Poslovni broj: UsI-2337/2024-10

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Zrinke Pivac kao zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice HP, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po opunomoćenici Ankici Šolić, odvjetnici u Splitu, Put Supavla 1, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Sektora za drugostupanjske postupke i propise upravnog prava, OIB: 72910430276, Zagreb, Ulica Grada Vukovara 49, uz sudjelovanje zainteresirane osobe HRVATSKE CESTE d.o.o., OIB: 55545787885, Zagreb, Vončinina 3, radi stupanja u posjed izvlaštenog zemljišta prije pravomoćnosti rješenja o izvlaštenju, nakon javne i usmene rasprave zaključene 13. ožujka 2025. u prisutnosti tužiteljice i opunomoćenice tužiteljice, a u odsutnosti uredno pozvanih tuženika i zainteresirane osobe, objavljene 25. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži poništenje rješenja tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Sektora za drugostupanjske postupke i propise upravnog prava, KLASA: UP/II-943-02/23-01/201, URBROJ: 514-04-02-01-01/08-24- 03 od 1. kolovoza 2024.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1.U pravovremenoj tužbi tužiteljice podnesenoj 3. listopada 2024. protiv rješenja tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Sektora za drugostupanjske postupke i propise upravnog prava, KLASA: UP/II-943-02/23-01/201, URBROJ: 514-04-02-01-01/08-24-03 od 1. kolovoza 2024., tužiteljica u bitnom navodi da u konkretnom slučaju ne samo da nije postignut nikakav sporazum o visini naknade za nepravomoćno izvlaštenu nekretninu, već takva naknada nije ni primljena po tužiteljici, to stoga jer ju ne želi primiti, s obzirom da se bori za ostvarenje svog prava. Ističe da tržišna vrijednost nije utvrđena na zakonom propisani način, ne samo u odnosu na nepravomoćno izvlaštenu nekretninu, već da je propušteno procjenjivati vrijednosti drugih nekretnina u njezinom vlasništvu, uslijed čega dodatno i u znatnoj mjeri trpi zbog spornog izvlaštenja. Ona da je tražila da joj se naknada utvrdi na način da joj se osigura druga odgovarajuća nekretnina, u naravi parcela i objekt iste vrijednosti, položaja i dr., uvećano za imovinsku i neimovinsku štetu, iz kojeg razloga da je nužno da se položi jamstvo u toj visini. Da je očito kako se radovima pristupa bez adekvatne i relevantne dokumentacije, čime su ugrožena ona i njena obitelj. Izvlaštenje da nije zakonito i nije dopušteno, iz razloga što je stambeno-poslovni objekt uslijed izvlaštenja, glede dosadašnje kvalitete života i poslovanja nje i članova njezine obitelji, bitno smanjen, odnosno pogoršan znatno ispod razine uobičajene kvalitete stanovanja i života uz gradsku prometnicu sa povećanom opasnosti za život. Ističe da iz sadržaja dostavljenih isprava, posebno Potvrde glavnog projekta od 22. srpnja 2011., kojoj je istekao rok, te rješenja od 13. rujna 2013. o produženju važenja potvrde glavnog projekta (od 22. srpnja 2011.) za dvije godine do 22. srpnja 2015., nedvojbeno i jasno proizlazi da je rok važenja navedenih isprava istekao, slijedom čega su iste izgubile pravnu valjanost. Prema podacima iz zemljišnih knjiga za čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] proizlazi da je pod br. Z-8646/14 zabilježeno odbijanje prijedloga prvostupanjskog tijela radi zabilježbe postupka potpunog izvlaštenja čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], a da je pod posl. br. Z-2915/2017 zabilježen parnični postupak temeljem tužbe podnesene tom sudu pod posl.br. P. 27/17 kao i podneska od 13. siječnja 2017., na način da je dopuštena zabilježba spora na otužbenoj nekretnini označenoj kao čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. Pred Općinskom sudom u Splitu pod posl. br. P. 27/17 u tijeku je parnični postupak koji je ona kao tužiteljica pokrenula protiv prvotuženika Hrvatskih cesta d.o.o., i drugotuženika Općine Podstrana. Prema rješenju o izvedenom stanju izdanom od