REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU

XIV P-1607/2022

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Šibeniku, po sucu Mirku Veleglavcu, u pravnoj stvari tužitelja (ime u nominativu) ĆĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupa ga Hrvoje Gelo odvjetnik u Vinkovcima, Kneza Mislava 5A, protiv tužene (ime u nominativu) VĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupa je Zdravko Ivić odvjetnik u Zagrebu, Mirka Viriusa 1, radi isplate, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave dana 27. siječnja 2025. godine, u nazočnosti tužitelja s punomoćnikom i punomoćnika tužene, na ročištu objave odluke dana 25. ožujka 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženoj (ime u nominativu) VĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], tužitelju (ime u nominativu) ĆĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], isplatiti iznos od 50.455,35 CHF (pedeset tisuća četiristo pedeset pet CHF i 35/100 centa) sa zakonskom zateznom kamatom koja na svaki mjesečni iznos u visini od 1.231,35 CHF (tisuću dvjesto trideset jedan CHF i 35/100 centa) teče od svakog prvog u mjesecu za protekli mjesec za razdoblje od kolovoza 2005. godine do listopada 2009. godine, sve do konačne isplate, sve rokom od petnaest dana i pod prijetnjom ovrhe.

i

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj (ime u nominativu) ĆĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], povukao dio zahtjeva preko onog o kojem je suđeno u izreci ove presude.

II. Nalaže se tužitelju ĆĆ i tuženoj VĆ da sami snose svoje parnične troškove ovog postupka.

Obrazloženje

1. U ovoj pravnoj stvari bila je donesena prvostupanjska presuda i rješenje pod poslovnim brojem P-2115/2010 dana 30. listopada 2013. godine kojom je o tužbenom zahtjevu tada tužiteljice – protutužene VĆ i protutužbenom zahtjevu tada tuženika – protutužitelja ĆĆ, suđeno kako slijedi:

„1. Prihvaća se tužbeni zahtjev tužiteljice- protutuženice koji glasi :

Utvrđuje se da je čest. zgr. [katastarska čestica], Z. u. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice i tuženika, slijedom čega se tužiteljica VĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], utvrđuje suvlasnicom za ½ dijela opisane nekretnine.

XIV P-1607/2022

Pogrešna je i bez pravne važnosti uknjižba prava suvlasništva ½ dijela čest. zgr. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na imenu ĆĆ, pa je ovlaštena tužiteljica VĆ , [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] temeljem ove presude zatražiti i postići uknjižbu prava suvlasništva ½ dijela opisane nekretnine na svoje ime, uz istovremeno brisanje istog prava s imena ĆĆ, sve to u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

2. Djelomično se prihvaća protutužbeni zahtjev tuženika – protutužitelja u dijelu koji glasi :

Nalaže se tužiteljici – protutuženici VĆ iz [adresa] da tuženiku – protutužitelju ĆĆ iz [adresa] isplati iznos od 35.709,15 CHF sa zakonskim zateznim kamatama na svako mjesečni iznos od 1.231,35 CHF tekuće od svakog 1-og u mjesecu za protekli mjesec za razdoblje od svibnja 2006. godine do listopada 2009. godine do konačne isplate, po stopi od 15 % a od 01. siječnja 2008. godine do konačne isplate po stopi u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena.

3. Odbija se preostali dio protutužbenog zahtjeva tuženika- protutužitelja za iznos od 26.552,40 CHF.

4. Svaka stranka snosi svoj parnični trošak.

r i j e š i o  j e

Odbija se prijedlog privremene mjere tuženika – protutužitelja koji glasi :

"Na prijedlog tuženika – protutužitelja ĆĆ iz [adresa] radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 62.261,55 CHF sa zakonskim zateznim kamatama na svako mjesečni iznos od 1.236,35 CHF tekuće od svakog 1-og u mjesecu za protekli mjesec za razdoblje od travnja 2005. godine do listopada 2009. godine, a od 01. siječnja 2008. godine zatezne kamate na svaki mjesečni dospio iznos u visini eskontne stope HNB-a uvećane za pet postotnih poena, određuje se protiv protivnika osiguranja VĆ iz [adresa] privremena mjera zabranom otuđenja ili opterećivanja ½ suvlasničkog dijela nekretnine protivnika osiguranja upisne u Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], u naravi čest. zgr. [katastarska čestica], kuća i dvorište, površine 272 m2.".

