Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-446/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sabine Dugonjić, kao predsjednice vijeća, Josipa Grubišića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Diane Preglej kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AP iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mirjani Žrvnar, odvjetnici iz Pule, protiv tuženika Grad Pula-Pola, Forum 1, [osobni identifikacijski broj], radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-32/2022-32 od 30. listopada 2024., u sjednici vijeća dana 25. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
I Preinačava se presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P- 32/2022-32 od 30. listopada 2024. i odbija tužbeni zahtjev koji glasi:
"I Proglašava se nedopuštenom pljenidba i prijenos u postupku izravne naplate koja se provodi kod Financijske agencije po zahtjevu tuženika kao ovrhovoditelja od 02.11.2021. protiv tužitelja kao ovršenika temeljem rješenja o ovrsi Javnog bilježnika Divna Perković Poslovni brojOvrv-301/07 od 28.12.2007. radi naplate iznosa od 3.340,86 kn sa pripadajućom zateznom kamatom.
II Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka odmjeren u ukupnom iznosu od 600,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 03.10.2024. do isplate po stopi koja se određuje se za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01.01. a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 01.07. te godine u roku od 15 dana."
II Nalaže se tužitelju da tuženiku u roku od petnaest dana isplati trošak postupka u iznosu od 26,54 eur.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom pod I izreke proglašava se nedopuštenom pljenidba i prijenos u postupku izravne naplate koja se provodi kod Financijske agencije po zahtjevu tuženika kao ovrhovoditelja od 02. studenoga 2021. protiv tužitelja kao ovršenika temeljem rješenja o ovrsi Javnog bilježnika Divna Perković Poslovni broj Ovrv-301/07 od 28.12.2007. radi naplate iznosa od 3.340,86 kn sa pripadajućom zateznom kamatom a pod II se nalaže tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka odmjeren u ukupnom iznosu od 600,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 03.10.2024. do isplate.
2. Protiv navedene presude podnio je žalbu tuženik, zbog svih žalbenih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19-dalje: ZPP), s prijedlogom da se presudu preinači u smislu žalbenih navoda, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, te mu dosudi trošak žalbenog postupka.
3. Žalba je osnovana.
4. Pobijana odluka sadržava razloge o odlučnim činjenicama i u istoj nema proturječnosti, pa prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu pravila postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, niti bilo koju drugu bitnu povredu pravila postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti iz čl. 365. st. 2. ZPP.
5. U pobijanoj odluci sud prvog stupnja utvrđuje da je pravomoćno i ovršno rješenje o ovrsi Ovr-301/07 javnobilježnički akt pa tražbine utvrđene tim aktom zastarijevaju u roku od deset godina pa i za koje zakon inače predviđa kraći rok zastare sve sukladno čl. 233. st. 1. ZOO-a. Međutim odredbom čl. 233. st. 2. ZOO-a propisano je da sve povremene tražbine koje proistječu iz takvih odluka ili nagodba odnosno javnobilježničkog akta i dospijevaju ubuduće zastarijevaju u roku predviđenom za zastaru povremenih tražbina. Ovdje se doista radi o povremenim potraživanjima iz čl. 226 ZOO-a budući je obveza plaćanja kupoprodajne cijene određena u mjesečnim anuitetima u sveukupnom trajanju od 240 mjeseci te je dakle volja stranaka u vezi otplate duga tužitelja i bila takva da se isti otplati u jednakim vremenskim razmacima. Prema očitovanju tuženika posljednje plaćanje tražbine iz ovršne isprave izvršeno je 13. kolovoza 2014. kada je HZMO doznačio tuženiku ustegnuti dio mirovine u iznosu 179,49 kn, a nakon toga više nije bilo nikakvih uplata. Tuženik je na temelju temeljem rješenja o ovrsi Ovrv-301/07 zahtjev za izravnu naplatu 3.340,86 kn FIN-i podnio 02.11.2021. Imajući u vidu da je od posljednje naplate 13. kolovoza 2014. do podnošenja FIN-i zahtjeva za izravnu naplatu protekao rok od 7 godina i 3 mjeseca sud utvrđuje da je sukladno čl. 226 u svezi s čl. 227. st. 1. i 233. st. 1. ZOO-a nastupila zastara jer povremene tražbine iz čl. 226 ZOO-a zastarijevaju u roku od tri godine računajući od dospijeća svake pojedine tražbine a prema čl. 227. st. 1. ZOO-a pravo iz kojega proistječu povremene tražbine zastarijeva za pet godina računajući od najstarije neispunjene tražbine pa kako je u čl. 233. st. 2. ZOO-a predviđeno da povremene tražbine koje proizlaze iz javnobilježničkog akta zastarijevaju u roku predviđenom za zastaru povremenih tražbina (tri godine prema čl. 226. st. 1. ZOO-a) to je zbog proteka više od 7 godina od posljednje uplate nastupila zastara i predmetna je ovrha proglašena nedopuštenom.