strane Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za prostorno planiranje, KLASA: UP/I-361-02/13-01/1989, URBROJ: 2181/1-11-00/09-130006 od 31. prosinca 2013., pravomoćnim 24. siječnja 2014., ozakonjena je stambeno- poslovna zgrada tužiteljice izgrađena na čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina]. Prvostupanjsko tijelo donijelo je rješenje, KLASA: UP/I-943-04/15- 01/56, URBROJ: 2181-05-01/02615-02 od 22. svibnja 2015., te da je u odnosu na predmetno rješenje uložila žalbu nadležnom tijelu, odnosno da isto nije postalo pravomoćno. U odnosu na križanje državne ceste D-8 i Zvonimirove ulice, u sklopu kojeg se nalazi čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], ističe da je evidentno kako je odluka o produženju važenja potvrde glavnog projekta istekla zaključno s 22. srpnja 2015., pa samim time nedostaje klauzula pravomoćnosti i konačnosti potvrde glavnog projekta, odnosno građevinskom projektu nedostaju potrebne verifikacije. Shodno tome, da korisnik izvlaštenja Hrvatske ceste d.o.o. ne raspolaže zakonom propisanom dokumentacijom, već da je samo u posjedu potvrde glavnog projekta od 22. srpnja 2011., kojoj je istekao rok, kao i rješenja od 13. rujna 2013. o produženju važenja potvrde glavnog projekta (od 22. srpnja 2011.) za dvije godine do dana 22. srpnja 2015. Odredbom članka 227. stavka 1. Zakona o prostornom uređenju i gradnji ("Narodne novine", broj 76/07, 38/09, 55/11, 90/11, 50/12 i 55/12) propisano je da potvrda glavnog projekta prestaje važiti ako investitor ne pristupi građenju u roku od dvije godine od dana izdavanja te potvrde, dok je stavkom 2. tog članka propisano da se važenje potvrde glavnog projekta produžuje na zahtjev investitora jednom za još dvije godine ako se nisu promijenili uvjeti utvrđeni u skladu s odredbama tog Zakona i drugi uvjeti u skladu s kojima je izdana potvrda. Odredbom članka 222. stavka 1. navedenog Zakona propisano da rješenje o uvjetima građenja prestaje važiti ako investitor ne pristupi građenju u roku od dvije godine od dana pravomoćnosti rješenja, a stavkom 2. tog članka propisano je da se važenje rješenja o uvjetima građenja produžuje na zahtjev investitora jednom za još dvije godine, dok potvrde glavnih projekata i rješenja o uvjetima građenja, bez obzira na to kada su isti izdani (prije ili poslije 31. prosinca 2013.) prestaju važiti ako se građenju ne pristupi u roku propisanom odredbom članka 227. stavka 1., odnosno odredbom članka 222. stavka 1. Zakona o prostornom uređenju i gradnji. Kao vlasnica nekretnina označenih kao čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], u naravi kuća i dvorište te čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], u naravi okućnica i dvorište, radi otklanjanja nedopuštenih zakonskih i drugih povreda izvršenih na njenu štetu, poziva se na prekršenu obvezu poštivanja članka 1. Protokola 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (dalje: Konvencija), prema kojem je u svakom predmetu zadiranja javne vlasti u institut mirnog uživanja vlasništva nužno utvrditi je li zbog miješanja ili pasivnosti države postignuta ravnoteža između zahtjeva općeg interesa zajednice i zahtjeva za zaštitom temeljnih prava pojedinaca. Navodi da je u njezinom slučaju očiti nerazmjer ne samo po planu i izmjenama i dopunama istog, već i po obezvrjeđenju vrijednosti nepravomoćno izvlaštenog dijela dvorišta, već i ignoriranju činjenice da je osporenim planom te povratno i posljedično izmjenom i dopunom plana, te nepotpunim i nepravomoćnim izvlaštenjem oduzeta i obezvrijeđena vrijednost svih njezinih nekretnina, posebice stambeno-poslovnog objekta i dvorišta, odnosno pripadnog zemljišta. Upravo su time prije svega, uz povredu odredbi postupka, povrijeđena njezina materijalna i stvarna-vlasnička prava iz članka 1. Protokola 1. uz Konvenciju. U presudi Europskog suda za ljudska prava donesenoj u predmetu H protiv Republike Hrvatske (Zahtjev br. 25774/05) izraženo je shvaćanje da time što nacionalne