2. Povodom žalbi stranaka izjavljenih protiv presude i rješenja citirane u točki 1. ovog obrazloženja, Županijski sud u Šibeniku presudom i rješenjem pod poslovnim brojem Gž-1700/2014 donesenih dana 20. veljače 2017. godine, sudio je kako slijedi:

„I. Djelomično se odbijaju žalbe tuženika – protutužitelja kao neosnovane, a žalba tužiteljice – protutuženice u cijelosti kao neosnovana, te se u odluci o glavnom zahtjevu tužbe (točka 1. izreke presude), u dosuđujućem dijelu odluke o protutužbenom zahtjevu (točka 2. izreke presude), u odluci o troškovima postupka (točka 4. izreke presude), u odluci o privremenoj mjeri i u odluci o plaćanju sudskih

XIV P-1607/2022

pristojbi potvrđuju presuda i rješenje Općinskog suda u Šibeniku broj P-2115/10 od 30. rujna 2013. godine i rješenje broj P-2115/10 od 01. rujna 2014. godine.

II. Djelomično se uvažava žalba tuženika – protutužitelja te se preinačava prvostupanjska presuda u odbijajućem dijelu protutužbenog zahtjeva (točka 3. izreke presude), na način da se sudi:

Nalaže se tužiteljici – protutuženici da tuženiku – protutužitelju pored iznosa od 35.709,15 CHF sa zakonskom zateznom kamatom, dosuđenog u točki 2. izreke presude, isplati tuženiku – protutužitelju i daljnji iznos od 13.544,85 CHF, sa zakonskom zateznom kamatom koja na svako mjesečni iznos od 1.231,35 CHF teče od svakog prvog u mjesecu za protekli mjesec, za razdoblje od svibnja 2006. godine do listopada 2009. godine, do konačne isplate, te iznos od 13.007,55 CHF sa zakonskom zateznom kamatom koja na svako mjesečni iznos od 1.231,35 CHF, osim rate za travanj koja iznosi 694,05 CHF, teče od svakog prvog u mjesecu za protekli mjesec, za razdoblje lipanj 2005. godine – travanj 2006. godine, do konačne isplate po stopi od 15%, a od 01. siječnja 2008. godine do konačne isplate po stopi u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena.

III. Odbija se zahtjev tužiteljice za nadoknadom troškova nastalih povodom žalbe.

IV. Dužna je tužiteljica nadoknaditi tuženiku trošak nastao povodom žalbe u iznosu od 1.171,88 kn.“

3. U postupku revizije koju je izjavila tada tužiteljica – protutužena VĆ protiv presude i rješenja suda drugog stupnja navedenih u točki 2. ovog obrazloženja, Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem pod poslovnim brojem Rev 3318/2018 od dana 26. travnja 2022. godine riješio je kako slijedi:

„I. Prihvaća se revizija tužiteljice – protutuženice (VĆ) i ukidaju se presuda Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-1700/2014-2 od 20. veljače 2017. godine pod točkom I. izreke kojom je odlučeno o dosuđujućem dijelu odluke o protutužbenom zahtjevu i parničnim troškovima te pod točkom II., III. i IV. izreke te točka 2. i 4. presude Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-2115/10 od 30. listopada 2013. godine te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka nastalim u povodu revizije odlučit će se konačnom odlukom.“

4. Slijedom citiranih odluka u ovoj pravnoj stvari u nastavku parnice preostalo je još odlučiti o protututužbenom zahtjevu, sada, nakon pravomoćnosti odluka o ostalim zahtjevima stranaka, tužbenom zahtjevu tuženika – protutužitelja, sada tužitelja ĆĆ te o parničnim troškovima stranaka.

