REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Povrv-3565/2024-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda Ivani Požar, a po prijedlogu više sudske savjetnice Atine Matanov, u pravnoj stvari tužitelja HEP- TOPLINARSTVO d.o.o, Miševečka 15 a, Zagreb, OIB:15907062900, zastupanog po punomoćnici Ana-Mariji Kajić, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Petrić & Kajić u Zagrebu, protiv tuženice ĐV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 27. veljače 2025., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja KV, odvjetnička vježbenica u Zajedničkom odvjetničkom uredu Petrić & Kajić u Zagrebu, a u odsutnosti uredno pozvane tuženice, 25. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Mladena Bureca iz Zagreb od 27. studenoga 2009. poslovni broj: Ovrv-8089/09 u dijelu u kojem je naloženo tuženici ĐV isplatiti tužitelju HEP-TOPLINARSTVO d.o.o. iznos od 14,46 eura te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Mladena Bureca iz Zagreb od 27. studenoga 2009. poslovni broj: Ovrv-8089/09 u dijelu u koje je naloženo tuženici ĐV isplatiti tužitelju HEP-TOPLINARSTVO d.o.o. iznos od 53,67 eura te se utvrđuje da je tužba u tom dijelu povučena.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Na prijedlog tužitelja javni bilježnik Mladen Burec iz Zagreba donio je rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-8089/09 od 27. studenoga 2009. na temelju vjerodostojne isprave – izvatka iz poslovnih knjiga od 10. studenoga 2009. kojim je naloženo prednici tuženice, pok. VV isplatiti tužitelju iznos od 53,67 eura sa pripadajućim zateznim kamatama i troškovima ovršnog postupka.

2. Prednica tuženice je protiv navedenog rješenja o ovrsi pravodobno podnijela prigovor te je rješenjem ovog suda poslovni broj Ovrv-5212/10-11 od 21. srpnja 2011. stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha i postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. Prednica tuženice u prigovoru je u cijelosti osporila tužiteljevo potraživanje navodeći da je dug u cijelosti podmirila prije zaprimanja rješenja o ovrsi i to 16. prosinca 2009. u iznosu od 779,81 kn (103,50 eura), a kao dokaz je dostavila presliku potvrde o uplati.

4. Tužitelj je podneskom od 21. svibnja 2010. priznao da je prednica tuženice podmirila dugovanje s osnove glavnice u iznosu od 404,35 kn (53,67 eura), ali da je isto učinila nakon podnošenja prijedloga za ovrhu. Sukladno navedenom preostalo dugovanje tuženice na temelju rješenja o ovrsi od 27. studenoga 2009. odnosi se na obračunatu zateznu kamatu na podmirenu glavnicu u iznosu od 23,46 kn (3,11 eura) i trošak ovršnog postupka u iznosu od 479,70 kn (63,67 eura) zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 28. studenoga 2009. pa do isplate.

5. Nadalje, podneskom od 16. siječnja 2015. tužitelj je naveo da je prednica tuženice djelomično podmirila i trošak ovršnog postupka u iznosu od 172,70 kn (22,92 eura) i to 18. ožujka 2011. u iznosu od 27,02 kn (3,59 eura) te 22. studenoga 2010. u iznosu od 145,18 kn (19,27 eura). Slijedom navedenog, tužitelj je predložio donijeti presudu kojom se održava na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi za isplatu iznosa od 307,50 kn (40,81 eura) s osnova ovršnog troška, uvećano za zatezne kamate koje teku od 27. studenoga 2009. do isplate, dok s osnova obračunatih zateznih kamata potražuje iznos od 42,00 kn (5,67 eura).

6. Rješenjem ovog suda , poslovni broj: Povrv-20039/2013-37 od 2. listopada 2015. utvrđen je prekid postupka u ovoj pravnoj stvari budući da je prednica tuženice, pok. VV umrla.

7. Rješenjem ovog suda, poslovni broj: Povrv-20039/2013-40 od 24. kolovoza 2023. pozvana je nasljednica (kćer) pok. VV, ĐVP preuzeti ovaj parnični postupak danom primitka prijepisa rješenja.

8. Tuženica je nakon preuzimanja postupka navela da sva svoja potraživanja prema tužitelju uredno podmiruje te da je sva eventualna potraživanja koja je tužitelj imao prema njezinoj majci podmirila. Opreza radi, tuženica je istaknula prigovor zastare.

9. Tužitelj je podneskom od 7. siječnja 2025. konačno specificirao tužbeni zahtjev na način da predlaže održati na snazi platni nalog za isplatu iznosa od 37,22 eura s osnova neplaćenih troškova ovršnog postupka sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 27. studenoga 2009. do isplate te da sud naloži tuženici isplatiti tužitelju iznos obračunatih zateznih kamata u iznosu od 14,46 eura i trošak parničnog postupka.

10. Tuženica je podneskom od 14. veljače 2025. navela da je 11. veljače 2025. uplatila tužitelju iznos od 37,22 eura na ime troškova ovršnog postupka kao i iznos od 14,46 eura na ime obračunate zatezne kamate u prilog čemu je dostavila dokaz o uplati.

