom načinu razmjene informacija oko djeteta pa smatraju da nije potrebno mijenjati ranije donesenu odluku;

- da je tužitelj, što nije sporno, u više navrata podnosio kaznene prijave protiv tuženice, kao što je i tuženica jednom i njega kazneno prijavila, ali se protiv tuženice ne vodi neki kazneni ili prekršajni postupak, ali da iz socijalne anamneze i mišljenja stručnog tima Hrvatskog zavoda za socijalni rad, ali i drugih izvedenih dokaza, ne proizlazi da bi na strani bilo kojeg roditelja postojale okolnosti koje bi dovodile u pitanje njihove roditeljske kompetencije.

12. Tako utvrđeno odlučno činjenično stanje prihvaća i ovaj sud, budući da proizlazi iz izvedenih dokaza u postupku, kako materijalnih (dostavljenih isprava i isprava o provedenim radnjama), tako i iz iskaza saslušanih svjedoka, ali i stranaka.

13. Prvostupanjski sud je na tako utvrđeno odlučno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo odbijanjem tužbenog zahtjeva tužitelja, sadržajno pravilno na temelju odredbe čl. 113. u vezi s čl. 104. ObZ-a.

14. Prema odredbi čl. 113. ObZ-a u slučaju bitno promijenjenih okolnosti u odnosu na one koje su postojale u vrijeme donošenja prethodne odluke, sud će na prijedlog roditelja, djeteta ili centra za socijalnu skrb donijeti novu odluku s kojim će roditeljem dijete živjeti te o susretima i druženju djeteta s drugim roditeljem, a po potrebi i o drugim sadržajima roditeljske skrbi. Te pretpostavke se u konkretnom slučaju nisu ispunile.

14.1. Dakle, o bitno promijenjenim okolnostima zbog kojih je potrebno izmijeniti postojeću odluku o tome s kojim će roditeljem mlt. dijete živjeti (posljedično i druge odluke) odlučuje sud. Stranke nesporno dovoljno i konstruktivno ne surađuju oko odgoja djeteta, ali se ne radi o novoj okolnosti koja bi se mogla staviti na teret majke. Stranke očito nedovoljno rade na svojim odnosima, unatoč pruženoj institucionalnoj pomoći, pa to ne može ni dovesti do izmjene traženih odluka, a ne radi se o odgojnim propustima koji bi, barem za sada, opravdavali druge mjere. Također, tužitelj nije dokazao da postoje znatno narušeni odnosi između djeteta i majke i da između njih nema komunikacije. Naprotiv, utvrđeno je kako se mlt. KS slaže s majkom, njenim novim partnerom i ostalom djecom (kao i s ocem i njegovom suprugom i djetetom). Eventualno popuštanje mlt. KS u školi ne može se dovesti u vezu s nekakvim zanemarivanjem djeteta u fizičkom, higijenskom ili emotivnom smislu od strane majke, a mlt. KS i sam primjećuje da se nedovoljno trudi. No, unatoč tome, vrlo dobar je učenik, bez značajnih prigovora od strane nastavnika i bez konflikata s drugom djecom.

14.2. Stoga, utvrđene činjenice ne ukazuju da bi u odnosu na raniju odluku o roditeljskoj skrbi presudu poslovni broj P Ob-8/2021 od 11. kolovoza 2022. neke, tada utvrđene okolnosti, prestale postojati ili da je došlo do njihove značajne promjene koje bi utjecale ili mogle utjecati na daljnju dobrobit mlt. KS, odnosno štetiti njegovoj dobrobiti.