5. U nastavku parnice sada tužitelj ĆĆ je i dalje isticao da je predmetna

XIV P-1607/2022

nekretnina kupljena i obnovljena kreditom reprogramiranim i zaključenim ugovorom o zajmu kod zajmodavca Credit Suiss broj 0553-4574235-1K, koji zajam da je ostvaren dana 31. kolovoza 2004. godine u visini od 147.762,00 CHF, to uključivo s kamatama, a koji iznos da su se stranke obvezale vratiti u 60 mjesečnih jednakih obroka počevši od 30. rujna 2004. godine u mjesečnim iznosima od po 2.462,70 CHF.

6. S obzirom na vrijeme kada da je prestala bračna zajednica stranaka, tužitelj da je vlastitim sredstvima u znatnom dijelu otplatio predmetni kredit, tj. ukupno 53 rate iz svoje posebne imovine.

7. Tužena da je zbog poremećenih bračnih odnosa stranaka dana 22. ožujka 2005. godine podnijela nadležnom sudu u Švicarskoj tzv. zahtjev za zaštitu braka u kojem postupku da je na ročištu dana 11. svibnja 2005. godine utvrđeno da stranke žive odvojeno pa kako da je njihova zajednica života i privređivanja prestala u ožujku 2005. godine od tada da je tužitelj plaćao sporni zajam (kredit) tijekom daljnjih 53 mjeseca, od travnja 2005. godine do zaključno rujna 2009. godine.

8. Plaćanjem mjesečnih obroka u visini od po 2.462,70 CHF po osnovi predmetnog zajma, tužitelj da je otplaćivao i dio duga tužene po istom osnovu, to mjesečno u iznosu od 1.236,35 CHF, a od ukupno plaćenog iznosa po tužitelju u visini od 130.523,10 CHF, polovica obveze tužene od istog duga da iznosi 62.261,55 CHF, susljedno čemu je izvorno (protu)tužbom zatražio da se naloži tuženoj, tada protutuženoj, isplatiti mu iznos od 62.261,55 CHF sa zakonskim zateznim kamatama na svako mjesečni iznos u visini 1.236,35 CHF tekućom od svakog 1-og u mjesecu za protekli mjesec, za razdoblje od svibnja 2006. godine do listopada 2009. godine, sve do konačne isplate.

9. Nakon provedenog knjigovodstveno – financijskog vještačenja sada tužitelj postavio je prema tuženoj, na ročištu dana 27. siječnja 2025. godine, zahtjev za isplatom iznosa od 50.455,35 CHF s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na svaki dugovani mjesečni iznos od 1.231,35 CHF od dospijeća istih do konačne isplate, uključivo tražio da mu tužena plati parnične troškove ovog postupka.

10. Tužena VĆ se i dalje protivila sada tužbenom zahtjevu tužitelja, predložila je isti odbiti kao neosnovan, te tuženoj, uključivo sa ukupnim troškom ove parnice, obistiniti parnični trošak na teret sada tužitelja. Navela je da je ugovor o zajmu koji je podignut 2004. godine iskorišten jednim manjim dijelom za obnovu kuće u [adresa], dok da je preostali dio istog potrošen na dobra koja da nemaju veze s predmetnom nekretninom. Tvrdila je da je zajam vraćan sa zajedničkog računa stranaka. Istaknula je prigovor zastare tužiteljevog potraživanja, a nije se posebno protivila povlačenju dijela tužiteljevog zahtjeva.

11. U dokaznom postupku pregledan je ugovor o zajmu uz osiguranje ostatka duga broj 0553-4574235-1K od 31. kolovoza 2004. godine sa prijevodom istog ugovora izrađenog po ovlaštenom sudskom tumaču za njemački jezik Tihani Matković u Splitu (list 233 spisa), pregledan je ugovor o kupoprodaji nekretnine, pročitana je presuda