11. Na ročištu održanom 27. veljače 2025. tužitelj je naveo da se predmetna uplata ne odnosi na ovopredmetno potraživanje, a što je vidljivo iz poziva na broj na kojem je navedena različita šifra kupca. Stoga je predložio održati na snazi platni nalog kako je to specificirano podneskom od 7. siječnja 2025. uz naknadu troškova parničnog postupka.

12. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja (list 4 spisa), uplatnicu br. 1297 (list 8 spisa), plaćenu uplatnicu br. 1297 (list 9 spisa), obračun kamata (list 15 spisa), kamatni list (list 16 spisa), knjigovodstvenu karticu za 2010. – stanje na dan 19.05.2010. (list 17 spisa), informativni obračun kamata po ovrsi za seriju ovrha 35 (list 45 spisa), izvadak iz knjigovodstvene kartice za 2023. – stanje na dan 26.12.2024. (list 106-108 spisa), račune (list 109-110 spisa), ugovor br. 3560 o isporuci toplinske energije (list 111-116 spisa), ispis matičnih podataka za naselje 54 – Vrbik (list 117 spisa), ovrha, broj 02799, serija 35 – obračun kamata (list 118-119 spisa), potvrda o uplati (list 123 spisa).

13. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

14. Predmet spora je ispunjenje obveze tuženice po osnovi nepodmirenih računa za isporučenu toplinsku energiju za stambeni prostor u [adresa], za razdoblje dospijeća od mjeseca svibnja 2009. do mjeseca rujna 2009. iznosa glavnice od 53,67 eura, odnosno, zatezne kamate na plaćeni dug u iznosu od 14,46 eura.

15. Među strankama nije sporno da je prednica tuženice bila vlasnica i korisnica usluge tužitelja na adresi [adresa], te da je u cijelosti podmiren iznos glavnice i dio ovršnog troška.

16. Sporna je osnova i visina preostalog utuženog iznosa i je li nastupila zastara.

17. U odnosu na istaknuti prigovor zastare prvotno valja navesti da je odredbom čl. 232. st. 1. toč. 1. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08 i 125/11, 78/15 dalje: ZOO) propisan jednogodišnji rok zastare za tražbinu naknade za isporučenu toplinsku energiju, kad je isporuka, odnosno usluga obavljena za potrebe kućanstva. Na temelju odredbe čl. 215. ZOO zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano, dok se na temelju odredbe čl. 241. ZOO zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. S obzirom da je tužitelj podnio ovršni prijedlog javnom bilježniku 27. studenoga 2009., a najstariji utuženi račun dospijeva na naplatu 15. svibnja 2009., sud je nedvojbeno utvrdio da utuženi računi nisu obuhvaćeni zastarom te je prigovor tuženice ocijenio neosnovanim i odbio kao takav.

18. Čitanjem izvatka iz poslovnih knjiga od 10. studenoga 2009., knjigovodstvene kartice, ugovora o isporuci toplinske energije, matične podatke i preslike računa sud je utvrdio da je kao potrošač, odnosno korisnik usluge tužitelja zavedena tuženica za stambeni prostor na adresi u [adresa] te da se utuženo potraživanje odnosi na obračun utroška za toplinsku energiju za razdoblje dospijeća od mjeseca svibnja 2009. do mjeseca rujna 2009. u ukupnom iznosu od 53,67 eura.

19. Čitanjem potvrde o uplatama (list 8-9 i 123 spisa), sud je utvrdio da je tuženica 16. prosinca 2009. izvršila uplatu iznosa od 779,81 kn (103,50 eura) u korist tužitelja čime je prema mišljenju suda u cijelosti podmirila iznos glavnice i zatezne kamate na glavnicu plaćenu sa zakašnjenjem. Slijedom navedenog, tužitelj je već tada, 2009. godine mogao povući tužbu i istodobno podnijeti zahtjev za naknadom troškova postupka, čime bi postupak bio završen donošenjem rješenja o povlačenju i odlukom o trošku.

20. Nadalje, tuženica je uplatom od 11. veljače 2025. izvršila plaćanje daljnjeg iznosa od 51,68 eura, a kao opis plaćanja navela je "plaćanje 37,22 ? + 14,46 ? po Povrv-3565/2024 - troškovi ovršnog postupka" iz kojeg opisa nedvojbeno proizlazi da je tuženica podmirila preostalo utuženo potraživanje s osnova neplaćenog ovršnog troška i zateznih kamata.

21. Slijedom navedenog, tužitelj se ne može sa uspjehom pozivati na to da je tuženica navela različitu šifru kupca jer je odredbom čl. 10. st. 2. ZOO-a određeno da je sudionik u obveznom odnosu dužan po ispunjavanju obveze iz svoje profesionalne djelatnosti postupati s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima (pažnja dobrog stručnjaka), slijedom čega je tužitelj bio dužan pogledati i opis plaćanja te utvrditi što je bila stvarna namjera tuženice.