Vlasti nisu vlasniku dodijelile obeštećenje za smanjenu vrijednost njihove preostale nekretnine, iste nisu postigle poštenu ravnotežu između uključenih interesa te nisu uložile napore da osiguraju odgovarajuću zaštitu vlasničkih prava vlasnika u kontekstu postupka za izvlaštenje koji je uključivao krajnje miješanje države u ova prava. Apostrofira da je činjenica kako postupak izvlaštenja nije okončan, te da nije nastupila pravomoćnost rješenja o izvlaštenju; da se ona protivila djelomičnom izvlaštenju njezinih nekretnina, te da se nije suglasila sa djelomičnim izvlaštenjem niti je primila isplatu po tom osnovu; da nije otpočeta gradnja odnosno izvođenje radova u zakonom utvrđenim rokovima; da nije izdana lokacijska niti uporabna dozvola za prometnicu u zakonskim rokovima; da dozvola nije pravomoćna i da joj je istekao rok te da korisnik izvlaštenja nije započeo s izvođenjem radova radi kojih je nekretnina nepravomoćno izvlaštena niti je u posjedu nekretnina. Ona da je za cijelo neprekinuto vrijeme isključivi vlasnik spornih nekretnina, a da korisnik izvlaštenja nikada nije ni stekao pravo vlasništva na istima. Dozvola ne samo da nije pravomoćna, već je istekao zakonski rok za izvođenje radova radi kojih je doneseno rješenje o izvlaštenju (nepravomoćno), a niti je na drugi način predmetna nekretnina postala javno dobro u općoj uporabi niti se uopće iskorištavala na takav način niti je to faktički postala. Naglašava da lokacijska dozvola odnosno adekvatna isprava koja bi trebala biti sastavni dio glavnog projekta nije valjana, pa sve isprave izdane na temelju lokacijske dozvole nisu zakonite. Da su netočno primijenjeni pogrešni vrijednosni kriteriji i parametri u obuhvaćanju njezine nekretnine u izvlaštenju, pri čemu naglašava da zahtijeva obeštećenje (isplatu s osnova naknade štete) i zbog umanjenja vrijednosti svih preostalih nekretnina u njezinom vlasništvu, a nakon nepravomoćno provedenog djelomičnog izvlaštenja njezine nekretnine. Smatra kako je planiranom izgradnjom proširenja prometnice te dodataka tipa autobusno stajalište i dr. došlo do umanjenja vrijednosti preostalih nekretnina u njezinom vlasništvu, i to u smislu da su iste izgubile na tržišnoj vrijednosti, time da nije moguć dotadašnji način korištenja predmetnih nekretnina. Nije sporno da je rješenjem Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja, KLASA: UP/II-350-05/11-02/674, URBROJ: 531-05-2-2-1-12-2 od 6. lipnja 2012. poništena lokacijska dozvola Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, KLASA: UP/I-361-01/11-01/9, URBROJ: 2181/1-11-11-04 od 25. srpnja 2011., odnosno da je lokacijska dozvola kojom je nedopušteno tangirana njezina nekretnina prestala važiti, kao i da nisu ispunjeni uvjeti za produženje važenja potvrde Glavnog projekta izdane od Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, KLASA: 361-03/11-01/0020, URBROJ: 2181/1-11-11/05 od 22. srpnja 2011. Da nije sporno kako je ona isključivi vlasnik i posjednik nekretnina oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi kuća sa dvorištem i čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], u naravi dvorište sa pripadnim zemljištem, na kojoj je položen stambeno-poslovni objekt, a koje nekretnine su od životnog i poslovnog značaja za nju kao vlasnicu i članove njezine obitelji, kao i da je dio objekta sukladno zakonu i zakonskim rokovima legaliziran, i to na način da je ishođeno rješenje o izvedenom stanju, KLASA: UP/I-361-02/13-01/1989, URBROJ: 2181/1-11-00/09-13-0006 od 31. prosinca 2013., pravomoćno 24. veljače 2014. Da su nekretnine u njezinom vlasništvu i posjedu (odnosno njezinih pravnih prednika), dugi niz godina isključivo u njezinoj uporabi, pri čemu ističe da ako se dugi niz godina predmetna nekretnina iskorištava na takav način, tj. ako je izvlašteni dio faktički okućnica koji služi isključivo redovitoj uporabi stambeno-poslovnog objekta, te je u isključivom korištenju nje kao vlasnice i članova njezine obitelji, to