XIV P-1607/2022

Općinskog suda u Travniku, BiH, broj 51 O P-037204/10 P od 09. studenoga 2010. godine te rješenje Okružnog suda Höfe, Švicarska, od 11. svibnja 2005. godine s prijevodom, pročitan je ugovor o zapošljavanju od 05. veljače 1988. godine, potvrda od dana 02. travnja 2012. godine s prijevodom istih dokumenata izrađenih po ovlaštenom sudskom tumaču za njemački jezik Elizabeti Stief – Mušec u [adresa], pregledan je izvod iz matične knjige vjenčanih od 09. studenog 2009. godine, pročitan je zapisnik glavne rasprave održane dana 19. rujna 2012. godine s iskazom (tada) tužiteljice VĆ i (tada) tuženika ĆĆ, pročitano je rješenje ovog suda pod poslovnim brojem Z-4874/22 od 06. travnja 2022. godine, pregledana je obavijest o pokretanju ovršnog postupka s nadnevkom 11. srpnja 2022. godine i opomena (listovi 93 i 94 spisa), pročitan je prijevod dokumenta na njemačkom jeziku na listovima 96 i 97 spisa, pregledana je kreditna dokumentacija na listovima 100 do 118 spisa sa prijevodom iste na listovima 122 do 142 spisa, te dokumentacija – bankovni izdatci na njemačkom jeziku na listovima 152 do 181 spisa, kao i ovjereni prijevod te dokumentacije na listovima 182 do 212 spisa, pregledano je rješenje ovog suda broj Z-3655/23 od 14. travnja 2023. godine, pročitan je pisani nalaz i mišljenje vještaka knjigovodstveno – financijske struke Hrvojke Bačić, dipl. oecc. na listovima 237 do 240 spisa, te je usmeno saslušan isti vještak na ročištu dana 27. siječnja 2025. godine.

12. Stranke nisu imale daljnjih prijedloga za dopunu dokaznog postupka.

13. Tužbeni zahtjev tužitelja ĆĆ je osnovan.

14. Savjesnom i brižljivom ocjenom svih u postupku izvedenih dokaza, kako svakog zasebno, tako i svih zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, postupajući sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11

– pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje u tekstu: ZPP) ZPP-a ovaj sud je iz supstrata izvedenih dokaza utvrdio odlučne činjenice koje su snažile postavljeni tužbeni zahtjev (ranije protutužbeni) tužitelja ĆĆ, pa je stoga isti usvojen kao osnovan i zato je, uz odluku o parničnom trošku i utvrđenju u kojem dijelu je tužitelj ĆĆ povukao tužbeni zahtjev, suđeno kao u izreci ove presude i rješenja.

15. Naime, uvažavajući činjenicu da je o dijelu tražbine (izvorno tužiteljice – protutužene VĆ) već pravomoćno presuđeno, kako je to navedeno u točkama 1. do 3. ovog obrazloženja, na temelju među strankama nespornih činjenica (sukladno odredbi članka 221. ZPP-a), pregledanih isprava (sukladno odredbi članka 230. ZPP-a), te saslušanjem stranaka (sukladno odredbi članka 264. ZPP-a), iz supstrata izvedenih dokaza, po ocijeni ovog suda, utvrđene su slijedeće odlučne činjenice važne za odlučivanje o preostalom zahtjevu sada tužitelja ĆĆ:

- da je brak stranaka zaključen dana 18. svibnja 1974. godine, a razveden u listopadu 2010. godine presudom Općinskog suda u Travniku, BiH,

XIV P-1607/2022

- da su stranke za vrijeme trajanja bračne zajednice i to 2000. godine kupile vlasništvo čest. zgr. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], vrhu koje nekretnine se sada tužitelj ĆĆ uknjižio kao vlasnik za cijelo,

- da su stranke tijekom trajanja bračne zajednice sa Bankom Credit Suisse dana 31. kolovoza 2004. godine sklopile ugovor o zajmu (u Švicarskoj) broj: 0228-4563718- 4K-13 i osnovom istog primili iznos od ukupno 112.502,15 CHF, a trebale vratiti, uključivo s kamatama iznos od ukupno 147.162,00 CHF, što su se stranke obvezale učiniti u 60 jednakih mjesečnih obroka od po 2.462,70 CHF svaki, s dospijećem pojedinih obroka zadnjeg dana u mjesecu, a uz dospijeće prvog obroka dana 30. rujna 2004. godine, pri čemu su stranke ugovornice navedenog ugovora utanačile da iznos u visini od 87.602,15 CHF od dobivenog zajma strankama iz ove parnice ima služiti u svrhe cjelokupne otplate preostalog duga iz ranije zaključenog ugovora o zajmu,

- da je iznos od 24.900,00 CHF (zajam od 112.502,15 CHF umanjen za iznos 87.602,15 CHF kojim je otplaćen raniji zajam iste banke) iskorišten kao trošak bračne zajednice.

