REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1092/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NZ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po punomoćnicima Krunoslavu Vukalović, odvjetniku iz Varaždina i Krešimiru Loboja, odvjetniku iz Zagreba, protiv prvotuženika OZ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Ivici Pezi, odvjetniku iz Zagreba, drugotuženika BZ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Ines Margetić, odvjetnici iz Zagreba i trećetuženika Gold partner d.o.o. (OIB: 41267844051), Zagreb, Klaićeva 23, zastupanog po punomoćnici Lei Kalda, odvjetnici iz Zagreba, radi utvrđenja vlasništva, izdavanja tabularne isprave i naknade štete, odlučujući o prijedlozima tužitelja i prvotuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-362/2024-3 od 19. studenoga 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 724/18-70 od 10. siječnja 2024., u sjednici održanoj 25. ožujka 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
III. Odbija se prijedlog prvotuženika za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
IV. Odbacuje se prijedlog prvotuženika za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
V. Odbija se prijedlog tužitelja za naknadu parničnog troška odgovora na prijedlog prvotuženika u iznosu od 26.381,11 eur.
Obrazloženje
1. Tužitelj i prvotuženik su podnijeli prijedloge za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-362/2024-3 od 19. studenoga 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 724/18-70 od 10. siječnja 2024., svatko u dijelu u kojem nije uspio u sporu, a oboje navodeći pravna pitanja koje smatraju važnima za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, kao i povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
2. Tužitelj je odgovorio na prijedlog prvotuženika te predložio isti odbaciti, podredno odbiti uz naknadu troška odgovora u iznosu 26.381,11 eur.
3. Prvotuženik nije odgovorio na prijedlog tužitelja.
4. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23
- dalje: ZPP), a vezano uz prijedlog tužitelja revizijski sud je ocijenio da sva četiri naznačena pitanja u prijedlogu nisu važna pravna pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
4.1. Kroz sva naznačena pravna pitanja u prijedlogu tužitelj u bitnom osporava ocjenu ovoga suda o osnovanosti tužbenog zahtjeva u odnosu na trećetuženika, odnosno odštetnu odgovornost shodno njegovim postupcima te njima preocjenjuje zaključke i činjenična utvrđenja suda koja polaze od toga da je trećetuženik potpisao sporni ugovor kao svjedok, a ne kao ugovorna strana istog, dajući svoju pravnu ocjenu, pa stoga ta pitanja nisu važna pravna pitanja za ishod ovog spora.
5. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije tužitelja te je na temelju odredbe čl. 389.b ZPP, riješeno kao u toč. I. izreke.
6. Nadalje razmatrajući prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, a postupajući sukladno odredbi čl. 387. ZPP, revizijski sud je ocijenio da tužitelji svojim navodima iznesenim u prijedlogu kao i prilozima koje je dostavio uz prijedlog nije učinio vjerojatnim da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje, zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
6.1. Sadržaj tužiteljeva prijedloga za dopuštenje revizije se dijelom svodi na pritužbe o načinu na koji su niži sudovi ocijenili dokaze odnosno o tome kako su utvrdili činjenično stanje, dakle na razloge koje se ne mogu isticati u reviziji niti mogu predstavljati povredu prava na pravično suđenje osim u izuzetno rijetkim slučajevima.
6.2. Glede navoda da je do povrede prava na pravično suđenje došlo uslijed pogrešne primjene materijalnog prava, treba istaći da čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.
6.3. Ovaj sud smatra da je u postupku pred nižim sudovima tužitelju bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tuženika, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama niži sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tužitelja. Njihove presude su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužitelj nije imao pravično suđenje.
7. Kako, imajući u vidu izneseno, tužitelj nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku pred nižim sudovima bilo povrijeđeno pravo na pravično suđenje, prijedlog za dopuštenje revizije koji je koncipiran u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP valjalo je odbaciti kao nedopušten na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP te je odlučeno kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.
8. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. ZPP, a vezano uz prijedlog prvotuženika revizijski sud je ocijenio da svih pet naznačenih pitanja u prijedlogu nisu važna pravna pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
8.1. Prvo i drugo naznačeno pitanje kojima se u bitnom problematizira je li sporan ugovor može predstavljati valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva na nekretnini, nije važno za ishod ovog spora jer pobijanom presudom prihvaćen tužbeni zahtjev za izdavanje tabularne isprave, a ne utvrđenje prava vlasništva od čega pitanja polaze.
8.2. Ujedno i treće i četvrto naznačeno pitanje polazi od pogrešne pretpostavke da sud nije utvrdio sve okolnosti, odnosno uzajamna propuštanja stranaka, kada je zaključio da se u konkretnoj pravnoj situaciji radi o ugovoru o nagodbi, što ne proizlazi iz pobijane presude.
8.3. Za peto naznačeno pitanje, kada bi se i uzelo da je to važno pravno pitanje, prvotuženik nije naveo adekvatne razloge koje bi davali važnost tom pitanju.
9. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije prvotuženika te je na temelju odredbe čl. 389.b ZPP, riješeno kao u toč. III. izreke.
10. Ujedno razmatrajući prijedlog prvotuženika za dopuštenje revizije iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, a postupajući sukladno odredbi čl. 387. ZPP, revizijski sud je ocijenio da predlagatelj svojim navodima iznesenim u prijedlogu kao i prilozima koje je dostavio uz prijedlog nije učinio vjerojatnim da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje, zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
11. Prvotuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije navodi da su u parničnom postupku u kojemu je donesena pobijana presuda niži sudovi počinili određene osobito teške povrede odredaba parničnog postupka te da su pogrešno primijenili materijalno pravo čime su ujedno povrijedili njegovo pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske.
12. Međutim, sadržaj njegova prijedloga za dopuštenje revizije se dijelom svodi na pritužbe o načinu na koji su niži sudovi ocijenili dokaze, odnosno o tome kako su utvrdili činjenično stanje, dakle na razloge koje se ne mogu isticati u reviziji, niti mogu predstavljati povredu prava na pravično suđenje, osim u izuzetno rijetkim slučajevima. Glede tuženikovih navoda da je do povrede prava na pravično suđenje došlo uslijed pogrešne primjene materijalnog prava, treba i njemu ponoviti da do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj. Ovaj sud je ocijenio da je u postupku pred nižim sudovima prvotuženiku bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tužitelja, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama niži sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tuženika. Njihove presude su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da prvotuženik nije imao pravično suđenje.
13. Stoga niti prvotuženik nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku pred nižim sudovima bilo povrijeđeno pravo na pravično suđenje, pa je slijedom navedenog prijedlog prvotuženikka za dopuštenje revizije u dijelu koji je koncipiran u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a valjalo je odbaciti kao nedopušten na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a, kao pod točkom IV. izreke ovog rješenja.
14. Tužitelju nije dosuđen trošak odgovora na prijedlog, jer je navedena radnja ocijenjena nepotrebnom u smislu čl. 155. st. 1. ZPP, pa je riješeno kao u toč. V. izreke.
Zagreb, 25. ožujka 2025.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