proizlazi da predmetna nekretnina nikada nije bila u sustavu cesta niti je formalno pravno stekla svojstvo javnog dobra u općoj uporabi. Na temelju takvih činjeničnih utvrđenja predmetne nekretnine nisu nikada niti zakonski mogle predstavljati javno dobro u općoj uporabi, te da osim nje kao vlasnice nitko nema pravo na isključivi, samostalni i neposredni posjed tih nekretnina, što znači da se neovlaštenim tretmanom njezinih nekretnina krše (uz ostale) i odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, pri čemu ukazuje da ni Zakon o javnim cestama, niti bilo koji drugi zakon, nije jači i važniji od Ustava Republike Hrvatske koji jamči pravo vlasništva. Prostornim planom Općine Podstrana te predloženim Izmjenama i dopunama istog, uvjeti života u stambenom objektu da bi se bitno izmijenili i pogoršali, a vlasnik više ne bi imao životnog niti poslovnog interesa koristiti preostali dio nekretnina, i to zbog opasnosti za život vlasnika i korisnika stambeno-poslovnog objekta. S tim u vezi, navodi da je zbog citiranog Prostornog plana Općine Podstrana te predloženih Izmjena i dopuna plana i spornog izvlaštenja, nedopušteno utvrđen prolazak prometnice pored njezine kuće, tako je prometnica položena doslovce ispod balkona kuće, a mora (uz ostalo) biti udaljenja najmanje 5 metara, dok su prateći sadržaji unutar odnosno na ivici rubne međe objekta, pa je i time neupitno da je bitno smanjena odnosno potpuno uništena vrijednost njezinih nekretnina, te da su onemogućeni i bitno pogoršani uvjeti stanovanja i korištenja u stambeno-poslovnom objektu, a uvjeti života su postali nemogući. Smatra da raspolaže stečenim pravima, jer je od davnine na toj lokaciji izgrađena kuća sa pripadnim okolnim zemljištem, a nije bilo prometnice, da je navedeno pravno i faktično stanje kao jače trebalo biti uzeto u obzir prilikom donošenja Prostornog plana uređenja Općine Podstrana, odnosno izmjena i dopuna tog plana, a s obzirom da su počinjeni grubi previdi to se vanjski rub pločnika primakao na udaljenost manju od zakonom dopuštene, u odnosu na cijeli stambeno-poslovni objekt i pripadne nekretnine, te da su se izvlaštenjem životni uvjeti nje i članova njezine obitelji pogoršali znatno ispod razine uobičajene kvalitete stanovanja i života. Shodno tome, smatra da je nužna izmjena i izmještanje prometnice sa stajalištem te popratnim sadržajima sa predložene lokacije. Slijedom ovih utvrđenja, smatra da u konkretnom slučaju ne postoji zakonski cilj za izvlaštenje niti postoji javni interes za izgradnju predložene prometnice sa pratećim sadržajima, a gledano samo s tog aspekta da je došlo je do povrede članka 1. Protokola 1. Konvencije. Površina, položaj i način nepravomoćnog izvlaštenja, da su izvršeni protivno zakonskim propisima i izvan zakonskih okvira i rokova, te da su protivni samom smislu stvari, jer se nisu ostvarile zakonske pretpostavke propisane Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i Zakonom o izvlaštenju, a ona kao vlasnica ima poslovni interes koristiti na dotadašnji način svoje nekretnine u cjelini, odnosno da joj se u protivnom osigura zamjensko zemljište istih kvaliteta, položaja, površine, vrijednosti i drugih elemenata za procjenu vrijednosti i gradnje, te da joj se izgradi stambeno-poslovni objekt iste površine, veličine, kvalitete, sadržaja i dr. prema sadašnjem objektu, tj. da se izvrši potpuna reparacija odnosno adekvatno novčano obeštećenje po svim zakonskim osnovama prema izračunu za to mjerodavnih i ovlaštenih sudskih vještaka. Tvrdi da se nisu ostvarile pretpostavke za izvlaštenje odnosno ulazak u posjed predmetnih nekretnina te izvršenje radova te se protivi pristupanju, zadiranju, mijenjanju, uređenju, izgradnji i sl. na nekretninama u njezinom vlasništvu. Slijedom navedenog, tužiteljica tužbenim zahtjevom predlaže sudu donijeti presudu kojom će poništiti osporeno rješenje tuženika, a pored toga predlaže i da sud naloži tuženiku naknaditi trošak spora tužiteljici.