16. Susljedno navedenom, s obzirom da je predmetni ugovor o zajmu ostvaren za vrijeme trajanja bračne zajednice stranaka bila je podjednaka obveza obje stranke vratit ga, to tim više što je tako i ugovoreno sa zajmodavcem Bankom Credit Suiss, a tužena u ovoj parnici nije ponudila valjanih dokaza osnovom kojih bi se moglo utvrditi da je nakon prekida zajednice života stranaka ispunjavala svoju obvezu vraćanja dijela predmetnog zajma (kredita).

16.1. U smislu navedenog u točki 16. ovog obrazloženja je za naglasiti da je odredbama članka 7. stavka 1. i članka 219. stavka 1. ZPP-a propisano da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, tj. da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, pače, odredbom članka 229.a ZPP-a određeno je da ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8. ZPP-a) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju iste činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja, a na što upućuje svojim obrazloženjem i Vrhovni sud Republike Hrvatske u revizionoj odluci Rev-3318/2018 od dana 26. travnja 2022. godine navedenoj u točki 3. ovog obrazloženja.

16.2. Odredbom članka 248. u odnosnom vremenu važećeg Obiteljskog zakona (Nar. nov. broj: 116/03, 17/04, 136/04 i 107/07 – dalje: ObZ/03) propisano je da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, dok je odredbom članka 249. stavka 1. ObZ/03 propisano da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini, ako nisu drukčije ugovorili. Dakle, prema odredbi članka 249. stavka 1. ObZ/03 bračna stečevina, koja je stečena nakon 01. srpnja 1999. godine, što u konkretnoj stvari jeste slučaj, do kada se primjenjivao prvi Obiteljski zakon (Nar. nov. broj: 162/98), je po svojoj pravnoj naravi suvlasništvo odnosno vlasništvo obaju bračnih drugova u alikvotnim dijelovima.

XIV P-1607/2022

17. Po ocjeni ovog prvostupanjskog suda bračna zajednica između stranaka prestala je u svibnju 2005. godine, a ne u svibnju 2006. godine, odnosno koncem 2008. godine ili razvodom braka 2010. godine, kako to navodi tužena VĆ. Tužena se jeste u svibnju 2006. godine sa sinom iz Švicarske odselila u [adresa], ali je pregledom rješenja Okružnog suda Höffe u Švicarskoj broj E3 05 17 donesenog dana 11. svibnja 2005. godine utvrđeno da su stranke tada postigle slijedeći dogovor (citat):

„1. Zabilježeno je da stranke žive odvojeno. Tuženik se odselio iz bračnog stana.

2. Sin Ć, rođen **.**.1992. povjerava se na čuvanje i odgoj tužiteljici.

3. Odriče se (ovdje tužitelj) određivanja prava na posjećivanje sina V.

4. Tuženik se obvezuje tuženici za uzdržavanje sina V plaćati mjesečno 400,00 CHF uvećano za dodatak za djecu, s dospijećem svakog prvog u mjesecu.

5. Tuženik se obvezuje za uzdržavanje tužiteljice plaćati mjesečno 200,00 CHF, s dospijećem svakog prvog u mjesecu.

6. Tužiteljica sa sinom Ć ima pravo korištenja bračnog stana.“,

18. Citirana utanačenja, tj. dogovor stranaka postignut pred sudom u Švicarskoj, u postupku pokrenutom po ovdje tuženoj, implicira zaključak da su stranke time izrazile jasnu volju da više ne budu u bračnoj zajednici, to ni u ekonomskom, niti u emocionalnom smislu i da je ista zajednica prestala u svibnju 2005. godine, stoga nisu osnovanima prihvaćeni navodi tužene o kasnijem prestanku bračne zajednice stranaka, uključivo s tvrdnjom da je i predmetni zajam otplaćen za vrijeme trajanja iste, jer je razvod stranaka formalno uslijedio tek 2010. godine.

