Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

21000 Split

P-4893/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sutkinji toga suda Maji Anušić u pravnoj stvari tužitelja RP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćniku Vinko Samardžić, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika R, ĆP, odsutan i nepoznata boravišta, zastupan po privremenom zastupniku Ivan Močić, odvjetnik u Splitu, radi utvrđenja prava vlasništva na održanoj glavnoj i javnoj raspravi, zaključenoj dana 17. veljače 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja te zamjenika punomoćnika tuženika, dana 25.ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

Utvrđuje se da je tužitelj RP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], naspram tuženika vlasnik za cijelo nekretnina označenih kao čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], te se ovlašćuje tužitelj na temelju ove presude da u zemljišnoj knjizi izvrši upis prava vlasništva na svoje ime za cijelo, uz istovremeni upis brisanja tog prava sa imena tuženika RPŠ koji je u zemljišnim knjigama upisan kao suvlasnik predmetnih nekretnina za ½ dijela sve u roku 15 dana po pravomoćnosti ove presude.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je stvarni vlasnik i posjednik određenog fizički odvojenog dijela u tužbi pobliže opisane nekretnine upisanog suvlasništva tuženika odnosno njihovih nasljednika stečene nasljeđivanjem i dosjelošću.

2. Sud je rješenjem od 31.siječnja 2024. postavio privremenog zastupnika tuženiku, odsutan i nepoznatog boravišta u osobi odvjetnika Ivan Močić iz Splita.

3. Sud je u ovom postupku proveo dokaz uvidom u izvadak iz zemljišne knjige za predmetnu nekretninu, rješenje o nasljeđivanju, saslušanjem svjedoka CP, DP, GP BP te saslušanjem tužitelja u svojstvu parnične stranke. Temeljem tako izvedenih dokaza, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, sukladno odredbi čl. 8 Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03 i 84/08 dalje ZPP), ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

4. Čitanjem izvatka iz zemljišne knjige za predmetnu nekretninu oznake čest. zem [katastarska čestica] odnosno čest. zem [katastarska čestica] upisane u ZU 179 k. o [katastarska općina] utvrđeno je da je kao suvlasnik upisan tuženik za ½ dijela.

5. Čitanjem rješenja o nasljeđivanju iza pok. HP poslovni broj O-414/05 od 29.12.2005. majke tužitelja, utvrđeno je da je predmetna nekretnina oznake čest. zem [katastarska čestica] upisana u ZU 179 k. o [katastarska općina] navedena u ostavinskoj masi te da je tužitelj, sin ostavitelja naslijedio majku glede predmetne nekretnine za cijelo.

5.1. Čitanjem rješenja o nasljeđivanju iza pok. ZP. GP poslovni broj O- 898/97 od 31.8.2000. utvrđeno je da je, među ostalim, nekretnina upisana u ZU 179 k. o [katastarska općina] navedena u ostavinskoj masi, a da je istu naslijedila HP, za cijelo.

6. Dakle, u ovom postupku tužitelj tvrdi da je stekao pravo vlasništva na određenoj nekretnini nasljeđivanjem i dosjelošću.

10. Tužitelj, naime u svom iskazu navodi da je predmetnu nekretninu naslijedio od svoje majke, a ova od svoje majke odnosno da su predmetne nekretnine oduvijek u vlasništvu njegove obitelji sa majčine strane koja se prezivala BP. Nadalje, da predmetna nekretnina u Liski predstavlja okućnicu od 100 m2, koja je ograđena od ostalih susjednih nekretnina, a što se tiče nekretnine u Kotlenici radi se o šumi između 1.000,m[2] - 2.000 m . Nadalje, da su predmetne nekretnine oduvijek u vlasništvu njegove obitelji unazad 100 godina u čemu ih nitko nije ometao niti im je itko to pravo osporavao. Nadalje, da je jedini nasljednik iza svoje babe jer se baba rođena BP udala za njegovog djeda ZP, koji su imali potomke tužiteljevu majku HP i još dvije kćeri koje se nisu udale te je on jedini nasljednik iza svoje babe koji koristi predmetne nekretnine neometano. Nadalje da je najvjerojatnije upisani tuženik babin stric koji se nije ženio.

11. Iz iskaza svjedoka suglasno proizlazi da je predmetna nekretnina oduvijek bila od tužitelja odnosno njegovi prednika, u naravi šuma, ograđena suhozidom, pod nazivom " njiva" na kojoj su oduvijek preci tužitelja dolazili u sječu drva te vodili blago na ispašu, a nekretnina u Lisku da predstavlja okućnicu tužitelja koja je oduvijek bila ograđena i u tužiteljevu vlasništvu. Nadalje, da im nitko to pravo nije osporavao niti smetao.

12. Sud je povjerovao iskazu svjedoka i tužitelja jer su suglasni i uvjerljivi, a nisu u suprotnosti s materijalnim dokazima, te životno i logično opisuju dugogodišnji nesmetani posjed tužitelja odnosno njegovih prednika.