2.Tuženik je u odgovoru na tužbu, između ostalog naglasio kako se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, kao i da u cijelosti ostaje kod navoda iznijetih u obrazloženju osporenog rješenja, slijedom čega je predložio sudu da odbije tužbeni zahtjev tužiteljice.

3.Zainteresirana osoba iako je rješenjem ovog suda poslovni broj: UsI- 2337/2024-7 od 13. prosinca 2024. pozvana da sudjeluje u sporu te da u roku od 30 dana dostavi odgovor na tužbu, koje rješenje je uredno zaprimila, međutim nije se uključila u spor niti je do zaključenja rasprave u ovom sporu dostavila odgovor na tužbu.

4.U sporu je održana rasprava 13. ožujka 2025. čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24. - dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju su pristupile tužiteljica i opunomoćenica tužiteljice, dok nisu pristupili uredno pozvani tuženik i zainteresirana osoba, pa je rasprava održana u njihovoj odsutnosti.

5.U dokaznom postupku sud je pročitao tužbu zajedno sa svim prilozima, odgovor na tužbu tuženika, dokumentaciju priloženu u spis na održanoj raspravi od strane opunomoćenice tužiteljice, te je pročitan spis upravnog tijela dostavljen od strane tuženika uz odgovor na tužbu.

6.Sud je odbio dokazne prijedloge tužiteljice i to da se provede očevid na licu mjesta te da se provedu vještačenja po vještacima geodetske, građevinske, arhitektonske i financijske struke, to na okolnosti koje su precizirane u tužbi i održanoj raspravi, kao nepotrebne i suvišne, smatrajući da se pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja predloženih dokaza s obzirom na dokaze koji prileže spisu tuženika dostavljenom uz odgovor na tužbu od strane tuženika i spisu upravnog spora, imajući u vidu predmet ovog spora, a to je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

7.Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

8.Tužbeni zahtjev nije osnovan.

9.Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

10.Naime, prvostupanjskim rješenjem Ureda državne uprave u Splitsko- dalmatinskoj županiji, Službe za imovinsko-pravne poslove, KLASA: UP/I-943-04/15- 01/37, URBROJ: 2181-05-01/026-17-02 od 2. veljače 2017. točkom 1. utvrđeno je da je nepravomoćnim rješenjem Ureda državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji, Službe za imovinsko-pravne poslove u Splitu, KLASA: UP/I-943-04/15-01/56, URBROJ: 2181-05-01/026-15-02 od 22. svibnja 2015., određeno potpuno izvlaštenje nekretnine u k. o. [katastarska općina] označene kao dio čest. zem. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], nove oznake čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] u površini 48 m², u korist Hrvatskih cesta d.o.o. Zagreb, radi rekonstrukcije raskrižja R 3; D-8 i [adresa] u [adresa], točkom 2. pozvana je izvlaštenica HP pok. F rođ. FP da 16. veljače 2017. godine u 10,00 sati pristupi prvostupanjskom tijelu i izjavom na zapisnik mirnim putem preda korisniku izvlaštenja u posjed izvlaštenu nekretninu iz točke 1. izreke tog rješenja radi izvršenja utvrđenog prava, točkom 3. odlučeno je da, u slučaju da izvlaštenica ne pristupi prvostupanjskom tijelu navedenog dana i ne preda ili ne dopusti korisniku izvlaštenja mirno stupanje u posjed izvlaštene nekretnine, da će uvođenje u posjed nekretnine provesti prvostupanjsko tijelo na licu mjesta dana 21. veljače 2017. godine u 11,00 sati, u nazočnosti korisnika izvlaštenja i vještaka geodetske struke, točkom 4. odlučeno je da će se u slučaju potrebe prinudnog ulaska u posjed korisnika izvlaštenja u posjed izvlaštene nekretnine zatražiti asistencija Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Splitsko-dalmatinske u Splitu, a da će sve troškove tog prinudnog ulaska u posjed snositi izvlaštenica, o čemu će se naknadno odlučiti zasebnim aktom na temelju specificiranog zahtjeva korisnika izvlaštenja, dok je točkom 5. odlučeno da žalba protiv ovog rješenja ne odgađa izvršenje istog.

11.Potom, osporenim rješenjem tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Sektora za drugostupanjske postupke i propise upravnog prava, KLASA: UP/II-943-02/23-01/201, URBROJ: 514-04-02-01-01/08-24-03 od 1. kolovoza 2024. postupajući po žalbi tužiteljice iz ovog spora, njena žalba je odbijena, čime je potvrđeno naprijed citirano prvostupanjsko rješenje, to u bitnom iz identičnih razloga na koje se pozvalo tijelo prvog stupnja u svom aktu, odnosno što je i tuženik smatrao da su u konkretnom slučaju ispunjene sve zakonske pretpostavke za stupanja u posjed izvlaštenog zemljišta prije pravomoćnosti rješenja o izvlaštenju, slijedom čega je tuženik isto ocijenio pravilnim i zakonitim.

12.Među strankama ovog spora ukazuje se prijepornim jesu li u konkretnom slučaju bile ispunjene zakonske pretpostavke kakve u vidu ima mjerodavna odredba čl. 41. Zakona o cestama ("Narodne novine", broj 84/11, 22/13, 54/13, 148/13 i 92/14) za stupanje u posjed izvlaštenog zemljišta od strane korisnika izvlaštenja prije pravomoćnosti rješenja o izvlaštenju, uslijed čega je sporna zakonitost osporenog rješenja tuženika u cijelosti.