19. U odnosu na zahtjev tužitelja o kojem je valjalo još odlučiti treba prije svega naglasiti da ovaj sud nije prihvatio prigovor tužene o tome da je isto potraživanje obuhvaćeno zastarom. Polazeći od toga da se radi o obvezno pravnom zahtjevu tužitelja, primjenjujući odredbu članka 225. Zakona o obveznim odnosima (Nar. nov. broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje u tekstu: ZOO), sukladno kojoj tražbina zastarijeva za pet godina, te članka 235. ZOO- a kojom je propisano da zastara ne teče između bračnih drugova i da se vrijeme zastoja ne uračunava u zastaru, kao i činjenicu da je protutužba (sa zahtjevom današnjeg tužitelja) podnesena ovom sudu dana 27. lipnja 2011. godine, utvrđeno je da navedeni prigovor tužene nije osnovan, budući da od donošenja presude Općinskog suda u Travniku, BiH, dana 09. studenoga 2010. godine do podnošenja ovdje (protu)tužbe nije protekao spomenuti rok zastare.

20. Nastavno, osnovom do sada iznesenih utvrđenja, ovaj je sud nedvojbeno zaključio da su stranke (u zajednici) ukupno otplatile devet rata predmetnog zajma uključivo i ratu dospjelu na dan 30. svibnja 2005. godine, te da im je u tom trenutku preostalo otplatiti još pedeset jednu ratu (obrok) ili ukupno 125.597,70 CHF, otplata kojeg iznosa je (u mjesečnim obrocima) teretila obje stranke iz ove parnice suglasno odgovarajućim (ranije citiranim) odredbama ObZ/03 i članka 423. stavka 1., te članka 424. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima (Nar. nov. broj: 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01, dalje: ZOO/91), odnosno članka 52. stavka 1. i članka 53. stavka 1. ZOO-a.

XIV P-1607/2022

21. Provedenim knjigovodstveno – financijskim vještačenjem po vještaku Hrvojki Bačić, dipl. oecc., iz pisanog nalaza i mišljenja iste (na listovima 237 do 240 spis), te usmenog iskaza navedenog vještaka, prihvaćajući isti u cijelosti s ocjenom da je dan stručno sa svim odgovorima na postavljena pitanja ovog suda, utvrđeno je (što proizlazi i iz ovjerenih prijevoda preslika bankovnih izvadaka Banke Credit Suisse) da je u razdoblju od 29. kolovoza 2005. godine do 30. lipnja 2009. godine s privatnog računa (ovdje tužitelja) ĆĆ u Banci Credit Suisse, izvršena ukupno četrdeset jedna naplata po eksternom trajnom nalogu Bank-Now Horgen iznosa od 2.462,70 CHF, što je ukupno 100.970,70 CHF. Budući je iznos od 2.462,70 CHF jedan mjesečni obrok predmetnog zajma (kredita) koji su stranke uzele od Banke Credit Suisse u Švicarskoj dana 31. kolovoza 2004. godine broj 0553-4574235-IK u iznosu od 112.502,15 CHF (ukupno s kamatama 147.762,00 CHF), spomenuti vještak je zaključio, a ovaj sud to prihvatio, da je tužitelj ĆĆ, po osnovi otplate predmetnog zajma (kredita), u razdoblju od 29. kolovoza 2005. godine do 30. lipnja 2009. godine, kada bračna zajednica stranaka više nije postojala, platio 41 mjesečni anuitet, svaki u iznosu od 2.462,70 CHF, što je sveukupno 100.970,70 CHF.

21.1. Suviše, iz nalaza i mišljenja vještaka Bačić utvrđeno je da je u razdoblju od 28. rujna 2005. godine do 28. srpnja 2008. godine s računa tužitelja ĆĆ, izvršena ukupno 31 naplata po trajnom nalogu iznosa od 800,00 CHF na ime VĆ, što je ukupno 24.800,00 CHF, koji iznos je tužitelj uplatio na ime uzdržavanje djeteta stranaka V i tužene VĆ, što dodatno krijepi ranije navedeno utvrđenje o prestanku bračne zajednice stranaka i ponašanju tužitelja sukladno odluci suda u Švicarskoj donesenoj dana 11. svibnja 2005. godine.