6. U žalbi se međutim pravilno navodi kako se tražbina iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Divne Perković Poslovni broj Ovrv-301/07 od 28. prosinca 2007. odnosi na neplaćene obroke kupoprodajne cijene iz ugovora o prodaji stana od 24. lipnja 1996. godine sklopljenog između parničnih stranaka te da je istim naloženo tužitelju da tuženiku namiri novčanu tražbinu u ukupnom iznosu od 16.579,10 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća pojedinog iznosa te troškove postupka, pa dakle da osnova potraživanja nije, kako to pogrešno zaključuje prvostupanjski sud, kupoprodajni ugovor odnosno plaćanje kupoprodajne cijene u mjesečnim anuitetima u sveukupnom trajanju 240 mjeseci i ne radi o povremenim potraživanjima već je osnova potraživanja određena ovršnom ispravom a radi se o isplati dugovanja na ime kupoprodajne cijene. Grad Pula-Pola dana 26. lipnja 2009. godine dostavio je predmetnu ovršnu ispravu na provedbu HZMO sukladno članku 152. tada važećeg Ovršnog zakona (Narodne novine br. 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08) te je HZMO vršio ustegu dijela mirovine tužitelja završno sa danom 13. kolovoza 2014. godine kada je Gradu Puli- Pola doznačio iznos od 179,49 kuna a nakon toga dana HZMO da više nije vršio uplate na računa Grada PulePola po predmetnom rješenju o ovrsi pogrešno smatrajući da je tražbina tuženika namirena u cijelosti. U trenutku podnošenja zahtjeva za naplatu Financijskoj agenciji 29. listopada 2021. , tražbina tuženika nije bila u zastari budući da je tuženik dostavom predmetnog rješenja na provedbu HZMO prekinuo zastaru te od tog dana, pa cijelo vrijeme dok je trajala naplata, zastara nije tekla pa je pobijana presuda neosnovana. Stoga tuženik pravilno ističe kako je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio da je prigovor zastare osnovan sukladno članku 226. u svezi sa člankom 227. stavkom 1. i člankom 233. stavkom 1. ZOO iz razloga jer je od posljednje naplate i to 13.08.2014. godine do podnošenja zahtjeva Financijskoj agenciji protekao rok od 7 godina i 3 mjeseca budući da, a kako je već prethodno navedeno i obrazloženo u konkretnom slučaju treba primijeniti odredba članka 233. ZOO.
7. Doista, odredbe čl. 226. u vezi sa čl. 233. ZOO propisuju kako tražbine povremenih davanja koja dospijevaju godišnje ili u kraćim razdobljima, pa bilo da se radi o sporednim povremenim tražbinama, kao što je tražbina kamata, bilo da se radi o takvim povremenim tražbinama u kojima se iscrpljuje samo pravo, kao što je tražbina uzdržavanja, zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakoga pojedinog davanja. Isto vrijedi za anuitete kojima se u jednakim unaprijed određenim povremenim iznosima otplaćuju glavnica i kamate, ali ne vrijedi za otplate u obrocima i druga djelomična ispunjenja – a upravo potonje je ovdje dakle ključno za odluku o tome da se ne radi o povremenoj tražbini, već o tražbini utvrđenoj pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, koje tražbine zastarijevaju za deset godina, pa i one za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare, tako da samo povremene tražbine koje proistječu iz takvih odluka ili nagodbe, odnosno javnobilježničkog akta i dospijevaju ubuduće zastarijevaju u roku predviđenom za zastaru povremenih tražbina, ovdje niti se radi o dospijevanju ubuduće (jer je rješenje o ovrsi izdano nakon dospijeća) niti o povremenim tražbinama, jer takve nisu one koje se odnose na otplate u obrocima i druga djelomična ispunjenja. Ovo tim više jer je i izvršenim vještačenjem utvrđeno kako je izvršenim ustegama tužitelj podmirio ukupnu glavnicu, zateznu kamatu, trošak postupka i zateznu kamatu na trošak postupka ali isto tako HZMO je naveo da je izračun izvršen prije datuma početka ustega te da za razliku (kamatu) nije izvršio obračun iz razloga što za isto nije imao tehničke mogućnosti, a prijedlog Grada Pule i njezin obračun nije isti kao i vještački iz osnovnog nalaza i mišljenja jer razlika u listopadu 2021. za dug s osnova glavnice kartice tuženika iznosi 3.340,86 kn a po vještaku 9.890,86 kn a razlika se odnosi iz razloga što je primijenio institut uračunavanja ispunjenja, sadržan u odredbama iz čl. 171 i čl. 172. ZOO-a pa je dakle tada postojalo nepodmireno dugovanje tužitelja prema tuženiku i to u iznosima koji su navedeni u očitovanju te je slijedom toga je tuženik bio ovlašten pokrenuti postupak naplate.
8. Pravilnom primjenom materijalnog prava temeljem čl. 373. toč. 3. ZPP valjalo je pobijanu odluku preinačiti i odbiti zahtjev. Temeljem čl. 166. st. 2. te čl. 154. i 155. ZPP valjalo je preinačiti i odluku o trošku, te je tuženiku dosuđen trošak pristojbe na žalbu.
U Zagrebu, 25. ožujka 2025.
Predsjednica vijeća:
Sabina Dugonjić