13.Odredbom članka 41. Zakona o cestama ("Narodne novine", broj 84/11, 22/13, 54/13, 148/13 i 92/14) propisano je da ako pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar želi stupiti u posjed nekretnina prije pravomoćnosti rješenja o izvlaštenju, podnosi zahtjev za stupanjem u posjed nadležnom uredu državne uprave u županiji.

Prema stavku 2. istog članka zahtjev iz stavka 1. toga članka odobrava se ako osoba ovlaštena graditi, rekonstruirati i održavati javnu cestu podnese dokaz da je prijašnjem vlasniku isplaćena naknada sukladno posebnim propisima o izvlaštenju, odnosno ako mu je navedena naknada stavljena na raspolaganje, odnosno dokaz da je prijašnji vlasnik odbio primiti naknadu.

Stavkom 3. istog članka propisano je da o posjedu izvlaštenih nekretnina iz stavka 1. tog članka nadležno tijelo donosi rješenje u roku od tri dana od dana podnošenja zahtjeva, a stavkom 4. da žalba protiv toga rješenja ne odgađa izvršenje rješenja.

14.Najprije je za istaknuti kako je u konkretnom slučaju tuženik zakonito i pravilno postupio kada je osporenim rješenjem postupajući po žalbi tužiteljice iz ovog spora izjavljenoj protiv prvostupanjskog rješenja istu odbio, ovo stoga što je i ovaj sud stajališta kako su u predmetnoj upravnoj stvari bile ispunjene zakonske pretpostavke kakve u vidu ima naprijed citirana mjerodavna odredba čl. 41. Zakona o cestama za stupanje u posjed izvlaštenog zemljišta prije pravomoćnosti rješenja o izvlaštenju od strane korisnika izvlaštenja, slijedom čega je prvostupanjsko tijelo pravilno postupio kada je donijelo svoje rješenje od 2. veljače 2017., kao i tuženik kada je osporenim rješenjem odbio žalbu tužiteljice izjavljenu protiv istog, pa stoga sud osporeni akt tuženika cijeni u cijelosti pravilnim i zakonitim, čijim pak donošenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice.

15.Naime, sud nalazi potrebnim prije svega navesti kako iz podataka upravnog spisa kojeg je tuženik dostavio uz odgovor na tužbu, proizlazi da je korisnik izvlaštenja Hrvatske ceste d.o.o., zainteresirana osoba u ovom sporu, prijedlogom od 28. travnja 2014. predložio provesti postupak potpunog izvlaštenja u svrhu izgradnje državne ceste rekonstrukcije raskrižja R 3; D-8 i [adresa] u [adresa], između ostalih, i nekretnine označene kao dio čest. zem. [katastarska čestica], površine 287 m², upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], odnosno novoformirane čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] u površini 48 m², zemljišnoknjižno suvlasništvo HP rod. FP, [adresa], u 207/287 dijela, FP, [adresa], u 40/287 dijela i OP, [adresa], u 40/287 dijela, odnosno po katastru dio k. č. br. [katastarska čestica] površine 287 m², upisane u PL 679. k. o. [katastarska općina] kao posjed HP rođ. OP, [adresa], u 1/1 dijela, a stvarno vlasništvo HP rođ. OP, [adresa], u 1/1 dijela. Zahtjevom zaprimljenim kod prvostupanjskog tijela 8. rujna 2015. Hrvatske ceste d.o.o. zatražile su, temeljem članka 41. Zakona o cestama, donošenje rješenja o stupanju u posjed prije pravomoćnosti rješenja o izvlaštenju, a zbog potrebe rekonstrukcije raskrižja R 3, [adresa] i [adresa] u [adresa], između ostalih, i nekretnine označene kao dio čest. zem. [katastarska čestica], površine 287 m², upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], odnosno novoformirane čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] u površini 48 m², koja nekretnina je izvlaštena rješenjem Ureda državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji, Službe za imovinsko-pravne poslove, KLASA: UP/I-943-04/15-01/56, URBROJ: 2181-05-01/026-15-02 od 22. svibnja 2015. Korisnik izvlaštenja je, pritom, istaknuo da je izvršio isplatu naknade utvrđene prethodno spomenutim rješenjem za izvlašteno zemljište u ukupnom iznosu od 93.476,00 kuna, pri čemu je u prilogu navedenog podneska u spis predmeta dostavio dokaze, i to Izvadak br. 147 Privredne banke Zagreb po transakcijskom računu od 7. rujna 2015. te Popis uputnica br. 719 Financijske agencije - FINA od 18. kolovoza 2015. te presliku uplatnice (univerzalnog naloga za plaćanje). Iz obrazloženja prvostupanjskog rješenja proizlazi da je rješenjem istog tijela, KLASA: UP/I-943-04/15- 01/56, URBROJ: 2181-05-01/026-15-02 od 22. svibnja 2015. potpuno izvlaštena nekretnina označena kao dio čest. zem. [katastarska čestica], upisana u zk. ul. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina], nove oznake čest. zem. [katastarska čestica] u površini 48 m², k. o. [katastarska općina] u korist Hrvatskih cesta d.o.o., radi rekonstrukcije raskrižja R 3, [adresa] i [adresa] u [adresa], a da predmetno rješenje nije postalo pravomoćno, s obzirom da je izvlaštenica HP uložila žalbu protiv predmetnog rješenja. Prvostupanjsko tijelo je, nadalje, istaknulo da je korisnik izvlaštenja Hrvatske ceste d.o.o. putem Poslovne jedinice Split, Odjela za tehničke poslove, Grupe za izvlaštenje, podnio tom tijelu zahtjev za donošenje rješenja o stupanju u posjed potpuno izvlaštene nekretnine prije pravomoćnosti rješenja o izvlaštenju. S obzirom da je korisnik izvlaštenja dokazao da je naknadu za navedenu nekretninu, određenu prethodno citiranim nepravomoćnim rješenjem o izvlaštenju od 22. svibnja 2015., stavio na raspolaganje izvlaštenici HP putem Financijske agencije, to je prvostupanjsko tijelo zaključilo da su ostvarene pretpostavke iz odredbe čanka 41. stavka 2. Zakona o cestama, odnosno da su ispunjeni uvjeti za donošenje rješenja o ulasku u posjed izvlaštene nekretnine prije pravomoćnosti rješenja o izvlaštenju, slijedom čega je to tijelo donijelo svoje rješenje od 2. veljače 2017. naprijed citirane izreke, protiv kojeg je tužiteljica izjavila žalbu, koja je odbijena osporenim rješenjem tuženika, a u odnosu na koje je tužiteljica pokrenula predmetni upravni spor.