22. Susljedno utvrđenju iz točke 21. ovog obrazloženja, a kako ½ obveze plaćenih mjesečnih obroka po tužitelju jeste bila obveza tužene, nesumnjivo je da 50.485,35 CHF predstavlja dug tužene prema tužitelju, pa kako je potonji tužbenim zahtjevom iskazanim na ročištu dana 27. siječnja 2025. godine zatražio od tužene naplatu iznosa od 50.455,35 CHF-a, dakle i manje od utvrđene obveze tužene, to je sud u cijelosti prihvatio zahtjev tužitelja i sudio kao u izreci ove presude.

23. Na dosuđeni iznos određena je i zatražena zakonska zatezna kamata sukladno odredbama članka 26. i članka 29. ZOO-a, s ocjenom da dospijeće svakog pojedinog obroka nedvojbeno proizlazi iz supstrata u parnici pregledane dokumentacije i nalaza vještaka Hrvojke Bačić, pače, da je sud izričajem dosuđene kamate dovoljno odredio istu (radi se o kogentnim odredbama na visinu kojih stranke nemaju utjecaja).

24. U odnosu na tvrdnje tužene o postojanju ovršnog postupka pokrenutog prema istoj (o tome opomena društva EOS Matrix d.o.o., Centar za naplatu potraživanja s nadnevkom od 08. lipnja 2022. godine, te obavijest o pokretanju ovršnog postupka istog društva s nadnevkom od 11. srpnja 2022. godine) i navoda tužene da spomenuti dokumenti krijepe tvrdnju da tuženik nije isplatio predmetni kredit, valja navesti da sud u parnici postupa sukladno odredbama stavka 1. članka 2. ZPP-a te odlučuje u granicama postavljenih zahtjeva, a tužena prema tužitelju u ovoj parnici nije isticala novčanih zahtjeva s osnove isplate predmetnog kredita. U tom smislu i utvrđenje vještaka Hrvojke Bačić, da, iako se iznos od 71.338,61 HRK (ili 9.889,05

XIV P-1607/2022

CHF), kojim se tereti tužena VĆ prema Opomeni i obavijesti Centra za naplatu potraživanja, EOS Matrix d.o.o. iz Zagreba o nepodmirenom dugovanju prema Bank-now AG, odnosi na otplatu predmetnog Ugovora o zajmu, te kako se na temelju raspoložive dokumentacije, tužena nije nudila drugu, za tražbinu Bank Credit Suisse u iznosu od 16.130,65 CHF nije moglo utvrditi je li podmirena, po ocjeni ovog suda, nisu bili od odlučujućeg značaja za donošenje odluke u konkretnoj stvari u kojoj je nedvojbeno utvrđeno da tužitelj jeste isplatio dio predmetnog zajma (kredita) u visini kako je ranije obrazloženo.

25. Odluka ovog suda o parničnom trošku temelji se na odredbama stavka 4. članka 154. ZPP-a, s ocjenom, sagledavajući ukupne uspjehe stranaka u ovoj parnici, dakle, uspjehe istih s (izvorno) tužbenim (VĆ s traženjem utvrđenja suvlasništva vrhu utužene nekretnine i uknjižbom toga prava) i protutužbenim (sada tužbenim) zahtjevom (tužitelj ĆĆ s traženjem isplate od tužene VĆ dijela otplaćenog zajma), da je opravdano da svaka stranka snosi svoj parnični trošak ovog postupka, jer su u parnici stranke uspjele u približno jednakom razmjeru, pa je stoga riješeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.

U Šibeniku, dana 25. ožujka 2025. godine

S U D A C

Mirko Veleglavac

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Stranka nezadovoljna ovom presudom može protiv iste izjaviti žalbu u roku od petnaest dana po objavi ili prijemu pisanog otpravka istih ovisno o urednosti dostave za ročište objave odluke. Eventualna žalba podnosi se pisano ovom sudu, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud.

DN-a:

Po zapisniku o objavi strankama.