15. Sud prvog stupnja se pravilno pri odlučivanju o zahtjevu rukovodio najboljim interesima mlt. djeteta i pravilima o zaštiti djeteta koja su, između ostalog, propisana odredbom čl. 3. i 12. Konvencije o pravima djeteta (usvojena na 44. zasjedanju Opće skupštine Ujedinjenih naroda 20. studenog 1989. – Rezolucija broj 44/25, a koja je stupila na snagu 2. rujna 1990.), vodeći računa o najboljem interesu djeteta i omogućivši mlt. KS slobodno izražavanje svojih stavova o traženoj izmjeni roditeljske skrbi (stvarima koje se na njega odnose), uz njihovo uvažavanje u skladu s dobi i zrelošću djeteta. U smislu citiranih odredbi ObZ-a, odredbi Konvencije o pravima djeteta, a koja je u pravni poredak Republike Hrvatske preuzeta na temelju notifikacije o sukcesiji ("Međunarodni ugovori" broj 12/1993. i 20/1997. – dalje: Konvencija) te odredbi Konvencije o kontaktima s djecom ("Narodne novine" Međunarodni ugovori broj 1/2009.) dijete ima pravo na život sa svojim roditeljima u skladu sa svojom dobrobiti, a ako živi odvojeno od roditelja ima pravo na susrete i druženja s tim roditeljima (čl. 4. Konvencije o kontaktima s djecom). Radi se, prije svega, o zakonskim i konvencijskim pravima djeteta, ustanovljenima radi dobrobiti djeteta pa je ta dobrobit imperativ prilikom određivanja, između ostalog, i stanovanja djeteta s jednim od roditelja i načina izvršavanja roditeljske skrbi, kao i određivanja susreta i druženja djeteta s roditeljem koje ne živi s djetetom, kako je pravilno navedeno i u pobijanoj presudi.

16. Valja reći kako bi stranke, kao roditelji mlt. KS, trebale imati na umu da njihov međusobni odnos, kao roditelja, ima najvažniji utjecaj na emocionalno stanje djeteta te da je zdrava komunikacija roditelja usmjerena isključivo prema djetetu temelj za pravilan psihološki i emocionalni razvoj djeteta koje osjeća svaki stres i neslaganje roditelja, a što se snažno može odraziti i na njegov sadašnji u kasniji razvoj u svim segmentima njegovog života. Iz iskaza roditelja proizlazi da oba roditelja pokazuju interes i volju da brinu o djetetu, a zapravo ih samo njihovi međusobno narušeni odnosi sprječavaju da zajednički donose konstruktivne i za njihovo dijete najbolje odluke. Oba se roditelja zato trebaju zato potruditi usavršiti svoje komunikacijske vještine na način da ravnopravno sudjeluju u donošenju odluka važnih za odgoj djeteta, kao i da poštuju i uvažavaju želje i stavove i drugog roditelja.

17. Slijedom navedenog, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda kako ne postoji osnova za traženu izmjenu odluke o roditeljskoj skrbi, ujedno i za odluku o izmjeni odluke o uzdržavanju, zbog čega je odbijena žalba tužitelja i potvrđena presuda suda prvog stupnja prema odredbi čl. 368. st. 1. ZPP-a.

18. Pravilno je prvostupanjski sud odlučio i odbacivanjem zahtjeva tužitelja za preotvaranje glavne rasprave održane kod suda prvog stupnja 13. siječnja 2025. te odlukom o trošku. Pritom, pravilno zaključuje kako na strankama nije inicijativa za preotvaranje glavne rasprave jer prema odredbi čl. 305. ZPP-a sudac pojedinac može odlučiti o ponovnom otvaranju glavne rasprave ako utvrdi da je to potrebno radi dopune postupka ili razjašnjenja pojedinih važnijih pitanja. Pravilno je odlučeno i o troškovima postupka prema odredbi čl. 366. ObZ-a i čl. 154. st. 1. i 151. st. 3. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023., dalje: Tarifa), Tbr. 7. toč. 2. i 46. i 54. Tarife. Zato je i pobijano rješenje valjalo potvrditi, a odbiti žalbu tužitelja, sve prema odredbi čl. 380. toč. 2. ZPP-a.

U Puli 25. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća

Zoran Šarić