16.Nadalje, što se pak tiče tužbenih prigovora tužiteljice koje iznosi u ovom sporu, sud najprije primjećuje kako je tužiteljica identične prigovore iznosila i u žalbi izjavljenoj protiv prvostupanjskog rješenja, koje prigovore je tuženik u osporenom rješenju pravilno otklonio, i s čijim obrazloženjem je u cijelosti suglasan i ovaj sud. Pored toga, za navesti je kako tužiteljica u tužbi problematizira brojna pitanja koja se uopće ne odnose na predmet spora, s čim u vezi je za naglasiti kako je predmet ovog spora isključivo ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika, dakle rješenja od 1. kolovoza 2024. kojim pak rješenjem je odbijena žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja prvostupanjskog tijela od 2. veljače 2017., a kojim je odlučeno o stupanju u posjed korisnika izvlaštenja prije pravomoćnosti rješenja o izvlaštenju, uslijed čega svi tužbeni prigovori tužiteljice koji se odnose na samo rješenje o izvlaštenju te utvrđenu naknadu za izvlaštenu nekretninu su u cijelosti bespredmetni te nisu, niti mogu biti od utjecaja na zakonitost rješenja čija ocjena zakonitosti je predmet ovog spora.

17.Stoga, za predmetni spor pravno relevantni mogu biti isključivo prigovori koji se odnose na ispunjenje zakonskih pretpostavki za stupanje u posjed izvlaštenog zemljišta od strane korisnika izvlaštenja prije pravomoćnosti rješenja o izvlaštenju, što pak znači da je za konkretnu upravnu stvar od odlučne važnosti utvrđenje jesu li u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja bile ispunjene pretpostavke za usvajanje zahtjeva zainteresirane osobe iz ovog spora za stupanje u posjed nekretnina prije pravomoćnosti rješenja o izvlaštenju, dakle jesu li bile ispunjene pretpostavke kakve propisuje mjerodavna naprijed citirana odredba članka 41. stavka 2. Zakona o cestama, a to su da je doneseno rješenje o izvlaštenju i da je vlasniku isplaćena, odnosno stavljena na raspolaganje naknada za izvlaštenje ili da je vlasnik predmetnu naknadu odbio primiti.

