Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-199/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Ljudevita Zoričića, kao predsjednika vijeća, Gorana Stošića, kao člana vijeća i suca izvjestitelja, te Ane Jeleč Pecirep, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, Antuna Mihanovića 3, Zagreb, protiv tuženice: CROATIA OSIGURANJE d.d., Vatroslava Jagića 33, Zagreb, OIB: 26187994862, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-1411/2024 od 27. siječnja 2025. godine, u sjednici održanoj dana 25. ožujka 2025. godine

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-1411/2024 od 27. siječnja 2025. godine.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim je traženo da se naloži tuženici da tužitelju isplati iznos od 9.326,68 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. studenog 2023. godine do isplate.

2. Protiv te presude žalbu je podnio tužitelj pobijajući je zbog žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u skladu sa žalbenim navodima, podredno, ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete, za koju tvrdi da mu je nastala u razdoblju od 1. studenog 2021. do 31. listopada 2023. godine isplatom invalidske mirovine osiguraniku ĐO u iznosu od 9.326,68 eura, a da je osiguraniku tužitelja rješenjem od 12. lipnja 2001. godine priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad po osnovi ozljeda zadobivenih u prometnoj nesreći dana 17. kolovoza 1986. godine u kojoj je teško ozlijeđen, a koju je skrivio osiguranik tuženice ŽO.

6. Glede istaknutog žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da tužitelj bez uspjeha osporava zakonitost pobijane presude kada navodi da je prvostupanjski sud odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva pogrešno primijenio Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23, dalje: ZOOP), umjesto Zakon o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22, dalje: ZOMO), koji se prema stajalištu tužitelja ima primijeniti na konkretnu pravnu stvar kao kasniji i specijalniji zakon.

7. Naime, kako činjenica odgovornosti osiguranika tuženice za štetu nastalu osiguraniku tužitelja u vidu ozljeda zadobivenih u prometnoj nesreći među strankama nije bila sporna, kao ni okolnost da je tužitelj svom osiguraniku ĐO počevši od 1. siječnja 1999. godine priznao pravo na invalidsku mirovinu, kod kojeg je zbog ozljede izvan rada nastala profesionalna nesposobnost za rad, prvostupanjski sud je ispitujući utemeljenost tužiteljeve tvrdnje da mu je isplatom invalidske mirovine nastala šteta za koju odgovara tuženica primijenio odredbe ZOOP, kojima su uređeni subrogacijski zahtjevi nositelja socijalnog osiguranja.

8. Tako je odredbom članka 27. stavka 1. ZOOP propisano da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.

8.1. Nadalje, prema stavku 2. istog članka stvarnom štetom smatra se, između ostalog, i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji koji se sukladno stavku 3. određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

8.2. Dakle, iz citiranih odredbi jasno proizlazi da obveza tuženice kao društva za osiguranje, postoji samo onda ako je iznos mirovine oštećene osobe, koja je utvrđena rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i koja se isplaćuje u konkretnom slučaju, veći od iznosa mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, a prvostupanjski sud je u pobijanoj presudi pravilno zaključio da tužitelj, na kojem je teret dokaza, u postupku nije dokazao da je iznos mirovine koji tužitelj isplaćuje svom osiguraniku veći od iznosa invalidske mirovine koji bi se osiguraniku isplaćivao u slučaju povrede na radu, koja razliku koja bi u smislu članka 27. stavka 3. predstavljala razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, a samim time i štetu nastalu tužitelju.

9. Upravo je Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojim brojnim odlukama (broj Rev-12/2022-2 od 12. siječnja 2022. godine, Rev-9701/2022-2 od 5. rujna 2023. godine, Rev-704/2023-2 od 17. listopada 2023. godine) iznio istovjetna pravna shvaćanja glede primjene ZOOP na istovrsne činjenične osnove kao što je u ovoj pravnoj stvari, prema kojima je u predmetnim slučajevima mjerodavan upravo ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme kada su izvršene isplate invalidske mirovine.

10. Stoga, pravilno prvostupanjski sud odlučujući o odgovornosti tuženice za štetu prihvaća spomenuto pravno stajalište, koje se temelji na činjenici da je tuženica društvo koje se bavi poslovima osiguranja, između ostalog i poslovima obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, zbog čega se na konkretan odnos tužitelja i tuženice u pogledu utvrđivanja visine i obima obveze tuženice kao osiguratelja primjenjuje materijalno pravo koje regulira konkretan ugovor o osiguranju, a to je ZOOP.

11. Budući da tuženica nije štetnik, već se temeljem zaključenog ugovora o osiguranju s vlasnikom opasne stvari/motornog vozila obvezala nadoknaditi štetu umjesto odgovorne osobe (konkretnog vozača), i to u okvirima obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, kao osiguratelj motornog vozila štetnika se ne nalazi u istom pravnom položaju kao i sam vozač - štetnik, već može odgovarati samo u okviru odredbi ZOOP i njime preuzetih ugovornih obveza.

12. Zato se, protivno žalbenim navodima tužitelja, na konkretan pravni odnos odgovornosti društva za osiguranje za štetu nastalu Zavodu koji obavlja poslove mirovinskog osiguranja primjenjuju odredbe ZOOP kao posebnog zakona, a ne odredba članka 161. stavka 2. točke 1. ZOMO, prema kojoj naknada stvarne štete obuhvaća novčana davanja isplaćena po osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata, pri čemu nije od utjecaja pozivanje tužitelja i na odredbu članka 164. stavka 1. ZOMO, prema kojoj Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima iz članka 161. toga Zakona i izravno od društva za osiguranje kod kojega su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu (izvorno pravo na naknadu štete).

13. Osnovano je, dakle, prvostupanjski sud pozivom na citirane odredbe ZOOP zaključio da tužitelj nije dokazao da mu je isplatom invalidske mirovine osiguraniku ĐO u relevantnom razdoblju nastala šteta, te je odbio tužbeni zahtjev.

14. Slijedom navedenog, jer nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi, a niti je počinjena koja od bitnih postupovnih povreda iz članka 354. stavka 2. ZPP, na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku; "Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), neosnovanu žalbu tužitelja valjalo je odbiti, pobijanu presudu potvrditi te temeljem članka 368. stavak 1. ZPP presuditi kao u izreci.

U Šibeniku, 25. ožujka 2025. godine

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Ljudevit Zoričić