12. Dakle, u konkretnom slučaju budući se tužitelj poziva na dugotrajan kontinuirani posjed unazad 100 godina, to je ovaj spor valjalo raspraviti u smislu odredbe čl. 388 st.2 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09,153/09 dalje: ZV) prema kojoj se stjecanje, promjena pravnih učinaka i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu tog Zakona procjenjuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

13. Nadalje, kada tužbeni zahtjev glasi na utvrđenje vlasništva to isti u osnovi predstavlja zahtjev za donošenje presude (deklaratorne) koja će utvrditi da je prije donošenja presude nastupanjem za to propisanih zakonskih pretpostavki došlo do stjecanja prava vlasništva.

14. Dosjelost je originarni način stjecanja prava vlasništva, jer pravni učinci nastupaju ipso iure, kada su ispunjene sve pretpostavke za dosjelost.

15. Budući se tužitelj poziva na dugotrajni posjed stečen nasljeđivanjem iza babe odnosno majke to je ovaj spor valjalo raspraviti prema odredbama čl. 159. ZV u kojima je propisano da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari kroz zakonom određeno vrijeme, te da takav samostalni posjed ima zakonom određenu kakvoću i da neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, s tim da se za redovnu dosjelost traži da je posjed kvalificiran, odnosno, zakonit, istinit i pošten (čl. 159.st.2), dok je za izvanrednu dosjelost dovoljno da je posjed pošten (čl. 159.st.2) s tim da s poštenje presumira (čl.18.st.5), u vezi s tim i vrijeme potrebno za dosjelost razlikuje se, pa tako za redovnu dosjelost vrijeme dosjelosti za nekretnine iznosi 10 godina(čl.159.st.2), dok se za izvanrednu dosjelost, tj. za stjecanje prava vlasništva nekretnine izvanrednom dosjelošću zahtijeva dulje vrijeme koje iznosi 20 godina (čl.159.st3.). Odredbom čl. 160.st.1. propisano je da vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onog dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost, s tim da se sadašnjem posjedniku uračunava i vrijeme posjedovanja prednika sadašnjeg posjednika.

16. Dakle, da bi tužitelj stekao pravo vlasništva dosjelošću potrebno je bilo dokazati da je samostalni posjednik, da je posjed neprekidan i da ima kakvoću kakva se traži za redovnu, odnosno izvanrednu dosjelost.

17. Obzirom iskazima tužitelja i svjedoka sud nije imao razloga ne povjerovati jer su suglasni, a svjedoci nisu zainteresirani za ishod postupka, dok se predmetne nekretnine navode u rješenju o nasljeđivanju iza prednika tužitelja, to je utvrđeno da je tužitelj stekao dugotrajnim, neometanim i kontinuiranim izvršavanjem vlasničkih i posjedovnih prava pravo vlasništva predmetne nekretnine.

18. Osim toga, tužitelj nije imao razloga posumnjati da mu stečeno pravo pripada, s tim da sud smatra u dvojbi da je posjed pošten, a na tuženiku je, ukoliko to pravo osporava, da dokaže suprotno sukladno odredbi čl. 221.a ZPP-a.

19. Budući tuženik ne spori poštenje, a sve i da jeste navodi se da je pošteni posjednik prema OGZ onaj koji drži da iz razloga vjerojatnih da je stvar koju posjeduje njegova, a sud u dvojbi smatra da je posjed pošten. Tako i danas čl. 18 ZV propisuje da je pošteni posjednik onaj koji nije znao niti morao znati niti je obzirom na okolnosti imao razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, s tim da se sukladno st.5 isto članka posjed smatra poštenim osim ako se dokaže suprotno. Budući tuženik ranije nije osporavao, a u ovoj parnici ničim nije dokazao, a sukladno čl.221a ZPP primjenom pravila o teretu dokazivanja, teret dokaza je na onome koji tvrdi suprotno, dakle na tuženiku da dokaže svoju tvrdnju, što isti nije učinio, zbog čega je njegov prigovor nesavjesnosti posjeda, sve i da je istaknut neosnovan ( tako i Vs Rev 2526/1990).

20. Slijedom navedenog, nesporno je utvrđeno da je tužitelj naslijedio predmetnu nekretninu od bake LP, te je neprekidnim posjedovanjem predmetne nekretnine počevši od bake preko majke do danas tužitelja, dakle, protekom više od 20 godina samostalnog, neprekidnog i neometanog posjedovanja od strane prednika tužitelja te samostalno od strane samog tužitelja kao nasljednika stekao pravo vlasništva pošto su ispunjene sve pretpostavke za stjecanje prava vlasništva izvanrednom dosjelošću sukladno odredbi članka 159 i 160 ZV.

21. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

Split, 25. ožujka 2025.

Sutkinja

Maja Anušić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pismeno u tri primjerka u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude (čl. 348. st. 1. ZPP-a).

Dna:

- punomoćniku tužitelja

- pz tuženika

- u spis