18.Kod izloženog stanja stvari, a cijeneći mjerodavnu odredbu Zakona o cestama, ovaj sud također nalazi da je u trenutku donošenja prvostupanjskog rješenja o stupanju u posjed nekretnine u k. o. [katastarska općina] prije pravomoćnosti rješenja o izvlaštenju nedvojbeno postojalo nepravomoćno rješenje o izvlaštenju, kao i da je korisnik izvlaštenja svom prijedlogu priložio dokaz da je izvlaštenici naknada stavljana na raspolaganje, pa kod ovakvog neprijepornog činjeničnog stanja potpuno je jasno da su u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja bile ostvarene sve zakonske pretpostavke za donošenjem rješenja o stupanju u posjed predmetne nekretnine od strane Hrvatskih cesta d.o.o. prije pravomoćnosti rješenja o izvlaštenju, koja utvrđenja niti tužiteljica svojim tužbenim navodima nije dovela u sumnju.

19.Uslijed prethodno navedenog, neprijeporno je da su u predmetnoj upravnoj stvari bile ispunjene naprijed precizirane ključne pretpostavke za donošenje rješenja kakvo je donijelo prvostupanjsko tijelo, odnosno rješenja o stupanju u posjed predmetne nekretnine od strane Hrvatskih cesta d.o.o. prije pravomoćnosti rješenja o izvlaštenju, slijedom čega sve ostale okolnosti koje tužiteljica problematizira u tužbi, nisu, niti mogu biti od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja, pa tako od nikakvog utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari ne mogu biti bilo kakve okolnosti koje su nastupile nakon donošenja prvostupanjskog rješenja, već za ponoviti je kako je za ovu upravnu stvar ključna činjenica da su u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja bile ostvarene pretpostavke za usvajanje zahtjeva za stupanje u posjed nekretnina prije pravomoćnosti rješenja o izvlaštenju, dakle pretpostavke kakve u vidu ima odredba čl. 41. Zakona o cestama, koje pretpostavke su uslijed prethodno obrazloženog nesumnjivo bile ispunjene jer među strankama nije ni sporno da je doneseno rješenje o izvlaštenju i da je vlasniku isplaćena, odnosno stavljena na raspolaganje naknada za izvlaštenje.

20.Konačno, kod prethodno navedenih utvrđenja, potpuno je jasno da tužiteljica u ovom sporu ne može s uspjehom isticati prigovore koji se odnose na osporavanje pravilnosti i visine utvrđene naknade za izvlaštene nekretnine, te prigovore koji se odnose na trasu predmetne državne ceste utvrđene lokacijskom dozvolom, važenje potvrde glavnog projekta, kao i druge prigovore koje ističe u tužbi, s čim u vezi je opetovano za naglasiti kako je predmet ovog spora isključivo ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika, dakle rješenja od 1. kolovoza 2024. kojim pak rješenjem je odbijena žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja prvostupanjskog tijela od 2. veljače 2017., a kojim je odlučeno o stupanju u posjed izvlaštene nekretnine od strane korisnika izvlaštenja prije pravomoćnosti rješenja o izvlaštenju, uslijed čega se svi tužbeni prigovori tužiteljice koji se ne odnose na predmet ovog spora ukazuju bespredmetnima.

21.Slijedom iznijetog, s obzirom na odredbe mjerodavnih materijalnih i procesnih zakonskih odredbi te utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud zaključuje kako osporenim rješenjem tuženika, kao niti prvostupanjskim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice, pa kako tužiteljica u ovom sporu ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari sud nije našao osnove za usvajanje njene tužbe.

22.Uslijed izloženog, sud nalazi da je u provedenom postupku pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, na koje je potom pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo zbog čega je zakonito kako osporeno rješenje tuženika, tako i prvostupanjsko rješenje, uslijed čega tužbeni prigovori tužiteljice nisu osnovani te nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.

23.Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanog rješenja iz članka 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21) na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 47. stavak 3. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je valjalo pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS- a odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan te presuditi kao u izreci ove presude.

24.Naposljetku, s obzirom da sukladno odredbi čl. 147. st. 1. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, pa kako je sud odbio tužbeni zahtjev tužiteljice, trebalo je sukladno citiranoj odredbi odbiti njen zahtjev za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan, slijedom čega je valjalo odlučiti kao u izreci rješenja.

U Splitu, 25. ožujka 2025.

S U D A C

Ivan Dadić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- opunomoćenici tužiteljice Ankici Šolić, odvjetnici u Splitu, Put Supavla 1,

- tuženiku Ministarstvu pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Upravi za građansko, trgovačko i upravno pravo, Sektoru za drugostupanjske postupke i propise upravnog prava, Zagreb, Ulica Grada Vukovara 49, uz zapisnik od 13. ožujka 2025., zapisnik o objavi i povrat spisa, po pravomoćnosti,

- zainteresiranoj osobi HRVATSKE CESTE d.o.o., Zagreb, Vončinina 3, uz zapisnik od 13. ožujka 2025. i zapisnik o objavi,

- u spis.