22. Dakle, tuženica je u korist tužitelja, prema potvrdama o uplati od 16. prosinca 2009. i 11. veljače 2025. uplatila ukupno 155,18 eura čime je višestruko podmirila iznos glavnice i zateznih kamata na glavnicu, a izvršila je uplatu i ovršnog troška koji nije niti dospio na naplatu jer isti dospijeva tek donošenjem ove presude.

23. Međutim, tužitelj niti nakon predmetne uplate nije povukao tužbu već je ostao kod tužbenog zahtjeva kako je to specificirao podneskom od 7. siječnja 2025. te svojim postupanjem prouzročio troškove daljnjeg zastupanja i vođenja postupka.

24. Naime, odredbom čl. 158. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje ZPP) propisano je da je tužitelj koji povuče tužbu dužan tuženiku naknaditi parnične troškove, dok st. 2. propisuje da ako je tužba povučena odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja, troškove postupka dužan je tužitelju naknaditi tuženik.

25. Budući da je tužitelj ustrajao kod zahtjeva za naknadom zateznih kamata koje teku na plaćenu glavnicu, u prilog čemu je tužitelj dostavio kamatni list to je za rješenje ovog spora bilo bitno utvrditi osnovanost takvog potraživanja tužitelja.

26. Točno je da je odredbom čl. 172. ZOO-a propisano da ako dužnik pored glavnice duguje i kamate i troškove, prvo se namiruju troškovi, zatim kamate i napokon glavnica. Međutim, da bi se moglo izvršiti uračunavanje ovršnog troška, nužno je da je takav trošak nastao i dospio na naplatu. U konkretnom slučaju tuženica je podnošenjem prigovora protiv rješenja o ovrsi osporila tražbinu tužitelja u cijelosti te je slijedom navedenog, rješenjem ovog suda poslovni broj Ovrv-5212/10- 11 od 21. srpnja 2011. 2. srpnja 2021. stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi Ovrv- 8089/09. Slijedom navedenog, ne postoji pravomoćan nastali trošak koji bi tužitelj mogao uračunavati u glavnicu, već bi na taj trošak imao pravo tek kada sud o istome donese odluku (presudu ili rješenje o povlačenju uz naknadu troška).

27. Naima, sud niti u svojoj odluci kojom odlučuje o osnovanosti platnog naloga sadržanog u rješenju o odluci ne odlučuje izrijekom o trošku ovršnog postupka, već o istom odlučuje zajedno s ostalim troškovima nastalim u parničnom postupku. U tom smislu valja ukazati na Zaključak br. 3 sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa predsjednicima građanskih odjela županjskih sudova održanom 2. lipnja 2017. u kojem je pod točkom 3.1. navedeno: "Presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga, i to zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude."

28. Kako je tuženica već uplatom u iznosu od 103,50 eura od 16. prosinca 2009. u cijelosti podmirila glavno potraživanje, te je izvršila i daljnju uplatu iznosa od 51,68 eura 11. veljače 2025., tužitelj navedene uplate nije bio ovlašten svojevoljno uračunavati u trošak javnobilježničke naknade niti odvjetnički trošak prije nego li je u cijelosti zatvorio zatezne kamate na glavnicu, sukladno odredbi čl. 172. ZOO-a. U tom slučaju, da je tužitelj prvotno zatvorio potraživanje na ime zateznih kamata na plaćenu glavnicu, o troškovima postupka odlučivalo bi se u sklopu rješenja kojim se utvrđuje da je tužba povučena, što bi ujedno bilo u skladnu s načelom ekonomičnosti postupka jer bi se izbjegli daljnji troškovi vođenja parnice, a postupak bi završio još 2009. godine.

29. Dakle, sud smatra, da uz to što je tužitelj povrijedio odredbu čl. 10. st. 2. i 172. ZOO-a, tužitelj u ispunjavanju svoje profesionalne djelatnosti nije postupao niti sukladno načelu savjesnosti iz čl. 4. ZOO.

30. Slijedom svega navedenog, na temelju čl. 451. st. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 57/11, 25/13, 89/14 I 70/19 – dalje ZPP) u odnosu na glavnicu u iznosu od 53,67 eura platni nalog je ukinut te je utvrđeno da je tužba povučena, dok je sukladno Zaključku br. 3. sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa predsjednicima građanskih odjela županjskih sudova održanom 2. lipnja 2017. citirani platni nalog ukinut za isplatu iznosa od 14,46 eura na ime zateznih kamata na plaćenu glavnicu te je ujedno u tom dijelu tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan, a kako je odlučeno u točki I. i II. izreke presude.

31. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a pa kako se trošak određuje po konačno specificiranom tužbenom zahtjevu, a tužitelj s istim nije uspio, valjalo je u cijelosti odbiti zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka.

32. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki III. izreke presude.

U Zagrebu 25. ožujka 2025.

Sutkinja

Ivana Požar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna strana može podnijeti žalbu županijskom sudu u roku 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda u četiri primjerka za sud i protivnu stranu. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP- a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Žalba protiv ove presude ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a).

DNA:

1. Pun. tužitelja uz pristojbu na presudu

2. Tuženici