REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Gr 1-480/2024-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske po sutkinji Mirjani Magud, u pravnoj stvari tužiteljice Privredna banka Zagreb d.d. iz Zagreba, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, koju zastupa punomoćnik Nebojša Vitez, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Porobija i Špoljarić d.o.o. iz Varaždina, protiv I. tuženice Ljubljanska banka d.d. iz Ljubljane, Trg Republike 3, Republika Slovenija, OIB: 40032571039, koju zastupa punomoćnik Matija Pečatnik, odvjetnik u Zagrebu i II. tuženice Nova Ljubljanska banka d.d. iz Ljubljane, Trg Republike 2, Republika Slovenija, OIB: 17719334242, koju zastupaju punomoćnici Ivana Orkić, odvjetnica u Umagu i mr. sc. Kristijan Galić, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu II. tuženice prihvaćenom rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1755/2010-191 od 11. studenoga 2024., da se u predmetu tog suda poslovni broj P-1755/2010 odredi drugi nadležni sud, 25. ožujka 2025.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog II. tuženice za određivanje drugog stvarno nadležnog suda odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Općinski građanski sud u Zagrebu rješenjem poslovni broj P-1755/2010-191 od 11. studenoga 2024. prihvatio je prijedlog II. tuženice da se od Vrhovnog suda Republike Hrvatske zatraži da u predmetu tog suda poslovni broj P-1755/2010 postupa drugi stvarno nadležni sud s njegova područja s obrazloženjem da II. tuženica kao razlog za svrsishodnu delegaciju drugog stvarno nadležnog suda navodi:
- kako osnovano sumnja da preraspodjela predmeta u ovoj i povezanim pravnim stvarima nije bila transparentna, već da je vršena diskrecijski te su predmeti hrvatskih banaka protiv slovenskih banaka, kao što je i ovaj, dodijeljeni sucima koji su podložni vanjskim uputama da u ovom politički osjetljivom predmetu postupe za korist Republike Hrvatske;
- kako se svi povezani predmeti ovog suda nalaze pod nadzorom višeg suda - Županijskog suda u Zagrebu, slijedom čega sud prvog stupnja mora u najkraćem roku dovršiti postupak i presuditi;
- kako je 29. svibnja 2024., u povezanom predmetu Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-967/17, donesena presuda koja u pretežitom dijelu, posebice onom koji se odnosi na tumačenje i primjenu odlučnih materijalnopravnih postulata i pravnih instituta, predstavlja sadržajnu kopiju presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7056/2009-118 od 9.5.2024., iako je ta presuda donesena po drugom uredujućem sucu Općinskog građanskog suda u Zagrebu;
- kako Općinski građanski sud u Zagrebu nije neovisan, a time nije niti „zakonom ustanovljeni sud“ u smislu čl. 6. Konvencije te kao takav nema legitimitet potreban u demokratskom društvu za rješavanje pravnih sporova (vidi Lavents protiv Latvije, br. 58442/00, § 114., 28. studenog 2002.).
2. Zahtjev da se za postupanje u ovom predmetu odredi drugi stvarno nadležni sud nije osnovan.
3. Prema odredbi čl. 68. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08,96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) najviši sud određene vrste u Republici Hrvatskoj može na prijedlog stranke ili nadležnog suda odrediti da u pojedinom predmetu postupi drugi stvarno nadležni sud s njegovog područja, ako je očito da će se tako lakše provesti postupka ili ako za to postoje drugi važni razlozi.
4. Razlozi koji se navode po ocjeni ovog suda nisu važni razlozi za svrsishodnu delegaciju drugog stvarno nadležnog suda.
5. Sukladno odredbi čl. 118. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 - dalje: Ustav RH), sudbenu vlast obavljaju sudovi; sudbena vlast je samostalna i neovisna; sudovi sude na temelju Ustava, zakona, međunarodnih ugovora i drugih važećih izvora prava.
6. Obzirom na Ustavom RH zajamčenu samostalnost i neovisnost sudbene vlasti te da je zakonom zabranjen svaki oblik utjecaja na donošenje sudskih odluka i svaki oblik prisile prema sucima, Općinski građanski sud u Zagrebu je neosnovano prihvatio da bi, s obzirom na naprijed navedene navode II. tuženice, za postupanje u ovom predmetu bilo opravdano odrediti drugi stvarno nadležni sud.
7. Uz navedeno, neosnovano je pozivanje II. tuženice na presudu Europskog suda za ljudska prava u premetu LAVENTS protiv Latvije zahtjev broj 5844/00 od 28. studenog 2002., jer je ista presuda donesena u sasvim drugačijem činjeničnom stanju, koje nije usporedivo s činjenični stanjem u ovom predmetu. Naime, u navedenom predmetu latvijski državljanin optužen za kaznena djela financijskih malverzacija, tijekom postupka prigovarao je sastavu sudskog vijeća i ponašanju članova sudskog vijeća koje je razmatralo - sudilo u njegovom predmetu te na ponašanje odnosno postupanje tužiteljstva i same predsjednice vijeća koja je u intervjuima davala izjave iz kojih se moglo zaključiti da je zauzela stav o njegovoj krivnji, dok je suđenje još bilo u tijeku te javno kritizirala strategiju obrane. Dakle, proizlazilo bi da je povreda čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 - proč. tekst, 8/99 - ispr., 14/02, 1/06 i 13/17, dalje: EKLJP) ocjenjivana u okolnostima koje su ukazivale na primjenu odnosno ocjenu osnovanosti instituta izuzeća suca u radu vijeća, a ne uz institut svrsishodne delegacije kao što je slučaj u ovom parničnom predmetu.
8. Slijedom navedenog, kako razlozi navedeni u prijedlogu ne opravdavaju zaključak o postojanju važnih razloga koji bi opravdavali svrsishodnu delegaciju sukladno odredbi čl. 68. ZPP-a, valjalo je odlučiti kao u izreci.
Zagreb, 25. ožujka 2025.
Sutkinja:
Mirjana Magud
